dragon_slovenia

Pokrenuo sam pojedinačni ispravni postupak radi ispravke neispravnog vlasništva nad jednim zemljištem, koji mi nije prošao (duga priča) te me sud uputio u parnicu. Imam dva pitanja u vezi te tužbe radi upisa. 1) Trenutni vlasici zemljišta po z.k. su ljudi koji su koliko znam preminuli, za neke od kojih niti nisam čuo niti itko ima pojma tko su im nasljednici. Tko je tuženik, koga da tužim? 2) Što se tiče vrijednosti parničnog spora (VPS), kako to određujem? Mogu li približno i proizvoljno?

Ma jasno, ali odvjetnica nije rekla nešto u stilu "iskazi iz drugih postupaka nisu bitni", već je doslovno rekla "nismo to rekli u drugom postupku", a postoje dokazi da jesu. Dakle, baš je eksplicitno lagala, i to držeći taj iskaz u ruci. Naravno, osporavala je navode protustranke, ali je pritom eksplicitno lagala.

To što ste naveli zvuči jako čudno. Jeste li provjerili da je riječ o legitimnom odvjetniku (primjerice u imeniku odvjetnika)? Lako moguće da je došlo do nesporazuma i da je to cijena za nešto drugo.

Ako se odreknete, ne odgovarate za ništa, dugovi ne postoje za vas. Ako se ne odreknete, odgovarate do visine vrijednosti naslijeđene imovine, kao što je Borbena7 rekla.

Prepustit ću nekom drugom detaljniji odgovor, no u svakom slučaju, za dugove ostavitelja možete odgovarati samo do vrijednosti nasljeđene imovine. Pogledajte čl. 139 https://www.zakon.hr/z/87/Zakon-o-nasljeđivanju

Smije li se općenito parkirati na cestu preko puta ulaza u privatnu garažu? Odnosno, smije li vlasnik privatne garaže na cestu, preko puta garaže, staviti nešto da blokira parkiranje? Pretpostavka je da takvo parkiranje onemogućava ulaz u privatnu garažu.

Prvostupanjskim poreznim rješenjem naloženo mi je plaćanje poreza na promet nekretninama. Na navedeno rješenje sam se žalio i došlo je drugostupanjsko rješenje. Nakon toga pokrenuo sam upravni spor na Upravnom sudu (zbog zastare). Visoki upravni sud presudio je u moju korist -- u presudi stoji da se poništavaju prvostupanjsko i drugostupanjsko porezno rješenje jer je Porezna (zbog zastare) izgubila pravo na utvrđivanje porezne obveze. Također piše da je tom presudom "konačno riješena upravna stvar" i nigdje u presudi ne piše da se stvar vraća Poreznoj upravi na ponovno odlučivanje. I sve 5, zovem ja Poreznu, a oni mi kažu da su dobili presudu i da pričekam dok porezna ne donese "novo prvostupanjsko rješenje"? Meni nije bilo jasno čemu donošenje ikakvog novog rješenja ako je upravna stvar već konačno riješena od strane Visokog upravnog suda. Onda su mi u Poreznoj pojasnili da će u tom rješenju napisati da se "obustavlja porezni postupak zbog zastare". Međutim, meni se čini da se Porezna ovdje primjenjuje čl. 109. st. 5. OPZ u kojem stoji: "Ako u upravnom sporu sud poništi porezno rješenje i vrati na ponovno odlučivanje, a u međuvremenu je nastupila zastara prava na utvrđivanje, nadležna porezna tijela će rješenjem utvrditi nastup zastare i obustaviti postupak." Međutim, i dalje mi nije jasno zašto bi se primjenjivala ta odredba u slučaju kad sud nije vratio na ponovno odlučivanje, već je sam riješio stvar?? Što mi je najpametnije činiti, malo sam paranoičan, i može li mi netko objasniti što je s tim novim rješenjem, i čemu onda Sud služi?

Recimo da se osoba X nalazi na listi dužnika porezne uprave (https://duznici.porezna-uprava.hr/) zbog nekog neplaćenog poreza. I osoba pokrene upravni spor jer tvrdi da ne treba platiti porez, i sud za recimo godinu dana presudi u korist te osobe. Tko će osobi odgovarati za potencijalnu reputacijsku štetu koja joj je nanesena stavljanjem na tu listu dužnika? Kakvog smisla ima stavljati tamo slučajeve o kojima se još vodi upravni spor? Kako je to u skladu s GDPR uopće?

Smije li odvjetnik na ročištu lagati u interesu svoje stranke, odnosno, ukoliko laže, je li time počinio kazneno djelo? Ako da, progoni li se to u praksi? Situacija je sljedeća: stranka na ročištu kaže da je protustranka u nekom podnesku u drugom predmetu izjavila X i pokaže podnesak u kojem jasno stoji da je protustranka izjavila X. A odvjetnik protustranke onda, čitajući podnesak, kaže eksplicitno da protustranka nije izjavila X, iako u podnesku jasno piše da protustranka izjavljuje X.

Bivši poslodavac je ženi prije 6 godina isplatio otpremninu, te je stoga bio dužan i uplatiti odgovarajuće doprinose (mirovinsko, zdravstveno itd.) Međutim žena je, tek jučer, uvidom u svoj e-građanin, skužila da joj taj bivši poslodavac te doprinose nije nikad uplatio! Pretpostavljam da je riječ o zastari i da ga ne može natjerati da uplati? No bivši poslodavac je svejedno napravio porezni prekršaj za kojeg nema zastare, zar ne?

U smislu čl. 44. OZ - Odgovornost bračnih drugova za obveze trećim osobama. "Za obveze koje je jedan bračni drug preuzeo radi namirenja tekućih potreba bračne i obiteljske zajednice, kao i za obveze koje su bračni drugovi preuzeli zajednički u vezi s bračnom stečevinom, odgovaraju oba bračna druga solidarno bračnom stečevinom i vlastitom imovinom." Zato sam i stavio temu pod Obiteljsko pravo, misleći da tamo pripada :/ Isprike

Muž i žena potpisali su bračni ugovor prema kojem žena ne odgovara za buduće dugove svog muža koji mogu nastati (jer je naravi da je sklon rizicima). Sve to u smislu st. 3. čl. 44. OZ. Ali muž i žena nisu ovjerili bračni ugovor kod javnog bilježnika. I sad muž, 10-ak godina nakon toga, uđe u dugove prema trećima, za koje se donekle može smatrati da ima veze s tekućim potrebama obiteljske zajednice. Žena skuži da je problem to što ugovor nije bio ovjeren kod javnog bilježnika i naknadno ga ovjeri. Odgovara li žena u tom slučaju za muževe dugove? Tj. smatra li se da bračni ugovor "vrijedi" tj. proizvodi učinke od datuma vlastoručnog potpisivanja muža i žene ili tek od trenutka ovjere kod javnog bilježnika? Razmišljanje: u OZ piše da potpisi u bračnom ugovoru moraju biti ovjereni, no čini mi se prema ZOO ugovor se smatra sklopljenim od trenutka potpisa, a ne trenutka ovjere. (U ovom slučaju je od potpisa do ovjere prošlo >10 godina).

Recimo da vjerovnik (koji ima presudu kao ovršnu ispravu) pokušava naplatiti identičan (isti) dug od dužnika na razne načine (ovrha na novčanim sredstvima, ovrha na nekretninama, pokretninama). Dužnik tvrdi da je sve plaćeno i ulazi u više parnica radi nedopuštenosti ovrhe (posebna parnica je za svaki pokušaj naplate, dakle za novčana sredstava, nekretnine itd.). I sad, u nekim parnicama dužnik pobijedi, tj. sud ustanovi da je dug podmiren i da je ovrha nedopuštena, a u nekima sud ustanovi suprotno (da dug nije podmiren), i parnice se pravomoćno okončaju na razne načine. Može li se, pošto je riječ o istom dugu, presuda iz jednog postupka koristiti kao osnova za ponavljanje drugog postupka, u smislu prethodnog pitanja?

U redu, a na koje situacije se onda odnosi "na drugi način stavljena izvan snage (izvršna isprava)". Na koji način još presuda može biti stavljena van snage osim ukidanjem, preinakom i poništenjem?

Osoba A dugovala je osobi B neki iznos, dosuđen pravomoćnom sudskom presudom. Osoba A je onda platila taj iznos, no osoba B iz nekog razloga tvrdi da i dalje nije plaćeno i radi prisilne naplate osobi A (novčana sredstva, nekretnine, pokretnine itd.) Može li osoba A pokrenuti postupak (parnicu) kojim će dokazati da je sve plaćeno i staviti ovršnu ispravu van snage, i onda rezultat te parnice koristiti kao prethodno pitanje u ovim sporovima zbog prisilne naplate? Ili osoba A nema izbora nego mora pojedinačno se parničiti i ulaziti u više parnica radi nedopuštenosti ovrhe i u svakoj isticati jedno te isto? U čl. 50. st. 1. t. 3. piše da ovšna isprava može biti "ukinuta, preinačena, poništena ili na drugi način stavljena izvan snage, odnosno ako je na drugi način izgubila svoju djelotvornost"? Na što se ovo odnosi, kako osoba A može staviti izvan snage ovršnu ispravu/presudu?

Dopuna: Osoba je rekla da su joj u policiji rekli da smije se prijaviti na privremeni boravak, što će automatski suspendirati ovo rješenje sukladno zakonu o strancima 180-188.

Osoba je državljanin ne-EU zemlje i u Hrvatskoj živi već 9 godina, no upravo je dobila sljedeće rješenje Policijske uprave, Sektor za granicu, Služba za nezakonite migracije, u kojem stoji sljedeće: 1) Osoba nezakonito boravi RH i dužna je dragovoljno napustiti Europski gospodarski prostor u roku od 30 dana računajući od dana dostave. 2) Osobu ću se u protivnom prisilo udaljiti 3) Osoba je dužna prijaviti se na graničnom prijelazu prilikom napuštanja ili konzularnom uredu nakon napuštanja. Stvar je u sljedećem: osoba je imala dozvolu za boravak i rad do 01.03.2020., no obzirom da ne zna dobro hrvatski, lažni odvjetnik ju je prevario navodeći početkom 2020. godine da će joj produžiti boravak. Naravno, lažni odvjetnik je uzeo novac i lagao osobi da joj je produžio dozvolu za boravak i rad, no nije ništa napravio. I sad je osoba tek ove godine saznala da je bila prevarena, na ovako šokantan način. Na kraju rješenja stoji da nije dopuštena žalba, no da se može pokrenuti upravni spor, što ne daje odgodni učinak. Znači li ovo da osoba, ako pokrene upravni spor, svejedno mora napustiti EGP i onda na daljinu voditi upravni spor? Postoji li ijedan način da osoba ostane u RH legalno i da ne mora napustiti EGP u roku 30 dana?

Osobi A Fina je poslala obavijest o tome da je njen vjerovnik poslao zahtjev za izravnu naplatu, temeljem ovršne isplate. Osoba A želi u parnici dokazati da to nije osnovano, da je dug plaćen. Koliko shvaćam, osoba A treba nadležnom Sudu poslati prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, je li tako? E sad, ono što me zanima je koji je rok za slanje tog prijedloga i postoji li neki prekluzivni rok za to? Znam da FINA mora u roku 60 dana dana dobiti rješenje suda da bi spriječila izdavanje naloga bankama, no taj se rok ne odnosi na slanje prijedloga. Može li osoba A, primjerice tek 6 mjeseci nakon, slati prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim? (Nepomena: zanima me isključivo prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, ne pričam o odgodi ovrhe, što je druga priča koja mi nije relevantna). Hvala

Djelomično, no za ostatak (koji je manji od 20.000 kn - minimum za ovrhu na nekretnini) postoje uplatnice kao dokaz.

U OZ. čl. 52. st. 4 stoji: "Iznimno od odredbe stavka 3. ovoga članka, sud neće ovršenika uputiti na parnicu, nego će prihvatiti njegovu žalbu, ukinuti provedene radnje i obustaviti ovrhu ako on njezinu osnovanost dokaže javnom ili javno ovjerovljenom ispravom, odnosno ako su činjenice na kojima se temelji njegova žalba zbog razloga iz stavka 1. ovoga članka općepoznate ili se mogu utvrditi primjenom pravila o zakonskim predmnjevama." U čl. 2. javno ovjerovljena isprava je definirana kao isprava na kojoj je potpis neke osobe ovjerio javni bilježnik ili koja druga osoba ili tijelo s javnim ovlastima. Spadaju li u ovu kategoriju javno ovjerovljenih isprava i priopćenja putem javnog bilježnika? Primjerice, ovrhovoditelj izjavi prijeboj potraživanja ovršeniku jednostranim prijebojem priopćenim putem javnog bilježnika, a potom mu unatoč tome pokušava napraviti ovrhu. Smatra li se u ovom slučaju javnobilježničko priopćenje (na kojem nije ovjeren samo potpis nego cijelo priopćenje) javno ovjerovljenom ispravom?

Izvrsno, ima smisla. A mora li tuženik u tom slučaju obrazložiti zašto se protivi povlačenju tužbe ili to nije nužno?

U čl. 193. ZPP stoji: Koji bi bio potencijalni tj. mogući pravni interes tuženika za time da ne pristane na povlačenje? Nije li tuženiku uvijek to u interesu? Zanima me neki primjer gdje bi protivljenje povlačenju tužiteljeve tužbe bilo u interesu tuženiku. Hvala unaprijed

Kod paušalnog obrta zapravo pravdate samo uplate, ne i isplate. Npr. na računu obrta imate 10,000kn i želite kupiti sebi novi TV. Jednostavno dođete u dućan, kupite karticom obrta (ili dignete novac i platite kešom) i to je to, nikakvo pravdanje, novac možete trošiti na bilo što privatno. Miljko vam sve dobro kaže, pogotovo to da u opis plaćanja stavite "pozajmica" - u protivnom nije jasno odakle i zašto je novac došao.

Ako se pojavim na ročištu a nisam zaprimio poziv (zato što sam slučajno vidio datum na sustavu e-građani), smatra li se da sam pojavljivanjem zaprimio poziv? Ili će se ročište odgoditi svejedno? Ne znam što mi je pametnije, doći ili ne doći, poziv na vrijeme zaprimio nisam, a nemam baš vremena za pripremu...

Imam jedno zanimljivo pitanje a vezano je uz pobijanje pravnih radnji dužnika. Osobe B i C solidarno duguju osobi A neki iznos, recimo 100.000 kn. I sad, osoba B je poklonila kćeri stan i time postala insolventna, dok je osoba C jako solventna. Može li osoba A pobijati pravnu radnji dužnika (osobe B) ili je nužno da prvo oba dužnika postanu insolventna (dakle i B i C)? Drugim riječima, može li vjerovnik uspješno pobijati pravne radnje jednog dužnika ako je drugi (solidarni) dužnik savršeno solventan?