Razvod-kako???

[leni35]

Molim vas za savjet. Već duže vrijeme razmišljam o razvodu jer između mog muža i mene više jednostavno nema ljubavi, prijateljstva, poštovanja....ukratko-živimo kao cimeri iz nužde. Imamo dijete od 9 godina koje je i samo počelo primjećivati svađe i neslaganje. Živimo u zajedničkom stanu, suprug je slobodni umjetnik, a ja, nažalost, nezaposlena. Upravo zbog toga šutim i trpim jer nisam sigurna da bih u tim uvjetima dijete ostalo sa mnom (a druga solucija mi je nezamisliva), a zaposlenja trenutno nema na vidiku. Ne želim dijete dovesti u situaciju da živi u neimaštini, ali sebe naprosto smatram boljm roditeljem (gotovo isključivo sama brinem o njemu i njegovim potrebama-osim financija) tako da intenzivno tražim posao. Suprug je po prirodi škrta osoba tako da mislim da bi s plaćanjem alimentacije bilo dosta velikih problema, a uz to većinu svojih prihoda ne prijavi tj. plaćanje poslova se vrši "na ruke". Prema stanju na računu i prijavi ispada da on jedva spaja kraj s krajem, ali vrlo dobro znam da nije tako. Uz to, u braku je ulagao u privatni posao i auto koji je za potrebe istog kupljen pa me zanima imam li tu ikakva prava potraživanja bilo čega.

Kako dalje? Na prvom mjestu mi je dobrobit djeteta, ali želim da ono ostane sa mnom jer otac mu zaista ne može pružiti onakvu potporu i njegu koju mu ja pružam od rođenja do danas. Mogu li to ishoditi pravnim putem i kako mu, uz posao koji bih našla, osigurati dovoljno financijskih sredstava od strane oca da mu ne padne kvaliteta života?

Moram naglasiti da sam fiktivno bila zaposlena u jednoj firmi 8 god. (prijavljena, ali nisam stvarno radila). Doprinosi su plaćani redovito. Nakon toga sam radila 9 mj., ali zbog promjenjenih uvjeta posla dala sam otkaz u trenutku isteka ugovora na određeno vrijeme jer prema novim uvjetima poslodavca jednostavno ne bih viđala dijete tokom dana.

Molim vas za pomoć jer ovako dalje ne ide, a za drugačije se previše bojim zbog djeteta i sebe.

[lajavica]

Poštovana,

 

Evo pročitah vaš post i pitam se, čemu uopće ovakvi upiti.

 

Da li se vi pokušavate nešto opravdati, aliiskreno smatram da nemate potrebe za tim.

 

Naime, vi se razvesti možete uvijek i svakako,jer kao što as nitko nije silio na sklapanje braka, tako vas neće ni siliti da ostanete u njemu.

 

Činjenice koje navodite za vaše dijete su jako bitne, ali naš sustav nije kao sustav iz američkih sapunica. Neće vaše dijete nitko odvesti nikamo, ukoliko vi mu možete pružiti ono što djetetu treba.

 

Mislim da je vaše dijete i odviše veliko da bi se moglo samo čuvati ukoliko vi nađete zaposlenje.

 

Zato, sada nemožete nikamo, jer ukoliko nemate ama baš nikakvih primanja, možete se dovesti samo u još goru situaciju nego što ste sada.

 

Znači, stojte gdje jeste za sada, i izvolite se ujutro dići i obići sve moguće poslodavce, od vidoteke do konobarenja, pa redom....i tek kad nađete posao, podnesite zahtjev za rasvod i dijetetu pružite normalno dijetinstvo, a mislim da ni vi niste baš stari da ne biste i sebi omogućili dostojan život.

[leni35]

Draga Lajavice (koji nick, svaka čast!! ), problem nije naći posao nego pronaći takav da stignem obaviti sve u vezi djeteta. Naime, uz školu ima dosta obaveza izvan nje, a zbog mjesta stanovanja jednostavno smo osuđeni na auto. Muž je velikodušno sve to prepustio meni, kao i kompletnu brigu o kući (razumijem da je to moj posao kad radi, ali se često dogodi da po mjesec dana ne radi ništa, a svejedno provodi gotovo cijeli dan izvan kuće pa ispada da sam samohrana majka već godinama). Znači-trebam posao u smjenama koje se poklapaju sa smjenama djeteta u školi, a, vjeruj-nije ga lako naći. Čekati takav "idealan" posao je mukotrpno, obijati vrata poslodavaca također, a opet-ako ostanemo sami moram misliti i na visinu plaće jer ne želim ovisiti o "milosti" bivšeg (?) muža. I, čak i ako se sve to poklopi nema te osobe koja će mi garantirati da će dijete biti dodijeljeno meni na skrb (pogotovo što znam kakvim sve vezama raspolaže moj muž, a, nemojmo se zavaravati-veze rade i na sudovima). Zaraditi za dijete, sebe i odvjetnike ne mogu.

Pitaš se čemu ovakvi postovi. Naime, ovo je prvi puta da sam u pisanom ili bilo kakvom obliku rekla: Da, nesretna sam i želim se rastati. Nažalost, u ovoj državi je za sreću potrebno imati novac-ma kako mi tvrdili, mislili ili osjećali drugačije. Da se sutra probudim sama sa svojim djetetom i da znam kako ćemo slijedećih mjesec dana imati za jelo, režije i sve potrebno bila bih sretna. Ustvari-nekako mi se čini da očekujem kako će mi neka dobra duša reći: Ne boj se, ostat ćeš s djetetom i sve će biti u redu. Moja prijateljica bi na to rekla: ako hoćeš garanciju-kupi toster . Znam, čekat ću, tražiti posao, željeti da je On što manje doma jer onda u domu vlada sklad i ljubav, vjerovati da sam dobra osoba iako On tvrdi drugačije.... A najgore je odgovoriti djetetu na pitanje: Mama, zašto si sve to dozvoljavaš?? rečenicom: Znaš da nas tata hrani i da ne možemo sami. Jedino što ono tada može čuti je-novac je garancija sreće. Ružno, zar ne? Eto, zato takvi postovi.

[lajavica]

Pozdravljam...

 

Kažete da ste nesretni???? Mislite da ste jedini koji su danas nesretni?? Pitajte na ulici svaku drugu osobu i ista će Vam odgovoriti isto...Danas se ljudi i boje biti sretni.....iz razloga kako ne bi postali nesretni...

 

Meni je žao svakog tko je nesretan, ali nije mi žao onih ljudi koji znaju što je razlog njihove nesreće, jer ti onda i znaju kako pronaći put do svoje sreče.

 

Postavila sam upit zašto ovakvi postovi-i dalje se za to držim----jer Vi ste sami sebi naveli razloge i sreče i nesree u životu, i nisam razumjela da vi tražite ovdje pomoć..jer ona vama ne treba...

 

Naime, kroz ove postove sam shvatila da vi imate samo jedan problem (a rješenje nećete naći ovdje) a taj je da dignete sidro i odete...Naći posao i put pod noge, normalno sa svojim djetetom. Nema tog Suda ni institucije koja će uzeti dijete od majke, koja mu pruža ljubav i egzistenciju.

 

Navodite kako morate djetetu objašnjavati zašto majko to trpiš??? Nitko ne mora ništa trpiti....Sve je stvar koliko dugo će to trpiti......Znači vama treba smao pinkicu hrabrosti d aokrenete novi list i krenete u borbu....

 

i Ja >Vam u tome želim svu sreču...