faraon

Opća nesposobnost!? Vidim mnogima su apetiti porasli. Nije više dovoljan kanarinac u ruci, neg daj nešto veće....Ha,ha,ha.... To ti je odraz ovog društva. Znam da je život veoma težak u slavoniji, ali prijatelju uzmi ribički štap u ruke i odi se malo odmoriti negdje na neko jezero, ili uzmi obielj i malo se provedite, odi na kirvaj, kupi koje licitarsko srce, itd,itd. Kako si krenuo, brzo ćeš ti do opće nesposobnosti. Život teče dalje, ihaaaaaaaaaaaaaaa!!!!!!!!!!!!!!!!!!

Moj pajdo je dobio 5.028, 38 kn, a omjer je 50-50, s tim da ima opću nesposobnost!

Za tebe je rješenje "knjigovostveni servis", i to ti naplate negdje oko 50 kuna.

20 %. To je dobar početak. Neka se ništa ne boji, ali mora znati da može to krenuti i na gore. Nadam se, da je nakon što je dobio navedenu invalidnost, još koji put išao liječniku, ak nije .......e onda je odnio gaće na štapu i. Pozdrav!

Sinoć oko 19,oo sati na OTV, (na žalost ukljjučio sam se nešto kasnije u program) nije mi poznat čovjek koji je govorio, a najvjerojatnije se radi o jednom gosp. dragovoljcu, predstavniku Karlovačke udruge dragovoljaca, koji mi se jako dopao kada je rekao "SVI SMO MI RVI", pri tom misleći da su i oni iza 2005, također RVI. Teško mi je. Mnogi me tješe da nema veze što ću u mirovinu samo kao dragovoljac DR, bez RVI, jer kao RVI ne nosi puno,ali ja svima kažem, "OK daj ga se onda ti odreci". Uz sve što me čeka, ne dolazi u obzir da se uvlačim u kojekakve priče, jer vrlo dobro znam, da su pojedini ljudi završili više škole i na to dodali RVI pa fino uživaju u mirovini. Ja im skidam kapu, neka uživaju, ali neka meni daju moje, moj status RVI. Dok sam živ, samo ću o tome razmišljati. Najviše me razdire naša razjedinost, nesloga, neorganiziranost, što se ne možemo složiti, te napraviti neki pritisak na....Krenimo redom. ŽIVJELA MOJA HRVATSKA; I OPET ĆU AKO TREBA I BEZ, I SA RVI STATI I DATI SEBE.

Htio bih samo nadodati. Znam da nismo svi jednaki, ali u ovoj bolesti smo jako,jako svi slični. Ovo što ste naveli, stid sram, kako će te prihvatiti okolina, izopćenje iz društva, čudnovati pogledi....itd, to je mene morilo duže vrijeme. No reći samo ov, a to je, da je meni u mojoj bolesti, priznavnju semi samom da nemam daljenje g izbora i suočiti se s istinom pomogao onaj tko je sve to prošao donekle kao i ja. Hoću reći, moj suborac, dobar prijatelj, uspio je doprijeti do moje podsvjesti i uputiti na pravi put. Sad se osjećam sasvim drugačije,neke stvari sam si posložio u životu i pronašao drugi smisao, kako dalje. Da vas sad ne zamaram sa priznavanjem PTSP-a, na koje sam izgubio pravo, a rado bi gospodi iz Ministarstva objasnio, kako su me se odrekli, s tim što su ugradili neki zakonski rok. Da vas sad ne davim. Ako hoćete pomoći, nazvat ću ga prijateljem, pokušajte naći nekog s kim je on vrlo dobar, koji je u sličnoj situaciji,a neće nadolijevati vatru (ako me razumijete), već će ga uputiti na pravi put, pa ako i treba i izdvojiti svoje vrijeme i otići s njim u ustanovu koja će mu pomoći. To nije piljenje drva ili popravak auta, već pažnja koju on treba na početku, i to od nekoga tko stvarno sve vrlo dobro razumije. Ja osobno, kada sam došao na liječenje, upoznao sam ljude koji su također pozitivno utjecali na mene, itd...sad smo u kontaktu, a sve ono što me je ranije mučilo, sada mi je tak-tak svejedno. Skinuo sam jedno veliko breme s leđa. Ovakve stvari mi jako teško padaju, jer suosjećam se s takvim priajteljima, naročito kada i njihove obitelji osjećaju posljedice oboljenja od PTSP-a. Na žalost dragi prijatelji ima još puno takvih, ali evo iz ove kože se ne može pobjeći, već samo treba krenuti pozitivnim razmišljanjem. Bilo bi mi drago da netko i iz Ministarstva branitelja i inih udruga o ovome povedu računa ali o tome nekom drugom zgodom. Da još na kraju dodam, nekom silom nećete ništa dobiti, mislim na koje kakve socijalne ustanove, gdje rade curice od 20-tak godina, kojoj je na pameti vikend i gdje bi se dobro provela, već imajte na umu upravo ovo o čemu sam vam ovdje pokušao objasniti. Pazite možda griješim, ali će se poslije mene vjerojatno još netko javiti, pa će me podržati ili negirati sve ovo.... Pozdrav prijatelju, i neka mu je sa srećom!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!

Kompa izgleda da smo klasići. Bio sam XIV klasa. A i sudbina nam je slična......Pozdrav!

Bio sam prošli tjedan u ministarstvu branitelja i ....kio gospodina K.Z., gdje sam s čovjekom razgovarao o povratu statusa HRVi-a, kojom prilikom mi je isti rekao, da je točno da je naša vrla i draga, simpatična (kako za koga) ministrica na jednom skupu u Šibeniku 2007 godine, rekla kako će se mogućnost stjecanja RVI omogućiti i drugima, no međutim ista to pitanje do danas nije potegnula. Također čovjek kaže da u praksi naše zakonodavstvo priznaje oboljenje PTSP-a samo od 3-5 godina od završetka rata, te da se po onom famoznom članu 123 st. 1 t. 8 neće ništa postići jer ga u potpunosti čl. 125 ruši. Na moje postavljeno pitanje, kako to da s obzirom vrlo lako prepisujemo tuđe zakone, drugih zemalja, zašto ne uzmemo u obzir i jedan Američki, koji je priznao staus PTSP i nakon 15 godina, isti je ostao pri svojem, da je kod nas drugo idr.....da ne nabrajam. Priznao je i to, da su veliki pritisci, ali očito ne još dovoljno veliki. I tako, i dalje ću sjediti uz prozor, i tako dugo u noć, i čekati........? Pozdrav, onima koji nemaju status HRVI, kao i onima koji ga imaju!

Jedna nadopuna, što se tiče gđe. socijalke za PUZ, Petrinjska 30, ja sam uvido da se njoj ponekad baš i ne radi. Osobno sam već došao u iskušenje da je već pošaljem u p.m. jer tamo po meni bi trebala sjediti osoba koja bi sve djelatnike upućivala na njihova prava, a ne ponekad ih tumačiti kako njoj odgovara. Također i ona je sama svjesna da bi budući umirovljenici neka svoja prava mogli zatražiti od koje kakvih rukovoditelja, pismeno-usmeno, a ne govoriti "od toga nema ništa". Osobno, ću sve tražiti da mi se pismeno oćituju, što radi sebe, a što radi drugih, jer smatram da i mi nakon 2005 godine imamo ista ili podjednaka prava kao i oni ranije, a ne nas gurati u neki drugi koš, s obrazloženjem "A di si bio do sada". Smatram da nije u redu, ali se i s tim neću oprostiti, nego ću tjerati iglu na konac, i svaki put ću se opozvati na ono ranjie.

Dobiju mirovinu 5-6 tisuća kuna, i oni bi još išli radit. Nije niti čudo zašto nam neće vratiti status HRVI-a. Zbog ovakvih ljudi ja se nisam išao gurati u zakonskom roku ostvariti svoj status HRVI-a. Ne da sam ljut, nego bijesan, da znam tko si, upregnuo bi te za plug pa radi. Vidim da baca kosti po ostalim braniteljima bez HRVI-a.. ŽIVJELA NAM NAŠA DRŽAVA.!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!! MR.Mrljavac, nadam se da nisam pretjerao?

Daj javi kako si prošao!

Još samo nešto. Pripazi na jednu vrlo važnu stvar, a to je da moraš ići nekim redom, a to je da ono što tražiš, moraš tražiti prvo od svog neposrednog rukovoditelja, a tek onda možeš ići dalje, a sve to iz razloga, što te netko može poslije odbiti, pritom navesti da tu istu star nisi zatražio od svog neposrednog voditelja. I ono najbitnije, moraš imati na umu da si djelatna vojna osoba, i da to mora ostati u krugu vojske. Držim ti palčeve, i samo polako, ne srljaj, naoružaj se smirenošću, a sve stavi na papir, jer papir sve trpi. Držim palčeve!

S obzirom da sam ja u MUP-a, kod nas ti to ide ovako. Znači kada sam zatražio, to što mi je bilo potrebno, uzeo msam jedan opći broj te dopisom zatražio ono što je meni potrebno. Vjerojatno je to tako i kod tebe. Svaki dopis koji odlazi ili dolazi, ima svoj broj, u tvom slučaju broj postrojbe ili kako već, te se zatim po istom postupa, šalje dalje, obaviještava itd. Bilo bi dobro, ako bi ti to mogao pojasniti neki dobar kolega koji je tome malo vičniji, ili tajnica tvog nadređenog, u koliko mu nije previše privržena, ili nagnuta prema naprijed.... Možeš otići i dalje od toga, recimo, ja to mogu zatražiti i u kadrovskoj službi PU Zagrebačke. Da puno ne idem u širinu, a nisam previše siguran, pitaj nekog prijatelju, jer on ti to mora dati, taj papir, jer ne odobrava ti on kredit, niti će ga on vraćati, a tako je isto i za vrtić. Mene ti to strašno ljuti, i kod takvih stvari brzo planem, ali ti probaj ostati smiren, te ih ovako u rukavicama polako zatraži, a nakon nekog određenog vremena, napišeš novi dopis te ga proslijediš na onog tko je iznad vaše postrojbe, a pri tome kao prilog dostaviš i prvi dopis koji je bio naslovljen na vašeg nadređenog, pa ćeš vidjet kako pucaju nečiji živci kad dobije packe. Kako vi stojite sa sindikatom?

s obzirom da se od nedavno liječim, ja bi ti savjetovao da ako više ne možeš, slobodno kreneš. Meni je psihijatar rekao da je onaj branitelj koji je i jedan dan bio na ratištu, doživio neki stres. Pazi, imaš puno ljudi koji će ti reći ovako onako, nemoj, daj, ..itd. To ti prijatelju mora biti tvoja odluka. Kada se počneš liječiti, i sve krene svojim tokom, imaš i 100 % plaću. Vjerujem da na poslu imaš nekih problema, pa si na vagi, da ili ne. Znaj da u mirovini ima ljudi koji nisu zaslužili niti jedne lipe od toga, pa kreni od tog stajališta. Rekli bi stari ljudi, udri kljuse i samo naprijed, ihaaaaaaaaaaaaaaaaaaaa!!!!!!!!

Možda jedan onako prijateljski savjet. a naročito kada imaš nekog tutleka kojem se moraš obratiti, svaki put, ako ti to nije teško, kada nešto tražiš a obraćaš se nadređenom nekim zahtjevom, papirnatim, prioloži to uz dopis. Tako da , kada te dovedu u poziciju, u kojoj se sada nalaziš, možeš to negdje dalje proslijediti. Taj urudžbeni broj koji ćeš uzeti, uvijek dobro dođe, a ovako je to sve samo papir koji i nema neku preveliku vrijednost, jer obično završi pod stolom. Vjeruj mi i taj nadređeni zna kada je neki broj zauzet, da mora malo više pozornosti tome posvetiti, jer to bi ga moglo koštati. U većini slučajeva se to događa kolegama kada su u nekoj nesuglasici s nadređenima, pa ti se naj taj način osvećuju. Kod mene je upalilo, mada su tada odnosi između mene i nadređenog još više otišli u negativnom smjeru, ali me zabolilo uho na to, jer sam ja ispoštovao ono što je meni trebalo, a to isto je bila njegova dužnost da mi napiše. Izvagaj situaciju, pa se odluči, hoćeš li tjerati vraga uz vjetar.

Moram priznati da sam ovaj tjedan upravo zatražio izvanredno promaknuće u viši čin, te zahtjev odnio na urudžbeni u kadravsku MUP-a. Na Kustošiji ima neko povjerenstvo, koje je od ranije osnovano upravo radi tih zvanja, a naročito poslije onog kada je ministar izvanredno promaknuo djelatnike specijalne jedinice. Znam da su mi šanse male, ali stalno si postavljam pitanje; Mi plavci smo zadnja šuga u ovom MUP-a, nas uvijek zaobilaze, kao da sam ja čuvo krave po poljima dok se išlo na ratište. Upravo izrevoltiran sam i zatražio to izvaredno promaknuće. Pa dobro ljudi-kolege jesmo li mi to svi pod istom kapom, ili sam ja neki drugog reda policajac. ?????????? I ja sam u jako sličnoj situaciji, skoro pa istoj. Zanima me kome se točno nosi to rješenje o prznatom statusu rvi-a i to konkretno za PU Zagrebačku i od koga se traži veči čin na osnovu rvi-a ( kome se piše zamolba ) ? Ne razumijem što više PU ima samnom kada sam u mirovini ? Mislim da ne dođem i ne lutam po PU bez veze kao muha bez glave nego kada odem da točno znam kome se obratiti ?? Da me ne šetaju od vrata do vrata i kažu ti više nisi djelatnik mup-a i mi s tobom nemamo više ništa.

i sam sam podnio zamolbu, ali očito je da MUp- nema novca. i prije sam znao čekati po mjesec dana, tako da ti to nije ništa čudno. Naj se bojati, već ćeš to dobit kad se gospodi prohtije. Ako si član sindikata, mislim i da tamo imaš pravo naakon 6 mjeseci!

Prijatelju, možda bi mogao zatražiti "izvanredno" promaknuće gdje možeš navesti razlog umirovljenja, a u prilog priložiti svu medecinsku dokumentaciju, kao i ratni put. A ako sam dobro razumio, tvoj prijatelj je dobio zadnje zvanje u SSS, tako da i realno ne bi mogao dalje napredovati ni da je ostao raditi, št zanči samo može zatražiti "izvanredno" promaknuće od Ministra. U MUP-a za to postoji zasebna komisija u ravnateljstvu policije. SRETNO!

u pravu si, krivo sam napisao, ispravak glasi čl. 123 st. 1 t. 8, a u stvari odbili su moj zahtjev za priznavanje HRVI ovi iz Ministarstva obitelji i međug........gdje su naveli taj čl 125., da bi se ja naknadno žalio i opozvao na čl 123. st. 1 t. 8. Sad čekam odbijenicu, a onda mi najvjerojatnije slijedi tužba, koja izgleda ide u korist drugih. Koliko vidim još nitko nije došao do te faze na Upravnom sudu. Moram napomenuti, da je u bolnici najčešće spominjana tema upravo taj Uprvani sud, međutim još tamo nitko još nije došao na red. U kratko još, na bolovanju sam od 8. mj. 2007, a prva med. dokumentacija mi je iz 2002 god. kada sam se prvi put javio psihijatru. Sad čekam drugu hospitalizaciju u bolnicu na Rebru i imam šifru F43.1, F 33.2, F 62. 0 . Teško je, a naročito dok slušam nepravdu prema braniteljima, zato pajdaši oni koji su došli do cilja, morate shvatiti NAS, jer svi smo mi iz nekog razloga zakasnili, a sad kad je došlo do grla, mislimo da nam je to još jedini spas. Bit će NAS i još mnogo poslije mene, jer vrijeme je sve gore a živaca i strpljenja sve manje, došla su neka druga vremena. I da ne pametujem previše...Ovdje vidim rješenje većinu svojih problema, zato neka oni dobronamjerni i oni koji su prošli nešto, pomognu!

Ok, vidim da sam malo prenaglio u nekim stvarima i priznajem iz čistog neznanja, međutim, moram još dodati, a to je isto jedan problem, a to je da MI branitelji,sada već izglea pojednci, trebamo svaku pomoć od bilo kakvih organizacija, a koje bi nam pomogle da dođemo do svog cilja, i zbog toga sam htio riječima dati do znanja od koga bi to trebali zatražiti, a ti neki bi nas trebali sjediniti, napraviti neki popis, jer očito je da nitko ne barata nekom brojkom koliko je NAS ostalo. samo toliko, a i to je problem koliko vidim, jer rješavanjem istog, mnogi na ovom portalu ne bi imali o čemu pričati. Još jednom, duboko se klanjam i molim z a oprost, HVALA.

daj frend, nemoj biti takav, odmah pa džonom.

Već duže vrijeme lutam od udruge Hrvatskih branitelja, i inih drugih naziva, sa jednim postavljenim pitanjem, tko će se boriti za naša prava, tj, onih koji nisu na vrijeme podnijeli pravo na PTSP u zakonskom roku države. Sve mi je jasno, ovdje će me mnogi izkritizirati, no morate znati, da sam na ratištu prošao svašta, a jedna od najgorih stvari mi je ipak kad sam svoje stradale/poginule,morao stavljati na kamion, i da ne duljim (ovo je za one koji sumnjaju u mene). Međutim, zbog nekog razloga samo meni poznatome, (djelatnik sam MUP-a) nisam pokrenuo u ono određeno vrijeme svoj status . No evo, od 8mj. 2007 god. nalazim se na bolovanju. I tako da ne duljim, otvorio sam puno vrata kojekakvih Udruga, sa pitanjem "Poduzimate li šta oko nas, zaboravljenih, ili bolje rečeno ""Nas iza 2005", međutim koliko sam shvatio njima je najbitnije uzeti godišnju premiju, a mene tko je... Pa dragi moji suborci, oni iza 2005, pitajte i vi vaše Udruge, ili kako već, hoće li se oni udružiti i netko stati pred Vladu Hrvatske, i pitati za nas, sa pozitivnim ishodom, jer poznato je da se PTSP može javiti i nakon 15 godina i više. Neka uzmu Američke liječničke brošure i s pažnjom lijepo pročitaju. I na kraju jedna zamolba, ovim nisam htio nikog povrijediti već samo tražim pomoć za nas preostale koji će se povlačiti po sudovima i nadati se ničemu. HVALA!!!!

Pajdo, je li tebi poznat čl. 125. st. 1 t. 8 Zakona o braniteljima, (da ga sad ne ponavljam), no recimo da sam priglup, i da sam htio pitat, jel` to taj član na kojeg svi polažemo račune i našu budućnost, odnosno polažemo naše nade za priznavanju "zakašnjelog" PTSP-a? Bio sam kod odvjetnika #######, no čovjek me lagano otpilio i potopio mi sve nade?

Ima li koji branitelj, da je do sada na Upravnom sudu dobio pozitivno rješenje za priznavanje PTSP-a, a nakon što je prošao rok, ili netko tko je uopće bio na Upravnom sudu a ishod je bio negativan. Znam da je to već prožvakana tema, kako je već netko ranije napomenuo, ali "novi" sam u ovome, i očito je da sam već mnogo stvari propustio, te upravo zbog toga imajte razumijevanja.

jedno pitanje prijatelju, jesi li tužbu na Upravnom sudu pisao na taj način da si se opozvao na čl. 125 st. 1 t. 8. S obzirom da sam se tek danas pojavio na Legalisu, tvoje pitanje me već duže vrijeme muči, i mogu ti reći da ja osobno još nisam nikog upoznao a tko bi mi mogao reći da je ili uspio ili bio u potpunosti razočaran s bilo "čime". Pozdrav