Smatra li se SMS službenim pisanim odgovorom?

[Peko1980]

Molio bih odgovor, po mogućnosti potkrepljen zakonskom osnovom, smatra li se poslani SMS operatera na broj mobilnog interneta (ne broj telefona) iako se isti NE koristi, službenim pisanim odgovorom npr. zahtjevu za raskid pretplatničkog ugovora, obzirom je zahtjev proslijeđen e-mailom na koji sam tražio odgovor?

Unaprijed zahvaljujem!

[tsereg]

Smatram da je ovdje ključna stvar da li je kod jednostranog raskida ugovora odgovor uopće bitan, dokle god postoji dokaz da je obavijest o raskidu zaprimljena od druge strane. Preporučeno pismo s povratnicom pruža takav dokaz.

 

O jednostranom raskidu ugovora možete saznati više iz samog ugovora kojeg imate sklopljenog s operaterom, a možda i u nekim zakonima (Zakon o elektroničkim komunikacijama, Zakon o obveznim odnosima, Zakon o zaštiti potrošača i sl.). Netko stručan (ja nisam odvjetnik) će Vam tu možda dati točan odgovor.

 

----

 

Što se samog koncepta "službenog odgovora" o kojem pitate tiče:

 

Nisam nikada čuo niti vidio da bi zakon definirao što je to službeni pisani odgovor. Zakon o obveznim odnosima u svojim početnim člancima govori nešto o temeljima odnosa, a tu se spominje ugovo koji je sklopljen, praksa koje su dvije strane tijekom svog odnosa razvile, te povjerenje. Dakle, koliko ja razumijem, "službeni" je odgovor svaki odgovor (usmeni i pismeni u bilo kojem obliku) koji da netko ovlašten za zastupanje te strane, a pogotovo je službeni odgovor onaj koji je upućen u skladu s odrebama ugovora koji su dvije strane sklopile, a koje se odnose na način "službene" komunikacije.

 

Druga je stvar možete li Vi nešto upotrijebiti na sudu i pribojavate li se da ćete trebati. U tom smislu, predlažem da pogledate govori li se što o službenim kanalima komunikacije u ugovor kojeg ste sklopili (možda ugovor spominje SMS kao službeni kanal). Prepotstavljam da će u tom slučaju i sud to priznati.

 

Ako se ništa od toga ne spominje u ugovoru, onda ne vidim zašto bi odgovor SMS-om bio "manje služben" od upita upućenog e-mailom? U tom slučaju Vas ponovo upućujem na početak svog odgovora.

[Peko1980]

Najprije zahvaljujem na odgovoru.

Možda niste u potpunosti razumjeli zašto sam naglasio to "službeni odgovor". Naime, u 1. mjesecu o.g. zatražio sam raskid ugovora o pretplati, koji zahtjev sam proslijedio e-mailom uz napomenu da očekujem pisani odgovor, te je isti od njihove strane zaprimljen uz dostavljeni odgovor e-mailom (automatski odgovor).

Kako do 8. mjeseca nisam zaprimio njihov odgovor, već su mi i dalje stizali računi, ponovno sam zatražio isto, te im proslijedio i tada upućeni e-mail od 1.mjeseca.

Od operatera sam dobio odgovor kako su me oni pismeno obavijestili putem SMS-a na broj mobilnog telefona koji se ne koristi već godinu dana i za koji broj sam tražio raskid pretplate, upravo zbog nekorištenja, a u kojoj obavijesti navodno stoji da moj zahtjev nije potpun jer nisam dostavio presliku osobne iskaznice (čiju kopiju su dobili prilikom sklapanja ugovora o pretplati)

Po tome ispada kako sam ja prisiljen koristiti taj broj samo radi toga kako bi me oni mogli izvijestiti, dok niti jedan drugi način komunikacije nisu upotrijebili iako su im ostavljeni kontakt podaci, adresa prebivališta, e-mail i broj telefona.

Sada sam vam naveo sporne razloge tog "službenog" pisanog odgovora, koji ja nikada nisam niti primio.

Situacija bi bila slična, kao kada bi ja njima poslao zahtjev na staru ili krivu adresu ili e-mail pod izlikom da sam taj zahtjev poslao, bez obzira što oni više ne koriste tu adresu ali ja imam dokaz o slanju. Što mi je sada činiti kako bih dokazao njihovu nesposobnost i nelogičnost u postupanju?

[tsereg]

Nadam se da će Vam neki pravnik dati jednostavan i pravocrtan odgovor na to pitanje.

 

Ne vidim da ikako možete dokazati to što želite, osim da se pozovete na odredbe ugovora iz kojih proizlazi da niste morali pratiti svoje SMS poruke, odn. da nigdje iz ugovora ne proizlazi da ste to morali. A s obzirom da ste im Vi poslali e-mail, očekivali ste odgovor e-mailom na onu adresu koju ste im naveli u zahtjevu za sklapanje ugovora kao svoju "službenu" adresu.

 

Ništa nećete time moći dokazati, ali možete apelirati na njih. Pretpostavljam da Vi, zapravo, želite povrat naknadno plaćenih rata.

 

---

 

Ja osobno se ne bih igrao tih igara "što je logično, a što nije", jer se odnos između Vas i njih ne temelji na tome što se Vama čini logično, već na pridržavanju _ranije_ dogovorenog. Znači - sve se svodi na to što piše u ugovoru koji ste sklopili s njima. Upravo zato ugovori i postoje - da nema potrebe za naknadnom pameti. Dakle, ako se SMS kao sredstvo komunikacije od njih ka Vama ne spominje u ugovoru, onda ste u pravu u tom dijelu da niste morali pratiti svoje SMS-ove. Ako se spominje - pristali ste na to, ne možete sada mijenjati pravila igre, jer da "nije logično".

 

(Ona usporedba s adresom nije pravilna, jer oni svoju promjenu adresu uredno javno objavljuju, a stoji i u registru Trgovačkog suda, a ugovorom ste nvj. i Vi dužni promptno njima javiti promjenu svoje adrese -- baš zato je klasičan pismeni način komunikacije i jedini pouzdani.)

 

Moje mišljenje je da su Vas oni tražili presliku osobne kao dokaz da ste to Vi, jer ste tražili prekid ugovora e-mailom. E-mail se vrlo lako može falsificirati (u adresu pošiljatelja se može upisati što god želite, samo što to "obični" korisnici ne znaju). Da su oni postupili po tom e-mailu i prekinuli Vašu uslugu, a onda se pokazalo da je to poslao netko drugi a ne Vi, drugačije biste razmišljali.

 

Slažem se, ako ste Vi prilikom sklapanja ugovora u obrazac zahtjeva za sklapanje ugovora upisali svoju e-mail adresu, možda su oni mogli svoj odgovor umjesto SMS-om poslati na tu e-mail adresu iz zahtjeva (bila ona ista ili drugačija od one s koje ste im Vi pisali), a možda su Vam mogli i telefonirati na fiksni broj ili poslati pismo, međutim i opet -- ako je ovo kako su stvarno postupili u skladu s njihovim općim uvjetima korištenja (ugovorom), mislim da ih na koncu nemate za šta uhvatiti.

 

Zato je bitno da vidite što izlazi iz ugovora. Ne vidim na što drugo biste se mogli pozvati u dokazivanju njihove "nelogičnosti" ili "nesposobnosti".

 

---

 

Ukoliko ovdje ne dobijete odgovor od pravnika, onda Vam preporučam da odete do najbližeg odvjetnika u svojoj blizini s dva pitanja:

 

1. Da li ste Vi slanjem tog svog e-maila jednostrano raskinuli ugovor bez potrebe primitka potvrde od njih?

 

2. Da li TK-operater ima pravo od Vas tražiti presliku osobne? Ja se ne mogu sada sjetiti gdje sam to pročitao, ali stavio bih ruku u vatru da sam negdje pročitao kako uopće nije dopušteno raditi preslike osobne prilikom sklapanja ugovora (znači nisu niti prvi puta smjeli, kod sklapanja, a kamoli kasnije). Odvjetnik će to točno znati.

 

---

 

Zapravo ste Vi trebali odmah postupiti na način koji je u praksi uvriježen:

 

- otići u poslovnicu i tamo ispuniti odgovarajući obrazac, tražeći potvrdu raskida ili

 

- poslati svoju obavijest o raskidu _preporučenim pismom s povratnicom_ (15 kuna to košta) ili

 

- raskinuti ugovor kako je definirano u samom ugovoru (najbolje).

 

Kako niste, najbolje je, po mome skromnom i laičkom mišljenju, da sada pročitate svoj ugovor i raskinete ga na način na koji je to precizirano istim tim ugovorom.

 

Ako se ipake želite s njima pravdati, onda Vas opet upućujem da prvo proučite svoj ugovor jer to je _ključ_ dokazivanja bilo čega, kako biste vidjeli jesu li oni uopće mogli Vas kontaktirati i e-mailom po pitanjima od pravnog učinka. A onda kontaktirate odvjetnika kako biste vidjeli jeste li Vi svojim slanjem e-maila i formalno i sadržajno bili raskinuli taj ugovor ili niste, odn. jeste li ili niste morali pratiti svoje SMS-ove. Ako odvjetnik misli da ste u pravu, onda možete pravnu argumentaciju poslati njima i moguće tražiti povrat naknadno uplaćenih rata.

 

---

 

Čisto da iskoristim možda ovu priliku i malo Vas uputim u e-mail, tj. zašto se e-mail ne bi smio koristiti za pravne poslove, iako se "na sudu priznaje kao dokaz".

 

Internetska komunikacija je po definiciji nesigurna u pogledu autentičnosti pošiljatelja, jer izvorni osmišljatelji iste nikada nisu zamišljali da će stvar poprimiti ovakve razmjere. Internetski protokoli su definirani u vrijeme kada je Internet bio zamišljan kao sredstvo za komunikaciju znanstvenika između sveučilišta i kao prototip za vojni komunikacijski sustav otporan na izbacivanje velikih dijelova mreže "iz igre", primjerce u slučaju atomskog rata. Da će eksplodirati u ove današnje razmjere, nitko nije niti slutio, a kada se je to desilo, desilo se tako brzo da se tehnologija nije stigla prilagoditi novim okolnostima. Sada je izuzetno teško mijenjati standarde i protokole. Rješenja postoje, pa čak su i pravno i tehnički definirana i u Hrvatskoj, ali sporo to ide.

 

Drugim riječima, sud može koristiti e-mail kao dokaz, jer sud može u slučaju dvoumljenja naložiti vještačenje računala. Vaš operater mobilne mreže, međutim, to ne može. E-mail je dokaz, ali na sudu - izvan suda, on ne znači ništa.

 

Svrha slanja onih cirkularnih pisama koje dobivate, a koje ljudi "forvardiraju" jedni drugima jest da se u tijelu tih e-mailova sakupi ogroman broj valjanih, stvarnih e-mail adresa. Kada se takvo pismo dokotrlja do nekog spamera, on sakupi sve te e-mail adrese i onda šalje svoj spam okolo upisujući te e-mail adrese u zaglavlja svojih poruka kao pošiljatelje. Na taj se način nada zavarati spam-filtere i osigurati da će primatelji pomisliti da dobivaju e-mail od neke stvarne osobe. Link u sadržaju pisma je ono što on želi da primatelj klikne. Drugim riječima, posve je moguće da je poneko dobio reklamu za Viagru koja izgleda kao da je poslana i s moje ili Vaše e-mail adrese.

 

Zato je e-mail zgodan za nekakve načelne obavijesti koje nemaju pravnog učinka. Ali ne za sklapanje i raskidanje ugovora, ukoliko ne bude praćen nekakvom naknadnom obavijesti po pouzdanom komunikacijskom kanalu.

 

Nema pouzdanijeg kanala od preporučenog pisma s povratnicom ili osobnog odlaska u poslovnicu i traženja papira s datumom, pečatom i potpisom koji potvrđuju raskid ugovora.