monti

Posao u Splitu je teško naći isto kao i u Rijeci, Puli, Osijeku, Vinkovcima, Dubrovniku... ali, veliki ali !! ni u Zagrebu nije lako naći posao... Upravo sve ovo što si gore pisala, stoji. Te kolege koje su se još i zaposlili, hajde, ali sve je teže. Zagreb je zatrpan sa ljudima iz Slavonije i Dalmacije. E to je draga moja ta famozna decentralizacija koja nije vidjela ni "d" . Sretno...

Lidija vještica je pomalo u pravu... nije lako samo tako radikalno nešto presjeći... Za početak predlažem lagana praćenja, jel mislim da on ima nekog drugog.. nažalost. Vjerujem da nisam u pravu.

Klasika... Možeš otići u Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje, područni ured tvoga mjesta... i provjeriti da li ti je uplaćeno zdrav. osiguranje.. S druge strane, ima istine da su poslodavci dosta traljavi pa tako je možda sve u redu, možda je stvarno kod knjigovođe. Možeš nazvati ili otići u knjigov.servis pa pitaj. Za plaću je pitaj, ako u ugovoru piše toliko onda mora toliko uplatiti... ili te malo vara..

Jedan vrlo uporni kolega i jedna kolegica su obišli gotovo sve odvjet.urede u Osijeku pa i šire, nadajući se kako će neki od odvjetnika/ca prepoznati njihove kvalitete za rad vježbenika. Nisu dobili posao. Neki su ih jako lijepo prihvatili, porazgovarali, a neku su bili dosta oholi i prepotentni.. u smislu kako se usudiš doći u moj ured bez preporuke! i slično. Ono što je najzanimljivije, logički je da će odvjetnik zaposliti svoju kćerku, sina.. ali nijedan, jedini ODVJETNIK NIJE U OS. RASPISAO NATJEČAJ, pa da je barem imao uži krug između možda desetak pa se odlučio. NIJEDAN odvjet.vježbenik nije došao u ured zahvaljujući svojim kvalitetama, svojim radom, zalaganjem, već uvijek preko veze. Jednim dijelom je to krvno srodstvo, a drugim i to vrlo čestitm.. usluge, poznanstva. Mislim da se odvjetništvo srozalo na niske grane, a s ovim nekriterijima, mnogi pokazali kako su sitne duše. Vrhunski pravnici, kvalitetni ljudi, (barem za ovog kolegu o kojem pišem, znam) ne mogu dobiti priliku da se dokažu. Prevelika šteta, za njega, za buduće društvo..

Hvala vam na odgovoru. Nakon što je kuća uzidana i nakon što smo uselili, bila je samo na njegovom imenu, ali uz moje i mojih roditelja inzistiranje, prije nekoliko godina sam i ja upisana kao suvlasnik. Znači, ako bi on do samoga kraja ustrajao u nepristrajanju na prodaju kuće, kuća se može prodati uz posredovanje suda, iako se jedan od suvlasnika s tim ne slaže (suprug)?

Molim vas da mi pomognete. Majka sam troje malodobne djece. Pred razvodom sam braka. Suprug i ja imamo zajedničku kuću kao bračnu stečevinu. U razgovorima pristaje da djeca budu kod mene, predlagala sam mu da nam kupi dvosoban stan a da on zadrži kuću koja je jako velike vrijednosti. Ali on ne pristaje na to. Jednostavno ne želi ništa, a nas tjera iz kuće. Ne želi ni da se kuća proda pa da se novac podijeli, a ja sa djecom nemam kuda. Inače ima i tvrtku koja je na njegovom imenu, super radi, jako puno ima novaca, tvrtka je također nastala za vrijeme braka. Što da radim u vezi diobe kuće... Kako je to pravno uređeno, ako on želi prodati kuću, ne želi me isplatiti..