Jump to content

zao

Korisnik
  • Broj objava

    255
  • registrirao se

  • Zadnja posjeta

Sve što je zao objavio

  1. Visoki upravni sud (VUS) je usvojio moj tužbeni zahtjev i poništio rješenje Povjerenika za informiranje (Povjerenika) kojim mi se uskraćuje pravo uvida u informacije jednog javnog tijela, ali je zatim odmah u istoj presudi, sukladno čl.58. st.1. Zakona o upravnim sporovima (ZUS) sam riješio ovu pravnu stvar na način da je odbacio moju žalbu protiv dopisa javnog tijela kojom sam tražio uvid u informacije i sad pazite zbog čega- ZBOG TOGA JER ZATRAŽENA INFORMACIJA NIJE INFORMACIJA OD JAVNOG INTERESA?! Odnosno, VUS je obrazloženju naveo da je javno tijelo trebalo odbiti moj zahtev za uvidom u informaciju temeljem čl.23. st.5 toč.4. Zakona o pravu na pristup informaciama (ZPPI) koji propisuje da će javno tijelo rješenjem odbiti zahtjev ako se traži informacija koja se ne smatra informacijom u smislu čl.5. st.1. toč.3. ZPPI-a. MEĐUTIM, ČL.5. ST.1. TOČ.3. ZPPI-a PROPISUJE DA JE INFORMACIJA SVAKI PODATAK KOJE POSJEDUJE TIJELO JAVNE VLASTI, A NASTAO JE U OKVIRU DJELOKRUGA ILI U SVEZI S ORGANIZACIJOM I RADOM TIJELA JAVNE VLASTI. Dakle, čl.5. st.1. toč.3.ZPPI-a se uopće ne bavi pitanjima javnog interesa nego to regulira čl.15. i naročito čl.16. ZPPI-a, kojeg VUS izrekom uopće ne spominje. Čl.16. ZPPI-a govori o testu razmjernosti i javnog interesa, odnosno da li bi pristup određenim informacijama značio povredu TAKSATIVNO NAVEDENIH ZAŠTIĆENIH INTERESA IZ ČL. 15. ST. 2., 3 i 4. ZPPI-a, TE DA LI PREVLADAVA POTREBA OGRANIČENJA PRISTUPU INFORMACIJAMA (JER SU UGROŽENI ZAŠTIĆENI INTERESI) ILI PREVLADAVA JAVNI INTERES. Prema mom mišljenju, a ja nisam pravnik, nije na VUS-u da procjenuje je li neka informacija u javnom interesu ili nije nego da li su ugroženi ti zaštićeni interesi, taksativno navedeni u čl.15. st. 2., 3. i 4. ZPPI-a, zbog čega bi vrijedilo pravilo o ograničenju pristupa informacija. U ZPPI-u ngdje ne piše da se može ograničiti pristup nekoj informaciji jer ta informacija nije informacija od javnog interesa... Ovo sve objavljujem zbog mogućih savjeta ili ideja prilikom pisanja ustavne žalbe, jer se nadam da ovdje ne važi „famozni“ čl.66. a ZUS-a (pogledajte moju objavu pod nazivom „namjerno loše donesen Zakon (čl.66. a ZUS-a)“, budući da VUS predmet nije vratio na ponovni postupak nego je sam riješio ovu pravnu stvar (sukladno čl.58. st.1. ZUS-a).
  2. Nisam pravnik, pa ne shvaćam koji je smisao ćl.66. a Zakona o upravnim sporovima (ne mogu osporavati rješenje kojeg sam poništio u sporu pred Upravnim sudom)? Na prvi pogled se čini da nema smisla žaliti se na pobijano, odnosno poništeno rješenje suprotne strane, ali pogledajte ova dva primjera: Primjer br.1. U upravnoj tužbi sam pobijao rješenje (javnog tijela) po dva tužbena zahtjeva (osnova). Jedan tužbeni zahtjev je usvojen i pobijano rješenje je poništeno, ali je drugi tužbeni zahtjev odbijen, tako da javno tijelo niije vezano presudom Upravnog suda glede odbijanje mog drugog tužbenog zahtjeva prilikom donošenja novog rješenja u ovoj pravnoj stvari. Pri tom, ja se ne mogu žaliti na takvu presudu Upravnog suda jer mi je Visoki upravni sud (VUS) samo citirao čl.66. a ZUS-a. Mislim da mi je pametnije na novo (buduće) rješenje podnijeti dvije tužbe, posebno (i odvojeno) za svaki tužbeni zahtjev nego osporavati presudu VUS-a na Ustavnom sudu... Primjer br.2. Upravni sud je poništio pobijano rješenje (isto javnog tijela, samo u drugoj pravnoj stvari) zbog proceduralnih razloga, do se uopće nije očitovao o meritumu moje tužbe, tako da javno tijelo može i u idućem rješenju uspješno izbjegavati moju tužbu u meritumu, odnosno donositi rješenje (namjerno) s proceduralnim greškama, a na sve to ja se ne mogu žaliti zbog „famoznog“ čl.66. a ZUS-a....
  3. Ima li Upravni sud obvezu dostavljanja dokumentacije koje je tuženik (suprotna strana) dostavio sudu ili je to moja privatna stvar da se kao tužitelj u tom sporu sam informiram o svim činjenicama? Naime, u odgovoru na (moju) tužbu tuženik je naveo kako sudu dostavlja spise predmeta u nadležnost i onda u svega par rečenica (na jednoj jedinoj stranici koju mi je dostavio sud) opovrgao moje tužbene navode. Među dokumentacijom tuženika sam pronašao neke vrlo važne činjenice koje namjeravam iskoristiti na ročištu (a na koje nisam imao uvid prije pokretanja tužbe), pa me zanima i to da li je tuženik bio u obvezi da u odgovoru na tužbu barem navede listu (spisak) tih dokumenata koje prilaže, jer ovako ja dobijam jednu jedinu stranicu teksta tuženika (njegovog odgovora na tužbu) da je sudu dostavio spise predmeta, a u tim spisima predmeta može biti tko zna šta (da ih nisam sam provjeravao)?
  4. Hvala na odgovorima, evo baš danas je održano to ročište..... Sudac mi je odgovorio da Sud nije obvezan dostavljati stranci cjelokupne spise predmeta nego samo obavijest da je suprotna strana, u ovom slučaju javno tijelo, dostavila Sudu te spise (na zahtjev Suda). Javno tijelo se nije očitovalo o nijednom dokumentu koje je bilo priloženo uz (taj cjelokupni) spis predmeta nego samo o onom kojeg je priložilo uz svoj odgovor na moju tužbu, tako da ću Vaš savjet (o odgodi ročišta) zatražiti nekom drugom (ne)prilikom...
  5. Iz Vaših usta u uši sudaca VUS-a.... Ali, problem je u definiciji pojma "osobni podatak" (čl.4. st.1. OUZP-a), prema kojem osobni podatak može biti doslovno BILO ŠTA - A DA SE ODNOSI NA MENE (doneseno od strane javnog tijela). Inače, ja tražim odgovor javnog tijela na svoju žalbu.
  6. Žalio sam se Povjereniku za informiranje zbog nedostavljanja informacije javnog tijela, a on me je, između ostaloga odbio i pod izlikom da sam tražio uvid u svoje osobne podatke. Navodno, budući da sam (od tijela javne vlasti) tražio odgovor na svoju žalbu – tražena informacija se odnosi osobno na mene – pa onda tražena informacija zapravo predstavlja zahtjev za uvid u osobne podatke? Iz toga je povjerenik zaključio da svoja prava ne mogu ostvarivati temeljem Zakona o pravu na pristup informacijama (ZPPI) nego temeljem Opće uredbe o zaštiti podataka (OUZP). Naravno, povjerenik je sve to „osmislio“ samo da on ne bude nadležan za rješavanje mog zahtjeva za dostavom informacije, a ja tražim savjet, ideju kako bolje napisati tužbu Visokom upravnom sudu protiv povjerenika. Glavni argument mi je kršenje čl.3. st.1. toč.3. ZPPI-a, prema kojemu je informacija svaki podatak koji posjeduje tijelo javne vlasti, a nastao je u okviru djelokruga ili u vezi s organizacijom i radom tijela javne vlasti. Dakle, da bi nešto bila informacija - uopće nije važno na koga se ona odnosi - bitno je samo da ju je donijelo tijelo javne vlasti. Svojom žalbom javnom tijelu (na koju nisam dobio odgovor) sam se žalio protiv prethodnih dopisa javnog tijela, što znači da je sve nesporno doneseno u okvirima djelokruga rada tog javnog tijela. E sad, prema čl.4. st.1. OUZP-a osobni podatak može biti svaki podatak koji se odnosi na pojedinca čiji se identitet može utvrditi, pa se postavlja pitanje: znači li to da se svaki dokument u kojem sam ja spomenut u nekom dijelu može smatrati „mojim osobnim podatkom“?! Naravno, povjerenik nije „mutav“ nego se izvlači na čl.15. OUZP-a prema kojem svaki „ispitanik“ (odnosno, ja) ima pravo tražiti od voditelja obrade (odnosno, od javnog tijela) pravo pristupa tim svojim osobnim podacima, što povjerenika navodno oslobađa odgovornosti, po principu „brigo moja prijeđi na drugoga“.... Po mom mišljenju, a ja nisam pravnik, apsurdna je situacija da se odredbe OUZP-a koje se odnose na zaštitu (nekih) podataka meni stavljaju na teret kao ograničenje primjene odredbi Zakona (ZPPI-a) koje mi omogućavaju pristup tim podacima. Zato tražim mišljenja i komentare glede tog OUZP-a.
  7. Zamislite sad ovakvu situaciju: Tuženik u odgovoru na (moju) tužbu dostavi jednu stranicu priloga, a onda na zahtjev Upravnog suda, sukladno čl.35. st.1. ZUS-a dostavi „1 kg“ dokumentacije (ukupni spisi predmeta). Zatim tuženik na ročištu vadi jednu po jednu stranicu i traži raspravu, potpuno pripremljen na taj dio dokumentacije iz spisa predmeta, dok bi ja kao tužitelj trebao reagirati „po sjećanju“? S druge strane, ja kao tužitelj napišem „minimalističku“ tužbu, samo najosnovnije stvari na jednoj stranici teksta i priložim samo pobijano rješenje tuženika. Ali zato na ročištu radim isto ono što sam prethodno naveo za tuženika? Kako su te stvari regulirane i ima li ikakvih (pisanih) pravila? Ili sve zavisi na kakvog suca naletite?
  8. Teleoperater mi je dostavio SMS poruku tek nakon 12 dana od njezinog slanja, a kad sam se žalio poslali su mi ispis poziva pošiljatelja(?!) kao dokaz da je sve bilo u redu i da mi zbog toga odbijaju prigovor. Kad sam se žalio HAKOM-u, promijenili su priču i rekli da oni ne pohranjuju podatke o primitku SMS poruka (postavlja se pitanje kako onda znaju da je sve bilo u redu), što je HAKOM uvažio i odbio mi prigovor. Međutim, prema članku 5. stavku 1. točci c) pod 1) direktive Evropskog parlamenta i Vijeća od 15.ožujka 2006. (DIREKTIVA 2006/24 EZ) podaci potrebni za utvrđivanje datuma, vremena i trajanja komunikacije se moraju čuvati (od šest mjeseci do dvije godine). U komunikaciju (telefonsku uslugu) su uključene i SMS poruke (članak 2. stavak 2. točka c) navedene direktive). E sad se postavlja pitanje šta je to komunikacija kad se ista odvija putem SMS poruke. Prema mom laičkom tumačenju (nisam pravnik), početak komunikacije je slanje poruke, a kraj komunikacije je prijam poruke. U suprotnom bi se radilo o monologu, a ne o komunikaciji (ako se gleda samo na slanje SMS poruke). Osim toga, postavlja se jedno načelno pitanje, ima li teleoperater ikakvu obvezu provjeru prijama poslane SMS poruke ili je njegovo samo da omogući slanje SMS poruke, a čim pošiljatelj poruku pošalje da je odmah i naplati (svoju uslugu slanja poruke), pa ga uopće nije briga hoće li i kada primatelj zaprimiti SMS poruku? Molim Vas za mišljenja i komentare, prije moje tužbe Upravnom sudu protiv HAKOM-a zbog kršenja (i skrivanja) DIREKCIJE 2006/24 EZ.
  9. Teleoperater tvrdi da nema nikakvih podataka o isporuci SMS poruke, a HAKOM tvrdi da nema zakonske odredbe koja teleoperatera obvezuje na čuvanje takvih podataka. S druge strane, ja tvrdim da navedeno predstavlja kršenje direkcije 2006/24 ez
  10. Hvala na savjetu. Bude li HAKOM u odgovoru na tužbu inzistirao na drugačijoj definiciji pojma "komunikacija preko SMS poruke", zatražit ću mišljenje sudskog vještaka. To vrijedi i za ročište. Smatram da bi bilo malo pretenciozno s moje strane odmah u startu (tužbi Upravnom sudu) tražiti da sudski vještak za informatiku i telekomunikacije treba definirati šta to znači "komunikacija preko SMS poruke". NAPOMENA: naglašavam da je u pitanju bila JEDNA poruka, te da sam ja primatelj te (SMS) poruke
  11. Hvala na odgovoru, biće zanimljivo kako će to sudac ocijeniti bez mišljenja sudskog vještaka za informatiku i telekomunikacije, jer vrijednost takvog upravnog spora je (odnosno, bit će) neprocjenjiva. Moje razmišljanje nije stručno, ali je "zdravo/logički", ako nitko ne pogleda ovaj moj komentar onda je to monolog, dok svaki pregled, a pogotovo odgovor predstavlja komunikaciju...
  12. Podnio sam Visokom upravnom sudu (VUS) dva zahtjeva za ocjenom zakonitosti dva opća akta hrvatske pošte (HP), a VUS mi je vratio zahtjeve i dao rok da preciziram u odnosu na koji članak kojeg zakona smatram predmetne opće akte HP-a nezakonitim. Budući da nisam pravnik, mislio sam da je dovoljno ukazati VUS-u na OČIGLEDNO nezakonite odredbe općih akata HP-a, pa sad tražim pomoć ako netko zna koji članak i kojeg zakona bi bio u suprotnosti sa sljedećim općim aktima HP-a (pokušaću biti kratak). PRVO: Prema cjeniku HP-a stavak 1.16.1.5. šifra:34121143 HP naplaćuje presliku dokumenta sa mojim potpisom 25 kn, a ja smatram da trebam participrati samo troškove preslikavanja. O čemu se radi, prilikom preuzimanja preporučenog pisma HP inzistira da u njihove poslovne knjige potpišem primitak pisma (što je nesporno), ali kad ja tražim presliku dokumenta kojeg sam potpisao, onda HP vadi svoj pravilnik i meni naplaćuje 25 kn za jednu jedinu stranicu. Smatram da je moje nesporno pravo da dobijem presliku dokumenta kojeg sam potpisao, ali mi treba neki zakon (članak) kojeg HP krši sa svojim cjenikom. DRUGO: Članak 8. Općih uvjeta HP-a uopće ne definira mogućnost slanja preporučenog pisma s povratnicom u međunarodnom prometu nego se svaka takva pošiljka šalje zrakoplovom (žurno), što HP-u daje mogućnost da skuplje naplaćuje svoje usluge. Izlika HP-a je da oni zbog ostalih pošti u svijetu „jednostavno moraju“ svako preporučeno pismo s povratnicom za inozemstvo slati avionom. Međutim, to je neistina jer prema čl.13. st.2. Svjetske poštanske konvencije i Završnog protokola svaka država potpisnica Konvencije ima slobodan izbor prilikom slanja takvih pošiljki. Samo, koji zakon kojeg članka krši HP sa svojim člankom 8. Općih uvjeta?
  13. Liječnička pogreška u plaćanju

    Pokušajte VI doći do te snimke.
  14. Upravni sud mi je jedan dio tužbenog zahtjeva de facto usvojio presudom, a jedan dio de jure odbacio rješenjem. Naime, ja sam u tužbi tražio poništenje odluke tuženika i naknadu troškova štete (materijalne i nematerijalne), a Upravni sud nije napisao usvaja li ili odbija moj zahtjev za poništenjem odluke tuženika nego je samo poništio tu odluku. Ali je zato Upravni sud baš napisao da odbacuje moj zahtjev za naknadu štete temeljem čl.30. st.1. toč.4. ZUS-a (uputio me je na građansku parnicu). Ja smatram da je to kršenje čl.23. st.2. ZUS-a koji propisuje da ZAHTJEV ZA NAKNADU ŠTETE TREBA BITI SADRŽAN U TUŽBI. Zaključno, ja nisam podnio dvije tužbe pa da na jednu dobijem presudu a na drugu tješenje. Smatram da sam uspio u potpunosti u ovom sporu, pa da zbog toga ostvarujem pravo na naknadu štete po ZUS-u, JER MERITUM OVOG SPORA JE PONIŠTENJE ODLUKE TUŽENIKA (što se i dogodilo), DOK JE ZAHTJEV ZA NAKNADU ŠTETE OVISO O USPJEHU TOG POSTUPKA (poništenja odluke tuženika). Ima li netko slična iskustva? P.S. pogledajte jednu moju sličnu temu
  15. Prema čl.59. st.5. Zakona o pravu na pristup informacijama (ZPPI) inspektor je obvezan samo napisati (običnu) obavijest podnositelju zahtjeva koja u 99,9 % slučajeva znači da nema nikakvog postupanja (inspektora), pa kako obavijest nije upravni akt protiv takve obavijesti nema pravnog lijeka. S druge strane, prema čl.42. st.4. Zakona o upravnom postupku (ZUP) podnositelj zahtjeva na takvu obavijest može prvo podnijeti prigovor, a onda sukladno čl.101. st.3. ZUP-a tražiti donošenje rješenja, i u konačnici pokrenuti upravni spor. E sad, u mom konkretnom slučaju Visoki upravni sud je presudio protiv mene, u korist inspektora Povjerenika za informiranje, pozivajući se samo na čl.59. st.5. ZPPI-a. Kakve su mi šanse na izvanrednom preispitivanju pravomoćne presude Vrhovnom sudu (čl.78. Zakona o upravnim sporovima) zbog kršenja ZUP-a, ima li itko slična iskustva?
  16. Prema članku 119. stavku 1. toćci e) Zakona o hrvatskim braniteljima ne mogu primiti od Ministarstva branitelja jednokratnu pomoć jer primam zajamčenu minimalnu naknadu
  17. Za isplatu jednokratne novčane pomoći, ima ili Županija zakonsku obvezu ili je to stvar "dobre volje" (socijalne osjetljivosti) svake županije ponaosob?. Pravo na jednokratnu novčanu pomoć ostvarujem kao razvojačeni Hrvatski branitelj, teškog socijalnog statusa.
  18. Hvala, ali je li negdje piše da je to obveza BAŠ OD ŽUPANIJE?
  19. naknada štete u upravnom sporu

    Upravni sud je presudom odbio moj (drugi) zahtjev za naknadom materijalne i nematerijalne štete kao neosnovan, ali nije NAPISMENO prihvatio moj (prvi) tužbeni zahtjev kojim sam, između ostalog tražio i donošenje rješenja od javnoga tijela, nego je samo naložio (tom javnom tijelu) da donese rješenje. Tako proizlazi da javno tijelo može, bez ikakvih sankcija više od godinu dana otezati sa donošenjem rješenja (jer šta njima predstavlja gubitak jednog pravnog spora...). NAPOMENA: prvim tužbenim zahtjevom sam tražio i postupanje javnog tijela, jer oni se godinu dana uopće nisu očitovali na moj zahtjev (a kamoli da su izdali rješenje)., a onda su, zaprimivši moju tužbu izdali obično obavještenje, a kad sam ja zatražio donošenje rješenja javno tijelo me je kao "obavijestilo da je predmet na Upravnom sudu", što je opet bila izlika da ne donesu rješenje. Dakle, NEZAKONITIM nepostipanjem javnog tijela ja sam bio godinu dana uskraćen u zaštiti svog pravnog interesa, pa bi bilo pravično da mi isplate i nekakvu naknadu..... imam li ikakve šanse u žalbi Visokom upravnom sudu ili je jedini način građanska parnica?
  20. Kako ostvariti naknadu štete u upravnom sporu ili je to "nemoguća misija"? Redovito mi se događa ignoriranje javnih tijela na moje zahtjeve, nakon čega sam prisiljen voditi upravni spor gdje im je jedina sankcija da Upravni sud odredi donošenje rješenja, a da moj zahtjev za naknadom (materijalne i nematerijalne) štete odbije kao neosnovan s uputom da to pravo mogu ostvari u građanskoj parnici. Ima li netko slična iskustva? Jedan zanimljiv link na tu temu. https://hrcak.srce.hr/file/152575
  21. Mora li povjerenstvo za reklamacije potrošača napisati da odbacuje moju žalbu ili je dovoljno što je napisalo da se proglašava nenadležnim u tom predmetu?. Prema čl.25. st.6. Zakona o zaštiti potrošača povjerenstvo "mora pisano odgovoriti" potrošaču na zaprimljene reklamacije. Suštinski je stvar jasna: povjerenstvo se proglasilo nenadležnim da ne bi rješavalo moju žalbu, ali inzistiram na tome da u odluci povjerenstva NIGDJE NE PIŠE odbacuje li moju žalbu, a to je prema mom laičkom mišljenju trebalo napisati. JER ONO ŠTO NIJE NAPISANO - TO NE POSTOJI.
  22. inzistiranje na proceduri

    Može li se člankom 4. stavkom 1. Zakona o zaštiti potrošača primjeniti članak 5. Zakona o općem upravnom postupku prema kojem je javno tijelo (u ovoj pravnoj stvari) trebalo ODBACITI MOJ ZAHTJEV zbog nenadležnosti? Pokušavam "izbaciti iz igre" članak 25. stavak 6. Zakona o zaštiti potrošača koji je po meni sramotan (jer je prema istome povjerenstvo moglo odgovoriti sa: "bla-bla-bla", a i to je pisani odgovor)?
  23. inzistiranje na proceduri

    Hvala Vama na savjetu, pozdrav
  24. inzistiranje na proceduri

    Poštovani, jeste li se prethodno, primjenom čl. 10. st. 1. i st. 2. Zakona o zaštiti potrošača, Prigovorom obratili pružatelju usluga, te radi nezadovaljavajućeg odgovora, primjenom čl. 25. st. 5. istog zakona, pisali reklamaciju povjerenstvu? Povjerenstvo je nenadležno ne zbog toga šta ja nisam ispoštivao zakonsku proceduru o kojoj govorite, nego zbog toga što je to javno tijelo koje je osnovalo predmetno povjerenstvo u međuvremenu osnovalo još jedno povjerenstvo (ajmo ga nazvat povjerenstvo br.2) koje je stvarno nadležno u mom predmetu.
  25. inzistiranje na proceduri

    A šta je onda čitanje (žalbe), odlučivanje bez analiziranja navoda u žalbi?!
×