molim pomoć, od kud krenuti?

[KLELA]

Imam 31 godinu, troje djece i jadan brak. U 13 godina braka bilo je puno problema, i ja sam jednostavno već premorena od svega. Moje je pitanje slijedeće; kako i od kuda krenuti da konačno riješim situaciju? Moj je suprug policajac i bojim ga se, često mi prijeti, dvaput sam ga prijavljivala i na kraju odustajala zbog njegovih molbi da će ostat bez posla. u braku smo stekli kuću koja je na njegovo ime i prijeti da će mene izbaciti van jer je sve njegovo( kuća, 2 auta, vikendica) iako je sve to stvoreno za vrijeme trajanja braka. Imamo 2 cure i dečka. Sin ima 9 godina te mu on dozvoljava da sam vozi auto i puca iz malokalibarske puške. Htjela bih da djeca budu sa mnom, ali se bojim da to sve neću moći financijski podnijeti, kada se određuje alimentacija ( on ima plaću od oko 10 000 kuna)? Molim savjet.

[bartleby]

Žao mi je da vas moram razočarati - postoje tri velika razloga zašto nikad nećete moće 'konačno riješiti situaciju', ali je možete olakšati.

 

Prvo krenite u neko od bračnih savjetovališta, ako imate Obiteljski centar u blizini (ne znam gdje ste), obratite im se za pomoć - oboje. Možda se većina toga može riješiti boljom komunikacijom - usprkos vjerojatno mnogim neslaganjima, postoje i velika područja slaganja i ljubavi među vama - troje djece i solidna zajednička stečevina. Preuzmite da imate i vlastitu odgovornost za postojeće teške odnose, razgovarajte, dogovarajte se.

 

Kad iscrpite sva sredstva za dogovor - a puno ih je - tek onda poduzmite ono što morate.

 

Jeste li ekonomski neovisni? Kakav je otac prema djeci? Jesu li djeca zaštićena od vaših nesuglasica?

[KLELA]

ne možeš razgovarati sa nekim tko ne želi razgovarati i koji smatra da je samo on i jedino on uvijek u pravu, a da ti kažem po istini kada ti netko tko je alkoholiziran i s dostupom oružju prijeti dea će te " ustrijeliti kao psa na cesti" nije mi do razgovora.

Sa djecom ima loš odnos ( najstarija kčer (13) ga izbjegava i zatvara se u sobu, mlađa (12) ulazi u rasprave sa njim pa je često izvrijeđana i ponižavana a sin (9) je inače vezan uz mene ali u njemu vidi boga jer mu dozvoljava stvari koje mu ja ne bih dozvolila ( vožnja auta, oružje).

Opća sitacija je vrlo napeta i nervozna jer nikada ne znamo u kakvom će stanju doći doma i što će se dogoditi.

Iskreno, ponekad pomišljam da sve to završim tabletama ili užetom, ali moja me djeca trebaju i to me drži.

Ipak, tolike godine nervoze ostavile su traga i na mene, tako da sam stalno živčana i umorna ( ne toliko fizički koliko psihički).

[DAJA007]

koliko sam shvatila čitajući Vaš post situacija se čini jako ozbiljnom.nemojte na sebe dizati ruku jer ni jedan muškarac toga nije vrijedan.možda bi naj bolje rješenje bilo da odete u CZSS i tamo objasnite svoju situaciju.oni će Vas uputiti što je naj bolje učiniti.zatražite da Vas i djecu prebace u Sigurnu kuću dok ne riješite probleme.kad odete možda on počne razmišljati malo drugačije pa se možda i popravi.

[bartleby]

Bojim se da vam sigurna kuća nije rješenje - djeca idu u školu, sigurna kuća sigurno nije najbolje mjesto za njih.

 

Javite mi se mailom.