zao

Zapravo, čl.10. st.1. Općih uvjeta....

Paket je poštanska pošiljka koja sadrži robu i predmete i za koju se pošiljatelju izdaje potvrda o primitku, a primatelju se uručuje uz potpis. Čl.11. st.1. Opći uvjeti za obavljanje univerzalne usluge (pazi, to nije zakon, ali u praksi kao da je). S njime pobijaš sve njihove laži.

Hakom može narediti Hrvatskoj pošti da ti plati "nekakvu" štetu, ali to je samo teorija, jer je Hakom uvijek na njihovoj strani. Za tebe je opasan čl.56. st.4. ZPU-a, kojim se se dotični zaštitili kao lički medvjedi. U konačnici ćeš na Upravnom sudu osporavati odbijajuću odluku Hakom-a, prije se u roku trebaš žaliti Povjerenstvu za pritužbe potrošača. U svakom slučaju inzistiraj na tome da ti imaš problem s Hrvatskom poštom, a ne s poštarom i da ukoliko je paket bio aresiran na tvoju firmu onda je na dostavnici Hrvatske pošte trebao biti pečat tvoje firme i potpis nadležne osobe koja je preuzela paket.

A nakon prigovora, kojoj inspekciji bi se žalio?

Pogrešni i nedogovoreni zahvat na automobilu.

Koja inspekcija je nadležna za rad auto-mehaničarskih radionica?

To je mišljenje jednog pravnika koji je napisao dotični članak (na internetu) i prema njemu su sudovi državna tijela. Ali ja želim dobiti PISMENI odgovor S PEČATOM od Predsjednika suda... Inače, Zakon o općem upravnom postupku je zakon koji bi se po mom laičkom mišljenju trebao odnositi na postupak pred bilo kojom institucijom. E sad, sve ovo je započelo mojim zahtjevom sudu na kojeg sam stalno dobivao obavijesti, s tim da ga je sud tretirao kao predstavku (radi članka 4. stavka 3. Zakona o sudovima), a ne kao zahtjev. Dakle, sud izbjegava donijeti rješenje o zahtjevu jer rješenje mogu osporavati tužbom, dok obavještenje nije pravni akt. Zato je Predsjedniku suda nezgodno napisati da „tijelo državne vlasti” nije „državno tijelo”, a ako napiše da ipak jeste državno tijelo uslijedilo bi moje pitanje zašto sud kao državno tijelo ne pripada među „druga državna tijela” iz članka 1. ZUP-a. Ja namjeravam istjerivati ovo pitanje do kraja, pa me zanima koje pravne instance trebam proći prije podnošenja ustavne tužbe zbog kršenja članka 46. Ustava Republike Hrvatske koji mi jamči dobivanje odgovora na svoju buduću pritužbu ili prijedlog Visokom upravnom sudu? Nadam se samo da dobivanje odgovora ne znači dobivanje bilo kakvog odgovora nego odgovora na postavljeno pitanje. U suprotnom, mogu mi poslati i prazni papir kao odgovor.

Tu dolazimo do članka 2. stavka 2. Zakona o upravnim sporovima koji određuje da se javnopravnim tijelima smatraju tijela državne uprave i druga državna tijela. Koja su to "druga državna tijela" ?

Ako napišu da sud jeste državno tijelo, onda mislim da ga mogu ubaciti u pojam "drugih državnih tijela" iz članka 1. ZUP-a koja .....u okviru djelokruga utvrđenog na temelju zakona, postupaju i rješavaju u upravnim stvarima. S druge strane, mislim da im je teško napisati da sud nije državno tijelo. Zato oni "mudro" izbjegavaju dati konkretni odgovor, a ja ovdje pitam kako ih natjerati na davanje tog odgovora.....koji, ponavljam može biti jedino "da" ili "ne".

Ne piše nigdje, a ako netko misli drukčije neka mi navede članak tog zakona ili propisa. Inače, pitanje Predsjedniku suda je postavljeno samo u tih sedam riječi "je li sud državno tijelo ili nije" i nije bilo drugih potpitanja, odnosno vezivanja za neki predmet ili slučaj. Samo za ovdje informaciju (Legalisu) da tražim odgovor na postavljeno pitanje kako bi isti povezao sa člankom 1. Zakona o općem upravnom postupku. Ali ključna stvar je dobiti odgovor koji bi trebao biti jedino "da" ili "ne".

Možda je važnije pitanje kako i od koga dobiti odgovor na to pitanje u pismenoj formi, jer Predsjednik suda izbjegava davanje odgovora. Naime, na moje direktno pitanje koje je ostalo zabilježeno u pismenoj formi, u osobnom susretu u službenom terminu Predsjednika suda, ja nakon 30 dana dobivam odgovor u kojem se citiraju članci zakona u kojima ne piše o tome je li sud državno tijelo ili nije.

Ja sam prijedlog za ovrhu dobio od odvjetničkog ureda koji zastupa ovrhovoditelja i to OBIČNOM POŠTOM, dakle, bez prijema na ruke.

Sud ovršeniku niti ne šalje prijedlog za ovrhu, a kamoli da se očituje na bila šta osim na rješenje o ovrsi i to samo ukoliko ovršenik podnese prigovor na rješenje o ovrsi. Nadalje, ne vrijedi iste stvari za tužbu, jer spor započinje tužbom, a ovrha ovršnim prijedlogom. Protiv tužbe je zakonom regulirano podnošenje odgovora na tužbu, dok u svezi prijedloga za ovrhu nije regulirana čak ni sudska dostava prijedloga za ovrhu ovršeniku.

Odgovor na tužbu obvezuje sud da prilikom donošenja odluke uzme u obzir navode iz odgovora na tužbu. S druge strane, na prijedlog za ovrhu nema nikakvog postupanja suda, pa ga isto tako ne bi bilo ni na eventualni podnesak ovršenika na prijedlog za ovrhu. Zato je još apsurdnija stvar da pravne posljedice za ovršenika nastupaju od dana podnošenja prijedloga za ovrhu, a ne od dana donošenja rješenja o ovrsi. Nadalje, nisam se dobro izrazio rekavši "kad posljedice nastupaju odmah", jer sam trebao reći da posljedice nastupaju od dana podnošenja prijedloga za ovrhu - jasno, u slučaju pravomoćnosti rješenja o ovrsi.

Na tužbu se može podnijeti odgovor na tužbu, dok na prijedlog za ovrhu se ne može podnijeti nikakvi pravni lijek. Kad posljedice nastupaju odmah, isto tako bi trebala i žalba.

Sporno je to što pokretanjem sudskog postpka (podnesenim ovršnim prijedlogom) odmah idu i pravne pisljedice, a stranka protiv istih nema pravo na žalbu.

Znači, pravne posljedice mogu ići (podnošenjem prijedloga za ovrhu), ali protiv toga se ne mogu žaliti sve dok se ne donese rješenje o ovrsi. Zaista mi Ustav (čl.18. st.1.) štiti pravo na žalbu... 🤮

Troškove odvjetnika za sastavljanje prijedloga za ovrhu. Imam još jedno pitanje. Postupak ovrhe započinje podnošenjem prijedloga za ovrhu protiv kojeg nemam pravo žalbe. Predstavlja li to kršenje čl.18. st.1. Ustava Republike Hrvatske koje mi jamči pravo na žalbu, jer imate akt koji mi znači nametanje obveza protiv čega nemam pravo žalbe? Odnosno, znači li pravo podnošenja prigovora protiv rješenja o ovrsi tu tzv. "drugu pravnu zaštitu" iz čl.18. st.2. Ustava Republike Hrvatske, ali u tom slučaju ja opet nemam pravo osporavati prijedlog za ovrhu? Po mom laičkom mišljenju, taj prijedlog za ovrhu je pravni nonsens, znate li možda je li ga netko osporavao pred Upravnim sudom i kakvi su bili odbijajući argumenti?

Od javnog bilježnika sam dobio obavijest s prijedlogom ovrhovoditelja za ovrhu gdje se upućujem da spor sa ovrhovoditeljem riješim izvansudskim putem. U međuvremenu sam svoju obvezu prema ovrhovoditelju podmirio, ali ovrhovoditelj traži da podmirim troškove javnog bilježnika. Jesam li u obvezi to učiniti, jer ja nisam dobio rješenje o ovrsi. Hoću reć, ako ne podmirim obvezu prema javnom bilježniku, od kojeg datuma će mi on napisati rješenje o ovrsi, te mogu li u prigovoru protiv rješenja o ovrsi koristit argument da sam svoju obvezu prema ovrhovoditelju ranije podmirio?

U prethodna dva spora u istom predmetu Upravni sud je usvajao moje tužbe i predmet vraćao tuženiku na ponovni postupak, nakon čega je tuženik jednostavno donio treće (zadnje) rješenje u kojem ponovo nije postupio sukladno pravomoćnoj odluci Upravnog suda. E sad, dokle to može tako ići.....moj problem je složenost spora, pa se Upravni sud vadi na dio izreke čl.58. st.1. ZUS-a prema kojem mu "priroda stvari" spora ne dopušta da sam riješi meritum moje pravne stvari. Kako to izbjeći i prisliti Upravni sud da sam riješi moju pravnu stvar, jer je sasvim izvjesno da će tuženik štancati nezakonite odluke u nedogled?

Koliki bi bili otprilike troškovi kaznenog postupka ako u svojstvu supsidijarnog tužitelja uz jedno održano ročište dođem do presude, te koliko bi me došla (izgubljena) žalba na presudu? Suprotna strana bi vjerojatno angažirala odvjetnika...

Sve na sudu plaćaš (ako izgubiš), tako da je bolje činiti što manje. Ali ukoliko se već žališ, žali i se i radi troškova.

Na raspravi nije važno šta je rečeno nego šta je ušlo u zapisnik. Stranka ima pravo i nepotpisati zapisnik ako se ne slaže s onim šta je ušlo u zapisnik, a pravo je suca da određuje šta će ući u zapisnik, tako da je to igra.... Onaj tko nijie tražio, nije ni dobio...

Može, ali prije provjeri u pisarnici je li u međuvremenu donesena presuda. Nađi neki razlog zašto to nisi rekla na raspravi.

Podnio sam Upravnom sudu (jedan određeni) zahtjev i tražim da isti sukladno čl.156. Zakona o općem upravnom postupku donese rješenje kojim će moj zahtjev usvojiti ili odbiti (odnosno, odbaciti). Međutim, Upravni sud se igra skrivača i stalno mi šalje obavještenja prema kojima ja nisam podnio zahtjev nego predstavku, dok moj "prigovor zbog nedonošenja rješenja" ocjenjuje kao "prigovor protiv odgovora na predstavku", što mu je izlika za nedonošenje rješenja. Jer rješenje mogu pobijati tužbom, dok obavještenje nije pravni akt. Je li netko imao slična iskustva?