uistinu mi treba savjet

[fani]

Još prošle godine podnijela sam tužbu za razvod braka, u kojem imam dvoje maloljetnje djece. Budući da njihov otac traži skrbništvo, kao i ja, a i protivi se razvodu braka, prošli smo pokušaje mirenja u Centru za socijalnu skrb, odlaske u bračno savjetovalište, individualna testiranja kod psihologa i razgovore za socijalnim radnikom, nekoliko ročišta na sudu, uvid i dolazak djelatnice Centra u stan radi uvida u stambenu situaciju, razgovor sa sudskim savjetnikom opet zbog odluke o dodjeli djece, gdje se skoro kao ponovio cijeli mučan razgovor kao pri izradi zapisnika u centru, te odveli i djecu na testiranja... Dakle sve skupa cijeli postupak traje punis sada već 8 mjeseci. Još nije donijeta nikakva odluka. Djecu uzdržavam sama, i to već poprilično dugo vremena... no zahtjev za naknadnim plaćanjem alimentacije vezan je na odlazak njihovog oca iz stana, na nekoliko mjeseci unazad i nije izgledno ni kada ni kako će se okončati cijeli predmet. Na svim ovim "mirenjima, " bila sam izložena vrijeđanju od strane supruga, izjavama poput "žene u klimakteriju ne mogu odgajati mušku djecu", izjava o mom "labilnom psihičkom stanju", ničim zasnovanim itd.Visoko sam obrazovana, radim na odgovornom radnom mjestu, držim za sebe da sam pristojna osoba i bila sam zatečena takvim "razračunavanjem" s kojim se očito ne znam nositi pa sam se išla braniti, ispočetka, poslije sam odustala, jer se tako upleteš u svađe, a i nitko mog supruga nije upoznao sa neprimjerenošću izjava, pa sam prestala verbalno se razračunavati uvidjevši da to nema smisla iako je teško slušati objede na svoj račun, sve u cilju dokazivanja da kao niste dobra majka . Još uvijek nikakve odluke nema, stalno radim ustupke, ne protivim se jer nemam pravo na to želim li dobro svojoj djeci , njihovim druženjima s tatom, čak i kada (a tako je skoro uvijek) nema prethodnog dogovora sa mnom, pa ispada da sam na konstantnom "stand by-u" što se tiče moje raspoloživosti. Tata ih u stvari uzimlje sebi samo onda kad to njemu odgovara, a u tom trenutku bi mu oni trebali biti potpuno dostupni. Nikada im ništa ružno o tati nisam niti hoću reći. Stavljam svoju djecu iznad vlastite ogorčenosti ili razočaranosti, a njihov otac se cijelo vrijeme trudi dokazati (verbalno pred gore navedenim institucijama) da je adekvatniji roditelj od mene a pitam se gdje je kad su djeca gladna, žedna, kod doktora, bolesna, tko o njima u potpunosti skrbi. Umorna sam od raznih dokazivanja, djeca su sa mnom, a apsurdno je da mjesecima moram dokazivati nekome/nečemu da sa mnom mogu i ostati...dokazivanja da nisam loša majka zato što ne želim više živjeti s njihovim ocem. Imam razloga za korak koji sam poduzela, ali ne želim rušiti pred nikim dignitet oca svoje djece pa ga neću i odbijam blatiti. Puno mojih frendica se na mene ljute, i kažu da sam prepopustljiva, i sl, no jednostavno takva sam osoba, ne mogu drukčije. Jedino eto, umorna sam doista, pitam se do kada će sve ovo trajati i s kojim ishodom. ....

[lucana]

razumijem vas u potpunosti.i ja se nalazim u sličnoj situaciji,brakorazvodna parnica mi traje od 8 mj prošle godine, s tim da sam zahtjev za rastavu braka na centar predala u 4 mj 2004.sve sam to prošla s time da sam ove sve faze u centru prošla već 2 puta jer se moj bivši žalio na njihovo izvješće, s tim da se on niti jednom u te dvije god nije pojavio u tom istom centru.sudstvo nam je u totalnom kolapsu.ja sam već na dva ročišta tražila privremenu odluku suda o tom da će dijete živjeti samnom do konačne njihovbe odluke(nema ni 4 godine curica) i još ju nisam dobila.a njen otac ju je odveo u inozemstvo kod sebe početkom prvog mjeseca i do danas ju nije vratio.povukla sam sve moguće poteze i neznam ni sama kog sve nisam nazvala i još se ništa nije izrealiziralo.sutkinja sjedi prekriženih ruku i boli ju dupe .

[lucana]

fani poslala sam vam pp

[mozart]

Tužna priča o brzini rada naših institucija i još tužnija priča o ponašanju nekadašnjih supružnika, u ovom slučaju vašeg muža. Mislite i dalje na dobrobit svoje djece i ne govorite im ružno o ocu. Nažalost,takvih kao vi je jako malo. Jednoga dana kad sve ovo završi znat ćete da ste izišli uzdignute glave iz svega na ponos svojoj djeci.

Želim vam puno sreće i strpljenja!

[lucana]

sad je nadam se moja pp otišla vama