Jump to content

konfiscirani stan


rijetka_ptica

Preporučene objave

Poštovana gospodo pravnici!

 

Molim Vas za pravni savjet po pitanju kojeg ću vam u sljedećim redovima obrazložiti..

 

Naime, vlasnica sam stana koji je 1945 bio konfisciran, zatim je 1955 tadašnji vlasnik tog stana rehabilitiran, ali je stan 1957 nacionaliziran i od tada u vlasništvu je grada Zagreba.

 

Saga počinje sljedećim:

 

3.12. 1997. sklopila sam ugovor o kupoprodaji gorespomenutog stana s gradom Zagrebom. Ugovor je potvrđen od strane državnog pravobranitelja. Na Ugovoru stoje ovjereni potpisi svih nadležnih tijela. Ugovor je podnesen zemljoknjižnom odjelu i priveden – upisana sam kao vlasnica stana 3.12.1998. (pritom u zemljišnim knjigama nije bilo nikakvih smetnji)

2000e godine kćerka prvobitnog vlasnika stana podiže tužbu protiv Grada Zagreba kao prvooptuženog i mene kao drugooptužene, radi utvrđivanja ništavnosti ugovora o prodaji stana. U obrazloženju navodi da je stan bio konfisciran.te da sam ja u svom zahtjevu od 1993 godine bila odbijena (grad je u očekivanju Zakona o naknadi za oduzetu imovinu stopirao prodaju svih stanova, te mi o tome, kao i ostalim nosiocima stanarskog oprava poslao obavijest), da bi mi taj isti zahtjev 1997. godine grad odobrio. Grad Zagreb je tom prilikom napisao da „do dovršenja propisa o vraćanju nekretnina ili plaćanja naknade postoji opći zakon o raspolaganju stanovima i da će moj zahtjev ostati u evidenciji do donošenja drugih propisa“.

3.12.1997 uvidom u svu dokumentaciju uz odobrenje Državnog odvjetništva i Odjela za imovinsko-pravne poslove gradskog ureda za graditeljstvo i stambene poslove, te uvidom u povijesni izvadak iz katastra Grad Zagreb sklopio je ugovor o prodaji stana, koji je, ponavljam, redovnim putem upisan u zemljišne knjige.

 

Stan sam kupila s povjerenjem u pravne knjige i s povjerenjem u Grad Zagreb kao vlasnika stana i s povjerenjem u Državno pravobraniteljstvo i povjerenje u rješenje bivšeg okružnog suda (iz 1955) u kojem je prethodnik tužiteljice sudski rehabilitiran – čime se brišu presude iz 1945 i 1946., i prestaju sve pravne posljedice navedenih presuda (konfiskacije)

Temeljem navedenog Rješenja proizlazi da stan nije konfisciran nego se ex lege smatra nacionaliziranim.

Prema prvoj presudi spora vlasništvo stječe ona osoba koja je prva zatražila pravo upisa vlasništva u zemljišnim knjigama. Napominjem da u istima nije bilo nikakve naznake da bi postojala zabrana koja bi Gradu Zagrebu priječila da proda sporni stan niti da postoji drugi vlasnik – kako je istaknuo i moj odvjetnik.

Dakle prva presuda donešena je u korist tužiteljice.

U žalbi na rpesudu iz 2003. godine prvooptuženi, Državno pravobraniteljstvo grada Zagreba u ime grada kojeg zastupa, ističe da „u ovom slučaju prodaja predmetnog stana nije izvršena protuzakonito jer je nakon brisanja osude 1955 i perstanka svih pravnih posljedica navedene osude predmetna nekretnina nacionalizirana po samom zakonu, te kao takva i prodana.“ Sudac se u svojo presudi nije osvrnuo na predočenje ove činjenice, kao ni svih gorenavedenih činjenica.

17.01.2001. međutim Gradsko stambeno komunalno gospodarsktvo u dopisu Državnom pravobraniteljstvu navodi da je stan prodan: „ ..Isti stan prodan je N.N. kao nacionaliziran, jer se nakon brisanja osude iz 1955. (kojom je prvotni vlasnik stana rehabilitiran) smatralo da je zgrada nacionalizirana ex lege, a presuda kojom se utvrđuje vlasništvo tužiteljice postala je pravomoćna 1999.“ Odvjetnik u žalbi na presudu navodi da Gradu može biti zabranjena eventualna prodaja stana (ako nije poštovao pravo tužiteljice) i tada tužiteljica ima pravo tražiti odgovarajuću naknadu od Grada, kao od jedine strane kojoj je to bilo zabranjeno učiniti, a ne tražiti uvrđenje ništavnosti ugovora u kojem sam ja, kao kupac, postupala pošteno i s punim povjerenjem u zemljišne knjige Grada, čije je odluke potvrdilo i javno pravobraniteljstvo Grada Zagreba. Tužiteljica je pokrenula spor protiv Grada u kojem je nepravomoćna presuda donešena 1997 (nakon donošenja Zakona o naknadi), a koja je postala pravomoćna 6.10.1999., dvije godine nakon što sam od Grada kupila stan!

Sutkinja koja je donijela tu presudu poziva se na Zakon o političkim zatvorenicima.

Tućiteljica nije zabilježila taj spor u zemljišnim knjigama, niti je tražila privremenu mjeru zabrane raspolaganja stanom niti 1994., niti 1997., kad su započele prijave za povrat imovine.

To je učinila tek 2000. godine.

O ovo sporu tužiteljice protiv grada nisam znala ništa sve do ove tužbe.

Pošto uvjete za prodaju provjerava i utvrđuje prodavatelj (u mom slučaju Grad Zagreb), a ne kupac, koji nema relevantne podatke te i ne može učiniti nikakve provjere vrste npr. da li je bivši vlasnik otkupio neki drugi stan, a konačno to i ne mora učiniti, pošto to nije njegova obveza, smatram da je Grad Zagreb (pod uvjetom da se ustvrdi da je povrijedio neko pravo tužiteljice na vlasništvo stana) morao snositi odgovarajuće posljedice, a ovaj kupoprodajni ugovor morao bi ostati na snazi – pošto iz svega navedenog ne vidim nikakvu zakonksu zabranu koja me je sprečavala da sporni stan kupim.

Nakon žalbe na presudu, konačna špresuda donesena je pred tjedan dana, u korist tuženice: kupoprodajni ugovor se smatra ništavnim, stan nije u mom vlasništvu.

 

Moje pitanje je: kako je to moguće, da usprkos svim čistim papirima (s moje strane!) o kupoprodaji stana od grada Zagreba, sa svim potpisima od svih potrbnih nadležnih tijela, slučaj završi tako da se mene i moju obitelj doslovno izbacuje na ulicu pod obrazloženjemda se konfiscirane stanove ni u kom slučaju nije smjelo prodavati (ako je tako, zašto još uvijek otplaćujem rate Službi za otkup nacionaliziranih i konfisciranih stanova??!!)

 

Jedino što mi preostaje je da tražim reviziju perdmeta od Vrhovnog suda.

 

Ne moram napominjati da sve sudske troškove snosim ja i da nisam u financijskoj situaciji, a nemam niti snage sporiti se s Gradom Zagrebom odsada pa do nekog, neodređenog i mutnog kraja.

 

Imam li pravo na naknadu štete od grada Zageba i u kojem obliku?

Hoće li se meni, na kraju ove sage, osigurati dostojanstvena starost ili ću, čekajući odštetu i neku pravdu i pravicu, završiti na ulici?

 

Ogorčeno zaključujem kako u Hrvatskoj postoji pravni sistem, ali takvo pravo koje se prakticira bez pravičnosti i pravde ne služi često na korist običnim građanima.

 

Zahvaljujem na čitanju i Vašim dobronamjernim savjetima.

 

A.I.

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

Uključi se u diskusiju

Možete objaviti sada i registrirati se kasnije. Ako imaš korisnički račun, prijavi se ovdje kako bi objavljivao s tim računom.

Posjetitelj
Odgovori na ovu temu...

×   Zalijepili ste sadržaj sa formatiranjem..   Ukloni formatiranje

  Only 75 emoji are allowed.

×   Your link has been automatically embedded.   Display as a link instead

×   Vaš je prethodni sadržaj vraćen..   Očisti

×   Ne možete direktno lijepiti slike. Prenesite ili unesite slike iz URL.



×
×
  • Napravi novi...

Važna informacija