Uvoz polovnog automobila iz EU

[Spartak]

Cijena netto (dakle bez Njemačkog poreza) u EU bi bila oko 20000eur. U hrvatskoj vozilo bi bilo registrirano na obrt (dakle pretpostavljam, PDV nije obavezno platiti). Vidim da su cijene trošarina abnormalno visoke. Na osnovu čega se izračunava netto cijena trošarina. Priloženog računa ili nezavisnih tablica? I dali je moguće "izmjeniti" netto cijenu, a da ostajem "u legali".

Koja su još davanja državi prisutna?

Hvala.

[borisc]

carinska se vrijednost određuje ovako:

3. VRIJEDNOST ROBE ZA CARINSKE SVRHE

 

 

Članak 29.

(svrha oderđivanja carinske vrijednosti)

 

(1) Odredbe ovoga poglavlja uređuju način utvrđivanja carinske vrijednosti robe za primjenu Carinske tarife Republike Hrvatske.

 

 

Članak 30.

(definicije i osnovna pravila za utvrđivanje

carinske vrijednosti)

 

(1) Izrazi koji se rabe u ovome poglavlju imaju sljedeće značenje:

 

a) "carinska vrijednost uvozne robe" znači vrijednost robe u svrhu određivanja carine "ad valorem" na uvoznu robu,

 

b) "zemlja uvoza" znači carinsko područje Republike Hrvatske,

 

c) "proizvedeno" uključuje uzgojeno, proizvedeno i iskopano,

 

d) "istovjetna roba" označuje robu koja je u potpunosti ista, uključujući njezina fizička svojstva, kakvoću i ugled. Manje razlike u izgledu ne izuzimaju robu koja se po svemu drugome uklapa u određenje istovjetne robe,

 

e) "slična roba" označuje robu koja premda nije u potpunosti ista, ipak ima slična svojstva i slične sastavne tvari, što omogućuje izvršavanje istih funkcija i komercijalnu zamjenjivost. Kod utvrđivanja sličnosti između roba upotrebljava se između ostalog kakvoća roba, njihov ugled i postojanje zaštićenog znaka,

 

f) "jedinična cijena" po kojoj se roba prodaje u najvećoj mogućoj količini znači cijenu po kojoj se najveći mogući broj jedinica prodaje u prodaji takve robe među nepovezanim osobama na prvoj kupoprodaji koja se dogodila nakon uvoza, te

 

g) "robom iste skupine ili vrste" smatra se roba koja pripada u skupinu ili asortiman roba proizvedenih u određenoj industrijskoj grani, a uključuje istovjetne ili slične robe.

 

(2) Izrazi "istovjetna roba i "slična roba" iz stavka 1. ovoga članka ne obuhvaćaju robe koje sadrže ili odražavaju inženjerijske usluge, razvoj, umjetnički rad, oblikovni rad, planove i skice za koje nisu izvršena usklađenja prema članku 38. stavku 1. pod b) točka 4. ovoga Zakona, jer su ti poslovi obavljeni u zemlji uvoza.

 

(3) Istovjetnom ili sličnom robom neće se smatrati roba koja nije proizvedena u istoj zemlji kao roba koja se vrednuje.

 

(4) Roba koju je proizvela druga osoba uzet će se u obzir jedino ako nema istovjetne ili slične robe koju je proizvela ista osoba kao i robu koju se vrednuje.

 

(5) U smislu ovoga poglavlja dvije osobe smatraju se međusobno povezanima samo:

 

a) ako je jedna voditelj ili direktor tvrtke u vlasništvu druge osobe i obratno,

 

b) ako su pravno priznati partneri u poslu,

 

c) ako su u odnosu poslodavac i posloprimac,

 

d) ako je jedna od njih izravni ili neizravni vlasnik, nadzire ili posjeduje 5% ili više posto dionica s pravom glasa u svakoj tvrtki,

 

e) ako jedna izravno ili neizravno nadzire drugu,

 

f) ako su izravno ili neizravno pod nadzorom treće osobe,

 

g) ako zajedno izravno ili neizravno nadziru treću osobu, ili

 

h) ako su članovi iste obitelji.

 

(6) Osobe koje imaju poslovne veze na način da je jedna isključivi zastupnik, isključivi rasparčavač ili isključivi koncesionar drugoga, bez obzira na to kako je odnos opisan, smatrat će se povezanima prema ovomu poglavlju u slučaju da su obuhvaćene mjerilima iz stavka 5. ovoga članka.

 

 

Članak 31.

(transakcijska vrijednost)

 

(1) Carinska je vrijednost uvezene robe njezina transakcijska vrijednost, a to je stvarno plaćena ili plativa cijena za robu koja se prodaje radi izvoza u Republiku Hrvatsku, usklađena prema odredbama članka 38. i 39. ovoga Zakona pod uvjetom da:

 

a) kupac nema ograničenja u raspolaganju robom ili uporabi robe, osim ograničenja koja:

1. su određena hrvatskim propisima ili na tim propisima utemeljenim aktima državne vlasti,

2. ograničavaju zemljopisno područje gdje se roba može preprodati ili,

3. u suštini ne utječu znatno na vrijednost robe,

 

b) kupoprodaja ili cijena ne podliježu uvjetima ili ograničenjima čija vrijednost ne može biti utvrđena u odnosu prema vrijednosti robe koja se vrednuje,

 

c) nikakva naknada od iduće preprodaje, raspolaganja robom ili uporabe robe neće biti izravno ili neizravno dostavljena prodavaču, osim ako je moguće izvršiti odgovarajuće usklađenje s odredbama članka 38. ovoga Zakona,

 

d) kupac i prodavač nisu međusobno povezani ili, ako jesu, da je transakcijska vrijednost prihvatljiva za carinske svrhe u skladu s odredbama stavka 2. ovoga članka.

 

(2) U postupku procjene prihvatljivosti transakcijske vrijednosti prema zahtjevima iznesenim u stavku 1. ovog članka sama okolnost da su kupac i prodavač povezani na način opisan u članku 30. ovoga Zakona nije dostatan razlog da se određena transakcijska vrijednost ocijeni neprihvatljivom. U takvome slučaju treba ispitati okolnosti prodaje i transakcijska vrijednost bit će prihvaćena pod uvjetom da postojeća povezanost nije utjecala na cijenu. Ako carinarnica ima razloga pretpostaviti na temelju obavijesti dobivenih od uvoznika ili na drugi način da je postojeća povezanost utjecala na cijenu, o tome je dužna obavijestiti uvoznika i dati mu primjerenu mogućnost za odgovor. Na zahtjev uvoznika carinarnica će o razlozima obavijestiti uvoznika u pisanom obliku.

 

(3) Pri prodaji između povezanih osoba transakcijska će se vrijednost smatrati prihvatljivom, a roba procijenjenom u skladu s odredbama stavka 1. ovoga članka uvijek kad uvoznik može dokazati da je dotična vrijednost gotovo jednaka jednoj od sljedećih vrijednosti, pod uvjetom da se upotrebljavaju podaci iz istoga ili približno istoga vremenskog razdoblja:

 

- transakcijskoj vrijednosti u prodaji među nepovezanim osobama za istovjetnu ili sličnu robu namijenjenu za izvoz u Republiku Hrvatsku,

 

- carinskoj vrijednosti istovjetne ili slične robe prema odredbama članka 35. ovoga Zakona,

 

- carinskoj vrijednosti istovjetne ili slične robe prema odredbama članka 36. ovoga Zakona.

 

(4) U primjeni usporedaba iz stavka 3. ovoga članka treba uzeti u obzir očite razlike u komercijalnim razinama, količinske razine, stavke nabrojene u članku 38. ovoga Zakona i troškove koje je imao prodavač pri prodaji u kojoj prodavač i kupac nisu povezani, a kojih nema pri prodaji u kojoj su prodavač i kupac povezani.

 

(5) Usporedbe prikazane u stavku 3. ovoga članka upotrebljavaju se na poticaj uvoznika isključivo radi usporedbe. Navedene odredbe ne dopuštaju određivanje zamjenskih vrijednosti.

 

(6) Cijena koja se zaista plaća ili cijena koju treba platiti ukupno je učinjeno plaćanje ili plaćanje koje treba učiniti kupac u korist prodavača za uvezenu robu i uključuje sva plaćanja koja je kao uvjet prodaje za uvezenu robu učinio ili će učiniti kupac prodavaču ili trećoj osobi da bi se ispunile obveze prodavaču. Plaćanje ne treba nužno biti u obliku prijenosa novca. Plaćanje se može obaviti i kreditnim pismima ili drugim dogovorenim instrumentom plaćanja. Plaćanje se može obaviti izravno ili neizravno.

 

(7) Radnje koje poduzima kupac o vlastitome trošku, uključujući i tržišne radnje, a različite su od onih propisanih u članku 38. ovoga Zakona, za koje je potrebno uskladiti vrijednost, neće se smatrati posrednim plaćanjem prodavaču, čak i onda kad se može smatrati da su bile poduzete u korist ili u dogovoru s prodavačem, i njihov trošak neće se dodavati stvarno plaćenoj ili plativoj cijeni pri određivanju carinske vrijednosti.

 

 

Članak 32.

(istovjetna roba)

 

(1) Kad nije moguće odrediti carinsku vrijednost uvezene robe prema odredbama članka 31. ovoga Zakona, carinska vrijednost bit će transakcijska vrijednost istovjetne robe prodane za izvoz u Republiku Hrvatsku i izvezene u isto ili gotovo isto vrijeme kao i roba koja se vrednuje.

 

(2) U primjeni ovoga članka treba pri određivanju carinske vrijednosti upotrebljavati transakcijsku vrijednost istovjetne robe koja se prodaje na istoj komercijalnoj razini i u pretežno istoj količini kao i roba koja se procjenjuje.

 

(3) Kad nije moguće naći odgovarajući primjer prodaje u smislu stavka 2. ovoga članka, upotrebljavat će se transakcijska vrijednost istovjetne robe prodane na različitoj komercijalnoj razini i/ili u različitim količinama, uz prilagodbe potrebne radi razlika proisteklih iz komercijalne razine i/ili količine, pod uvjetom da se takve prilagodbe mogu provesti na osnovi predočenih dokaza koji jasno pokazuju primjerenost i točnost prilagodbe, bez obzira na to dovodi li sama prilagodba do porasta ili do smanjenja vrijednosti.

 

(4) Kad su troškovi i davanja spomenuti u članku 38. stavku 1. točki a) podtočkama 4. do 6. ovoga Zakona uključeni u transakcijsku vrijednost, prilagodba će se provesti kako bi se u obzir uzele znatne razlike u tim troškovima i cijenama između uvezene robe i istovjetne robe, a koje nastaju zbog razlika u udaljenostima i vrsti prijevoza.

 

(5) Ako se u primjeni ovog članka ustanovi postojanje više od jedne transakcijske vrijednosti za istovjetnu robu, za određivanje carinske vrijednosti upotrijebit će se najniža od postojećih vrijednosti.

 

 

Članak 33.

(slična roba)

 

(1) Kad nije moguće odrediti carinsku vrijednost uvezenih roba u skladu s odredbama članka 31. i 32. ovoga Zakona, carinskom će se vrijednošću smatrati transakcijska vrijednost slične robe prodane radi izvoza u Republiku Hrvatsku ako je roba izvezena u isto ili gotovo isto vrijeme kad i roba koja se procjenjuje.

 

(2) U primjeni ovog članka treba pri određivanju carinske vrijednosti upotrebljavati transakcijsku vrijednost slične robe koja se prodaje na istoj komercijalnoj razini i u pretežno istoj količini kao i roba koja se procjenjuje.

 

(3) Ako nije moguće naći odgovarajući primjer prodaje u smislu stavka 2. ovoga članka, upotrijebit će se transakcijska vrijednost slične robe prodane na različitoj komercijalnoj razini i/ili u različitim količinama, uz prilagodbe potrebne radi razlika proisteklih iz komercijalne razine i/ili količine, pod uvjetom da se takve prilagodbe mogu provesti na osnovi predočenih dokaza koji jasno pokazuju primjerenost i točnost prilagodbe, bez obzira na to dovodi li sama prilagodba do porasta ili do smanjenja vrijednosti.

 

(4) Kad su troškovi i davanja spomenuti u članku 38. stavku 1. točki a) podtočkama 4. do 6. ovoga Zakona uključeni u transakcijsku vrijednost, prilagodba će se provesti kako bi se u obzir uzele znatne razlike u tim troškovima i davanjima između uvezene robe i slične robe, a koje nastaju zbog razlika u udaljenostima i vrsti prijevoza.

 

(5) Ako se u primjeni ovog članka utvrdi postojanje više od jedne transakcijske vrijednosti slične robe, za određivanje carinske vrijednosti uvezene robe upotrijebit će se najniža od tih vrijednosti.

 

 

Članak 34.

(drugi načini utvrđivanja carinske vrijednosti)

 

(1) Kad nije moguće odrediti carinsku vrijednost uvezene robe prema odredbama članka 31. i 33. ovoga Zakona, carinska se vrijednost određuje prema odredbama članka 35. ovoga Zakona.

 

(2) Kad nije moguće odrediti carinsku vrijednost ni prema članku 35. ovoga Zakona, primijenit će se odredbe članka 36. ovoga Zakona, osim u slučaju kad uvoznik zahtijeva zamjenu redoslijeda primjene članka 35. i 36. ovoga Zakona.

 

 

Članak 35.

(dedukcijska metoda)

 

(1) Ako se uvezena roba ili istovjetna ili slična uvezena roba prodaje u Republici Hrvatskoj u istome stanju u kojem je uvezena, carinska vrijednost uvezene robe prema ovomu članku treba se utvrditi na temelju jedinične cijene po kojoj se najveći mogući broj jedinica takve ili istovjetne ili slične uvezene robe prodaje osobama u istome ili približno istome vremenskom razdoblju kao i roba koja se procjenjuje, i to osobama koje nisu povezane s osobama od kojih tu robu kupuju, pod uvjetom da se cijena umanji za iznos:

 

1. uobičajene provizije koja je naplaćena ili je treba platiti, ili uobičajenog uvećanja radi ostvarenja dobiti i pokrića općih troškova prodaje u Republici Hrvatskoj nastalih za uvezenu robu iste vrste ili skupine proizvoda,

 

2. uobičajenih troškova prijevoza i osiguranja i druge s tim povezane troškove nastale u Republici Hrvatskoj,

 

3. carine i drugih uvoznih davanja te poreza koji se u Republici Hrvatskoj plaćaju u vezi s prometom robe.

 

(2) U slučaju da se u isto ili približno isto vrijeme uvoza robe koja se procjenjuje ne prodaje ni uvezena roba ni istovjetna ili slična uvezena roba, carinska će se vrijednost robe koja inače podliježe odredbama stavka 1. ovoga članka odrediti prema jediničnoj cijeni po kojoj se uvezena ili istovjetna ili slična roba prodaje u Republici Hrvatskoj u stanju u kakvu je uvezena, i to u najkraćemu roku nakon uvoza robe koja se procjenjuje, ali ne nakon isteka roka od 90 dana od samog uvoza.

 

(3) U slučaju da se u Republici Hrvatskoj ne prodaje uvezena roba, istovjetna ili slična uvezena roba u stanju u kojemu je bila uvezena, tada će se na zahtjev uvoznika carinska vrijednost robe temeljiti na jediničnoj cijeni po kojoj se uvezena roba nakon daljnje preradbe prodaje u najvećoj ukupnoj količini osobama u Republici Hrvatskoj koje nisu povezane s osobama od kojih takvu robu kupuju, pod uvjetom da su u procjenu uzeti u obzir vrijednost dodana robi preradbom i odbici određeni u stavku 1. ovog članka.

 

 

Članak 36.

(izračunata vrijednost)

 

(1) Carinska vrijednost uvezene robe prema odredbama ovog članka temeljit će se na izračunanoj vrijednosti. Izračunana vrijednost čini zbroj:

 

a) vrijednosti materijala i troškova proizvodnje, ili druge vrste preradbe, koja je upotrijebljena u proizvodnji uvezene robe,

 

b) svote dobiti i općih troškova koja je jednaka uobičajenu iznosu koji se ostvaruje pri prodaji robe iste skupine ili vrste kao što je roba koja se procjenjuje i koju je proizveo proizvođač u zemlji izvoza za izvoz u Republiku Hrvatsku, te

 

c) vrijednosti svih troškova i davanja iz članka 38. stavka 1. točke a) podtočka 4. do 6. ovoga Zakona.

 

(2) Ne može se tražiti niti prisiliti bilo koju osobu bez stalnog sjedišta ili prebivališta na teritoriju Republike Hrvatske da omogući pregled ili dopusti pristup bilo kojemu računu ili drugoj evidenciji u svrhu određivanja izračunane vrijednosti.

 

(3) Carinska uprava može provjeriti obavijesti dobivene od proizvođača robe u svrhu određivanja carinske vrijednosti prema ovomu članku u drugoj zemlji, i to uz njegov pristanak i pod uvjetom da vlada dotične zemlje bude na vrijeme obaviještena i da se ne protivi provjeri.

 

 

Članak 37.

(utvrđivanje carinsk e vrijednosti na

drugi odgovarajući način i ograničenja pri tome)

 

(1) Ako carinsku vrijednost uvezene robe nije moguće odrediti prema člancima 31. do 36. ovoga Zakona, carinska vrijednost odredit će se na način sukladan temeljnim načelima i općim odredbama propisanim u ovome poglavlju i Sporazumu o primjeni članka VII. GATT-a iz 1994. godine, a na temelju podataka dostupnih u Republici Hrvatskoj.

 

(2) U smislu ovog članka carinska vrijednost neće se određivati prema:

 

a) prodajnoj cijeni u Republici Hrvatskoj robe proizvedene u Republici Hrvatskoj,

 

b) sustavu koji omogućuje da se u carinske svrhe prihvati viša od dviju mogućih vrijednosti,

 

c) cijeni robe na domaćem tržištu zemlje izvoznice,

 

d) troškovima proizvodnje, osim onih izračunanih vrijednosti koje su utvrđene za istovjetnu ili sličnu robu u skladu s člankom 36. ovoga Zakona,

 

e) cijeni robe namijenjene izvozu u koju drugu zemlju, a ne u Republiku Hrvatsku,

 

f) službeno utvrđenoj najmanjoj carinskoj vrijednosti, te

 

g) navoljnim ili izmišljenim vrijednostima.

 

(3) Ako to uvoznik zahtijeva, bit će pisano obaviješten o carinskoj vrijednosti koja je određena prema odredbama ovoga članka te o metodi upotrijebljenoj pri određivanju te vrijednosti.

Ali ima i pogodnosti na primjer roba iz EU uz predočenje EUR 1.

Znači plaća se carina, posebni porezi ( trošarine) i porez.