VAĐENJE KRVI KOD POSTUPKA OSPORAVANJA OČINSTVA

[anonimno]

Ponovno molim za mišljenje ili odgovor.

 

Već sam jedan isti takav forum otvorila, ali mi nitko nije odgovorio.

Nakon priznanja očinstva, prije rodjenja djeteta, pa nakon par godina otac je ustao tužbom za osporavanje očinstva.

Nasilno su djetetu vadili krv i to je meni bio teški šok.

Dobio je rezultate kojim ga ne isključuju za oca u visokom postotku i izgubio je sud.

Sada mene, nakon pretrpljenog poniženja i ponižavajućeg postupka uopće, zanima da li sam ja u pravnoj nauci pretrpjela duševne boli zajedno sa sinom nakon ovakve torture u bolnici i što mogu pokrenuti protiv oca djeteta zbog lažnih izjava i maltretiranja vadjenjem krvi?

[anonimno]

imajte na umu da ga rezultati samo ne isključuju kao oca.

a ne vidim zasto je to bilo ponižavanje za vas? to je normalan sudski postupak. da ste vi tužili za utvrđivanje očinstva, to vam sigurno ne bi bilo ponižavajući postupak, jel da?

[anonimno]

Kada biste znali kako sam uopće dospjela u takav postupak, shvatili biste zašto me to toliko pogodilo. Situacije se razlikuju. Svaki je postupak drukčiji, kao i svaki čovjek što je drukčiji i po sebi specifičan i originalan.

Obzirom da sam bila sigurna da se radi o inatu, i radilo se, tim više me bolio cijeli postupak. Vi ste možda pravnik, i gledate na svijet prema zakonima i člancima i stavcima. Prema suhoparnim činjenicama.Ali znajte zauvijek, pravo je izgradjeno po čovjeku, a ne obrnuto.

Čovjek ima dušu i osjećaje i često su ti zakoni surovi i bešćutni i to puno puta prema onima koji to nisu zaslužili ni po čemu. Koliko li je samo nedužnih ljudi osudjeno, osobito u USA?

E, pa kad to sve znate, prihvaćate li možda činjenicu da se i ovakvi postupci rade da se nekog ponizi, povrijedi ...

Kako tumačite činjenicu da je ta ista osoba koja nas je tužila, i nakon izgubljenog postupka, on je priznao da je otac, ali da me malo htio nervirati ...

Kako tumačite činjenicu da je dolazio sa udaljenosti od 1400 km i bio blizu svog sina otprilike 500 m, ali ga je samo počastio sokom i pobjegao. Sutradan se nije ni javio... E, moj gospodine, to nisu članci i stavci. To su ljudski osjećaji i to je život.

A ja, nakon tog gnjusnog postupka, mogu samo reći da je bilo strašno, da je dijete plakalo, da su primijenili silu da djetetu vade krv. Da se ono otimalo, meni je pozlilo. Sucu su išle suze ...

E pa sad vi meni recite što god hoćete.

[anonimno]

nemojte mi reći da je sudac bio nazočan vađenju krvi??? da ste malo pažljivije pročitali postove na ovom mjestu, trebalo bi vam biti jasno da se ljudima želi dati pravni savjet. za dušebrižništvo će se netko drugi pobrinuti.

i ovet velim, to je normalan sudski postupak. dijete bi plakalo i da ste vi tuzili za utvrđivanje očinstva jer se boli očito igle i to nema veze sa moralom postupka. a što se tiče samog sukoba, mogu vam reći iz 20 godina prakse da je u 99% slučajeva za "bodnju potrebno dvoje rogatih"...parafraziram narodnu izreku. toliko od mene na ovu temu. ako vam treba da vas netko potapša po ramenu, odite prijateljima, rodbini. što se mene tiče, dobićete samo pravni savjet.

[anonimno]

Čudno da kolege po struci drukčije postupaju. U mom slučaju, sudac je bio u bolnici na Odjelu za transfuziju. Eto ni tu niste usuglasili stavove.

U ovom postupku, više mi nitko ne može ništa naknaditi. Dovoljno sam povrijedjena za cijeli život.

Žao mi je da vaš um radi samo na relaciji suhoparnih članaka i tumačenja nesavršenih zakona.

Od vas zasigurno ne bih potražila pomoć, a kroz redove čitam da vam je srce hladno.

Dušebrižničke poslove ne spominjite, jer vi ne znate što je to. Osim toga, moje je demokratsko pravo da ovdje pitam što želim, i vi mi to ne možete uskratiti niti ću vam dopustiti. OK? Pravosudje mi je dosta zla učinilo za cijeli život. Ni krivoj ni dužnoj.

[anonimno]

Točno je i to da, kada nekom opsujete majku ovaj vam uzvrati kaznenom prijavom pa se vi onda znojite na sudu.

Za jednu psovku. A ovdje, gdje ljude maltretiraju i vade im na silu krv, to je nepravedno. I nikom ništa.

[anonimno]

Koliko je dijete staro - kada mu je kako Vi kažete nasilno vađena krv ?!

Nasilno ?! Nije mi jasno, djetetov ste skrbnik-staratelj, pa i Vas se pita (s obzirom na dob djeteta) kako, kada. Priznao očinstvo, pa porekao ?!

Najbolje se posavjetovati sa odvjetnikom - što Vam je cilj svega toga ?!

Šok ste preživili - nadam se i neponovio se ! Bit je što Vi u stvari želite postići ?!

[anonimno]

Meni je ovo sve skupa bolno, ali reći ću vam.

Dijete je priznao u tadašnjoj ambasadi ju u Njemačkoj, i to 1988. godine. Izjava je bila da priznaje da je otac djeteta koje će roditi .... Dijete se rodilo 1989. godine. On je tada već bio sa drugom djevojkom. I ja sam pokrenula sudske postupke. Radi uzdržavanja i kazneni radi neuzdržavanja.

On je na to odgovorio, sada pišem jako šturo da vas ne umaram, da će #ukoliko ne odustanem od tužbe za uzdržavanjem, on pokrenuti postupak osporavanja očinstva#.

To je i učinio neke 1994. godine, kada je dijete ialo 5 godina.

Iako je u postupku saslušana njegova nećakinja u svojstvu svjedoka optužbe /usput bila je vjenčana kuma njegovoj novoj ženi 10.1.1990/, i ona je izjavila da joj se čini sa sam ja imala neku vezu s nekim ali ne zna s skim, i misli da je to bilo u Opatiji, 1989. godine.

Takav glup iskaz bio je dovoljan da sud uvaži njihov prijedlog da se podvrgnemo analizi krvi.

Prvo ide metoda usporednih krvnih grupa, zatim HLA, pa onda tipizacija tkiva, a ako ni nakon toga valjda tužitelj, nije zadovoljan, može se učiniti analiza deoksiribonukleinske kiseline DNA.

Ta analiza učinjena je u u KBC Transfuziološkom odjelu, za mene nikad teži stres. Dovela sam sina, tamo je bio on, njegov odvjetnik, sudac i zapisničar. I ja. Sama ta svjetina već je stres.

Pozvan je prvo otac, onda dijete, pa ja. Dijete se uplašilo, a ja tu nisam mogla drugo do utješiti svog sina a plakala sam skupa s njim. Nije nas bolila igla, bolila me nepravda. A dijete se jako uplašilo. Učinila sam što sam najviše mogla da ga umirim. Ali nakon toga on je danima bio nemiran i pitao me čudna pitanja.

Mislim da su mi narušili zdravstveno stanje, jer nakon toga imam pun karton loših nalaza. Dijete je tada bolovalo od tumora na vratu, no niti taj moment nije smeo pravdu da prione nasilnom vadjenju krvi.

I šta sada. Ima nalaz koji je htio pobiti i opet je u obvezi da plaća alimentaciju, pa je ne plaća.

A ja mislim da je netko tu počinio veliku pogrešku i nepravdu prema meni i djetetu. Zar se optužba može temeljiti na ja mislim da sam čula ... mislim da je to bilo ... /ta svjedokinja se na kraju rasplakala u sudnici/. Zar je to optužba?

[anonimno]

recite nam, da li ste vi onda bili u duzoj vezi sa tim covjekom ili je to bilo 'za jednu noc' ? vjerojatno postoji neki razlog zasto vas je ostavio, jel da? ja sam u svojoj praksi vidjela svasta, i rijetko da se to desilo 'samo tako'.

[anonimno]

Kopate mi po ranama.

Prvo, živjeli smo zajedno preko 3 godine i radili u inozemstvu - zajendo.

Počeli smo u Hrvatskoj graditi kuću, ja sam isplaćivala izvodjača radova.

Dio vremena stanovala samo sa njegovom rodbinom, u početku trudnoće pa do 8 . mjeseca trudnoće. Zaručili smo se. On je to vrijeme bio u inozemstvu, a ja u Hrvatskoj.

Kada sam rodila, bila sam sigurna da će doći.

Ali samo je zvao telefonom i rekao mi da je u velikom poslu ... Da će doći čim stigne ...

Osjetila sam laž, ali nisam mogla dokazati. Imala sam užasne probleme jer je dijete rodjeno sa tumorom na vratu koje se odmah počelo ispitivati.

U tom mom jadu, nazvala sam ga i zahtijevala da odmah dodjem s malim kod njega, da se dijete smjesti u stranu kliniku u Hamburgu, inače stručnu za tumore. On mi je odgovorio da je to dosta skupo, da se treba vidjeti što se može i ovdje učiniti ...

Tada sam bila skoro sigurna da ima drugu i da zapravo bježi od nas dvoje.

Dana 5.1.1990. nazvao me i rekao da hitno dodjem u jedan restoran da moram razgovarati sa njegovim prijateljem.

Došla sam u dogovoreno vrijeme. Dočekao me strani čovjek i rekao mi da mi ovaj poručuje da me ne želi više vidjeti, da ima drugu i da ju je imao i prije, ali nije znao da nju obožava i ostale gluparije ... Ja nisam mogla vjerovati svojim ušima. Rekao je i to da su čekali da rodim kako bi mu bilo jednostavnije to mi priopćiti. /Čak i putem nekog drugog/.

Nakon toga, dobila sam slom živaca.

Nastavila sam mučnu borbu. To se ne može ovdje napisati. Mogla bih knjigu napisati.

Odjednom sama sa bolesnom bebom, bez zaposlenja /jer sam radila s njim u zajedničkom lokalu/.

Da ne spominjem noćno zlostavljanje telefonom od strane njegove nove ženice. Kao napr. u 3 ujutro zove i kaže, znaš li gdje ti je dragi? Ja poklopim. Ponovno zvoni. Ona kaže, tušira se poslije pravog sexa kojeg mu nikada nisi mogla priuštiti ... Ja poklopim. Ona opet zvoni. I onda iskopčam. Pa promijenim broj itd.itd.

I onda su započeli mučni sudski postupci. Početak ste pročitali i kraj znate. Eto, sada sami ocijenite.

 

[anonimno]

Koliko uopće vrijedi optužba temeljena na izmišljotini rekla kazala, bez izjednog mogućeg dokaza????

Znači svatko može za svakog svašta izmisliti da je nešto čuo da je onaj rekao, ali NE ZNA TKO, ali misli da dijete nije njegovo? Pa to je ZLOČIN .

Što sa takvim navedenim sjedokom, koga navedu u optužbi, a on dodje u sudnicu i okreće očima i kaže da se ne sjeća, da nije siguran ... gluposti

Tog svjedoka treba kazniti. Postoji li mogućnost ???

[anonimno]

nemojte se ljutiti..ali zbog takvih stvari postoje odvjetnici, a ne da se 99% postova svodi na neke žalopojke, dušebrižje i sl. zakon je zakon. pravosudje je zasnovano na dokazima, a ne naklapanjima. svjedoku se daje do znanja da ce lažno svjedočenje biti procesuirano. no, u situacijama koje spominjete manipulacija je, namjerno ili nenamjerno moguca i tu je manipulaciju teško dokazati. no, zato postoje materijalni dokazi. kamo bi sudstvo došlo kada bi donosilo odluke na rekla-kazala.

[anonimno]

Oprostite što sam se drznula u visočanstvo pravnih nauka.

Ja sam imala odvjetnika, ali bolje da ga nisam imala, i vi, ukoliko ste pravnik, priznat ćete da sam u pravu.

Ne tražim nikakve milosti, jer ja plaćam telefonske račune u kojima plaćam upravo i ovaj dio telefonije. Prema tome, ne znam zašto mislite da ja ne bi imala pravo izići sa svojim postom, da izrazim svoje mišljenje i pitanje. Ukoliko znam, ovaj forum nije rezerviran za pravna prepucavanja.

Konačno, niste u pravu jer je upravo moj mučni postupak dokaz kako JEST osnova vodjenja ovakvog nakaradnog postupka i bio temelj rekla - kazala. A ukoliko vi smatrate kao stručnjak pravnih znanosti da ste u pravu, ja vam kažem sa ljudske strane da niste. Na kraju, pravo je nauka koja je nastala zbog čovjeka, njegovih postupaka i životna je znanost. Ali nije čovjek nastao radi pravnih nauka.

Žao mi je da imate tako hladan pristup.

I vi mi sigurno nećete zabraniti da istupim sa svojim korektnim mišljenjem na ovom postu jer nisam niti bezobrazna niti ikoga vrijedjam. Da je vas život tako opekao - pitala bi vas. Da je vama pravosudje uzelo 15 godina života i ništa nije učinilo nego je kontinuirano činilo pogreške - drukčije bi vi dragi moj gospodine rezonirali. Ali, do tada bit ćete samo činovnik koji suhoparno čita stare pravne knjižurine koje su mnogim pravednicima uništile život. Tj. kriva tumačenja zakona. Znam samo da je pravda jako rastezljiva i nije za svih ista. Hvala i Bog.