zao

Radi se o upravnom sporu gdje sam kao tužitelj zatražio na raspravi (kao izvođenje dokaza) očitovanje suca je li konkretna odredba Zakona o općem upravnom postupku (dalje: ZUP-a) prekršena ili nije, a u obrazloženju presude stoji da se predmetna odredba ZUP-a ne primjenjuje u ovoj pravnoj stvari. Razlog zašto se ista ne primjenjuje je taj što je meni navodno osigurana druga pravna zaštita, a što ja osporavam iz drugih pravnih razloga, pa to nije tema ove objave. Moje pitanje je: da li je sudac po službenoj dužnosti MORAO utvrditi da li je konkretna odredba ZUP-a prekršena ili nije, odnosno da li se radi o KAZNENOM DJELU kad Upravni sud utvrđivanje kršenja zakona očito smatra mojom privatnom stvari u toj tzv. "drugoj pravnoj zaštiti" ?

Konkretno.....izvlaštenje se provodilo temeljem DUP-a, koji je bio na snazi u vrijeme pokretanja izvlaštenja, ali je u međuvremenu prestao vrijediti, što je moj argument za osporavanje rješenja o izvlaštenju. S druge strane, argument suprotne strane je da je (sada nevrijedeći) DUP bio na snazi u vrijeme pokretanja postupka izvlaštenja, pa je, citiram "postupanje bilo u skladu s načelom zakonitosti i vremenskog važenja propisa koje obvezuje na rješavanje temeljem propisa koji su vrijedili u trenutku rješavanja, čime se u cijelosti ostvaruje načelo pravne sigurnosti."

Napominjem da poništenje (sada) nevrijedećih pravnih dokumenata nema nikakvu pravnu povezanost sa donošenjem novog, sada vrijedećeg zakona.

Hvala na odgovoru, ali gdje to piše, u kojem članku, kojeg zakona? Jer u svakom zakonu piše da se postupci započeti prema odrebama isteklog zakona moraju završiti prema odredbama tog, isteklog zakona, ali ne i da se nevrijeći pravni dokumenti mogu zakonito primjenjivati sve dok se ne okončaju postupci započeti u vrijeme trajanja isteklih zakona. Kako uopće osporiti nevrijedeći pravni dokument, zbog čije primjene trpim štetne posljedice? Znači li to kršenje čl.18. i čl.19. Ustava RH ?

Postupci započeti za vrijeme trajanja odredbi isteklog procesnog zakona moraju se završiti prema tim odredbama (isteklog procesnog zakona) iako su međuvremenu stupile na snagu odredbe novog procesnog zakona. Vrijedi li to pravilo i za nevrijedeće pravne dokumente koji su bili na snazi u vrijeme pokretanja takvih postupaka (za vrijeme trajanja isteklog procesnog zakona)?

O tužbi i pravnim aktima vezanim za istu (u predmetu "A") se nije vodio nikakvi postupak, niti su isti uopće spomenuti u odukama vezanim za predmet "B". Jedino ako njihovo puko uvrštavanje u spise predmeta "B" znači da se odluka u predmetu "B" odnosi i na njih? Onda bi nastala totalna zbrka, jer podnesci koji prethode donošenju presude mogu sadržavati pravne akte iz drugih presuđenih predmeta...

Hvala na odgovoru. Je li bolje ići s novom tužbom (u predmetu "A")? Jer ja nisam kriv što je moja tužba preimenovana kao podnesak u drugom predmetu ("B") i šta je sad prošao rok do kojeg sam mogao tužbom osporavati rješenje tuženika (u predmetu "A"). Dakle, novom tužbom bi tražio izdvajanje te tužbe koja je zavedena kao podnesak i postupanje prema istoj. Bojim se da se ništa neće dogoditi kad podesem zahtjev u predmetu "B" - koji je pravomoćno okončan - za izdvajanjem spisa tog predmeta i formiranje novog predmeta?

Dva su predmeta (nazovimo ih predmet"A" i predmet "B") iste pravne osnove, ali su sasvim različiti tuženici i različiti pravni akti koje želim poništiti. Tužbe sam podnio u razmako od pet mjeseci, a tek SADA, nakon godinu dana sam saznao da mi je Predsjednik suda OBIČNIM RUKOPISOM NA POLEĐINI TUŽBE (predmeta "A") NAPISAO DA SE NE RADI O TUŽBI NEGO O PODNESKU (u predmetu "B"). Dalje je taj predmet "B" došao do drugostupanjskog suda koji najvjerojatnije nije primijetio taj tzv. "podnesak" jer se o istom nije ni očitovao. Molim savjete, ideje u svezi predmeta "A".

Prigovor HP-u (mislim da je rok 3 mjeseca), zatim kad te odbije HP pritužba Povjerenstvu HP-a, a kad te odbije Povjerenstvo pritužba HAKOM-u, a kad te odbije HAKOM tužba Upravnom sudu, a kad te odbije Upravni sud žalba Visokom upravnom sudu, a kad te odbije Visoki upravni sud zahtjev DORH-u i ustavna tužba. Jednostavno i efikasno...

Upravni sud je odbacio moj zahtjev za naknadom štete jer se pozvao na čl.81. st.11. Zakona o upravnim sporovima koji propisuje da stranka ima pravo na naknadu štete PRED NADLEŽNIM SUDOM. E sad, zašto bi u sporu pred Upravnim sudom, Općinski sud imao veću nadležnost od Upravnog suda i gdje to piše, u kojem članku, kojeg zakona (da je u tom slučaju nadležni sud - Općinski sud)?

Postaje izvršno, a ne pravomoćno.

Kada rješenje o izvlaštenju postaje pravomoćno, kada ga donese Ministarstvo kao drugostupanjsko tijelo ili kada ga potvrdi Upravni sud nakon odbijanja (odbacivanja) tužbe protivnika izvlaštenja?

Hvala.... ali riba smrdi od glave.

Jeste li Vi probali i uspjeli u žalbi, a da niste bili stranka u postupku? Ako jeste, objavite rezultat ovdje na Legalisu. Ja sam pokušao i nisam uspio, a odbili su me jer nisam imao status stranke u postupku, odnosno nisam bio predmet inspekcijskog nadzora.

Pritužba će bit odbijena jer podnositelj predstavke nije stranka u postupku. To što je nekome odbijen prigovor jer nije stranka u postupku......nije zanimljivo za novine/portale, pored svih drugih naslova...

Ako netko može doć do ove presude Usž-3090/16-2 od 01. ožujka 2017, molim da mi je pošalje. Unaprijed hvala i pozdrav.

Hvala, ali šta to vrijedi podnositelju predstavke kad nema pravo uložiti prigovor, jer uglavnom oni ne poduzimaju ništa?

Ili, kako pokrenuti postupak inspekcijskog nadzora isključivo na zahtjev stranke, jer bi valjda u tom slučaju podnositelj zahtjeva bio stranka u postupku, pa bi se mogao žaliti na nalaz inspekcijskog nadzora? Ovako u praksi se događa da podnositelj zahtjeva nema nikakvog uvida u provedeni nadzor, jer kad se isti provodi po službenoj dužnosti, A ZATO SE I TAKO I PROVODI U 99.99 % SLUČAJEVA, podnositelj zahtjeva nije stranka u postupku provođenja nadzora. Znači, osoba koja je inicirala provođenje nadzpora nema pravo uvida u nalaz tog nadzora?! A u oba slučaja inspektor radi u biiti jednu te istu stvar ili možda griješim?

Kad bi bilo pravde, svako tijelo s javnim ovlastima bi bilo u obvezi na potpisanu predstavku ili zahtjev donijeti rješenje ili zaključak, a obavještenja, hoću reći razglednice mogu slati koliko god hoće (puta).

Nije mi jasno "DORH je jedini ovlašteni podnositeljj" i da zato "nema povrede mog prava, jer prava zapravo i nema"...... Proizlazi da je dobra volja DORH-a hoće li predložiti Vrhovnom sudu podnošenje IZV zahtjeva za preispitivanjem pravomoćne presude VUS-a? Druga je stvar što zakonodavac nije propisao DORH-u obvezu donošenja rješenja, jer bi se onda Ustavni sud prestao izlavčiti da ne može ispitivati povredu ustavnih prava povodom donošenja OBAVIJESTI......iako čl.62. ZUS-a definira mogućnost podnošenja tužbe protiv "pojedinačnog pravnag akta", a tu po meni kao pravnom laiku se može utrpati doslovce "sve". Osim toga, itekako se radi o mojim pravima, ako se odlučuje (makar i preko obavijesti) da je moj prijedlog (DORH-u) neosnovan, što dosovce piše u obavijesti DORH-a, ili kako ga ja nazivam (zbog Ustavnog suda) - pojedinačnog pravnog akta DORH-a. Nadalje, kako sam podnio ustavnu tužbu protiv pravomoćne presude VUS-a, tako ču podnijeti i protiv "razglednice" DORH-a, svaku iz svojih razloga.....pa bumo videli....

Hvala, tako ću i postupiti, pa Vam javim rezultat. P.S. Je li to mislite Vi ili ste "pali pod utjecaj" Ustavnog suda koji to tako navodi na svojoj internet stranici tumačeći na svoj način čl.62. UZUS-a?

DORH mi je odbio zahtjev za izvanrednim preispitivanjem zakonitosti presude Visokog upravnog suda. Da li je dopuštana ustavna tužba protiv takvog pravnog akta DORH-a?

Viša instanca, više nezakonitosti...

Šta ako po prigovoru ne donese rješenje nego opet donese obavještenje....... pa na prigovor broj 2, donese obavještenje broj 2, itd...

Javni interes i njegova zaštita je još jedna manipulacija.... A kad to odluka nije u rukama JP tijela?