Jump to content

Valjanost oporuke


Lukica69

Preporučene objave

Poštovani,

 

Imam pitanje u vezi valjanosti oporuke dakle:radi se o oporuci pisanoj pred svjedocima i kod pisanja oporuke došlo je do greške u obliku da je upisano pogrešno prezime jednog od nasljednika npr.Jozić umjesto Jožić.Dali se s tom greškom oporuka kao takva može smatrati pravovaljanom?

Unaprijed hvala.

 

Lijep pozdrav

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

Koliko mi je poznato samo stari br.osobne iskaznice koja više ne važi.

Još jedno pitanje da li je sud dužan po zakonu prije ročišta za ostavinsku raspravu dostaviti kopiju proglašene oporuke nasljednicima i ako je molim vas po kojem čl.zakona je to dužan učiniti.Napominjem da je oporuka bila čuvana kod treče osobe i ta osoba je oporuku uredno predala sudu.

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

Proglašenje oporuke je sudska radnja u kojoj sud sve oporuke određenog oporučitelja otvori i pročita pred dva punoljetna građana (to mogu biti i nasljednici) i o tome sastavi zapisnik...

Kod oporuke se tumačenje usmjeruje na utvrđivanje prave volje odnosno namjere oporučitelja.

Prema ZN-u u slučaju sumnje odnosno dvojbe o oporučiteljevoj namjeri, treba prihvatiti tumačenje koje je povoljnije za oporučnog, a ne zakonskog nasljednika. Također, u dvojbi o oporučiteljevoj namjeri, treba prihvatiti ono što je povoljnije za osobu kojoj je naložena neka obveza.

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

  • 1 godina kasnije...

Molio bih pojašnjenje glede valjanosti oporuke; Radi se o vlastoručnoj oporuci, koju je pokojnik napisao pred 35 godina i u biti podjelio imovinu na idealne dijelove (prema zakonu). Kao svjedoci se pojavljuju dva nasljednika.

Budući da nasljednik koji nije svjedok osporava istu, zanima me:

- je li valjana oporuka budući da su svjedoci ujedno i nasljednici.

- je li oporuka relevantna, budući da osporavatelj tvrdi da je tijekom 35 godina brojnim darovima narušio njegov (nužni) dio nasljedstva?

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

Ako oporuka umanjuje nečiji dio u odnosu na zakonom propisani nužni dio, ona je i dalje valjana (relevantna), ali se umanjuju oporučni dijelovi nasljedstva do iznosa koji je potreban da se namiri nužni dio za nužnog nasljednika. Pri određivanju nužnog dijela uračunavaju se i darovi zakonskim nasljednicima, a trećim osobama samo darovi dani do godinu dana prije smrti ostavitelja.

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

Oporuka je valjana u onom dijelu kojem se odnosi na imovinu koja čini ostavinu (dakle ono što je bilo ostaviteljevo u trenutku njegove smrti) a koja može biti i manja od one koja je u vrijeme pisanja oporuke bila predmet oporučivanja. Na darovanu imovinu se s obzirom na nužni dio primjenjuje gore navedeno bez obzira na to što je kasnije darovana imovina prvobitno bila navedena oporukom. Za određivanje nužnog dijela uračunava se imovina po posebnim pravilima (dakle ukupna ostavina plus darovanja određenim osobama) neovisno o tome da li je i kada bila predmet oporučnog raspolaganja ili ne.

 

Na primjer, ako je ostavitelj veći dio imovine koju je prvobitno oporučio naknadno darovao nekoj od osoba za koju se darovanja uračunavaju za nužni dio, predmet oporučnog raspolaganja je imovina koja je ostala u vlasništvu ostavitelja do smrti. Dakle, oporuka u onom dijelu koji se može realizirati može se odnositi i na mali dio ukupne imovine prema kojoj se određuje nužni dio, a koji čak može biti manji od nužnog dijela.

 

Kako ja shvaćam čl. 78, prvo će se ograničiti oporučno raspolaganje (što u navedenom primjeru može značiti da se oporuka uopće ne realizira jer će sve otići na namirenje nužnog dijela), a tek nakon toga dolazi do srazmjernog vraćanja darova.

 

(Naravno, pitanje je tko je oporučni nasljednik i da li je istovremeno i zakonski nasljednik, kome je darovano i kome je povrijeđen nužni dio. U ovom primjeru nužni dio može biti povrijeđen i oporučnom nasljedniku, pa će on moći zahtijevati i više nego što nasljeđuje po oporuci. Razlika je u tome što pri postojanju oporuke nasljeđuje konkretni dio imovine ako je u oporuci tako navedeno, dok bi bez oporuke po zakonskom nasljeđivanju mogao naslijediti samo idealni dio, pa se kasnije dijeliti s ostalim sunasljednicima.)

 

Ili, da skratim - trebali bismo malo detaljnije podatke za konkretni slučaj.

 

Nasljednik koji smatra da mu je povrijeđen nužni dio u konkretnom slučaju može osporavati oporuku tvrdeći da se ne radi o vlastoručnoj oporuci nego o oporuci sa svjedocima koji nisu valjani ili može prihvatiti oporuku i istovremeno tražiti nužni dio, pri čemu treba navesti i darovanja za koja smatra da bi ih trebalo uračunati. Može, naravno, i pobijati oporuku kao nevaljanu samo zato što mu je povrijeđen nužni dio, ali to nije valjani razlog za pobijanje oporuke kao takve i neće dovesti do drugačijeg rezultata nego da samo traži nužni dio.

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

Puno hvala na pojašnjenju. Da pokušam još malo detaljnije opisati konkretni slučaj.

Dakle oporučitelj je napisao vlastoručnu oporuku gdje sve ostavlja zakonitim nasljednicima na idealne dijelove, kao što bi i bilo prema zakonu. Oporuka je napisana vlastoručno pred 35 godina, a svjedoci su bila dva od tri nasljednika. U međuvremenu, tijekom tih 35 godina imovina koja čini ostavinu je povećana čak znatno. Ali bilo je i darova zbog kojih nasljednik koji je osporava tvrdi da je narušen njegov nužni ili bar idealni (to je njegova formulacija) dio.

Osobno smatram da narušavanje nužnog dijela nikako ne može dokazati ali ostaje činjenica da su ti darovi narušili idealni dio. Ali opet ostaje činjenica da su darovi primljeni pet ili više godina prije smrti ostavitelja što ukazuje na činjenicu da nije imao namjeru mijenjati oporuku.

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

Ako je oporučitelj u oporuci naveo općenito svu svoju imovinu, a ne konkretne dijelove imovine, predmet oporučnog nasljeđivanja je sva imovina ostavitelja u trenutku njegove smrti.

 

Nužni dio je srazmjerni dio imovine po njezinoj vrijednosti na koji nužni nasljednik ima pravo po zakonu, i po cijenu ograničavanja oporučnog raspolaganja i povrata darova.

 

"Idealni dio" nije nasljednopravni nego stvarnopravni pojam koji se odnosi na suvlasništvo. Idealni dio označava srazmjerni dio suvlasništva u vlasništvu neke stvari koji nije vezan za neki konkretni fizički dio te stvari. Predmet nasljeđivanja može biti i idealni suvlasnički dio, i vlasništvo nekog konkretnog fizičkog dijela ostavitelja. Budući da pri nasljeđivanju ostavinski sud ne vrši fizičku diobu stvari iz ostavine (osim ako se sunasljednici oko toga ne usuglase), onda je česta situacija da sunasljednici postanu suvlasnici u idealnom dijelu neke stvari koja nije fizički djeljiva, a koja je prije toga bila u vlasništvu ostavitelja kao fizički samostalna imovina. Npr. ako je ostavitelj bio vlasnik stana i ima 3 zakonska sunasljednika, oni će u ostavinskom postupku postati suvlasnici u 1/3 idealnog dijela stana (pri čemu ni jednome ne pripada samo soba ili samo kuhinja). Zato je pri nasljeđivanju besmisleno govoriti o povredi idealnog dijela.

 

Za određivanje nužnog dijela nebitno je da li je neka imovina bila navedena u oporuci ili ne.

 

Za darove zakonskim nasljednicima nije bitno kada su učinjeni da bi se uračunali pri određivanju nužnog dijela.

 

Također činjenica da je ostavitelj za života darovao neku imovinu koja je prethodno navedena u oporuci nema utjecaja na tumačenje njegovih oporučnih namjera (a pogotovo ne ako u oporuci ionako nije specificirao konkretnu imovinu, nego je samo općenito naveo svu svoju imovinu). U oporuci se podrazumijeva da je "sva imovina" ona imovina koju ostavitelj ima u trenutku smrti, jer oporuka prije tog trenutka i nema pravni učinak. Oporučivanjem se ni na koji način ne ograničava oporučitelj da raspolaže za života svom svojom imovinom kako god želi.

 

Dakle, u konkretnom slučaju oporučnim raspolaganjem (bilo ono jednako zakonskom ili ne) može i ne mora biti povrijeđen nužni dio, ovisno o tome koliko je imovine prethodno darovano i o procjeni vrijednosti svih stvari koji čine imovinu na temelju koje se izračunava nužni dio.

 

Da pojednostavimo putem primjera: ako od imovine na temelju koje se izračunava nužni dio 90% čini darovana imovina jednom sunasljedniku, a 10% se nasljeđuje po oporuci i ima 3 nužna nasljednika, očito je da je povrijeđen nužni dio svim nužnim nasljednicima osim obdareniku, jer nužni dio iznosi cca 1/6 = 16.75% (polovina zakonskog dijela koji je 1/3 = 33.3%), a oporukom pojedini nasljednik može dobiti najviše 10% (3.3% ako je oporučno raspoređeno jednako na sve).

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

Ne sasvim.

 

Način izračunavanja imovine za određivanje nužnog dijela određen je posebnim pravilima u odnosu na utvrđenje ostavine ("ostavinska masa").

 

U ostavinu ulazi ono što je bilo ostaviteljevo. Darovano ne ulazi. Međutim, darovano se uračunava pri određivanju nužnog dijela pa se može pokazati da obdarenik mora vratiti dio dara da bi se namirio nužni dio.

 

Uočite da obdarenik u takvoj situaciji vraća nešto što je nesporno njegovo (a ne ostaviteljevo pa ne ulazi u ostavinu) zato što je pri darovanju došlo do povrede zakonskih ograničenja koja se odnose na nasljeđivanje.

 

U vašem primjeru, ako svaki od nasljednika naslijedi 1/3 od 90% imovine prema kojoj se određuje nužni dio (što je 100% ostavine), naslijedit će 30% takve imovine (a 33.3% ostavine) što je više od nužnog dijela. Onaj među njima koji je dobio dar imat će tako 40% imovine prema kojoj se određuje nužni dio, ali time ne povređuje nužni dio ostalih sunasljednika.

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

Uključi se u diskusiju

Možete objaviti sada i registrirati se kasnije. Ako imaš korisnički račun, prijavi se ovdje kako bi objavljivao s tim računom.

Posjetitelj
Odgovori na ovu temu...

×   Zalijepili ste sadržaj sa formatiranjem..   Ukloni formatiranje

  Only 75 emoji are allowed.

×   Your link has been automatically embedded.   Display as a link instead

×   Vaš je prethodni sadržaj vraćen..   Očisti

×   Ne možete direktno lijepiti slike. Prenesite ili unesite slike iz URL.



×
×
  • Napravi novi...

Važna informacija