ana.bab

Pa koja je onda svrha, kad ti netko nešto učini i ne želi naplatiti, pa se onda eto sjeti nakon 8 mjeseci?! Tako se netko može sjetiti naplatiti uslugu i za tri godine pa eto plati. Mislim, nema smisla nikako. Provjeriti ću još s računovođama, jer mi ovo nema smisla.

Hvala na odgovoru. Možete li mi dati neko zakonsko uporište za Vaše tvrdnje? Ja imam oprečne informacije temeljem zakona o zaštiti potrošača i zakona o pdv-u, u najmanju ruku je ovo prekršaj prema poreznoj upravi.

Što znači da ona samostalno ostvaruje roditeljsku skrb? Vama je ista oduzeta? Mene su u Poreznoj uputili na mogućnost pola pola kao jedino rješenje (rod. skrb je kod nas zajednička, djeca žive sa mnom).

Poštovani, Da li je dozvoljeno izdati račun za pruženu uslugu i utrošena sredstva 8 mjeseci nakon navedenog? Je li taj račun moguće osporiti radi zakašnjelog izdavanja? Hvala.

Mislite roditeljstvo u kojem su obje strane (roditelji) dovoljno zreli i rade sve kako bi zaštitili interes djece?! Tada se slažem s Vama, no ovdje to nažalost nije slučaj.

Poštovani, ne znam postoji li topic koji se dotakao teme nemiješanja u vrijeme koje djeca provode s roditeljem s kojim ne žive. Mene zanima gdje Zakon povlači granicu tog nemiješanja. Naime, u vrijeme pandemije otac dijete s pos. potrebama vodi sa sobom na cjelodnevno okupljanje 20+ ljudi, dijete kod mene u ponedjeljak dobija visoku temperaturu i nastaje čitav niz problema. Samoizolacija, visoka temperatura, dijete ne smije u školu tri tjedna (oni imaju duplo dulju samoizolaciju), nema fizikalne terapije koja mu je prijeko potrebna... I ovo je već drugi put u manje od mjesec dana. Drugo dijete za vrijeme tog okupljanja ostaje kod kuće cijeli dan sa starijom sestrom koja je u pubertetu i uči, piše zadaće cijeli dan. 9-godišnjak dakle, prepušten sam sebi doslovno cijeli dan igra igrice na tabletu. Po meni to sve navedeno spada pod ugrožavanje dobrobiti i zdravlja djeteta, te zapuštanje drugog djeteta. Pisanje ocu ne daje rezultata, CZSS sam prijavila ali mi je to više besmisleno, bolje da se bave ozbiljnijim slučajevima kojih nažalost ima napretek. Što mogu učiniti da takvo ponašanje spriječim ili eliminiram? Razumijem da Zakon govori o nemiješanju roditelja s kojim dijete živi u vrijeme koje djeca provode s roditeljem s kojim ne žive, ali je ovo nedopustivo ponašanje i zato pitam gdje je granica i što učiniti? Hvala.

Poštovana Ruby, što biste Vi predložili, na koji način da se organiziraju susreti? Hvala.

Ispričavam se na neprikladnoj komunikaciji, jako mi je teško prihvatiti pristranost jer sam se sa istom borila godinama. Potruditi ću se da izbjegnem "teške riječi" ubuduće. Nažalost, moja adresa je bila navedena u Planu, iako mi je to bilo samo boravište, a ne i prebivalište (u mjesto prebivališta se nisam niti vraćala već mi je adresa gdje sada živim s djecom navedena kao prebivalište). U kući u kojoj sam živjela sam također imala potpisan ugovor o najmu koji je vrijedio još samo 4 mjeseca (dakle, ja sam iselila 01.01. a ugovor je vrijedio do 01.04.) te pouzdano znam da vlasnik nije planirao produljiti ugovor. Eto, kako rekoh, mišljenja su oprečna i ne postoji univerzalno rješenje. Možda bi također ovi susreti putem Zoom platforme bili prihvatljivi. Da sam barem to znala za lockdown-a, tada oca nisu vidjeli skoro 2 mjeseca, možda i više. Zasad imamo dogovor tri vikenda u mjesecu, da su djeca kod njega. Meni to dosta teško pada jer je tjedan radni i uvijek je sve stresno i užurbano, praktički sam gonič robova: idi jedi, idi piši zadaću, uči, pospremi, pusti pse... a vikendom, kad bih se mogla opušteno družiti sa svojom djecom su tamo. I nažalost, ni približno kvalitetno provedenog vremena kao kad su sa mnom. Eto, srce me boli, radi njih. Još malo, odrasti će, napustiti gnijezdo, i pamtiti mamu po stresu i užurbanim tjednima.

Nije poanta sviđanja ili narudžbe, već profesionalnosti. Osoba koja želi dati odgovor i savjet bi trebala biti nepristrana, a što Vi niste. Hvala svakako na odgovoru. Lp

Poštovani, otac je bio upoznat i upitan sa vrlo dobrim argumentima što misli o preseljenju, a radilo se prvenstveno u svjetlu zaštite interesa i prava djece. Gospodin je moje upite prvo ignorirao, a zatim kategorički odbio misleći da uopće nisam ozbiljna u namjeri. Ja sam, u nemogućnosti da dobijem konkretan i pristojan odgovor od oca djece, upitala svojeg odvjetnika i CZSS za mišljenje te sam na kraju balade suglasnost za preseljenje i upis djece u drugu školu dobila upravo od Centra (kojeg je, kao i mene, pokušao ucijeniti davanjem suglasnosti). ObZ u članku 100. upravo govori o tome da, citiram: "Suglasnost... za promjenu prebivališta, odnosno boravišta djeteta nije potrebna ako preseljenje bitno ne utječe na ostvarivanje postojećih osobnih odnosa s drugim roditeljem, pod uvjetom da je roditelj s kojim dijete stanuje pribavio suglasnost centra za socijalnu skrb." Gosp. "Gringo", Vaša retorika je optužujuća i moram priznati, za notu pregruba. Jeste li pokušali sagledati obje strane, obzirom da otac dolazi po djecu, a ja idem po njih k njemu, možda imamo identične troškove? Možda je i za mene, uz sve ostale troškove koji su za skrb o troje djece ogromni, 600-700 kn mjesečno velik novac. A svejedno sam spremna na poštivanje Plana dok se sudskim putem ili obostrano prihvatljivim dogovorom (i naravno u interesu djece) ne postigne drugačija dinamika viđanja oca i djece. Znate, nisu sve mame koje žive sa svojom djecom rospije kojima je hobi "uništavanje" oca djece. Nekima je u cilju zaštita interesa i dobrobiti istih. I samo da dodam: kad živite u seoskoj kući bez grijanja, sa glazurom na podovima, bez toplinske izolacije, fasade i slično... i ne očekujete da ćete "dobiti" djecu, pa ih onda preko noći dobijete na suživot, pitam Vas biste li Vi razmišljali u smjeru omogućavanja humanih uvjeta za život djece, tim više što sam ja tada radila (u Zagrebu) i što imam dijete s posebnim potrebama koje ne može samo otići do škole i iz nje kući?

Hvala na info, to me zanimalo.

Poštovani, Hvala na iscrpnom odgovoru. Dakle, pogrešno sam se izrazila kad sam pitala "što se traži". Željela sam doznati što se traži u smislu kazne, dakle osoba je posve ubrojiva ali pokazuje elemente poremećene strukture ličnosti, npr. pretjeranu potrebu za kontrolom te narcisoidnost. Svi uvjeti za predaju tužbe su ostvareni. Kažem, ja osobu ne želim zatvoriti ni u kakvu instituciju, dakle ne tražim kaznu zatvora niti zatvaranje u psihijatrijsku ustanovu, već želim da joj bude izrečena mjera obveznog psihijatrijskog tretmana u trajanju xyz. Ponavljam, za ljude koji su imali iskustva, bilo vlastitog bilo stručnog (poslovnog) sa takvim kaznenim djelom, što tužitelji traže u tužbama (kakvu kaznu)?

Dopuna, uz naravno zahvalu za odgovore! ZZ djeteta kupuje automobil u ime djeteta (s podacima djeteta kao vlasnika). Dijete ne mora nužno biti prisutno, roditelj mora imati ORIGINAL rodni list djeteta i svoju osobnu, kopija rodnog lista ne prolazi. Dakle samo to, eto ako još nekome ovdje bude trebalo.

Hvala, Ruby, na odgovoru. Radi se naime o malo kompleksnijoj situaciji: kad je bivši sastavljao Roditeljski plan te kad je isti odobren, ja sam sa djecom živjela na 1,5 km od oca djece i nisam razmišljala o selidbi. Radi loših stambenih uvjeta, udaljenosti od trgovine, škole, radnog mjesta i u konačnici rodbine, kumova i prijatelja, odlučila sam se vratiti u kvart iz djetinjstva gdje su svi naši. Tu je ustvari nastao problem i on odbija evo punih 10 mjeseci, bilo kakve susrete tokom tjedna te inzistira na vikendima. Prema dosadašnjoj praksi djecu preuzima bivši, a po njih odlazim ja. Kako su mi rekli odvjetnici, prema sudskoj praksi to nije opravdan razlog za izmjenu. U CZSS mi pak gospođa kaže drugačije: da je njima praksa u ovakvim slučajevima do sada pokazala da svaka izmjena odluke bude u smjeru da roditelj s kojim djeca ne žive "dobije" viđanja vikendima, točnije tri vikenda u mjesecu. Pa, eto, obzirom da imam mišljenja s dvije strane, oprečna, zanima me kakva su vaša iskustva. Hvala!

Poštovani, Kazneno djelo nametljivog ponašanja; malo detaljnije objašnjeno: krađa mojih osobnih kontakt podataka i višegodišnji pokušaji uspostavljanja neželjenog kontakta, unatoč višekratnim upozorenjima, vrijeđanje i omalovažavanje, uhođenje (osoba se odaje u porukama koje šalje), verbalni napadi uživo, čitanje mojih mailova upućenih bivšem na temu zajedničke djece i naravno miješanje u odluke oko djece... uglavnom, osoba je evidentno nestabilna, ali bih ovdje stala... Zanima me što se traži obično u kaznenim prijavama, odnosno u privatnim tužbama koje se podnose za navedeno nedjelo? Kao tužitelj, prvenstveno želim testiranje psihološko-psihijatrijskog stanja osobe te dugoročni psihosocijalni tretman i naravno financijsku odštetu radi uznemiravanja a koje je utjecalo na moje zdravstveno stanje. Ne zanima me kazna zatvora jer osoba ima mllj dijete. Hvala!

Već 10 mjeseci, a iz razloga mog preseljenja s djecom, bivši ih ne viđa redovito (preko tjedna, kako je tražio u Planu o zaj. rod. skrbi). Tome pridonosi i činjenica da djeca imaju (imali su, sad su se već neke stvari i promijenile) izvanškolske aktivnosti navečer. Većinom smo se dogovarali, no sve više dolazi do trzavica i ja sam odustala od dogovora te inzistiram na pridržavanju Planom određenih susreta. Pitanje, makar sam dobila već neke odgovore, ali evo- više glava više zna: da li udaljenost od 25 km u jednom smjeru može i jest realna prepreka (argument) da otac djecu ne viđa preko tjedna?

Gledam svoje stare postove, pa evo da se osvrnem na izmjenu brave za našeg odsustva. Dakle, nije nikoga bilo doma, prema najavi tri tjedna, ali smo ipak došli dva dana ranije. U međuvremenu sam, obzirom da sam tada vozila službene automobile, dobila na korištenje drugi auto. Najmoprimac je došao po svoju poštu u sandučić, ušao u stubište i došao do stana. Kucao je, čak je gurnuo ključ unutra- dakle, pokušao je ući, ali je moj ključ bio iznutra pa nije mogao. Temeljem iskustva s prošlim najmodavcem koji mi je otključao vrata i ušao u kuću dok sam ja sjedila, da oprostite, na wc-u i ovog sada gdje mi najmodavac očito misleći da još nismo došli kući pokušava ući u stan - nema te sile da ne promijenim bravu ako me samo na jedan cijeli dan nema doma (pod time mislim na 24 sata). I, između ostaloga, da pitam: obzirom da imam pse od kojih za jednog ne mogu garantirati da ne bi ugrizao nepozvanog gosta, ako se to dogodi, tko je odgovoran?

Slažem se.

U redu, hvala na info. Nisam znala kako to funkcionira, očito je da se nisam nikad susrela sa time. 🙂

Sashs, iz osobnog iskustva, takvu osobu što dalje od sebe, viđanja s djetetom odredite i držite ih se (ona, ako je doista takva kako kažete vjerojatno i ne bude dugo zainteresirana da viđa dijete, Vi ćete nažalost- i doista mislim ovo kad kažem nažalost, jer nijedno dijete ne zaslužuje da ga roditelj ostavi tada moći tražiti da se majci oduzme roditeljska skrb). Za uzdržavanje, dobro Vam je rekla Borbena7, to je PRAVO djeteta i DUŽNOST roditelja s kojim dijete ne živi, dakle ne možete se nikako odreći prava na primanje tog iznosa. Ja bih, sa ovim iskustvom, tražila maksimalan iznos koji mogu dobiti. Pitanje je bude li Vam uopće plaćala, a ako ode u Tunis hoćete li je moći ovršiti ako ne plaća. Nemojte biti naivni kako sam ja bila, pa ostaviti sve, jer ćete se za par godina probuditi i shvatiti što ste sve mogli i trebali, ne za Vas, nego za Vaše dijete - tražiti. Sretno, čuvajte svog anđela, budite uz nju, ne dozvolite joj da ružno govori o majci niti da sluša ružno o njoj. Nikako i nikada. Potičite dijete na razumijevanje, koliko god je ponekad teško, ali ako ne možete reći ništa lijepo, onda nemojte reći ništa. Najbolje je tako, jer su djeca previše ranjena i ovako, bez dodatnih priča. Samo je zagrlite i samo joj recite da je volite do neba i nazad. I opet tako. To će biti dovoljno.

Ja sam se maknula od nje čim je počela, ali nebitno. To je žena koja se gura između bivšeg i mene godinama (jer nažalost moram s njim komunicirati radi djece), pa tako osjeća svako toliko potrebu da meni nešto pametuje i izliječi frustracije. Ja sam je ignorirala i ignoriram je, blokirala svuda, ali eto uvijek nađe neki novi način da mi se obrati, pa tako i s nove mail adrese neki dan... To ćemo rješavati na drugom mjestu. Danas sam zvala da odgodim ročište radi Covida, pa mi je rekla službenica da moraju obavijestiti i druge (?! Dakle, ipak ima drugih, kao "svjedoke". Zašto ja o tome ništa ne znam? Je li to po propisima? Ne kužim...). Poslala sam mail kojim molim odgodu, obrazloženje... neka bude crno na bijelom. Sivko, pardon, nisam vidjela Vaše pitanje. Bivši mi je donio suglasnost neku za djecu, ovjerenu od javnog bilježnika, a koja mi je hitno (kak se veli još jučer) trebala. Kad sam se spustila iz zgrade po istu, iz auta (zatamnjena stakla) je izjurila njegova žena s papirima u rukama i verbalno me napala da ću ja nju "sad saslušati", jer sam joj prilikom pokušaja neželjenog kontakta spustila slušalicu. Ja sam se okrenula, obišla auto i tražila bivšeg papire za djecu, na što mi je rekao: nek ti xyz da. I tu sam ja krenula inzistirati na papirima, ona je iz auta nešto dobacivala, na kraju sam rekla da ću zvati policiju, ona poderala papire (sa osobnim podacima, GDPR i to), ja otišla i zvala policiju. Ustvari me sad najviše zanima ovo sa "svjedocima". Ne razumijem, ako sam ja stranka u postupku pa makar i okrivljenik, kakvi onda svjedoci o kojima u zapisniku koji sam primila nema ni riječi, niti bilo gdje drugdje i kako je moguće da nitko nije dužan jasno reći tko sve sudjeluje u postupku? Što je tu tajno? Osjećam se kao zadnji kriminalac, onak dobro da nisam u lisicama... čak je i ona što si je sestru navodno ubila znala tko su svjedoci i tko dolazi na ročišta...

Da. Čula je sutkinja mene, da li je nekog drugog zvala ja to ne znam niti piše u zapisniku ili je meni nešto rečeno. Samo, kažem, ne mogu odlaziti na sud još 2, 3, x puta nego želim da to završi sad u jednom odlasku.

Ma nije ništa sporno, policijski službenik je meni koja sam zvala policiju jer me nasred ceste zaskočila i verbalno napala sadašnja od bivšega - pisao prijavu za remećenje javnog reda i mira. Ja lijepo otišla na sud, rekla što imam, priložila dokumente koje je poderala a ja ih poslije skupljala s ceste (moje dokumente s mojim i osobnim podacima moje djece) i gotovo. Nemam šta više reći niti ima svjedoka, tražila sam da sud zatraži snimku kamere u blizini, sutkinja je rekla da nema potrebe jer se ne čuje nego samo vidi makar i govor tijela dosta kazuje). Uglavnom, to je to. Želim da to što prije završi. I znam da nisam ništa skrivila i ne može mi nitko ni na koji način dokazati da jesam.

Priznati što točno? Nešto za što nisam kriva? 😂 Pitam je li moguće dovršiti predmet u jednom dolasku. Jer mi je suludo odlaziti na sud kad sam rekla i priložila sve dokaze koje sam mislila i imala, pa onda opet dolaziti da bih čula da nisam kriva... Ili da sam kriva, whatever...

Poštovani, Da li je moguće da na glavnoj raspravi kao okrivljenik u prekršajnom postupku zatražim da odmah bude donesena i presuda? Nije neka teška priča, sutkinja se čini ok, sve sam rekla što sam imala i na tzv. pripremnom (prvom) ročištu, uglavnom užasna mi je tlaka odlaziti na ta ročišta jer nemam vremena (stvarno nemam vremena, nije da muljavim, imam užasno puno obaveza). Hvala!