borisc

Pa kreni redom 1. Zakon o hrani (N.N. 117/03) 2. Zakon o veterinarstvu (NN 41/07) ...

budući se ovje radi o osnovi sumnje da je počinjen prekršaj daljnje postupanje vodit će se po Prekršajnom zakonu. Očekujte poziv mjesno nadležne carinarnice Odjela za prekršaje i tamo ćete iznjeti svoju obranu, a kao dokaz obrane donesite tamo sporni uzorak. To što je vaš otac potpisao uvijek može pobijati emocionalnom ukočenošću. Još jednom napominjem ne mogu govoriti o konkretnom slučaju jer mi nisu poznate sve pojedinosti

E da, zaboravih još nešto. U koliko smatrate da je greška u postupku carinika možete se obratiti Službi za unutarnji nadzor i kontrolu, tel: 016102332, fax 016102452

Po ovome što ste vi napisali taj je carinik svašta napričao, ali ne bih htio govoriti o konkretnom slučaju zbog malo podataka. Kontrola namjenskog korištenja goriva doista je ovlast carinskog službenika koja proizlazi iz članka 24. stavak 2 Zakona o carinskoj službi (NN 67/01) Ono se mora obaviti sukladno već spomenutom zakonu, ali isto tako i sukladno Općem poreznom zakonu. Kod uzimanja uzoraka, carinik je dužan uzeti tri uzorka i sva tri primjerka zapečatirati pred strankom na način da nije moguće zamjeniti gorivo. Jedan primjerak uzorka ide stranci. Na osnovu sumnje u počinjeni prekršaj carinik piše prekršajnu prijavu ( optužni prijedlog) te se stranka poziva u carinarnicu kod Vijeća za prekršaje koji odlučuju o krivnji na temelju dokaza. U slučaju da niste zadovoljni presudom možete se žaliti Visokom prekršajnom sudu. Inače sama sankcija određena je Zakonom o posebnom porezu na naftne derivate i to kako glasi:Članak 22. (1) Novčanom kaznom u iznosu od 1.000,00 do 40.000,00 kuna za prekršaj će se kazniti fizička osoba ili pravna osoba - vlasnik motornog vozila, vozila na motorni pogon, plovila ili drugog motora ako ulje za loženje i eurodizel-dizelsko gorivo obojeno plavom bojom koristi kao pogonsko gorivo (članak 16. stavak 5.). (2) Za prekršaj iz stavka 1. ovoga članka kaznit će se i odgovorna osoba u pravnoj osobi novčanom kaznom od 2.000,00 do 100.000,00 kuna. (3) Za prekršaj iz stavka 1. ovoga članka učinjen ponovno u roku od tri godine, uz novčanu kaznu, može se izreći i zaštitna mjera oduzimanja motornog vozila, vozila na motorni pogon, plovila ili drugog motora kojim je učinjeno takvo djelo.

prekršaje iz Carinskog zakona riješava Vijeće za prekršaje carinarnice mjesno nadležne, a predmet se može ustupiti prema prebivalištu stranke. Znači prekršaj u prvom stupnju rješava se u carini. U koliko niste zadovoljni rješenjem Vijeća za prekršaje možete se dalje žaliti Visokom prekršajnom sudu

kao što je već napisano uvesti osobni automobil kao predmet kućanstva mogu sve fizičke ( pravno sposobne) osobe. Osnovni postupak: 1. Provjeriti zadovoljava li vozilo koje se namjerava kupiti i uvesti homologaciju. 2. Kod kupnje vozila paziti da ima urednu dokumentaciju - nije bez papira. 3. U koliko se kupuje kod fizičke osobe račun ovjeriti kod notara u zemlji izvoza 4. u koliko se kupuje od pravne osobe original faktura 5. u koliko je vozilo iz EU ( plaća se manja stopa) pribaviti dokaaz o podrijetlu EUR -1 6. Sa vozilom doći na granični prijelaz i kod špeditera na granici "napraviti" JCD (420) za provoz robe do robne carinske ispostave. 7. Sa sačinjenim papirima na granici i svom dokumentacijom prije spomenutom i sa vozilom doći na odabranu robnu carinsku ispostavu ( ona gdje će se vozilo cariniti) 8.Pronaći opet špeditera koji će napraviti drugi JCD (640) za puštanje robe u slobodan promet "carinjenje" 9. Ocariniti vozilo ( uz plaćanje ili bez plaćanja) 10. Najbolje je pronaći špeditera koji Vam sve to može napraviti, a Vi samo ležite i čekate da Vam predaju ključeve od auta.

Sve piše na www.carina.hr, Za detaljne upute obratite se carinarnici mjesno nadležnoj prema Vašem prebivalištu. Inače povlastice regulira Carinski zakon u čl 187. za invalide:18) osobni automobili koji se uvoze u svrhu osobne uporabe od strane invalidnih osoba sa 100% tjelesnog oštećenja ili s najmanje 80% tjelesnog oštećenja funkcije organa za kretanje, razmjerno postotku tjelesnog oštećenja i Uredba o uvjetima i postupcima za ostvarivanje oslobođenja od plaćanja carine ("Narodne novine", br. 5/07). 6) OSLOBOĐENJE ROBE ZA HENDIKEPIRANE OSOBE Članak 187. st. 1. točka 6. Zakona, odnosno članak 12. Uredbe uređuju oslobođenje od plaćanja carine pri uvozu predmeta za potrebe hendikepiranih osoba, i to kako za osobnu uporabu hendikepiranih (invalidnih) osoba, tako i za svaku vrstu osobne ili profesionalne rehabilitacije takvih osoba. Pod hendikepiranim smatraju se osobe s ozbiljnim oštećenjima i smetnjama, kako fizičkih, uključujući i senzorne smetnje, do mentalnih ili fizioloških oštećenja, koje ograničavaju ili onemogućavaju aktivnosti ili funkciju koju inače obavlja normalno ljudsko biće. Glede slijepih i slabovidnih osoba, od plaćanja carine oslobođeni su predmeti posebno dizajnirani za obrazovno, naučno ili kulturno uzdizanje slijepih osoba. To su poglavito posebno štampane knjige i druge publikacije, slike, fotografije. Također se oslobođenje odnosi na braillov papir, štapove za slijepe, pisaće strojeve, računala, audio uređaje, te druge uređaje, audio knjige i ostale medije, prilagođene za uporabu od strane slijepih i slabovidnih osoba. Kod navedenih ali i drugih oblika hendikepiranosti, oslobođenje od plaćanja carine odnosi se i na razna ortopedska i kirurška pomagala za slijepe i slabovidne, kao i za druge invalidne osobe – npr. elektronske orijentire, zvona, implantate, proteze, aparate za rehabilitaciju, kulturno, znanstveno i obrazovno uzdizanje i napredak hendikepiranih, te posebno dizajnirane i prilagođene uređaje za zabavu i igru invalidnih osoba. Oslobođenje od plaćanja carine primjenjuje se neovisno da li odnosne predmete uvoze institucije ili organizacije koje su registrirane za obrazovanje i pružanje pomoći invalidnim osobama, ili ove predmete uvoze hendikepirane osobe neposredno. Kao odgovarajuća medicinska dokumentacija iz članka 12. stavka 6. Uredbe, smatrati će se povijest bolesti, rješenje o invalidnosti nadležne službe HZMIO, ili drugi slični dokumenti, iz kojih je razvidna potreba korištenja određenoga predmeta kao pomagala. Predmeti koje radi profesionalne i druge rehabilitacije, kao i za obrazovanje, znanstveni i kulturni razvoj hendikepiranih osoba uvoze organizacije, ustanove ili udruženja za pružanje pomoći i rehabilitaciju takvim osobama, moraju ostati u vlasništvu navedenih institucija, te se iste ne smije posuditi, iznajmljivati ili prenijeti, bilo uz plaćanje ili besplatno, drugoj osobi. U vezi članka 94. i temeljem članka 102. Carinskog zakona, ako je primatelj organizacija, ustanova ili udruženje koja je registrirana za obrazovanje ili pružanje pomoći hendikepiranim osobama, može od nadležne carinarnice zatražiti prijenos prava korištenja ili vlasništva, ali isključivo u korist druge organizacije, ustanove ili udruženja istoga karaktera, koja se pri tome obveže kako će predmetne predmete koristiti u iste svrhe kao i ustupatelj prava, te da ovaj prijenos neće biti naplatnoga karaktera. Pisani zahtjev podnosi ustupatelj prava carinarnici koja je donijela rješenje o oslobođenju, uz prilaganje akta o registraciji organizacije, ustanove ili udruženja koja će biti novi korisnik, te izjave njegove odgovorne osobe o besplatnom primitku, te svrsi, načinu i mjestu uporabe odnosnih predmeta. Carinska deklaracija za puštanje robe u slobodan promet popunjavati će se sa šifrom 1002 u Polju 36 (šifre oslobođenja od plaćanja carine).

Zakon o kaznenom postupku 5. Hitne istražne radnje Članak 196. (1) Redarstvene vlasti mogu, ako postoji opasnost odgode i prije pokretanja istrage, obaviti pretragu (članak 224.), privremeno oduzeti predmete (članak 233.), obaviti prepoznavanje (članak 258), očevid (članak 260.) i uzeti otiske prstiju i drugih dijelova tijela (članak 263.). Istražni sudac koji stigne na mjesto očevida u tijeku njegova poduzimanja može poduzeti obavljanje te radnje, odnosno prepustiti obavljanje započetog očevida, ili njegova dijela redarstvenoj vlasti. (2) Redarstvene vlasti mogu, ako postoji opasnost od odgode odrediti potrebna vještačenja osim obdukcije i ekshumacije tijela. (3) O svemu što su poduzele po stavku 1. i 2. ovoga članka redarstvene vlasti moraju odmah izvijestiti državnog odvjetnika.

ide novi Zakon. osnovano je povjerenstvo.

kada stranac ili osoba koja ima pravo upravljanja vozilom stranih registarskih oznaka dođe na granicu RH, ne mora na graničnom prijelazu posebno naglašavati da privremeno uvozi vozilo već se to podrazumjeva. Takvo vozilo je pod tzv "carinskim nadzorom" i carina ima pravo i obvezu nad takvim vozilom provoditi mjere carinske provjere. To ne znači da će carinski službenici kontrolirati svakog stranno vozilo, ali u svakom "neobičajnom" slučaju kao na primjer sumnja na napušteno vozilo, obavljanje djelatnosti sa takvog vozila (prodaja robe iz stranog vozila i sl) carina će svakako reagirati na za to propisani način. Što se tiče žiga, njega u putovnicu utiskuje granična policija, a za utvrđivanje ulaska robe može poslužiti samo kao jedan od mnogih elemenata dokaza o vremenu ulaska robe, a auto je vjerovali ili ne za carinu samo roba - u ovakvom slučaju privremeno uvezena roba koja ima svoj rok do kada se mora vratiti u inozemstvo ili staviti u jedan od "dozvoljenih carinskih postupaka."

carinik može ali ne mora uzeti u obzir što netko posjeduje stranu vozačku dozvolu. Ljudi mogu prestat raditi ili boraviti u inozemstvu, a da im vozačka ostane jer je obnavljaju u inozemstvu budući da u potpunosti ne odjavljuju svoje boravište izvan RH. Bitno je za sada još uvijek koliko boravite izvan RH, a to se može dokazivati na razne načine. Na ovo što vi savjetujete pokušali su se izvući mnogi koji su vozili ne samo aute nego i jahte, međutim svi su (ajde većina) platili kazne i carinski dug. Osim toga to je prekršaj iz članka 241. Carinskog zakona i ne mora se vozilo oduzeti, ali se može privremeno zadržati Ograđujem se od ovog konkrektnog slučaja

Nisam siguran da sam u potpunosti razumio što si htio reći. 1. Slažem se da je carinska crta = granična crta. 2. isto tako slažem se da su za "izbjegavanje carinskog nadzora" barem u ovom članku potrebni slijedeći elementi: roba, prijenos preko carinske crte, kao i izbjegavanje provođenja određanog carinskog postupka, mjera carinskog nadzora, a povreda toga je označena kao carinsko kazneno djelo. U zakonu o posebnim porezima na duhanske prerađevine u Članaku 14. stoji (1) Uvoziti i izvoziti duhanske proizvode i opskrbljivati zračne luke, zrakoplove koji lete međunarodnim zračnim prostorom, brodove koji prometuju međunarodnim vodama i slobodne carinske prodavaonice mogu pravne osobe upisane u sudski registar za obavljanje djelatnosti trgovine na osnovi odobrenja koje na njihov zahtjev daje Ministarstvo financija – Središnji ured Carinske uprave. Znači da za provoz robe ne postoji ograničenje i nije potrebna nikakva dozvola S time u svezi neodgovorno je poistovjećivati uvoz robe sa provozom robe

Nije to baš tako jednostavno. To što netko ima američku dozvolu ne znači i da ispunjava uvjete kojim ne bi trebao staviti vozilo u jedan od dozvoljenih carinskih postupaka. Naime svako vozilo koje nema redovnu registarsku oznaku RH smatra se robom koja je privremeno uvezena (Anex C Istambulske konvencije) U koliko nekog više zanima oko svojih prava obavezno pročitati Uredbu za provedbu carinskog zakona NN161/03... ( pogotove članke od 262 do 270 i od 295 do 297) kao i Uredbu o pristupanju Konvenciji o privremenom uvozu NN Međunar. ugovori 16/98, u tim dokumentima može se naći i pravo upravljanja vozila sa stranim reg oznakama od strane hrvatskih državljana bez radne ili boravišne dozvole izvan RH, a i nakon toga uputno jeposavjetovati se sa carinom

Na slični sam način i ja razmišljao, sam ne mogu se složiti s tobom glede provoza. Naime, kad govorimo o uvozu onda to zahtijeva primjenu određene carinske procedure i dokumentacije kao što su na na primjer JCD kontrolnik 640 i onda se to zove "puštanje robe u slobodan promet" , a kod provoza se ne koriste ti dokumenti već JCD kontrolnik 420 i roba se ne uvozi već provozi. Eventualno možemo govoriti o "unosu" robe, ali zakon oposebnim porezima na duhanske proizvode o unosu ništa ne kaže. Znači, definitivno roba se ne mora najprije uvesti da bi se provezla. Ima slučajeva kad se roba može uvesti radi izvoza, ali to je neka druga priča. Hvala u svakom slučaju na suradnji.

carinik će podnjeti zahtjev za pokretanje prekršajnog postupka nadležnoj carinarnici. U koliko je to bilo na Bregani onda u Carinarnici Zagreb. Vijeće za prekršaje carinarnice može Vas pozvati na saslušanje gdje ćete moći dostaviti sve dokaze da živite izvan RH više od 186 dana, te će se odlučiti o krivnji ili ne krivnji. U koliko niste iz Zagreba ili područja mjesne nadležnosti carinarnice Zagreb Vijeće za prekršaje može predmet ustupiti mjesno nadležnom Vijeću za pr. ja osobno u ovome što ste vi napisali ne vidim elemenata prekršaja jer ste vi kako kažete dostavili cariniku na uvid dokumente kojima dokazujete da imate radnu ili boravišnu dozvolu izvan RH. U koliko Vijeće za p. bude smatralo da vas treba pozvati uputiti će vam pisani poziv, ali isto tako možete se i sami javiti osobno ili telefonom u Carinarnicu Zagreb.

PRAVILNIK o naČinu postupanja policijskih sluŽbenika u obavljanju poslova nadzora i upravljanja prometom na cestama 3. Nadzor prometa na cestama Članak 17. Nadzor prometa na cestama obavljaju policijski službenici kretanjem i zadržavanjem na najugroženijim mjestima na cesti kako bi svojom nazočnošću, upozorenjima, zapovijedima, uputama i savjetima te primjenom tehničkih sredstava utjecali na pravilno i zakonito ponašanje sudionika u prometu i na poštivanje prometnih pravila. Kada u nadzoru prometa na cestama policijski službenici zaustavljaju sudionika u prometu, dužni su koristiti pločicu »Stop policija« i zaustavljanje obavljati na dijelu ceste uz desni rub kolnika u pravcu kretanja tako da ostali sudionici u prometu mogu pravovremeno uočiti zaustavljena vozila, vodeći pri tome računa da ne ometaju promet ili ugrožavaju vlastitu sigurnost ili sigurnost drugih sudionika u prometu. Iznimno od stavka 2. ovoga članka, ako to zahtijevaju razlozi sigurnosti, zaustavljanje se može obaviti i sa suprotne strane ceste. Zaustavljanje vozila, prema stavku 2. ovoga članka, obavlja se u pravilu na mjestima gdje se vozilo cijelom svojom površinom može ukloniti s kolnika. Ako se nadzor vozila obavlja na kolniku, na policijskom vozilu mora biti upaljeno plavo rotacijsko svjetlo. Prilikom nadzora prometa na cestama noću i u uvjetima smanjene vidljivosti policijski službenik koji obavlja zaustav­ljanje vozila mora nositi reflektirajući prsluk s otisnutim natpisom »POLICIJA«.

Izbjegavanje carinskog nadzora Članak 298. (1) Tko prenese preko carinske crte, izbjegavajući mjere carinskog nadzora, robu čija su proizvodnja i promet ograničeni ili zabranjeni, kaznit će se kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina. Jasno mi je koja je roba zabranjena, ali može li mi tko nabrojiti 10 roba čija su proizvodnja i promet ograničeni i kojim propisima Neki kažu na pr. cigarete. U redu, u članku 14. Zakona o posebnim porezima na duhan kaže se da carina daje odobrenje za izvoz i uvoz cigareta pa se to može smatrati kao nekakvo ograničenje, međutim što je sa provozom ili tranzitom?

ispričavam se na pomutnji. greškom sam to objavio u djelu prava branitelja, iako imam status branitelja, ali kažu mi da ta općina nije izglasala da branitelji imaju povoljnjiji status u ovom pitanju. Poslije sam to pokušao izbrisati, ali nisam uspio te sam tekst ponovio u upravnim poslovima. Moj je status isti kao i kod drugih "stalno prebivalište u navedenoj općini zbrojeno duže od 10 godina.naime radi se o kući u kojoj sam odrastao , išao u osnovnu školu i u kojoj su živjeli i umrli moji roditelji.Ja jedno vrijeme nisam bio tamo prijavljen jer sam bio ( poslovno) odsutan ali sam se ponovo prijavio nakon smrti roditelja. Smatram da su povrijeđena moja ustavna prava i da se općina prema meni odnosi na drugačiji način nego prema ostalima.

poštovani! općina u kojoj živim gradi kanalizacijsku mrežu. Odluka o uvjetima plaćanja mjenjana je nekoliko puta. Svi stanovnici općine sa prebivalištem dužim od 10 godina platili su umanjen iznos priključenja osim mene. Na moju žalbu općina se poziva na Odluku kojom je dano Općinskom vijeću diskreciono pravo da uz određene uvjete može odlučiti o umanjenju troškova priključenja. Međutim po tom kriteriju uglavno nitko u mom susjedstvu ne odgovara postavljenim uvjetima iz te Odluke, a ipak im je odobren popust. Time smatram da sam u odnosu na druge stavljen u nepovoljan položaj. ima li tko kakvu ideju što poduzeti.

malo kasnim s odgovorom, ali možda pomogne. odredba da se radi o robi čiji je promet zabranjen ili ograničenu prvom redu odnosi se na droge, oružje, prekursore i drugu robu dvojne namjene za koju je potrebno ishodovati nekakve dozvole. samim time što se pri uvozu robe ne radi o kaznenom djelu ne znači da se ne radi i o prekršajnom djelu. znači u slučaju sa izbjegavanjem mjera carinskog zakona vezanog uz vozila vjerojatno se radi o povredi nekog od članaka opisnog u carinskom zakonu.

Tko izrađuje "projekt" ? Zar nije komunalni doprinos plaćen kod izgradnje kuće ili se za svaku gradnju mora plaćati ponovno? Zahvaljujem na pomoći !

Poštovani forumaši! Imam kuću na većem građevinskom terenu ( 6000m2) s urednim papirima. Teren je sa svih strana okružen cestama što znači da oko tog terena nema direktnih susjednih terena. Na dijelu terena htio bih sagraditi roštilj s nadstrešnicom na kamenim stupovima.(mediteran crijep) Dimenzije nadstrešnice bile bi 6m x 5 m i visine cca 3m. Da li su mi i koje su mi dozvole potrebne za to? Zahvaljujem u naprijed.

carinska se vrijednost određuje ovako: 3. VRIJEDNOST ROBE ZA CARINSKE SVRHE Članak 29. (svrha oderđivanja carinske vrijednosti) (1) Odredbe ovoga poglavlja uređuju način utvrđivanja carinske vrijednosti robe za primjenu Carinske tarife Republike Hrvatske. Članak 30. (definicije i osnovna pravila za utvrđivanje carinske vrijednosti) (1) Izrazi koji se rabe u ovome poglavlju imaju sljedeće značenje: a) "carinska vrijednost uvozne robe" znači vrijednost robe u svrhu određivanja carine "ad valorem" na uvoznu robu, b) "zemlja uvoza" znači carinsko područje Republike Hrvatske, c) "proizvedeno" uključuje uzgojeno, proizvedeno i iskopano, d) "istovjetna roba" označuje robu koja je u potpunosti ista, uključujući njezina fizička svojstva, kakvoću i ugled. Manje razlike u izgledu ne izuzimaju robu koja se po svemu drugome uklapa u određenje istovjetne robe, e) "slična roba" označuje robu koja premda nije u potpunosti ista, ipak ima slična svojstva i slične sastavne tvari, što omogućuje izvršavanje istih funkcija i komercijalnu zamjenjivost. Kod utvrđivanja sličnosti između roba upotrebljava se između ostalog kakvoća roba, njihov ugled i postojanje zaštićenog znaka, f) "jedinična cijena" po kojoj se roba prodaje u najvećoj mogućoj količini znači cijenu po kojoj se najveći mogući broj jedinica prodaje u prodaji takve robe među nepovezanim osobama na prvoj kupoprodaji koja se dogodila nakon uvoza, te g) "robom iste skupine ili vrste" smatra se roba koja pripada u skupinu ili asortiman roba proizvedenih u određenoj industrijskoj grani, a uključuje istovjetne ili slične robe. (2) Izrazi "istovjetna roba i "slična roba" iz stavka 1. ovoga članka ne obuhvaćaju robe koje sadrže ili odražavaju inženjerijske usluge, razvoj, umjetnički rad, oblikovni rad, planove i skice za koje nisu izvršena usklađenja prema članku 38. stavku 1. pod b) točka 4. ovoga Zakona, jer su ti poslovi obavljeni u zemlji uvoza. (3) Istovjetnom ili sličnom robom neće se smatrati roba koja nije proizvedena u istoj zemlji kao roba koja se vrednuje. (4) Roba koju je proizvela druga osoba uzet će se u obzir jedino ako nema istovjetne ili slične robe koju je proizvela ista osoba kao i robu koju se vrednuje. (5) U smislu ovoga poglavlja dvije osobe smatraju se međusobno povezanima samo: a) ako je jedna voditelj ili direktor tvrtke u vlasništvu druge osobe i obratno, b) ako su pravno priznati partneri u poslu, c) ako su u odnosu poslodavac i posloprimac, d) ako je jedna od njih izravni ili neizravni vlasnik, nadzire ili posjeduje 5% ili više posto dionica s pravom glasa u svakoj tvrtki, e) ako jedna izravno ili neizravno nadzire drugu, f) ako su izravno ili neizravno pod nadzorom treće osobe, g) ako zajedno izravno ili neizravno nadziru treću osobu, ili h) ako su članovi iste obitelji. (6) Osobe koje imaju poslovne veze na način da je jedna isključivi zastupnik, isključivi rasparčavač ili isključivi koncesionar drugoga, bez obzira na to kako je odnos opisan, smatrat će se povezanima prema ovomu poglavlju u slučaju da su obuhvaćene mjerilima iz stavka 5. ovoga članka. Članak 31. (transakcijska vrijednost) (1) Carinska je vrijednost uvezene robe njezina transakcijska vrijednost, a to je stvarno plaćena ili plativa cijena za robu koja se prodaje radi izvoza u Republiku Hrvatsku, usklađena prema odredbama članka 38. i 39. ovoga Zakona pod uvjetom da: a) kupac nema ograničenja u raspolaganju robom ili uporabi robe, osim ograničenja koja: 1. su određena hrvatskim propisima ili na tim propisima utemeljenim aktima državne vlasti, 2. ograničavaju zemljopisno područje gdje se roba može preprodati ili, 3. u suštini ne utječu znatno na vrijednost robe, b) kupoprodaja ili cijena ne podliježu uvjetima ili ograničenjima čija vrijednost ne može biti utvrđena u odnosu prema vrijednosti robe koja se vrednuje, c) nikakva naknada od iduće preprodaje, raspolaganja robom ili uporabe robe neće biti izravno ili neizravno dostavljena prodavaču, osim ako je moguće izvršiti odgovarajuće usklađenje s odredbama članka 38. ovoga Zakona, d) kupac i prodavač nisu međusobno povezani ili, ako jesu, da je transakcijska vrijednost prihvatljiva za carinske svrhe u skladu s odredbama stavka 2. ovoga članka. (2) U postupku procjene prihvatljivosti transakcijske vrijednosti prema zahtjevima iznesenim u stavku 1. ovog članka sama okolnost da su kupac i prodavač povezani na način opisan u članku 30. ovoga Zakona nije dostatan razlog da se određena transakcijska vrijednost ocijeni neprihvatljivom. U takvome slučaju treba ispitati okolnosti prodaje i transakcijska vrijednost bit će prihvaćena pod uvjetom da postojeća povezanost nije utjecala na cijenu. Ako carinarnica ima razloga pretpostaviti na temelju obavijesti dobivenih od uvoznika ili na drugi način da je postojeća povezanost utjecala na cijenu, o tome je dužna obavijestiti uvoznika i dati mu primjerenu mogućnost za odgovor. Na zahtjev uvoznika carinarnica će o razlozima obavijestiti uvoznika u pisanom obliku. (3) Pri prodaji između povezanih osoba transakcijska će se vrijednost smatrati prihvatljivom, a roba procijenjenom u skladu s odredbama stavka 1. ovoga članka uvijek kad uvoznik može dokazati da je dotična vrijednost gotovo jednaka jednoj od sljedećih vrijednosti, pod uvjetom da se upotrebljavaju podaci iz istoga ili približno istoga vremenskog razdoblja: - transakcijskoj vrijednosti u prodaji među nepovezanim osobama za istovjetnu ili sličnu robu namijenjenu za izvoz u Republiku Hrvatsku, - carinskoj vrijednosti istovjetne ili slične robe prema odredbama članka 35. ovoga Zakona, - carinskoj vrijednosti istovjetne ili slične robe prema odredbama članka 36. ovoga Zakona. (4) U primjeni usporedaba iz stavka 3. ovoga članka treba uzeti u obzir očite razlike u komercijalnim razinama, količinske razine, stavke nabrojene u članku 38. ovoga Zakona i troškove koje je imao prodavač pri prodaji u kojoj prodavač i kupac nisu povezani, a kojih nema pri prodaji u kojoj su prodavač i kupac povezani. (5) Usporedbe prikazane u stavku 3. ovoga članka upotrebljavaju se na poticaj uvoznika isključivo radi usporedbe. Navedene odredbe ne dopuštaju određivanje zamjenskih vrijednosti. (6) Cijena koja se zaista plaća ili cijena koju treba platiti ukupno je učinjeno plaćanje ili plaćanje koje treba učiniti kupac u korist prodavača za uvezenu robu i uključuje sva plaćanja koja je kao uvjet prodaje za uvezenu robu učinio ili će učiniti kupac prodavaču ili trećoj osobi da bi se ispunile obveze prodavaču. Plaćanje ne treba nužno biti u obliku prijenosa novca. Plaćanje se može obaviti i kreditnim pismima ili drugim dogovorenim instrumentom plaćanja. Plaćanje se može obaviti izravno ili neizravno. (7) Radnje koje poduzima kupac o vlastitome trošku, uključujući i tržišne radnje, a različite su od onih propisanih u članku 38. ovoga Zakona, za koje je potrebno uskladiti vrijednost, neće se smatrati posrednim plaćanjem prodavaču, čak i onda kad se može smatrati da su bile poduzete u korist ili u dogovoru s prodavačem, i njihov trošak neće se dodavati stvarno plaćenoj ili plativoj cijeni pri određivanju carinske vrijednosti. Članak 32. (istovjetna roba) (1) Kad nije moguće odrediti carinsku vrijednost uvezene robe prema odredbama članka 31. ovoga Zakona, carinska vrijednost bit će transakcijska vrijednost istovjetne robe prodane za izvoz u Republiku Hrvatsku i izvezene u isto ili gotovo isto vrijeme kao i roba koja se vrednuje. (2) U primjeni ovoga članka treba pri određivanju carinske vrijednosti upotrebljavati transakcijsku vrijednost istovjetne robe koja se prodaje na istoj komercijalnoj razini i u pretežno istoj količini kao i roba koja se procjenjuje. (3) Kad nije moguće naći odgovarajući primjer prodaje u smislu stavka 2. ovoga članka, upotrebljavat će se transakcijska vrijednost istovjetne robe prodane na različitoj komercijalnoj razini i/ili u različitim količinama, uz prilagodbe potrebne radi razlika proisteklih iz komercijalne razine i/ili količine, pod uvjetom da se takve prilagodbe mogu provesti na osnovi predočenih dokaza koji jasno pokazuju primjerenost i točnost prilagodbe, bez obzira na to dovodi li sama prilagodba do porasta ili do smanjenja vrijednosti. (4) Kad su troškovi i davanja spomenuti u članku 38. stavku 1. točki a) podtočkama 4. do 6. ovoga Zakona uključeni u transakcijsku vrijednost, prilagodba će se provesti kako bi se u obzir uzele znatne razlike u tim troškovima i cijenama između uvezene robe i istovjetne robe, a koje nastaju zbog razlika u udaljenostima i vrsti prijevoza. (5) Ako se u primjeni ovog članka ustanovi postojanje više od jedne transakcijske vrijednosti za istovjetnu robu, za određivanje carinske vrijednosti upotrijebit će se najniža od postojećih vrijednosti. Članak 33. (slična roba) (1) Kad nije moguće odrediti carinsku vrijednost uvezenih roba u skladu s odredbama članka 31. i 32. ovoga Zakona, carinskom će se vrijednošću smatrati transakcijska vrijednost slične robe prodane radi izvoza u Republiku Hrvatsku ako je roba izvezena u isto ili gotovo isto vrijeme kad i roba koja se procjenjuje. (2) U primjeni ovog članka treba pri određivanju carinske vrijednosti upotrebljavati transakcijsku vrijednost slične robe koja se prodaje na istoj komercijalnoj razini i u pretežno istoj količini kao i roba koja se procjenjuje. (3) Ako nije moguće naći odgovarajući primjer prodaje u smislu stavka 2. ovoga članka, upotrijebit će se transakcijska vrijednost slične robe prodane na različitoj komercijalnoj razini i/ili u različitim količinama, uz prilagodbe potrebne radi razlika proisteklih iz komercijalne razine i/ili količine, pod uvjetom da se takve prilagodbe mogu provesti na osnovi predočenih dokaza koji jasno pokazuju primjerenost i točnost prilagodbe, bez obzira na to dovodi li sama prilagodba do porasta ili do smanjenja vrijednosti. (4) Kad su troškovi i davanja spomenuti u članku 38. stavku 1. točki a) podtočkama 4. do 6. ovoga Zakona uključeni u transakcijsku vrijednost, prilagodba će se provesti kako bi se u obzir uzele znatne razlike u tim troškovima i davanjima između uvezene robe i slične robe, a koje nastaju zbog razlika u udaljenostima i vrsti prijevoza. (5) Ako se u primjeni ovog članka utvrdi postojanje više od jedne transakcijske vrijednosti slične robe, za određivanje carinske vrijednosti uvezene robe upotrijebit će se najniža od tih vrijednosti. Članak 34. (drugi načini utvrđivanja carinske vrijednosti) (1) Kad nije moguće odrediti carinsku vrijednost uvezene robe prema odredbama članka 31. i 33. ovoga Zakona, carinska se vrijednost određuje prema odredbama članka 35. ovoga Zakona. (2) Kad nije moguće odrediti carinsku vrijednost ni prema članku 35. ovoga Zakona, primijenit će se odredbe članka 36. ovoga Zakona, osim u slučaju kad uvoznik zahtijeva zamjenu redoslijeda primjene članka 35. i 36. ovoga Zakona. Članak 35. (dedukcijska metoda) (1) Ako se uvezena roba ili istovjetna ili slična uvezena roba prodaje u Republici Hrvatskoj u istome stanju u kojem je uvezena, carinska vrijednost uvezene robe prema ovomu članku treba se utvrditi na temelju jedinične cijene po kojoj se najveći mogući broj jedinica takve ili istovjetne ili slične uvezene robe prodaje osobama u istome ili približno istome vremenskom razdoblju kao i roba koja se procjenjuje, i to osobama koje nisu povezane s osobama od kojih tu robu kupuju, pod uvjetom da se cijena umanji za iznos: 1. uobičajene provizije koja je naplaćena ili je treba platiti, ili uobičajenog uvećanja radi ostvarenja dobiti i pokrića općih troškova prodaje u Republici Hrvatskoj nastalih za uvezenu robu iste vrste ili skupine proizvoda, 2. uobičajenih troškova prijevoza i osiguranja i druge s tim povezane troškove nastale u Republici Hrvatskoj, 3. carine i drugih uvoznih davanja te poreza koji se u Republici Hrvatskoj plaćaju u vezi s prometom robe. (2) U slučaju da se u isto ili približno isto vrijeme uvoza robe koja se procjenjuje ne prodaje ni uvezena roba ni istovjetna ili slična uvezena roba, carinska će se vrijednost robe koja inače podliježe odredbama stavka 1. ovoga članka odrediti prema jediničnoj cijeni po kojoj se uvezena ili istovjetna ili slična roba prodaje u Republici Hrvatskoj u stanju u kakvu je uvezena, i to u najkraćemu roku nakon uvoza robe koja se procjenjuje, ali ne nakon isteka roka od 90 dana od samog uvoza. (3) U slučaju da se u Republici Hrvatskoj ne prodaje uvezena roba, istovjetna ili slična uvezena roba u stanju u kojemu je bila uvezena, tada će se na zahtjev uvoznika carinska vrijednost robe temeljiti na jediničnoj cijeni po kojoj se uvezena roba nakon daljnje preradbe prodaje u najvećoj ukupnoj količini osobama u Republici Hrvatskoj koje nisu povezane s osobama od kojih takvu robu kupuju, pod uvjetom da su u procjenu uzeti u obzir vrijednost dodana robi preradbom i odbici određeni u stavku 1. ovog članka. Članak 36. (izračunata vrijednost) (1) Carinska vrijednost uvezene robe prema odredbama ovog članka temeljit će se na izračunanoj vrijednosti. Izračunana vrijednost čini zbroj: a) vrijednosti materijala i troškova proizvodnje, ili druge vrste preradbe, koja je upotrijebljena u proizvodnji uvezene robe, b) svote dobiti i općih troškova koja je jednaka uobičajenu iznosu koji se ostvaruje pri prodaji robe iste skupine ili vrste kao što je roba koja se procjenjuje i koju je proizveo proizvođač u zemlji izvoza za izvoz u Republiku Hrvatsku, te c) vrijednosti svih troškova i davanja iz članka 38. stavka 1. točke a) podtočka 4. do 6. ovoga Zakona. (2) Ne može se tražiti niti prisiliti bilo koju osobu bez stalnog sjedišta ili prebivališta na teritoriju Republike Hrvatske da omogući pregled ili dopusti pristup bilo kojemu računu ili drugoj evidenciji u svrhu određivanja izračunane vrijednosti. (3) Carinska uprava može provjeriti obavijesti dobivene od proizvođača robe u svrhu određivanja carinske vrijednosti prema ovomu članku u drugoj zemlji, i to uz njegov pristanak i pod uvjetom da vlada dotične zemlje bude na vrijeme obaviještena i da se ne protivi provjeri. Članak 37. (utvrđivanje carinsk e vrijednosti na drugi odgovarajući način i ograničenja pri tome) (1) Ako carinsku vrijednost uvezene robe nije moguće odrediti prema člancima 31. do 36. ovoga Zakona, carinska vrijednost odredit će se na način sukladan temeljnim načelima i općim odredbama propisanim u ovome poglavlju i Sporazumu o primjeni članka VII. GATT-a iz 1994. godine, a na temelju podataka dostupnih u Republici Hrvatskoj. (2) U smislu ovog članka carinska vrijednost neće se određivati prema: a) prodajnoj cijeni u Republici Hrvatskoj robe proizvedene u Republici Hrvatskoj, b) sustavu koji omogućuje da se u carinske svrhe prihvati viša od dviju mogućih vrijednosti, c) cijeni robe na domaćem tržištu zemlje izvoznice, d) troškovima proizvodnje, osim onih izračunanih vrijednosti koje su utvrđene za istovjetnu ili sličnu robu u skladu s člankom 36. ovoga Zakona, e) cijeni robe namijenjene izvozu u koju drugu zemlju, a ne u Republiku Hrvatsku, f) službeno utvrđenoj najmanjoj carinskoj vrijednosti, te g) navoljnim ili izmišljenim vrijednostima. (3) Ako to uvoznik zahtijeva, bit će pisano obaviješten o carinskoj vrijednosti koja je određena prema odredbama ovoga članka te o metodi upotrijebljenoj pri određivanju te vrijednosti. Ali ima i pogodnosti na primjer roba iz EU uz predočenje EUR 1. Znači plaća se carina, posebni porezi ( trošarine) i porez.

Evo još male pomoći: „Članak 230.a Pravo na naplatu duga zastarijeva u roku tri godine računajući od isteka godine u kojoj je dug nastao. Tijek zastare prekida se svakom službenom radnjom Carinske uprave usmjerenom na utvrđivanje ili naplatu duga koja je dužniku stavljena na znanje, kao i svakom radnjom poduzetom radi utvrđivanja prekršajne odgovornosti. Nakon poduzetih radnji iz stavka 2. ovoga članka zastarni rok počinje ponovno teći. Pravo na naplatu duga u svakom slučaju zastarjeva nakon isteka šest godina računajući od isteka godine u kojoj je dug nastao.“. Članak 105. Članak 250. mijenja se i glasi: „Postupak za carinski prekršaj ne može se pokrenuti kad proteknu tri godine od dana počinjenja prekršaja. Zastara se prekida svakom postupovnom radnjom nadležnog tijela koja se poduzima radi prekršajnog progona počinitelja zbog počinjenog prekršaja. Nakon svakog prekida zastara počinje ponovno teći. Postupak za carinski prekršaj ne može se pokrenuti niti dalje voditi nakon isteka šest godina od dana kada je prekršaj počinjen.“.

Institut zastare dobro je opisan u "Carinskom vjesniku" br. 1 od siječnja 2003, str.29. - 34. izdaje "Institut za javne financije" predlažem pročitati.