ana.bab

Puno hvala. Mora li dijete imati osobnu za to?

Poštovani, nisam pronašla sličnu temu pa lijepo molim za odgovor: kupili bismo automobil vrijednosti do 5000 kuna te me zanima može li isti sa sadašnjeg vlasnika (prodavatelj nije ni u kakvom odnosu s nama, jednostavno je- prodavatelj) biti direktno prebačen u vlasništvo mllj djeteta (bez da ga kupujem ja kao zz djeteta, pa prebacujem na dijete)? Ako je to moguće, kako se to onda radi? Hvala na pomoći. Lp

Poštovani, Lijepo molim za početak da premjestite temu kamo ona pripada, ja nisam sigurna. Hvala. Nadalje, imam dijete s invaliditetom, ali vozim auto koji nije moj (čak ne glasi na mene, a kamoli na dijete). Prema Zakonima i Pravilnicima (https://hac.hr/hr/cestarina/vozila-oslobodena-cestarine) dijete s invaliditetom ima pravo na oslobođenje od plaćanja cestarine. Ima pravo na još toga, ali to trenutno nisam gledala. Ono što mene zanima u cijeloj ovoj priči, ako mi netko može pomoći, pojasniti ili me uputiti kome da šaljem pritužbu, vrlo je jednostavno: Zašto "Pero Perić" koji ima vozilo u vlasništvu svog djeteta s invaliditetom IMA pravo na sve navedene olakšice, uključujući besplatnu cestarinu, a ja koja također ima dijete s invaliditetom NEMAM pravo na navedeno jer moje dijete ne posjeduje automobil nego putujemo tuđim, posuđenim? U oba smjera na more i s mora cestarina će me izaći preko 320 kn. Meni ova cijela priča skreće na težu diskriminaciju osoba s invaliditetom i ljudi koji o njima skrbe. Razmišljam već neko vrijeme i uopće mi nije jasno kako niti zašto bi osoba s posebnim potrebama, dijete pogotovo, morala ili uopće trebala imati automobil u SVOM vlasništvu. Navedena tematika pripada pod Ministarstvo mora, prometa i veza te također pod HAC. Baš sam više umorna od tjeranja maka na konac, ispada da imućniji na kraju opet bolje prođu. Hvala!

Vidim da je tema stara, ali je također pitanje izmjene cilindra brave. Naime, ja bih to učinila samo dok sam odsutna dulje vrijeme te nakon toga vratila stari cilindar od kojeg vlasnik ima ključ. Jedan primjerak ključa ostavljam osobi od povjerenja koja živi kilometar od stana te koja će mi dolaziti provjeriti poštu i zaliti cvijeće. Ne pada mi napamet da ostavim ovaj cilindar, vlasnik zna da me neće biti i dam ruku u vatru da bi želio ući u stan. Može, dapače, uložila sam u NJEGOV stan ohoho sukladno dogovoru, obojila zidove, izbacila smrdljive tapisone i stavila novi linoleum, počistila cijeli stan za ciganima (prema načinu života, ne narodnosti) koji su tu prije živjeli i pobjegli te ostavili hrpu duga, i još ima za čistiti. Sav namještaj u stanu osim sanitarija je moj, vlasnik to sve zna i sve je vidio više puta, može doći prema dogovoru (ugovor), ali da bi on dolazio dok mene nema - to je MOJ životni prostor, ja uživam tu nekretninu u NJEGOVOM vlasništvu i ne dolazi u obzir. Niti osoba od povjerenja mi ne dolazi bez najave, a ima ključ i dozvolu ulaska. I da, izmjena brave nije i ne može se smatrati preinakama u stanu, nije da rušim zidove i nije da neću vratiti cilindar po dolasku s putovanja ili najkasnije po izlasku iz stana. Ne razumijem zašto bi se to ikoga ticalo ili zašto bi dovodilo do "zle krvi". Uostalom, ako i dođe do ikakvih problema u stanu, nepogoda i slično, vlasnik ima moj broj, ja ću nazvati gospođu koja može doći za 20 minuta i gotovo. To nije izgovor da se ne mijenja ključ. Uostalom i vlasnik stana može biti, npr. na moru, otkud znam. A stvari su i meni nestajale, nestala mi je zlatna ogrlica koja je slučajno ostala doma dok su mi "osobe od povjerenja" vršile radove u prošloj kući, a ja bila na moru. Otad je sva vrijednost u banci u sefu ili na meni.

Puno hvala, ako je za sud dovoljan mail, to je onda u redu.

Poštovani, ne bih otvarala novu temu, no zanima me da li imam pravo tražiti najmodavca da sastavi i potpišemo novi, ispravan ugovor o najmu stana. Naime, u potpisanom i kod porezne uprave predanom ugovoru piše da je najamnina 2000 kn, a ustvari je 4000. Meni treba točno stanje za sud. Imam neke mail prepiske s vlasnikom koji očekivano neće potvrditi istinitost da plaćam 4000. I što je tu ustvari zakonski ispravno? Plaćati 2000 prema Ugovoru ili 4000, obzirom da postoje mailovi kao trag da sam pristala plaćati 4? Hvala.

Hvala na brzom odgovoru. Kratak je rok javljanja da bi netko došao razgledati stan, da, jer i ja imam svojih obaveza preko glave i ne mogu od danas do sutra pronaći vremena za takve stvari. A također i, obzirom da sam ukinula apsolutno sve posjete, da sam kronični plućni bolesnik, ne odgovara mi nikako da mi nepoznati ljudi hodaju po kući dok se korona ne iskorijeni u smislu da se sve mjere ukinu i da doista onda možemo "slobodno disati".

Poštovani, Imam pitanje vezano uz tematiku, pa da ne otvaram novu temu. U najmu sam stana koji se prodaje, u ugovoru piše da je otkazni rok u slučaju prodaje 3 mjeseca. Ništa drugo. Najmodavac me upravo kontaktirao da se agenciji javio potencijalni kupac koji bi s vlasnikom došao sutra ili prekosutra (ne vjerujem da bi došao sam s vlasnikom stana nego vjerojatno i s agentom) pogledati stan. Meni to predstavlja problem jer mi je kratak rok, imam punu kuću djece i svakodnevne obaveze, ne primam u kuću nikoga radi corone i jer sam kronični plućni bolesnik. Objasnila sam najmoprimcu mailom da mislim da to nije dobra ideja te da predlažem da to ipak riješe na neki drugi način ili odgode razgled. Iskreno nisam niti znala da agencije rade, pogotovo u smislu razgledanja naseljenih prostora (nedavno smo bili kod zubara, pa je zubarka bila maltene u svemirskom odjelu i nakon nas morala dezinficirati cijeli prostor). Molim Vas prijedlog što učiniti ukoliko najmodavac ustraje u svom naumu. Ne bih željela nikakav konflikt jer doista imamo dobar odnos, ali razumijem i da je njemu stalo da potencijalni kupac razgleda stan. Također me zanima, kad smo već na toj temi, ukoliko kupac doista preuzme stan, da li je najmodavac dužan nas negdje smjestiti, pronaći nam odgovarajući smještaj ili ne? U Ugovoru o tome nismo ništa pisali. Hvala!

CrniToma, dobro došli u klub. Obzirom da sam sve to prošla, baš sve, samo ću Vam reći: živce na hosentregere, ignorirajte ono što nije od životne važnosti i čekajte. Strpljenje je najteže, to je meni bilo, zadavila bih bivšega a ne mogu ništa... Ali eto, nakon skoro 5 godina, sve je došlo na moje. BAŠ SVE. Pomalo. Sretno.

Vezano uz viđanje roditelja s kojim dijete ne živi i relacija za koje su potrebne propusnice, nova situacija je takva da Stožer (može putem e-građani) izdaje propusnice za roditelje. Za djecu ne treba propusnica, samo roditelj mora imati uza se odluku suda o povjeravanju djece, gdje piše o susretima. Moji su trenutno kod oca, tako da nije rekla kazala nego doista provjerena info. Sretan Uskrs svima!

Kratko i jasno, stvar dogovora i dobre volje. Ako ne možete drugačije, podijelite praznike točno popola i amen. Na minutu.

Puno hvala na odgovorima i trudu!

Ovako ste napisali, citiram: "Znači, sud treba utvrditi da su stvarno povećane potrebe djece, da otac ima dostatna primanja za podmirivanje takvog budućeg dosuđeno povećanog iznosa na ime uzdržavanja djece i da ovakva obveza ne bi ugrožavala njegov zajamčeni preostali dio prihoda." Primanja su plaća, zar ne? Eventualno i nekakvi dodaci od ugovora o djelu i sličnih povremenih poslova. Možda sam pogrešno shvatila, pa stoga i pitam. Nadam se da sam u krivu. Zbog čega ste stava da je moja pritužba na očevo neredovito ispunjavanje obveza viđanja djece promašeno u zahtjevu za povišenjem iznosa uzdržavanja? Zaista me to zanima, molim Vas nemojte shvatiti kao provokaciju, jer je po meni to sve nekako usko povezano jedno s drugim. Kad smo već kod toga, evo realno meni je jedna situacija uvijek jako smetala, a to je da roditelj s kojim djeca ne žive mora plaćati uzdržavanje za njih kad su s njim (a recimo za ljetnih praznika je to i po mjesec dana, znači hranim ih, plaćam im ljetovanje i sve ostalo i još roditelju s kojim inače žive plaćam uzdržavanje...).

Hvala na odgovoru. Dakle, ako sam ispravno shvatila ovo citirano, Vi tvrdite da se prilikom utvrđivanja iznosa uzdržavanja gleda samo i isključivo primanje oca, dakle njegova plaća? Čovjek je dogovorno, namjerno izašao iz nadzornog odbora vlastite firme, iz nje na konto dobiti izvlači silnu lovu svake godine, vozi firmin auto (i sigurna sam da ne plaća davanja za korištenje poslovnog vozila u pvt svrhe), namjerno se (više nego očito) zaposlio za direktorski minimalac... meni priča kako spava po 4 sata dnevno jer radi i ima puno posla (dakle i novaca, ne znam za što bi inače radio, možda za čokoladu...). Sve što navodim možda nije toliko pravni dio, ali govori mnogo o tome s kakvom osobom imam posla. Dalje neću, jer bi bilo previše, a materijala ima i više nego dovoljno. Samo treba imati volje pročačkati. U tužbenom zahtjevu sam navela ovo što mi predlažete da ne navodim, a to je da roditelj neuredno ispunjava svoje roditeljske obveze, jer upravo i sam Zakon tumači što je dužnost roditelja s kojim djeca žive, a što onog s kojim ne žive. Dakle, onog momenta kad moja djeca ne odu na susret i viđanje s ocem, sav teret zbrinjavanja djece, korištenja resursa (koje u konačnici opet JA moram platiti: hrana, struja, voda, plin... neki izlazak, bilo što, pa uostalom i moj angažman oko djece i propalo slobodno vrijeme za mene) padaju na moja leđa. Pokušat ću tražiti uključenje sudskog vještaka, u tužbenom zahtjevu sam upozorila sud na mogućnost i tendenciju oca djece da manipulira dokumentacijom i podacima te sam također tražila da sud pribavi podatke o stanju svih računa oca djece, podatke od Porezne uprave i Fina-e itd. i to počevši od 01.01.2019. godine kako bi se pokazalo i dokazalo sve što sam navela u tužbi. Nadam se samo još da će ovo sve brzo krenuti jer, ako sam dobro shvatila to je izvanparnični postupak. Traje li on išta kraće?

U Zemljišnim knjigama je stanje kakvo je bilo i prije 15 godina, dakle ništa novo, a također pri dnu piše da prikaz stanja vrijedi za datum 26.03. (kada sam to i istraživala). Vezano uz kupnju zemljišta pored kuće, nije pravljen nikakav ugovor između bivšeg supruga/mene i mog oca, jer je on ipak tamo u selu bolji poznavatelj situacije, vlasništva, međuljudskih odnosa i cjelokupne situacije, on je sve dogovorio, mi smo mu dali 1000 eura koliko su ljudi tražili i to je riješio on sam. Dakle, jedini dokaz da smo ustvari mi vlasnici tog zemljišta su iskazi bivšeg i mene, eventualno još nekog tko je tada bio upoznat sa situacijom. Međutim, ponavljam, naši su odnosi bili korektni i dobri te nismo nikada niti posumnjali da bi postojala potreba za ikakvim "papirima" i dokazima. Vlasnik unesenih stvari sam ja, sada, po razvodu. Inače smo sve te stvari u vikendicu, kako bismo u njoj mogli boraviti, unijeli bivši suprug i ja i to od njegovih roditelja koji su raščišćavali podrum. Također smo u potpunosti uredili kupaonicu, kako bismo imali higijenske uvjete za boravak tamo. Meni osobno to sve ne predstavlja nikakvu posebnu vrijednost, niti znam što bih s tim da to sve iznesem iz kuće, ali situacija u kojoj sam se našla budi onaj prkos u meni i potrebu da istjeram pravdu. U konačnici samo želim kopiju ključa da mogu i dalje sa svojom djecom povremeno odlaziti tamo. Razgovor ne pali, to je stara zagorska inatljiva škola, nepismena, s kojom ne možeš ni lijepo ni manje lijepo, tako da to nije opcija.

Može pojašnjenje o kakvoj se olakšici radi, obzirom da do sada nisam čula za išta slično. SRV koristim i ja za svog invalida. Što konkretno znači da prijavite dijete na sebe? Na poreznoj ili gdje? Osobno sam mišljenja da joj, ukoliko biste joj izašli ususret na opisani način, ne bi imala nikakvih argumenata da traži povišenje iznosa uzdržavanja, jer realno nema temeljem čega. Zašto biste Vi uopće njoj izlazili ususret i činili uslugu tog tipa (baš me zanima o čemu se radi i je li to izvedivo), ako po drugoj stani strahujete da bi to mogla iskoristiti protiv Vas...

Borbena, što se sve gleda prilikom utvrđivanja sposobnosti roditelja da plaća određeni iznos uzdržavanja? Vlasnik izuzetno uspješne tvrtke, sa par desetaka tisuća kuna plaće, koristio pravo na rad s polovicom punog radnog vremena dok su djeca bila kod njega, no odjednom se, prelaskom djece na suživot majci zapošljava u firmi koju je kupio preko (i na ime) svoje supruge koja nema veze sa djelatnošću niti približno, tamo navodno ima direktorsku plaću. Prva firma, koja je dijelom u njegovom vlasništvu je, ponavljam, izuzetno uspješna, tokom prošle godine joj je smanjem i temeljni kapital (!!!), čovjek živi na visokoj nozi u svakom smislu... a prikazuje se kako se prikazuje jer zna da ću za troje djece tražiti uzdržavanje koje smatram da im pripada, tim više što ih više zaboravlja negoli što misli na njih i bavi se njima. Smatram da je sve što sam navela vrlo lako dokazivo, trebalo bi možda angažirati sudskog vještaka za financije pa malo proroštati po firmama i financijama. I za kraj, naravno da je povišenje iznosa uzdržavanja traženo radi značajno uvećanih potreba djece, također vrlo lako dokazivo.

Poštovani, U Hrv. zagorju imamo vikendicu i komad zemlje kojih je službeno vlasnik moj otac (zajedno sa svojom braćom, u dijelu 1/3, no taj dio je manje bitan jer su se podijelili vezano uz zemlju na trećine, a vikend kuću koristi i održava moj otac). Dok sam bila u braku, bivši i ja smo redovito tamo provodili vikende, održavali vikendicu, uredili unutrašnjost koliko su nam financije dozvoljavale. Također smo, želeći obrađivati zemlju, kupili i zemljište pored, no iz nekog bzv razloga smo kao vlasnika stavili mog oca (jer je on iz tog sela, zna vlasnike i bla bla)... Uglavnom, dolazimo do glavnog dijela, otac i ja smo značajno narušili odnose u posljednjih godinu dana, a ja otad nisam niti bila u kući. Nedavno sam od njega, na pitanje u kakvom je stanju kuća i želeći otići tamo na par dana, dobila odgovor da je "izgubio ključeve" te da ne mogu ući. Na ponudu da dođemo po ključ i vratimo mu ga, odbio je. Naknadno je napisao u poruci da kuća više nije njegova i neka ne idem tamo jer ću imati problema. Obzirom da ne želim ni pod koju cijenu odustati od jedine nekretnine koja mi služi za napuniti baterije i odmoriti duh i tijelo, kao i djeci koja jako vole ići tamo, zanima me što mogu učiniti s pravne strane. U katastru je i dalje svo vlasništvo navedeno kakvo je bilo i prije 10 godina... Ukoliko se situacija zakomplicira, mogu li tražiti povrat zemljišta koje on obrađuje (vrt), a koje smo platili bivši suprug (odrekao ga se rastavom) i ja? Što sa stvarima koje se nalaze u kući, a koje su barem u 50% dijela unesene od strane mene i bivšeg supruga te sada pripadaju meni i mojoj obitelji? Hvala za pomoć i oprostite na podužem postu!

Obzirom da i sama imam vrlo sličnu situaciju, zvala sam Centar (vrlo su ljubazni), policiju i Stožer. Svi su usuglašeni: nema prospusnice ni za što što nije od životne važnosti, pa tako niti za susrete i viđanja roditelja s djecom. Skrb o djetetu pruža roditelj s kojim dijete živi, drugi plaća uzdržavanje, a naknadno se mogu dogovoriti (ukoliko postoji volja) naknade propuštenih susreta. Eto, info iz prve ruke.

Slažem se. To je strahota. Moj je slučaj bio takav da me djeca jedne godine nisu vidjela dva i pol mjeseca jer sam ležala u bolnici radi karcinoma (ljeti, u "mom" mjesecu), a sljedeći mjesec je bio očev. Nikad nisam dobila nadoknadu, ni sata. Samo odgovor kako ga Zakon ne obvezuje da meni nadoknađuje propušteno vrijeme. Ali eto, sada nadoknađujemo sve propuštene godine i želim dati sve od sebe, preko mojih leđa, da budu sretni, zadovoljni, potpuni... i da imaju oba roditelja, maksimalno angažirana. Teške su to priče, život zaista piše 'najbolje' romane.

"U svakom slučaju rješenja ima kad su roditelji kapacitirani i motivirani djelovati u najboljem interesu djeteta (po stručnoj definiciji najboljeg interesa djeteta, a ne po osobnoj prosudbi). Suvremene europske i svjetske smjernice za stručnjake u ovom području preporučuju da spremnost roditelja da uključi drugog roditelja u odgoj i skrb o djetetu (u dogovorenim ili od sustava određenim okvirima) predstavlja jedan od glavnih kriterija procjene roditeljskih kapaciteta (e.g. Austin, Bow, Knoll i Ellens, 2016)." Ovo su citati iz članka koje ste naveli. Gornji tekst je upravo i jedino ono što ja ustvari od oca tražim. Da bude prisutan, kvalitetan roditelj (jer je osoba koja itekako ima što "dati" svojoj djeci u smislu znanja i životnih vrijednosti, marljivosti i slično), da pokaže iskren interes za svoju djecu i da se 'podredi' djeci samo u tom dijelu izvanškolskih aktivnosti koje, kako je to Anabelle izvrsno primijetila, djeci donose višestruku korist. Ovdje nismo toliko bitni mi kao roditelji, barem ne bi trebali biti, nego djeca. "Apsolutni konsenzus oko konceptualizacije pojma nije postignut, no ono što struka i znanost diljem svijeta nepobitno prepoznaju su ponašanja roditelja koja su usmjerena narušavanju odnosa djeteta i drugog roditelja, bilo svjesno ili nesvjesno, te da navedeno predstavlja kršenje prava djeteta i rizik od emocionalnog zlostavljanja. Hoćemo li ta ponašanja nazivati otuđenjem, manipulacijom ili nekim trećim imenom nije toliko važno, koliko je važno da ih prepoznajemo i da od njih štitimo djecu." U mom slučaju, odnosno s moje strane nema niti je ikada bilo ni trunke naznaka ponašanja kojim bih poticala otuđenje naše djece od njihova oca. Da, kao i svi mi, ponekad u afektu pred njima bubnem nešto što nisam trebala, ali to je daleko od bilo kakvog poticanja otuđenja ili kršenja prava djeteta odnosno emocionalnog zlostavljanja. Da nisam u pravu, vjerujem da bi stručni tim Poliklinike nakon više mjeseci praćenja djece za emocionalno zlostavljanje optužio mene, a ne upravo oca djece i njegovu partnericu. To je upravo i jedan od dva razloga zašto su djeca preko noći došla živjeti k meni i zašto se cijela situacija odvija kako se odvija (uključujući i preseljenje). "opstruiranje kontakata djeteta i drugog roditelja (zabranjivanje kontakata ili osmišljavanje izlika da se kontakti ne održe poput treninga, pregleda, rođendanskih proslava, prehlade, učenja za test baš u vrijeme druženja s drugim roditeljem)" I konačno, da se osvrnem na opstruiranje kontakata: osobno sam 4,5 godine imala dodijeljenja viđanja s djecom prema rasporedu. I smjela sam ih, temeljem očevog monopola nad djecom, viđati samo tada iako sam namjerno ostala živjeti u istom mjestu, 500m udaljena od njihove kuće i na pola puta do škole/vrtića djece. Da sam tada znala ono što sada znam, onda bi situacija izgledala drugačije. Jer sam radi aktivnosti djece najstariju kćer koja sada ima 13 godina, u doba kad je najviše trebala majku, viđala po 20 minuta tokom susreta, jer bi došla iz škole, nešto malo pojela i otišla na sljedeću aktivnost. Također sam dijete s cerebralnom morala voziti na fizikalnu terapiju, 20 minuta vožnje u jednom smjeru, pa sat vremena čekanja. Pritom su ostalo dvoje djece bili ili sa mnom u šetnji, parku, kafiću - ovisno o vremenu, ili sam ih pak ostavljala same doma kod mene. Toliko o druženjima, otuđenju i poticanju susreta. I sama sam odrasla bez majke s ocem koji me zlostavljao i fizički i emocionalno dok je mogao, pa mi je stoga zadnja stvar na pameti poticanje djece da 'odbace' drugog roditelja. Ovo sve... u biti nisam trebala napisati jer je zadiranje u intimu moje obitelji i možda netko od čitatelja i prepozna o kome se radi... ali sam napisala namjerno jer eto možda baš od svih odvjetnika, vježbenika, savjetnika, sudaca i ostalih djelatnika u području obiteljskog prava ovo ostavi dovoljno traga da iskrenim interesom za prava nekog drugog, trećeg, petog djeteta pomogne tom istom djetetu da se doista zaštite njegova/njezina prava. Moja kćer se sa mnom družila 13-18% vremena svakog mjeseca. I za kraj, apeliram na sve vas koji imate utjecaja na izmjene ObZ: uvedite u Zakon obvezu nadoknade propuštenih susreta djece i roditelja s kojim djeca ne žive, naravno ukoliko roditelj ima dokaz da nije kriv za navedeno.

Zatražila sam posredovanje Centra za cjelokupnu problematiku, ocu to nije niti palo napamet. Javiti ću što smo riješili. I sjetila sam se još jednog 'momenta', koji svakako ima veze s aktivnostima, a to je da u Planu otac nije tražio nikakve zajedničke odluke osim medicinskih zahvata i liječenja te izbora škole.

Interes djeteta i pravo djeteta na oba roditelja su različiti ali itekako isprepleteni pojmovi. Oca djece nisam tražila da aktivno sudjeluje u aktivnostima ili razvažanju, iako sam i to ponudila (ponavljam: ponudila, ne tražila), već sam željela s ocem djece dogovoriti drugačiju dinamiku susreta i viđanja s djecom, a na što on ne pristaje. I čak štoviše, ne samo da ne pristaje, nego eto jednostavno ne dođe po dijete, čak ni po ono jedno s kojim bi tog dana mogao ostvariti susret (!) I čak štoviše, uopće ne očekujem od oca djece da ih vozi na aktivnosti koje imaju dok su kod njega za vikend. Neće svijet propasti. Tražim da ih viđa, općenito, i da se kvalitetno druže, upravo iz razloga da se izbjegne otuđenje od roditelja, da prava i interesi djece budu zadovoljeni.

Anabelle, točno tako i ja razmišljam kad su djeca u pitanju te smatram da svojim postupcima u potpunosti štitim njihove interese. Hvala od srca na detaljnom pojašnjenju i molim Vas dozvolu da ovaj Vaš tekst iskoristim ukoliko bude potrebno u daljnjim pregovorima oko viđanja djece s ocem.

Isprike na naglašavaju bitnoga "vikanjem", sljedeći put ću potcrtati. Nažalost se ne mogu u potpunosti složiti s Vašim stavom, ali ću svakako javiti kako se razvila situacija. Lp