naniteboy

Nažalost (i to mogu ponoviti nekoliko puta) da. Dok se kod izdavanja GD traži i pravni interes (vlasništvo, pravo građenja) to kod jednostavnih građevina nije slučaj, eventualno bi trebala biti priložena suglasnost prema onome što ne sadrži Zakon o gradnji nego Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima. Nažalost je ta vaša "osoba" napravila sve nakaradno pa i vjerovatno antidatiran projekt s potvrdama JP tijela o posebnim uvjetima a koji onda nije pregledan od strane upravnog tijela da bi eventualno reagirali. Nažalost u tome slučaju izdavanje UD je moguće na način kako sam opisao. Pa tako, nažalost, vam ne preostaje ništa drugo nego ostvarivati vaša prava kroz parnicu. No ja bih se za takav slučaj pripremio točno proučivši kakav je objekt građen, trebaju li za njega posebni uvjeti da bi trebala i uporabna, jer ako se ne izdaju posebni uvjeti ne izdaje se ni UD, ima li prijavljen početak gradnje pa usporediti to s izradom projekta, navesti nedostatak onoga što traži ZV, pripremiti svjedoke itd. Dakle, pripremiti tužbeni zahtjev dobro jer će na osnovu njega sud donijeti svoju odluku.

Drugostupanjsko rješenje u pravilu postaje izvršno danom dostave stranci. 
Kad je u rješenju određeno da se radnja (rušenje objekta) može izvršiti u danom roku, rješenje postaje izvršno istekom tog roka (120) dana. 
Blagdani, vikendi, prazinici nisu od utjecaja na početak rokova. 
Samo ukoliko zadnji dan roka, pada na praznik ili drugi neradni dan, onda se rok promiče za idući radni dan (rok za predaju tužbe)

Da - upravo je slučaj kakav ste opisali. Sve je očito tehnički izvedivo - ali mi ostaje problem da susjed koji ima koristi od trenutnog stanja nije baš voljan riješiti problem.
Eto, to me u principu zanima. Da li postoji metoda pravne prisile (u nedostatku boljeg termina) i to, ako je ikako moguće, bez dugotrajne parnice i privatne tužbe? Nije da se bojim toga, ali ako je moguće izbjeći bacanje vremena i novca - bilo bi odlično.
Jako je zanimljivo da nekoliko mjernika koje sam pitao i nekoliko odvjetnika koje sam pitao - apsolutno nitko mi ne želi odgovoriti na pitanje "izračuna" potencijalnog prilaznog puta odnosno koliko tko mora "izgubiti". Svi se nekako izvlače od odgovora.
Da li je moguće da je to tako loše (ili nikako) definirano u zakonima pa nitko ne želi ni blizu "definicije"?
 

Ako je dvorište samo vaše - ne vidim problem, samo ne smijete snimati van toga (jako pazite na to).
Ako je dvorište zajedničko (imate samo suvlasništvo) - onda se 2/3 vlasnika mora složiti sa postavljanjem kamera.
Kamera ne smije obuhvaćati javnu površinu (odnosno ne smije reagirati na događaje tamo) i ne smije direktno ugrožavati privatnost (npr. snimanje prozora od susjeda - iako svi misle da su te kamere kao na CSI-u, a apsolutno nisu ).
Morate imati jasno postavljenu oznaku da je objekt pod video nadzorom (naljepnice imate u svim knjižarama - par kuna) - najbolje na ulaznim vratima dvorišta da je odmah jasno.

Snimka sa kamere se ne smije nikome pokazivati (osim službenoj osobi/sudu - ako treba).

Za smetanje posjeda, snimka sa kamere naravno može biti dokaz na sudu ali ćete sami morati raditi tužbu (ako znate osobe koje uzurpiraju prostor).
Ako se odlučite uključiti policiju, apsolutno preporučam da sa stručnom osobom/odvjetnikom provjerite moje navode i osigurajte se kako ne biste Vi dobili po prstima.

Dvorište tj. zemljište koje skupa s građevinom čini nekretninu ne može se etažirati u smislu kojem samo etažiranje je. Dakle etažirati se mogu samostalne uporabne cjeline (stanovi i sl.) kojima postaju vlasništvo posebnog dijela nekretnine a dio zemljišta (garaže, parkirna mjesta te vrt koji bi imao pristup iz baš određene samostalne uporabne cjeline) bi se upisao kao pripadak vlasništvu posebnog dijela nekretnine-etaži. Eventualno bi mogli međuvlasničkim ugovorom definirati pravo svakom suvlasniku na korištenje određenog dijela dvorišta, no to ne znači da bi taj dio mogli ograditi, bilo što drugo graditi bez suglasnosti ostalih suvlasnika.  

Imao sam sličan slučaj sa kupljenom kućom. Bivši je vlasnik prema dogovoru počistio kuću ali dvorište i podrume ne baš. Svjestan sam a i dobio sam savjet od odvjetnika da tužba nema puno smisla pa sam jednostavno našao tvrtku koja se time bavi i to me koštalo samo 1000 kuna (par kombija smeća je bilo). Ispalo je daleko bezbolnije od tužakanja i natezanja.
Naravno - ako želite tjerati mak na konac (što je naravno Vaše potpuno pravo) onda vjerojatno jedino pokušajem kontakta ili pak odmah i direktno tužbom.