plumica

I ja lijepo molim pomoć u vezi ove teme. Moja teta je prije cca dva mjeseca imala težak moždani udar. Oduzeta joj je jedna strana, dakle nepokretna je,ne može govoriti. Sada je kod kuće , bratić se brine o njoj. Ima muža, međutim nisu u dobrim odnosima, već godinama on živi na jednoj etaži, oni( teta i bratić) na drugoj etaži kuće. Muž daje novac za režije, kuhaju svaki za sebe... Uglavnom pitanje je: pošto još nitko nije ništa poduzeo službeno da se za tetu utvrdi poslovna nesposobnost, tko to mora pokrenuti, ja mislim da sami preko centra za soc. skrb, ali nisam sigurna da li sam u pravu. Ako ništa ne poduzmu, da li mogu snositi kakve pravne poslijedice, naročito u slučaju da ona umre? I konačno da li se skrbnik dodjeljuje po nekoj logici , zahtjevu? Naime bratić se 24 sata dnevno brine o mami, hrani ju, pere sve kaj treba.Da li bez obzira na to centar automatikom dodjeljuje skrbništvo mužu i kakave su pravne poslijedice.Ako sin dobije skrbništvo da li muž mora pomagati financijski obzirom da teta ima jako malu mirovinu, a bratić je nezaposlen.Troškove pelena i ostalog potrošnog materijala da ne spominjem jer ono kaj se dobi preko HZZO nije dovoljno.

Prema ZOR-u i prema zakonu o porezu na dohodak radnik ima pravo dobiti,a poslodavac može( bezporezno) isplatiti određene svote( kao pomoći radniku) za slučaj dugotrajnijeg bolovanja, slučaj smrti člana uže obitelji, božićnice regrese.... Dakle radnik ima pravo , ali to ne znači da je to obaveza poslodavca da to isplati. Sve ovisi o financijskoj situaciji poslodavca. Nije nigdje predviđeno da te vrste isplata radnik mora dobiti.Maksimalno neoporezive svote propisane su zakonom o porezu na dohodak, a detalji oko isplata tih naknada, pomoći kak god to nazvali definiraju se kolektivnim ugovorima, pravilnicima... Dakle Radnik MOŽE dobiti te novce ako poslodavac ima iz čega to isplatiti. To NIJE OBAVEZA. Ako poslodavac želi i može on može isplatiti i veće svote od bezporeznih, ali onda na njih( na dio koji prelazi bezporezni) plaća sve doprinose i porez , ko na plaću.

A zakaj ljudi, bez uvrede, se malo ne raspitate kaj treba napravit kad je vrijeme, nego svi misle boli me briga ak ne pitam nebu niko znal. Malo mi je čudno par stvari, tj imam par pitanja. Ak je kćer službeno prodala firmu, onda je to trebalo provesti na trgovačkom sudu, a slijedom toga i promijeniti podatke u obvezniku za plaćanje doprinosa.... Kaj nije imala nekakvog pravnika il bar knjigovođu pa da je malo uputi, ak ništ drugo gdi se treba za kaj raspitat da stvari za sobom počisti.To su velike stvari i to je , bez uvrede velika nemarnost ne moć nać papire od toga da ste nekom prodali, prepustili firmu.Dakle ak je službeno morali bi bit nekakvi ugovori, rješ. od trg. suda... Ak je na crno, bojim se mačku o rep. Nisam pravnik, ovo je ipak samo komentar, i malo iskustva pa nemojte to kaj velim uzeti zdravo za gotovo. Možda se javi i neko od pravnika pa il potvrdi ovo kaj ja mislim il napiše kaj treba.

E da tak je to danas. Inače na sve se plaćaju doprinosi i porez, naravno ako je uračunato u obračun, kaj vjerujem da u jednoj državnoj firmi je. Ne može se obračunat plaća, pa na kraju samo na neto dodati prekovremeno, stimilacija... Ili je u obračunu ili nije.

Poslodavac je obavezan, do 15. u mj., a najkasnije do kraja mjeseca, isplatiti doprinose i poreze. za to država brine, tj Porezna uprava. A kaj se tiče neto plaće nije nikog briga. Tj moraš dobiti obračun plaće, koji ti kakao je već na nekoliko mjesta spomenuto služi kao ovršna isprava.Dakle s obračunom plaće na ovrhu.

E tu ima puno nejasnoća.Kao prvo bruto iznos plaće ne bi trebalo mijenjati zbog kriznog poreza, jer se on obračunava isključivo od neto iznosa, za isplatu na tek. račun,a prije obračuna eventualnih obustava ( npr krediti). Osnovica za plaćanje kriznog poreza može se jedino umanjiti za plaćene premije osiguranja( životno, dop.zdro. dod zdro..)E sad možda su išli na smanjenje bruta, da ispadne manji neto, pa da onda nema osnovice za obračun kriznog poreza. Kak se god okrene nemre biti sve isto kao i prije. Ak se umanjio bruto morali su se umanjiti i doprinosi. međutim to je isto dvosjekli mač, jer manji bruto znači i tebi manje uplate doprinosa za MIO kako prvi tako i II stup koji je tvoja štednja. Doprinosi dospijevaju na naplatu s15. u mjesecu, za protekli mjesec i treba ih platiti najkasnije do kraja mjeseca. U pravilu ih treba platiti odjednom, ali kad je frka ljudi plaćaju o drugačije. U pravilu za zakašnjela plaćanja porezna će obračunati kamate.Preporuka svima, provjerite da li vam poslodavci plaćaju doprinose. To možete preko svog mirovinskog fonda koji ste odabrali ili imati uvid u sve preko HZMO evo linka https://ssl.mirovinsko.hr/ I još jednom, morate dobiti obračun plaće svaki mjesec. Na njemu mora pisati koliko su obračunati doprinosi. Dakle obračunato MIO I i obračunato MIO II stup, mora biti uplačeno svaki mjesec

Ma nemam kaj nadodat osim Trebalo bi više ljudi koji ovak razmišljaju među onima koji kroje ekonomsku politiku ove zemlje. Cigo nema druge kandidiraj se

Evo sličan primjer. Došlo je do većih reklamacija, i povrata za kaj partner naravno traži naknadu štete. Kaj je bilo krivo?. To kaj se radilo s lošom tehnologijom, u neadekvanim uvjetima... A to je sve odredio poslodavac. Bilo je samo jako bitno da pod svaku cijenu roba ide van. dodatne kontrole... su bile preskupe( po mišljenju poduzetnika) pa se sad sve to vraća. I sad se planira svu krivnju svaliti na radnike koji su samo radili na način i u uvjetima kako im je bilo rečeno. Baš me zanima kaj bi bilo da su odbili? I sad poslodavac veli da nebu on sam snosil sve posljedice.??? Svaki dan se dere na radnike. Za voditelja proizvodnje uzel je klinca sa tek završenim faksom i sa 0 minuta iskustva,jer je naravno škrt platiti nekog iskusnog a i tak da se može lakše na njemu iživljavat. Već je rekel da on lako sve proda i osigural sebe i cijelu svoju familiju do kraja života. Na žalost takav odnos sam već puno puta doživjela, i vjerujte nije rijetkost. Evo protiv takvih poduzetnika i poslodavaca se trebamo svi boriti. Jer takvi stvaraju lošu sliku o poslodavcima samo kao izrabljivačima,a morate priznati da ih baš ni poduzetnici ne priželjkuju za partnere.

Evo još malo informacija: U praksi su se pojavila učestala pitanja može li direktor trgovačkog društva zbog negativnih poslovnih rezultata društva donijeti odluku o smanjenju ugovorene plaće radnika na "minimalac"? Prema odredbi čl. 8. Zakona o radu radu radni odnos zasniva se ugovorom o radu. Između ostalog, jedan od obveznih elemenata pisanog ugovora o radu je i uglavak o osnovnoj plaći radnika (čl. 12. st. 1. t. 8 i st. 2. ZR-a). Ugovor o radu je dvostrani, obveznopravni akt koji nastaje suglasnošću volja između ugovornih strana (poslodavca i radnika) o svim bitnim elementima radnog odnosa, pa između ostalog, i plaći radnika. Stoga, ako su poslodavac i radnik Ugovorom o radu kojim je zasnovan radni odnos odredili i svotu plaće radnika tako ugovorenu plaću poslodavac nije u mogućnosti mijenjati donošenjem jednostrane odluke (rješenja ili sl), već je za promjenu iste potrebna suglasnost obiju strana - dakle i radnika. Ako ovakva suglasnost o promjeni plaće postoji, poslodavac bi sa svakim pojedinim radnikom mogao sklopiti dodatak (aneks) ugovora o radu u kojem će suglasno izmijeniti odredbe o visini plaće. No, u slučaju nepostojanja ovakve suglasnosti radnika na smanjenje ugovorene plaće, poslodavcu ostaje mogućnost otkazivanja pojedinih (ili svih) ugovora o radu zbog gospodarskih razloga s ponudom izmijenjenog ugovora (čl.114. ZR-a). Korištenjem ovog instituta poslodavac bi pojedinom radniku (ili više njih) zbog gospodarskih razloga mogao otkazati postojeći ugovor i istovremeno mu ponuditi novi ugovor sa novom (nižom) odredbom o plaći. U takvom slučaju radnik može odbiti sklapanje ponuđenog mu (novog) ugovora o radu, pa tada nastupaju pravne posljedice otkaza postojećeg ugovora o radu (obveza isplate otpremnine, otkazni rok i dr.). Isto tako, radnik može prihvatiti ponudu poslodavca za sklapanje izmijenjenog ugovora ali pri tome zadržava pravo pred sudom osporavati dopuštenost otkaza (ranijeg) ugovora. Posebno napominjemo da ZR ne uređuje institut minimalne plaće, već je Zakonom o minimalnoj plaći (Nar. nov. br. 67/08.) kao posebnim zakonom, uređeno da poslodavac u RH radniku za obavljen rad u punom radnom vremenu ne može isplatiti iznos niži od iznosa minimalne plaće utvrđen tim Zakonom (prema objavi Državnog zavoda za statistiku od 1. srpnja 2009., iznos od 2.814,00 kn). (D.P.)

Ajme meni ajme meni. Ni za Boga miloga ništ ne vraćaj. 1. Jel dobivaš svaki mjesec obračun plaće? To ti je poslodavac obavezan uručiti. POgledaj malo kak izgleda obračun, ak ti nije jasno prepiši, možeš i meni na privatno ak nečeš javno da vidimo jel dobro obračunava. 2. Po ovom kak ja vidim za one mjesece za koje ostvariš pravo na proviziju, ista bi trebala biti uključena u obračun, tj za te mjesece bi trebala imati veči bruto iznos plaće. 3. Redovni radni tjedan je 40 sati, sve ostalo su prekovremeni, koji bi trebali biti plaćeni više, trebalo bi biti navedeno u ugovoru o radu. Ovo više opet znači da bi službeno trebalo biti uključeno u obračun, tj, veča bruto plaća. sad se nemrem sjetit napamet, moram pogledat ZOR kolko je dozvoljeno raditi maksimum prekovremeno. Doduše po onom kaj pišeš čini mi se da je najvjerojatnije velika večina toga plačeno na crno, tj na ruke, bez obračuna. Ali obračun plaće , bar na ovih redovnih 3298,00 kaj piše u ugovoru moraš dobiti. Usput kak mi sve to izgleda, provjeri jel ti uopće plaća doprinose. U svakom slučaju nema nikakve osnove od tebe tražit lovu natrag.

Pa ovak. Za loše mišljenje poslodavaca o lošim radnicima krivi su loši radnici. Ne svi, samo loši. Da li je njih stvarno tak puno, il je baš takva sreća snašla ove poslodavce na ovom forumu ne znam. Isto kak nisu svi poslodavci i poduzetnici loši. Ne tvrdim to. Samo velim da sam se ja kroz svoje iskustvo sretala uglavnom sa dost nesposobnim poduzetnicima, lošim poslodavcima(npr. evo veli danas diša da se nesmemo grijat, treba šparat, bumo zdržali tak 2-3 mjeseca he he). Zbog prirode mog posla imam malo bolji uvid u sve to pa znam kaj govorim. Valjda mi je takva karma. Ovo kaj si citiral ustvari sam samo htjela u skraćenom obliku reć kaj je cigo lijepo obrazložil u postu poslije, onih pet točaka ... Inače cigo , i ja se pridružujem na sve kaj si rekel, slažem se u potpunosti. A možda ova naša trkeljanja tu doprinesu tome da se počnemo malo bolje kužit na relaciji poslodavac -radnik. I na kraju evo gledam danas dnevnik i baš si mislim moram pitat društvo na forumu, kaj vi mislite o slučaju Pevec?

Bome cigo ak si to možeš tak dozvolit, mislim financijski da moš preživit, begaj u pemziju i uživaj. Bome ak buš čekal penziju onu na vreme bojim se da bu i onda crkavica, ak ne i još gore sudeći po svemu, a možda ju i ne dočekaš nek ravno u drveni kaput. Šteta bi bilo.Rađe ti uživaj u bregima.... Ja se bojim da bumo ja i moja generacija ( par godina mlađe godište) delali do amena. A moram priznat da mi je ovak nekaj ko i tebi životni san. Valjda to s godinama dođe.

Zaboravih napisat. Da blesavo je da se počne lijećit 2005. kad je izašao novi zakon, ali možda ima još onih koji su se počeli liječiti i ranije , i imaju nekakvu medicinsku dokumentaciju koja se može dovesti u vezu s tim, ali nisu išli pravovremeno na utvrđivanje statusa, njima je ipak trebalo omogućiti da to naprave.

Ma treba novi zakon ,samo zakon koji će kvalitetno rješti ta pitanja.Sa dobrim i poštenim kriterijima. Sve se može dobro utvrdit, i ko je bio borbeni a ko nije ..... Ovako opet ostaje ko je jamio.... Trebalo bi sve ispočetka očistit. Pa srezat one koji nemaju pravo,a bili su lukavi i ostvarili ga odavno, a neki jadnici koji ne kuže zakone pravila igre... ostati oštećeni. I opet, ima i onih koji su ostvarili pravo " ranjavanjem" to svi znamo, i već se pislo o tome. I njima ukinut prava. A kaj se tiče žena, djece bez brige neće niko trežit rvi ali ministarstvo je predvidilo " Program za poboljšanje kvalitete življenja u obiteljima poginulih hrvatskih branitelja, hrvatskih ratnih vojnih invalida i hrvatskih branitelja oboljelih od PTSP-a ", koji se naravno ne provodi, osim možda na par mjesta u Hrvatskoj. Sastoji se od pshiloške pomoći, ne novca ni prava. Nije baš ni nama ženama lako s tim.Ne daj bože da velim da mi je muž PTSP-ovac, skoro ko da je gubavac.

Malo se vratih na početak priče dk. Stvarno je pohvalno to kaj ste omogućili svojim radnicima. Znam da je s ovim kratkotrajnim bolovanjima teško regulirati. neko to iskorištava, pa se razboli uvijek u petak ili ponedeljak, al kaj kakd vam se dogodi da vas trefi neka kratkotrajna viroza i vi stvarno niste u stanju ić na posao. Il vas opere visoka temp. ili dobite da prostite proljev pa morate svakih par minuta trčat na wc. A i to se događa. Ja stalno svo direktoru govorim, i uvjerena sam u to, da stimulacija uvijek bolje djeluje na ljude nego kazna.Kad čovjek vidi da ak predano radi može bolje zaraditi više će ga motivirati nego kad zna da mu za mutljanje lijedi kazna. Dakle one koji ne odlaze na bolovanja i dobro odrade svoj posao dodatno nagraditi, pa će više vući.To je pretpostavljam onaj fleksibilni dio koji ste uveli. Ak je sve onak kak ste rekli kod vas u firmi onda svaka čast. Stvarno su rijetki takvi poslodavci. Evo još jedna primjedba, kad imate razgovore s potencijalnim kandidatima za posao, ako to inače radite sami, možda vam nekakav pokazatelj promakne, pa si možda ubuduće uzmite još nekoga da s vama obavlja te ragovore. više glava uvijek bolje misli ili vidi

Ovo je već i cigo komentirao ali evo i ja ću malo. Za loše mišljenje o poduzetnicima kao uglavnom bahatih i bezobraznih izrabljivača , nisu krivi mediji nego većinom sami poduzetnici. Imam iskustva s više njih, pa govorim iz iskustva. A tome svjedočim i sad . Dok se radnika tretira kao niže biće, bez prava na vlastiti život interese... Jer ne može za njega posao biti na prvom mjestu interesa, nemojte krivo shvatiti, mora dobro i pošteno odraditi svoj posao, ali nije njegov izbor vođenje posla, to je dužnost poduzetnika. Je, teško je biti tome posvećen 24 sata na dan, ali zato vi ostvarujete dobit ili veći dohodak, zavisi kaj ste. Ne može svako biti poduzetnik kak je već rekao cigo, da ne ponavljam argumente. Radnik koji izgubi posao itekako se nađe u banani, jer ostaje bez ikakvog prihoda,a poduzetniku ipak ostaje nekakva imovina firme...koju u krajnjem slučaju može prodati pa imati nekakvu financijsku zalihu. Svoju privatnu imovinu možete izgubiti jedino ako se stvarno prezadužite i ako ste obrtnik, ili ako imate d.. ako svoje privatne stvari kupujete, gradite, radite na teret firme. I opet vaša je dužnost kao poduzetnika prepoznati kritične točke i ne dolaziti u prezaduženost da ostanete bez ičega. Problem je kaj svaka šuša koja je,koja nije sposobna za voditi posao kreće u njega, bez znanja i sposobnosti i sa nedovoljnim kapitalom. Onda nema za plaćanje dobavljača, državi... I tak ubanani i druge poduzetnike. Takvih bi se trulih jabuka trebalo po kratkom postupku rješavati.

Sve ti cigo1 veli dobro, jedino kaj je rok za prijavu, ili odjavu s mirovinskog i zdro 14 dana , pa ti je to maksimum koji može otezati s davanjem papira. Nadam se da imaš i ugovor sklopljen na plaću koju dobivaš, tj trebaš dobivati, i obavezno traži obračun plaće.

Baš i nemam kaj pametnog za reć, uglavnom je TEDI rekal ono kaj je najvažnije. A kaj veli psihijatar iz dnevne, jel bi on tražio nastavak liječenja, makar ambulantno, ak nisi izliječen po toj dijagnozi, a nemreš više dobit dnevnu. Evo samo ideja. Inače cigo1 jako mi se sviđaju tvoja razmišljanja, malo čitam druge postove, i mislim da je danas teško više naći takve ljudee, mislim u pozitivnom smislu. Aj sve najbolje da to rješiš kak treba.

Evo baš se ja s mužem o tom razgovaram. Opet kriva mjerila. I opet meni nije jasno, kak nije logično da neko skuži da ima PTSP i kasnije, upravo iz razloga neproznavanja samom sebi činjeničnog stanja, a ne samo trčanja za povlasticama. Sad budu u stvari ti bedaki najviše popušili, jer su mislili da kak će sve prebrodit.... Po meni su puno krivi i liječnici, naročito opća praksa koja često nije znala prepoznati simptome i uputiti ljude na adekvatno liječenje. Znale su se često liječiti. i raditi pretrage za druge stvari,a sve je to u stvari poslijedica psihe. I još me zanima ak mi neko može objasniti kak se može npr. nakon 3,4,5,15 godina odjednom skužit da si ranjen pa onda po toj osnovi tražit HRVI????

Pozdrav! Evo ne mogu odoljeti a da i ja nešto ne napišem. Sa svakim se od vas u nečem slažem.Činjenica je da je ljudima koji rade za nekog glavni motiv novac, jer na žalost bez njega ne možemo živjeti. No kako je dobro napisala poduzetnica motivacija ne ovisi samo o tome. Uvjet je da taj novčani ekvivalent bude takav da čovjeku omogučuje dostojan život. Pri tome mislim da od novca koji zaradi može mirno dočekati kraj mjeseca, sa svim plaćenim računima, da si može priuštiti godišnji odmor, jer samo dobro odmoren radnik je dobar i motiviran radnik. Ne mora biti za ekskluzivne odmore na svjetskim destinacijama, ne mora biti za bijesne aute, ne mora biti za vilu od 200 kvadrata, i odjeću s potpisom , ali nek bude da mogu otići u dućan i reći baš mi se to jede pa da kupim, a ne da se mora gledati kaj je najjeftinije kaj si mogu priuštiti. Na žalost ovaj novovalni kapitalizam u našoj državi,a sve je dobro potpomognuto i medijima, naročito pisanim uvjerava ljude da MORAJU imati sve najbolje, najskuplje... jer samo to znači da su uspjeli. I onda se događa to da, čast iznimkama ali govorim iz iskustva, jako velika većina " poduzetnika" mora steći sve te statusne simbole i sva blaga svijeta preko noći. Obično se to u pravim kompanijama , naravno ima iznimaka, događa kroz pažljjivo i brižno poslovanje kroz generacije. Ovo poduzetnici sam namjerno stavila pod navodnike jer mislim na one koji su otvorili tvrtke, obrte, samo da bi se mogli važno odjednom zvati direktorima, uzet čim skuplje i blještavije aute, na leasing naravno, na brzinu izgradit kuće, vikendice... i sve to naravno prije tridesete jer inače nisu uspješni. I kaj se događa. U velikoj većini slučajeva.Takvi kao prvo jednostavno nemaju talenta za voditi posao, ne žele zaposliti nekoga tko zna jer i ne razmišljaju dugoročno, jer bitno se na brzinu opernatiti, barem izvana. I onda šljaker, koji radi za 3-4 tis. kuna i jedva s tim preživljava, a g direktor je uvjeren da je to lijepe plaća, jer ipak je šljaker biće niže vrste pa ne zna kaj valja, tj nisu za njega neke fine stvari , vidi da g direktor troši firmine novce ko lud na svoje luksuze, i nije ga baš briga kaj bu sutra,bude sa svim tim isfrustriran i onda nemre ni šljaker imat motivaciju.Ovo sve govorim iz vlastitog iskustva i to ne samo s jednim poslodavcem. Međutim, istina je ima i dobrih poduzetnika i poslodavaca koji vode dobru brigu o poslu i dobrim, ljudski korektnim odnosima sa radnicima ( kao jednakovrijednim osobama). Istina je i da ima i radnika koji nikako da shvate da su oni tu na poslu da bi pošteno odradili svoj posao. Ja sam evo i na sadašnjem poslu naišla , i to me jako začudilo, jer je tu puno mladih ljudi koji funkcioniraju po sistemu prvo ti mene plati pa ću ti ja odraditi. Nikako se s tim ne slažem. Ja sam za ono da ja pokažem da dobro i predano mogu odraditi svoj posao, ali za to očekujem plaću i dobar, ljudski korektan odnos od strane poslodavca. Dakle jako sam odužila, ali mislim da je jedan od glavnih problema i za poslodavce i za radnike taj kaj su nas uvjerili da moramo imati sve, sad odmah, preko noći i kaj je jedini ekvivalent vrijednosti čovjeka postalo isljučivo materijalno. Jako rijetko čujete komentar da je netko dobar stručnjak, da dobro radi svoj posao, bilo kao poduzetnik, ili da je poslodavac jako zadovoljan svojim rdanikom . Nego gle kakav auto vozi, kakvu kuću ima, gdi je bil na godišnjem, skijanju, jahanju... jaaaako je uspješan.

Pozdrav! Ja imam tjelesno oštećenje, mislim da sam zahtjev podnijela negdje 1994., i to temeljem prirođenog deformiteta. Dakle tjel. ošt. ne mora biti samo zbog ozljede na radu. Ja primam naknadu ,i čini mi se da je to išlo automatikom, al mislim da se nešto mijenjalo u zakonu po tom pitanju prava na isplatu.

Baš me ovo raznjupalo, da nebum prosta, pa moram još jednom. Ne vjerujem da je itko ko je ranjen ( stvarno na bojištu) baš izabrao biti ranjen. Isto tako nisu ni oni oboljeli od PTSP-a to izabrali. Jedino kaj su stigmatizirani. I inače si kod nas stigmatiziran, to je velika sramota ić psihijatru. Sramota je imat PTSP. To su sve muljatori.A i poslodavci u redu čekaju da zaposle nekog s PTSP om.

Potpuno točno! Evo draga gospodo pa se prvo malo podsjetite , ili naučite to kaj je to PTSP.http://www.vasezdravlje.com/izdanje/clanak/218/ To nije izmišljotina našeg rata i naših branitelja, i ne ovisi o dužini trajanja izloženosti traumatičnom iskustvu.Dakle ono kolko dana na fronti ne drži vodu. Neko se jednosatavno rodi otporniji pa može psihički puno više podnijeti a neko manje. Dakle nekog klepi na psihu a nekog ne. Istina da ima lažnih, ali ima, kak ste i sami rekli i onih ranjavanih lažnjaka kao u ovim primjerima iz citata. To kaj se je naknadno dopustilo da ljudi stječu prava na HRVI temeljem PTSP do 2005.po meni i nije tak zabrinjavajuće, jer ipak ima i puno onih koji nisu odmah htjeli priznati sami sebi da imaju problem i počnu odlazit kod psihijatra, jer to je kod nas sramota. Ne govorim o onima koji su se počeli liječiti 2005. nego onima koji su se počeli lijećčiti prije ali ne na vrijeme da odmah na početku idu na dijagnosticiranje.. Meni je puno čudnije kak neko može 2005. saznat da je bil ranjen u ratu? Psihička trauma se može manifestirati i kasnije, a i ima puno slučajeva da si to ljudi nisu htjeli priznati. Ja definitivno podržavam de se napravi reda, ali nek se porede i oni " ranjavani"( ko iz gornjih primjera) jer i tu ima lažnjaka i nek se odvoji borbeni od neborbenog sektora . Nek se vidi kolko ima onih sa velikim činovima, mirovinama povlasticama a koji ni dana nisu bili na fronti.Za mene branitelj može biti samo onaj ko je bio na bojištu. Pa makar i dan dao je više od čistačice koja se posle dokopala čina. Nadam se da nisam nikoga uvrijedila jer ja nisam branitelj . Ja sam žena branitelja oboljelog od PTSP-a. I ja znam kak je stim živjeti. Ne bojim se za velike povlastice. On je obični vojnik bez čina i ima onu najnižu mirovinu. Ali me smeta da se vi međusobno glođete. I ko što reče većeras na svečanoj sjednici g Šeks pogledajte do kud je Hrvatska dogurala, o tome nismo ni sanjali. Ja ne,a vi? Korupcija, ubojstva, afere.... E moji dečki ja mislim da se vi niste za takvu državu borili.Nemojte se glodat međusobno, glođite one koji su ovu državu doveli do toga da je tak kak je sad. Nemojte se nasanjkat na onu zavadi pa vladaj.

http://www.mirovinsko.hr/default.asp?id=69 Da ne duljim evo link, najbolje da si to pročitate na stranicama hzmo-prava iz mirovinskog. Ima i lista profesionalnih bolesti. Kaj se tiče povećanja postotka tjel oštećenja treba podnijeti novi zahtjev za utvrđenje postotka, ali pazite nije dovoljno samo to kaj se vi lošije osjećate, nego mora biti potkrepljeno novim nalazima specijalista iz kojih je vidljivo da je došlo do pogoršanja.

Evo tek tolko , za sad ne stignem tražit članke po ZOR-u .Ako kužim ti si najvjerojatnije već duže na bolovanju, pa onda najvjerojatnije nemaš zadovoljen uvjet rada u prethodnoj godini( prije odlaska na bolovanje). A kad dobiš rješenje o mirovini, onda si u mirovini, kakav godišnji? Dakle nemaš, nisi radio nemaš se od čega ni odmarati.