Konačnost rješenja čl. 134 ZOPHBDR

[Duro]

Molim za pomoć oko određivanja datuma konačnosti rješenja o odbijanju priznavanja statusa HRVI zbog postojanja oštećenja organizma u svezi DR ali manje od 20%: osoba je podnijela (kompletan) zahtjev za HRVI u travnju 2005, PLP vještači u prosincu 2007 (manje od 20%)a 24.01.2008 Ured uprave donosi rješenje o nepriznavanju statusa, osoba se žalila i za slučaj da mu žalba ne bude uvažena od strane MOBS ne planira pokretati Upravni spor, već je interesira koji datum je datum od koje teku dvije godine (konačnost u smislu čl. 134 ZOPHBDR) poslije kojeg može ponovno podnijeti zahtjev za HRVI; je li to datum rješenja MOBS o odbijanju žalbe ili ... ?

[zkova]

od datuma dlp,počinje teči 2 godine za ponovni zahtjev za hrvi

[Duro]

zkova je napisao:...od datuma dlp...

Misliš na datum na nalazu i mišljenju DLP kojim ono potvrđuje PLP tj. daje mišljenje koje je temelj za odbijanje žalbe?

 

[morskywuk]

Duro je napisao:

... osoba se žalila i za slučaj da mu žalba ne bude uvažena od strane MOBS ne planira pokretati Upravni spor, već je interesira koji datum je datum od koje teku dvije godine (konačnost u smislu čl. 134 ZOPHBDR) poslije kojeg može ponovno podnijeti zahtjev za HRVI; je li to datum rješenja MOBS o odbijanju žalbe ili ... ?

 

Iz članka 134.:

"... nakon isteka dviju godina od dana donošenja konačnog rješenja ..."

Dan s kojim je drugostupanjsko rješenje postalo konačno nije vam bitan kod tumačenja početka roka iz gornje odredbe.

Naime, drugostupanjsko rješenje postaje konačno danom kada se dostavi stranci. Čim je taj preduvjet zadovoljen (stranka je zaprimila rješenje, pa je rješenje postalo konačno), za pravilno tumačenje navedenog članka treba obratiti pažnju na onaj dio koji govori o "danu donošenja konačnog rješenja".

Prema tome, rok od dvije godine počinje teći od dana donošenja navedenog rješenja (navedeno u zaglavlju istog). Definitivno.

BTW, u praksi se navedeno ne gleda baš toliko striktno.

Npr.: Konačno drugostupanjsko rješenje je doneseno 25.02. 2006. godine. Ukoliko stranka dana 08.02.2008. podnese zahtjev temeljen na članku 134. Zakona, prvostupanjsko tijelo isti ne bi trebalo odbaciti kao preuranjen, jer će mu prava (naravno, ukoliko mu se prizna status HRVI-a) svejedno priznati tek od 01.03.2008. godine (odnosno od prvog dana narednog mjeseca nakon podnošenja zahtjeva).

[Duro]

Sve dileme rješene, hvala.

[dubri1]

ne bih se složila sa kolegom da se ne gleda tako striktno na dvije godine jer sam vidjela drugostupanjsko rješenje kojime je revizor poništio pozitivno prvostupanjsko rješenje donešeno po zahtjevu stranke, a zahtjev stranke je bio 2 godine nakon dostave drugostupanjskog rješenja, ali je dotični revizor smatrao da treba računati i rok od 30 dana za pokretanje upravnog spora. Znam da zvuči pogrešno, ali svašta se događa, pa ne bih preporučila da se žrtvuju mjeseci čekanja revizije i komisije da bi se na kraju poništilo zbog preuranjenog roka od par dana. Sigurnosti radi treba čekati minimalno dvije godine od dana donošenja dugostupanjskog rješenja, a može i mjesec od dana dostave istog.

[morskywuk]

dubri1 je napisao:

ne bih se složila sa kolegom da se ne gleda tako striktno na dvije godine jer sam vidjela drugostupanjsko rješenje kojime je revizor poništio pozitivno prvostupanjsko rješenje donešeno po zahtjevu stranke, a zahtjev stranke je bio 2 godine nakon dostave drugostupanjskog rješenja, ali je dotični revizor smatrao da treba računati i rok od 30 dana za pokretanje upravnog spora.

Očito da dotični revizor ne razlikuje konačnost i pravomoćnost rješenja u upravnom postupku.

Čak nije bitan ni datum dostave (kako navodite) već je dostava preduvjet da bi uopće govorili o konačnosti rješenja. Kad je ono postalo konačno (a to će biti danom dostave stranci), bitna je odredba članka 134. Zakona koja kaže jasno i glasno "... nakon isteka dviju godina od dana donošenja konačnog rješenja ..."

 

dubri1 je napisao:

Sigurnosti radi treba čekati minimalno dvije godine od dana donošenja dugostupanjskog rješenja, a može i mjesec od dana dostave istog.

Tako sam i napisao:

"Prema tome, rok od dvije godine počinje teći od dana donošenja navedenog rješenja (navedeno u zaglavlju istog). Definitivno."

Ono što vas je možda zbunilo jest primjer koji sam dao pa ću ga pokušati pobliže objasniti (primjeri su dati pod pretpostavkom da je o novom zahtjevu pozitivno riješeno).

Ukoliko je konačno drugostupanjsko rješenje doneseno 25.02. 2006. godine, a stranka dana 08.02.2008. podnese zahtjev temeljen na članku 134. Zakona, status i pravo na osobnu invalidninu će mu se priznati počevši od 01.03.2008. godine (sukladno članaku 110. ZOPHBDR).

Ukoliko bi stranka, držeći se striktno odredbe članka 134. ZOPHBDR, novi zahtjev podnijela dana 26.02. 2008. godine, status i pravo na osobnu invalidninu opet će mu se priznati počevši od 01.03.2008. godine (ponovno članak 110. ZOPHBDR).

Ako to znate, uz poznavanje razlike između konačnog i pravomoćnog rješenja te nekih načela u upravnom postupku, jasno će vam biti zašto se u praksi ne bi trebalo cjepidlačiti oko par dana prije ili kasnije dana u kojem istječe rok od dvije godine od dana donošenja konačnog rješenja (naravno u istom mjesecu - radi članka 110. Zakona). Tako se i radilo u vrijeme kada sam i sam radio na tim poslovima. Ali, očito su došli neki novi klinci ...

Ipak, moram priznat da nisam nikad čuo za čudnije (da ne upotrebim ružniju riječ) obrazloženje od onog kojeg navodite.

 

[dubri1]

Zakon je rekao dvije godine od dan donošenja konačnog rješenja, a to znači dvije godine, a ne 10 dana ili dva dana prije isteka dvije godine. Zakonski rokovi su nepromjenjenjivi, a slažem se u činjenici da se prije radilo svašta