Klaritas objavljeno: 9. rujan 2020. Dijeli objavljeno: 9. rujan 2020. Pozdrav svima. Situacija je slijedeća. Kćer 11.5 godina živi sa ocem. Pokrenula sam postupak promjene odluke sa kim će dijete živjeti, (nakon što sam kod nje primjetila tragove samo ozljeđivanja koje je otac negirao) u 2.mj 2019. Otac je počeo žešće otuđivati dijete te je u 6.mj 2019. došlo do prekida kontakata između mene i kćerke. Otac me optuživao za zlostavljanje djeteta, pokrenuo u ime djeteta postupak oduzimanja roditeljskog prava, kazneno prijavio. Određena je privremena mjera viđanja uz nadzor koja se od kraja 1.mj (kada je određena) ove godine nije provela ni jednom, jer je dijete odbijalo da me vidi. Kombiniranim vještačenjem u 8.mj ove godine, utvrđeno je da je kćer u potpunosti otuđena (hibridna otuđenost, ja svojim odlaskom, a otac je prekomjerno usredotočen na dijete u mjeri štetnoj za nju), ocu je dijagnosticiran Narcistički poremećaj koji prenosi na dijete, a meni ovisni poremećaj ličnosti. Maloj je savjetovana psihoterapija radi multiplih fobija, anksioznosti i samo ozljeđivanja. Nije utvrđeno nikakvo zlostavljanje sa moje strane. Zadnje viđanje, sam odlučila ne čekati sa strane nego se pojaviti i pokušati ostvariti kontakt. Otac je napravio šou, vičući sat vremena na voditeljicu mjere, a mala je pobjegla u auto. Zanima me postoji li u našem sustavu privremena mjera koja bi odredila da se dijete i ja viđamo u sklopu psihoterapije, kako bi se ponovno uspostavio kontakt među nama uz stručno vodstvo i što manje stresa za dijete ? Citiraj Link to comment Dijeli na drugim stranicama Više opcija dijeljenja...
Preporučene objave
Uključi se u diskusiju
Možete objaviti sada i registrirati se kasnije. Ako imaš korisnički račun, prijavi se ovdje kako bi objavljivao s tim računom.