Jump to content

zao

Korisnik
  • Broj objava

    188
  • registrirao se

  • Zadnja posjeta

Sve što je zao objavio

  1. Prema uputi o pravnom lijeku, protiv rješenja povjerenika za informiranje može se pokrenuti spor pri Visokim upravnim sudom RH, ali ja bi radije pokrenuo spor pred (običnim) Upravnim sudom, jer nisam iz Zagreba. Ako je ipak nadležan jedino Visoki upravni sud, bi li Upravni sud u mom gradu trebao proslijediti moju tužbu Visokom upravnom sudu?
  2. tumačenje čl.38. ZIR-a

    Hvala, moju žalbu rješava Visoki upravni sud RH, tako da ne očekujte SKORE vijesti ))
  3. Članak 38. Zakona o inspektoratu rada (ZIR-a) glasi: " Inspektor rada ima pravo poslodavcu rješenjem narediti otklanjanje utvrđene povrede propisa o radnim odnosima, osim ako se radi o pravu koje radnik može ostvariti pred sudom." Pa mi nije jasno, koje to pravo (glede radnih odnosa) radnik ne može ostvariti pred sudom, odnosno na što se odnosi taj drugi dio navedenog članka (osim ako se radi o pravu koje radnik može ostvariti pred sudom)? Napomena: sukladno članku 4. ZIR-a, radni odnosi su odnosi između radnika i poslodavca.
  4. tumačenje čl.38. ZIR-a

    IDa, samo šta se u mom slučaju radi o javnoj firmi, pa poslodavca boli briga za tržišnu ekonomiju.... Napomena: ako već nije propisana zakonom o radu, jeste zakonom o inspektoratu rada (čl.38.). Ili zakonadvca nije briga za kršenje zakona, samo ne znam koja je tu logika....
  5. tumačenje čl.38. ZIR-a

    Hvala Vam na interesu za moj predmet, čija suština je kršenje pravilnika o radu od strane poslodavca. Prema čl.8. st.1. ZOR-a, između ostalog poslodavci su obvezni pridržavati se odredbi pravilnika o radu. E sad, inspektorat rada tvrdi da nema prekršajnih sankcija za kršenje tog čl.8. st.1. ZOR-a i ŠTA JE NAJTRAGIČNIJE, ONI SU U PRAVU. Jedino, na što se ja mogu pozvati je taj (famozni) čl.38. ZIR-a, ali on ima uvjet da ako radnik to pravo može ostvariti pred sudom - onda inspektorat rada nema nadležnost za postupanje. ZATO JA TVRDIM DA NAJVEĆI PROBLEM PRAVOSUĐA NISU KORUPCIJA I NESTRUČNOST SUDACA NEGO LOŠE NAPISANI ZAKONI - jer ako nema prekršajnih sankcija za onoga ko krši zakon, onda je taj zakon besmislen..... Uglavnom, kako pravo nema veze sa stvarnim životom (hoću reći, u pravu je sve moguće), tako se i ja nadam da ću moć zaobići taj negativni dio čl.38. ZIR-a, sa tvrdnjom da je u mom predmetu suština zlouporaba prava poslodavca, a ne pravo radnika. NAPOMENA: stvarna suština se direktno odnosi na pravo radnika, jer poslodavac krši pravilnik o radu NA NAČIN DA NE ŽELI DATI OTKAZ RADNiKU (koji dokazano i opetovano krši pravilnik o radu) SUKLADNO PRAVILNIKU O RADU.
  6. tumačenje čl.38. ZIR-a

    Inspekcija nije ništa bolja, ja se sporim upravo sa inspekcijom, zamislite inspektor kaže da nema prekršajnih sankcija ako poslodavac prekrši čl.8. ZOR-a., pa se ja pitam je li to POZIV NA ANARHIJU.....Tako da mi je jedina šansa taj čl. 38. ZIR -a i to na Visokom upravnom sudu
  7. tumačenje čl.38. ZIR-a

    Čl.126. ZOR-a NN 149/09 govori o obvezi savjetovanja poslodavca sa radničkim vijećem prilikom donošenja PRAVILNIKA O RADU. E sad, pitam hipotetski, glede Vašeg primjera: ako se poslodavac nije savjetovao sa eadničkim vijećem, a izrekao je radniku opomenu, zar to ne bi bio predmet za sud? U suprotnom, ako se poslodavac savjetovao sa radničkim vijećem, a u tom pravilniku piše u kojim slučajevima se izriče opomena radniku - onda se taj slučaj dogodio u Vašem primjeru, pa je sud odbacio predmet, ZAR NE?
  8. tumačenje čl.38. ZIR-a

    Poštovana, hvala Vam na trudu i odgovoru. Pogledao sam čl.126. (st.1. i st.2.) ZOR-a i on se odnosi na OTPREMNINU, a ne na opomenu, pa ne znam od koje godine je taj ZOR na kojeg se sud pozvao u svojoj odluci?
  9. tumačenje čl.38. ZIR-a

    Ako se u navedenim primjerima žalite poslodavcu a on Vas odbije, zar nemate mogućnost ostvarivanja svojih prava na Sudu, protiv tog poslodavca?
  10. Šta mi to vrijedi kad će tuženik u ponovnom postupku dinijeti ISTU odluku glede mog ODBIJAJUĆEG tužbenog zahtjeva (od strane suda)? Ovo je zaobilazni način a mi se uskrati elementarno pravo žalbe. NAPOMENA: ponavljam, jedan tužbeni zahtjev je Upravni sud prihvatio, ALI JE DRUGI TUŽBENI ZAHTJEV ODBIO
  11. Presudom Upravnog suda je poništeno rješenje javnog tijela, dakle u moju korist, ali mi nisu prihvaćena oba tužbena zahtjeva nego samo jedan od njih. Žalio sam se na takvu presudu Viskom upravnom sudu ali mi je žalba odbačena rješenjem Upravnog suda kao nedopuštena, sukladno čl.66 a ZUS-a. Na ovaj način mi je uskraćeno elementarno pravo žalbe i to u odnosu na važniji tužbeni zahtjev, jer što mi vrijedi da je poništeno rješenje javnog tijela kad će se ono u ponovnom postupku pozvati na presudu Upravnog tijela kojom mi je odbačen drugi tužbeni zahtjev (pa će zato javno tijelo donijeti identično rješenje glede tog, drugog tužbenog zahtjeva).
  12. Da, imam oravo žalbe Visokom upravnom sudu, ali samo tri dana roka
  13. Postoji li zakonski rok za dostavu rješenja u upravnom sporu? Za dostavljanje presude on iznosi 15 dana (članak 62. ZUS-a), pa me zanima postoji li rok za dostavu rješenja, iako ništa o tome ne piše u ZUS-u?
  14. Da, radi se uvijek o istom zastupniku (odvjetnici), na svim tim ročištima. Ako dobijem i ovaj spor pred Upravnim sudom u svezi suštine stvari a odbiju me zbog zahtjeva za dodjelu nematerijalne štete (od 500 kn), pokušat ću to ostvariti u građanskom postupku, prema Vašim savjetima, na kojima Vam zahvaljujem
  15. Vodio sam i dobio dva upravna spora protiv javnog tijela, prilikom čega je svaki put javno tijelo manipulralo činjenicama iz jednog sasvim drugog postupka (u nastavku: postupak X), kojeg sam izgubio. Svaki put je Upravni sud samo vraćao predmet na ponovno odlučivanje. Sada je javno tijelo treći put donijelo odluku (u ovom postupku) koja je utemeljena činjenicama iz postupka X, pa me zanima mogu li i kako od Upravnog suda dobiti naknadu nematerijalne štete. Naime, ja svaki put (u svakoj svojoj tužbi) moram Upravnom sudu objašnjavati razlike između tih postupaka i koja dokumentacija pripada kojem postupku (moram prilagati svu tu dokumentaciju). I sad, je li dovoljno napisati u tužbenom zahtjevu da tražim određivanje naknade za meterijalnu i nematrerijalu štetu u iznosu od recimo, 500 kuna? Kakva dodatna obrazloženja bi eventualno trebao napisati?
  16. Također postoji i čl.8. ZUS-a (načelo učinkovitosti) prema kojemu sud vodi upravni spor uz izbjegavanje nepotrebnih radnji i troškova, te uz onemogućavanje zlouporabe prava stranaka. U mom slučaju, suprotna strana NAMJERNO podmeće dokumentaciju iz jednog drugog spora, ne bi li zakomplicirala rješavanje ovog predmetnog postupka. I to radi po TREĆI put. Zamislite suprotan primjer, neko Vas tuži na sudu, a Vi se branite sa navoođenjem 10-tak drugih postupaka, pa od svakog tog postupka priložite po par žalbi i rješenja....... a onda bi suprotna strana trebala sve to "odmrsiti" na sudu.... JE LI BAŠ SVAKA OBRANA - LEGITIMNA OBRANA, pogotovu glede čl.6. ZUS-a (kojeg ste spomenuli), koji u svom drugom dijelu propisuje da će sud, prije donošenja presude, dati mogućnost izjašnjavanja o svim činjenicama i pravnim pitanjima KOJI SU PREDMET UPRAVNOG SPORA?
  17. Hvala na odgovoru, ali ja sam uglavnom mislio na nematerijalnu štetu. Zašto ja moram po TREĆI puta prilagati dokumentaciju od postupa X (koji nema veze sa ovim postupkom i za kojega sam dobio negativnu presudu od Upravnog suda) i objašnjavati Upravnom sudu kako taj postupak i pripadajući dokumenti nemaju veze sa ovim predmetnim postupkom i njima pripadajućim dokumentima? Na taj način suprotna strana nastoji NAMJERNO zakomplicirati rješavanje ovog postupka, a ja svaki put to moram objašnjavati (razliku između predmetnog postupka i postupka X). Je li to dovoljno za dodjeljivanje nematerijalne štete?
  18. Ako postavljam pitanja koja nemaju veze sa predmetom, neka me slobodno prekine. Ali da NA RASPRAVI ne mogu postavljati pitanja suprotnoj strani..... to je malo bolesno (po mom razmišljanju). Kao da se ta suprotna nema cijeli arsenal "odgovora" u stlu: to pitanje nije mjerodavno za tijek rasprave ili o tom pitanju sam se već očitovao (isl)....
  19. Piše li negdje u Zakonu (ZUP-u ili ZUS-u) da je zabranjeno postavljati pitanja suprotnoj strani (ja to nisam uspio naći u Zakonu)? Sudac me upozorio da mogu iznositi dokaze i činjenice i raspravljati o njima, ali da ne mogu postavljati pitanja (suprotnoj strani)?! Ne znam jesam li pogriješio što nisam inzistirao na pravu na postavljanje pitanja, pa se preko Legalisa spremam "za sljedeći put".....
  20. Ok, onda postavljam pitanje šta znači "rasprava", odnosno šta to znači "raspravljati"? Ne mogu postavljati pitanja suprotnoj strani jer u čl 37 - 39. ZUS-a ne piše da na raspravi mogu postavljati pitanja suprotnoj strani? NIJE LI SVE TO SKUPA MALO BOLESNO I JESMO LI SAMI KRIVI KAD IM TO SVE DOPUŠTAMO?
  21. Ok, gdje to piše da je kod Zakona koji reguliraju postupak (proceduru) dozvoljeno činiti samo ono šta je propisano?
  22. Ok, ako ja ipak postavim pitanje na ročištu pri Upravnom sudu,KOJI SAM ZAKON PEEKRŠIO (KOJI ČLANAK, KOJEG ZAKONA)?! ......Ako će u Zakonu pisati šta je sve dozvoljeno činiti (umjesto što je zabranjeno), onda će Zakoni imati jedno 100 puta više članaka?!
  23. Ni u ZPP-u (čl. 219. - 226.) ne piše da se ne smiju postavljati pitanja suprotnoj strani. Inače, na samom ročištu sudac mi je napomenuo kako bi bilo dozvoljeno postavljati pitanja na Općinskom sudu, ali kako je u mom slučaju spor pri Upravnom sudu i to protiv tijela javne vlasti, da onda nije dozvoljeno postavljati pitanja. Znači li to sve da san zakinut u svojim pravima (na postavljanje pitanja suprotnoj strani)?
×