I što sad?

[zaratinka]

Alimentaciju ne dobivam od 1999.g iako je parvomoćnom presudom određena svota od 650,00 kn da mi bivši suprug plaća ,i to taj iznos dok je nezaposlen i na Zavodu za zapoš.Kako ni do 2004.g. nije plaćao podigla sam tužbu kod javnog tužitelja,našto sam dobila dogovor da nema on odakle plaćat.Da napomenem i 1999. kao i 2004. bivši muž mi je na birou "nezaposlen".Tako i dan danas!!!Znači isti sud dva različita mišljenja. I dan danas bivši na sebi nema ništa.Na koji način da utjeram dug. On živi s svojim roditeljima njihovom stanu i vozi njihov automobil.Sin mi je 7.3.o.g. napunio 14g i od 1.4.06. živi po svojoj želji kod oca.Možete li mi dati savijet što i kako da utjeram dug .Nakon svih godina što sam sama sve radila za dijete,sad mi njih dva prijete da će tražiti obojica alimentaciju jer se otac javio u Centar za soc.skrb kao soc.slučaj i od njih dobiva 400,00kn. Unaprijed hvala na odgovoru

[fani]

uh, baš mi ja žao da je do toga došlo i tko je dopustio sinu da ode živjeti kod tate? mislim, bar sam čula za razne priče na tu temu, da neka djeca požele otići živjeti kod drugog roditelja, ali baš to i nije tako jednostavno pa ni Centri za soc. skr ne odobravaju olako taka "šetanja"... nije vam lako.. postoji li šansa da razgovarate sa vašim djetetom o razlozima njegova odlaska, pristupite mu bez predbacivanja (djeci je uvijek ipak najteže) ui vidite što se dogodila da je otišao, pa čak sada skupa s tatom, kako kažete, traži alimentaciju. Imam osjećaj da ste se nešto s djetetom sukobili (znam najbolje kako je to jer sam i tata i mama ne jednom nego troje djece) pa sam često svemu kriva dok idealiziraju tatu.. puno puta mi je preteško i znala sam jako pogriješiti kad bih se uhvatila u "ma reci ti to svome tati----nek ti tata koji iionaqko ništa ne plaća kupi to to i to, što mene sve tražite..." uh, napravila sam to nekoliko puta , u fazi očaja i NIKAD NIKAD više jer sam shvatila da je njima užasno teško, da ni za šta nisu krivi ponajmanje za tatino (pa i moje) ponašanje, te da im dajem maksimalno od sebe i ne nabijam nikad na nos.. Pa se situacija odmah u kući promijenila i drukčije svi dišemo. Da tata je i dalje ideal no budu sami svoj sud donijeli jednog dana. Samo jedno znam, (ni moj bivše ne plaća ništa za djecu već dvije godine) da ne bih olako dopustrila da kad uđu u "neke" godine, tek tako odu .. iako se bojim i ja toga (npr. tata je kupio prekrasan stan, djeci je već sada kod tate "ljepše" i vjerujte mi teško se suzdržavatikad me pitaju "a zašto ti mama ne kupiš veći stan?" možda griješim, jer što više vrijeme odmiče vidim da je u svakodnevici, sa našim sporim i neučinkovitim sustavom- (i vaš je primjer nažalost jedan od mnogih) na kraju ispašta najviše, ukoliko jako jako ne pazimo, odnos roditelja koji skrbi o svemu.... nastojte svakako razgovarati sa sinom, znam da je teško tu nepravdu zaboraviti (ipak je tu 8 skoro godina u kojem niste dobili ni lipe unatoč presudi) no puno je puno važnije da se ne bavite toliko alimentaijom (u ovom trenutku) koliko popravljanju odnosa sa sinom. Punoi puno vam sreće želim

[muca]

Ako je vaš bivši dobio i presudu o preuzimanju skrbništva, više vam ništa nije dužan, jer u našoj divnoj državi, to su djetetovi novci i dužan je njemu, bez obzira što ste ga vi sama godinama uzdržavala.

Suprug mi ima takav slučaj. Njegova bivša je riješila četverogodišnji dug za alimentaciju tako što je dijete izmanipulirala i zatražila skrbništvo na sudu. Suprug je došao do zaključka da neće prestati maltretirati dijete dok ne dobije skrbništvo pa se složio s njenim prijedlogom i kad ga je dobila, suprugu su objasnili da mu više ne duguje 50 000kn alimentacije koje je krenuo ovršiti.

Fora, jel'da?