Goggs

Naravno da imate pravo otkazati ugovor! Kao što i piše u tom članku koji ste citirali, možete ga otkazati uz sporazum s poslodavcem ili jednostrano. Ako ga otkazujete jednostrano dužni ste odraditi otkazni rok čija je dužina, tako barem proizlazi iz citiranog članka određena Pravilnikom o radu. Odredbe o dužini otkaznog roka sadrži i Zakon o radu pa provjerite slažu li se rokovi koji su propisani Pravilnikom s onima koji se nalaze u zakonu (naravno da je Zakon o radu "nadređen" onima koji pišu u Pravilniku, a najčešće kolege u Pravilnik prepisuju Zakon o radu pa zapravo očekujem da isto piše na oba mjesta).

Isto kao da imate firmu. Ugovor je sklopljen kad se ugovorne strane suglase o bitnim sastojcima ugovora. Dakle, napisati tekst ugovora. Budući da stranke govore različitim jezicima, ugovor očito mora biti dvojezično napisan. Pri tome je važno odrediti koji jezik je mjerodavan u slučaju spora (jer prijevodi ne moraju govoriti isto). Službeni način za prijevod je da ga povjerite ovlaštenom sudskom tumaču koji će ga prevesti i ovjeriti.

Nije baš da novi vlasnik nema nikakve veze s time. On možda samo nema informaciju. Prema članku 133. Zakona o radu ako se statusnom promjenom ili pravnim poslom na novog poslodavca prenese poduzeće, na novog se poslodavca prenose svi uovori o radu zajedno sa svim pravima iz radnog odnosa koje je radnik stekao do dana prenošenja ugovora o radu. Takav način rada u kojem se u jednoj sezoni radi više, a onda se u drugim sezonama koriste slobodni dani u terminologiji Zakona o radu zove se preraspodjela radnog vremena. O njoj mora postojati evidencija pa Vam predlažem da za početak tražite tu evidenciju i predočite je novom vlasniku te mu skrenete pažnju na to da imate pravo na slobodne dane. Onda ćete vidjeti kako će novi vlasnik reagirati, a od toga zavise i daljnji koraci.

I još treba reći da čl. 93. Zakona o radu kojim je uređeno pitanje zakonske zabrane natjecanja s poslodavcem govori o to tome da radnik ne smije "sklapati poslove iz djelatnosti koju obavlja poslodavac". Biti vlasnica trgovačkog društva koje je registriralo neku djelatnost i sklapati poslove iz iste djelatnosti nije jednako. Ipak, i dalje trebate vidjeti što piše u normativnim aktima poslodavca.

Odgovor na svoje pitanje pronaći ćete u normativnim aktima trgovačkog društva u kojem radite, recimo u Pravilniku o radu ili sličnom dokumentu. Pogledajte postoje li u njima odredbe o zabrani radniku da konkurira poslodavcu i koji je njihov sadržaj.

Honorar koji dobijete za objavljivanje kratke priče je nesumnjivo u kategoriji autorskog honorara. To u našem pravnom sustavu znači da od bruto iznosa honorara možete odbiti 30% te od tako dobivene osnovice obračunati porez (25% na osnovicu) i prirez (zavisi od mjesta prebivališta, a obračunava se na iznos poreza). Primjer obračuna: primitak (bruto) 1.000,00 priznati izdatak 30% 300,00 DOHODAK (osnovica za obračun poreza) 700,00 porez 25% na osnovicu 175,00 prirez na porez (npr. 12%) 21,00 UKUPNO POREZ+PRIREZ 196,00 ZA ISPLATU (na ruke) 804,00 Od isplatitelja svakako zatražite službeni dokument u kojem piše koliko je isplatitelj platio poreza. Kad Vam plate, provjerite na stranicama porezne uprave (http://www.porezna-uprava.hr/) je li RH sa zemljom u kojoj isplatitelj djeluje zaključila ugovor o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja i to istražite, bez obzira što potencijalni isplatitelj ne navodi Hrvatsku u svom popisu. (To što ugovora trenutno nema ne znači da ga neće biti za neko vrijeme, bitno je provjeriti u tom trenutku kad je za Vas nastala porezna obveza.) I onda ćete prema tome vidjeti trebate li obračunati i platiti porez (za brojeve uplatnih računa je najbolje pitati Vašeg referenta u Poreznoj upravi). Činjenica da ste Vi zaradila honorar ne smije utjecati na status Vaših roditelja. Čestitam na interesu izdavačkih kuća i želim Vam puno sreće u objavljivanju!

Ako ste ugovorili bruto + prijevoz onda trebate dobiti tih 2.450 kn neto PLUS prijevoz i poslodavac nema pravo prijevoz zapravo isplaćivati iz Vaše plaće!

Bojim se da je promjena poslodavca jedini pravi odgovor na Vaše dvojbe. Naime, za neke od tih problema inspekcija rada ima ovlasti -primjerice ako utvrdi da Vam nije uručen obračun plaće kaznit će Vašeg poslodavca jer je to jedan od prekršaja utvrđenih Zakonom o radu. Za prekovremeni rad je važno pitanje možete li dokazati da ste radili prekovremeno - vodi li poslodavac evidenciju o radnom vremenu? No kad je u pitanju neisplata plaće pa i ostalih naknada, od inspekcije nemojte ništa očekivati, oni nemaju ovlasti naložiti Vašem poslodavcu da Vam isplati plaću. Za to ćete morati tužiti poslodavca. Povukli ste me za jezik formulacijom svog pitanja koje zapravo nije pravno. Najpametniji potez: dajte otkaz. Rad bez plaće nije rad, to je volontiranje. Ako radite, a niste plaćeni, onda ste svoju energiju angažirali na uzaludnom cilju. Jer to što ste napisali da poslodavac ni ne spominje plaću za 10-12 mjesec je jedan od ružnih simptoma. Situacija u kojoj postoje problemi s isplatom pa radnik ima informaciju i situacija u kojoj postoje problemi ali rukovodstvo šuti i pravi se da problema nema su jako različite. Ako ne trošite svojih 8 ili 10 sati (ako računamo i put pa i te prekovremene koje odrađujete) da radite za ništa, onda svoje vrijeme možete posvetiti tome da nađete/obavite drugi posao. Ako su vam rezultati iznadprosječni, vjerojatno je da ste izvrstan radnik. Takvi se traže u svaka vremena! Sretno!

Odgovor se ne može dati bez poznavanja načina na koji je uređeno pitanje plaća kod poslodavca kod kojeg radite. No ako su nosili popis i tražili da se potpišete, vjerojatno je iznos plaće tako uređen da njena promjena zahtijeva i suglasnost radnika. U tom slučaju odgovor na pitanje glasi "ne".

Zakon o mirovinskom osiguranju o starosnoj mirovini - s napunjenih 65 godina života i 15 godina mirovinskog staža (čl. 30.) - govori kao o pravu radnika. Zakon o radu u članku 104. st. 1. t. 3. određuje da ugovor o radu prestaje kada radnik navrši 65 godina života i 15 godina mirovinskog staža, OSIM ako se radnik i poslodavac drukčije ne dogovore. Iz toga proizlazi da radnik ima pravo otići u mirovinu ali i ne mora to pravo ostvariti, a da poslodavac također ima pravo s radnikom raskinuti ugovor o radu ali ne mora to pravo ostvariti. Zapravo je konkretno pitanje: kako radnika "otjerati" u mirovinu ako on to ne želi? S kojim bi se argumentima radnik mogao usprotiviti otkazu koji je dan (iz osobnih razloga, odnosno) zbog ispunjavanja uvjeta za mirovinu? Čini li situaciju dodatno kompliciranom činjenica da je radnik ujedno i suvlasnik poduzeća?

Prvo treba uočiti da Zakon o porezu na dohodak i Pravilnik o porezu na dohodak ne govore o pravima radnika nego o tome koje se naknade ne smatraju dohotkom pa ih poslodavac radniku može isplatiti bez obračuna poreza i doprinosa. O pravima radnika govori Zakon o radu, kolektivni ugovor, pravilnik o radu, ugovor o radu i slični dokumenti koji se primjenjuju na konkretni radni odnos. Ako propisima i u dokumentima koji uređuju prava radnika neka situacija nije izrijekom spomenuta i uređena, to pravo realno za radnika ne postoji, bez obzira na to što mu ga poslodavac u nekim okolnostima može priznati, odnosno odlučiti da mu prizna određene okolnosti i isplati neku naknadu koja postoji u poreznim propisima mada to s radnikom nije ugovorio. No to za odgovor na tvoje pitanje nije bitno jer je kolektivnim ugovorom za javne službe utvrđeno da radnici koji rade na terenu imaju pravo na terenski dodatak. Zbog toga što je tako, za daljnju analizu se možemo poslužiti tekstom poreznih propisa kako bismo shvatili što je obuhvaćeno tom naknadom za rad na terenu koju zovemo terenski dodatak. Kod ovog konkretnog pitanja možemo početi od paralele sa službenim putem što će nam omogućiti sagledavanje sličnosti i razlika. Prva očigledna sličnost je iznos neoporezive naknade koju poslodavac može isplatiti: za obje kategorije iznos utvrđen Zakonom o porezu na dohodak je 170 kuna. Usporedimo li zakonski tekst koji govori o dnevnici za službeni put i tekst koji govori o terenskom dodatku, vidimo da kod terenskog dodatka ne postoji ono što kod službenog puta postoji: ako službeni put traje više od 8, a manje od 12 sati, radniku se neoporezivo može isplatiti samo polovina iznosa koji je spomenutim propisima utvrđen kao neoporeziv. Za razliku od toga, za terenski dodatak nema spomena o tome da bi se on smanjio na pola ako izbivanje radnika zbog rada na terenu traje kraće od 12 sati. To je prvi element koji nas upućuje na razlikovanje jednog i drugog, a ono najvažnije razlikovanje daje tekst Pravilnika o porezu na dohodak, konkretno njegov članak 13. U stavku 3. toga članka piše da se dnevnice za službena putovanja... isplaćuju za PUTOVANJA iz mjesta u kojem je mjesto rada ili ih mjesta prebivališta/uobičajenog boravišta radnika koji se upućuje na službeno putovanje u drugo mjesto. U stavku 4. toga članka za terenski dodatak piše da se isplaćuje kada radnik BORAVI izvan mjesta svojega prebivališta ili uobičajenog boravišta .... Dakle, razlika je jasna: službeni put kada radnik putuje, terenski rad je kada radnik boravi. To ujedno objašnjava i činjenicu da u poreznim propisima nema odredbi koje bi govorile od boravku na terenu kraćem od 12 sati. Isti taj stavak 4. kaže da se terenski dodatak može isplatiti neoporezivo i kada ne postoji potreba za noćenjem radnika na terenu. Sve to jasno govori u čemu je razlika i zbog svih tih razlika tvoj argument da se na terenu "ne mora noćiti" zapravo nije argument nego pokušaj da situaciju protumačiš u svoju korist. (Što je sasvim legitimo, da se razumijemo!) Naravno da se ne mora noćiti ako rad na trenu traje 1 dan. Činjenica da je (recimo) teren na 31. kilometru koji ti omogućuje da na terenu radiš duže od jednog dana ali da svaki dan putuješ poslodavca ne obvezuje da ti vrijeme puta prizna u radno vrijeme. Ili, da to kažem drugačije: da sam pravnik koji radi za tvog poslodavca savjetovala bih mu da ti trajanje puta ne prizna u radno vrijeme jer, prema svemu, na to jednostavno nemaš pravo.

Ispustila sam odgovor na pitanje što uopće možete napraviti. S obzirom da vas je 100-njak pretpostavljam da imate sindikat pa možete poslati izaslanstvo sindikata da poslodavca pita što se zbilo. Naime, kako god se situacija dalje razvijala ipak treba prvo saznati što misli druga strana i koje argumente iznosi. Naravno, možete pokušati i mirno rješenje situacije tražeći od poslodavca da se izjasni kako on sagledava nadoknatu neisplaćenog dijela, od čega ona zavisi i slično. Kad to sve ispitate, znat ćete na čemu ste. Ako poslodavac izjavljuje da je to njegovo pravo / da su prilike na tržištu takve da možete biti sretni da uopće imate posao i bilo kakvu plaću i u tom stilu, jasno je da s takvima nemate što dogovoriti. A u tom slučaju možete jedino tužiti za isplatu ugovorenog, a neisplaćenog dijela plaće. Ako se sve svede na tužbu, onda trebate prvo u firmi prikupiti informacije o imovini poduzeća, a onda tek tužiti. Jer oni koji smanjuju plaće u pravilu to čine zbog toga što im sve lošije ide. To znači da dok vi utužite i dok prođu svi žalbeni postupci pa dok tražite ovrhu pa dok ta ovrha dođe na red, poslodavac već odavno može biti u blokadi i da nikada svoju tražbinu ne naplatite. Sretno!

Nije moguće određeno odgovoriti dok ne daš dodatne podatke kao što su: gdje je utvrđen iznos plaće? Može biti kolektivni ugovor, može biti pravilnik o radu, može biti pojedinačni ugovor. Odgovor se razlikuje zavisno o načinu na koji je ugovoren iznos plaće. Načelno govoreći: ako se plaća određuje preko bodova, a poslodavac (po odgovarajućim aktima važećim kod poslodavca kod kojeg radiš na čiju si primjenu pristao kod zasnivanja radnog odnosa) ima pravo utvrđivati vrijednost boda pa on smanji vrijednost boda i radnicima isplati plaću u skladu s utvrđenom vrijednošću boda: to je u skladu sa zakonom. Ako je iznos plaće utvrđen u jednom od dvostrano obveznih pravnih poslova (kolektivni ugovor zaključuje sindikat koji pri zaključivanju zastupa članove, odnosno pojedinačni ugovor o radu zaključuje svaki radnik s poslodavcem) pa jedna ugovorna strana - u ovom slučaju poslodavac - bez suglasnosti druge ugovorne strane - u ovom slučaju radnika - smanji iznos plaće, to nije u skladu s preuzetim obvezama i pravima koje za ugovorne strane proizlaze iz tog ugovornog odnosa. Nijedna od ugovornih strana nema pravo taj ugovor mijenjati bez suglasnosti druge ugovorne strane. Kao što radnik ne može sam sebi smanjiti obveze pa reći da će raditi samo 1/2 radnog vremena, tako ni poslodavac ne može sam sebi smanjiti obveze pa radnika plaćati manje.

Magistarski rad ima sve značajke autorskog djela. Dok ne prenese autorska prava ne nekog drugog, autor jedini ima pravo reproduciranja, distribucije i priopćavanja javnosti. Prava autora štiti Zakon o autorskom pravu. Dijelovi tvog rada već po Zakonu o autorskom pravu mogu se koristiti samo uz tvoju dozvolu. Naravno da možeš s onima koji žele uvid u tvoje podatke i rezultate zaključiti ugovor, utvrditi naknadu i rad im dati tek kad ti plate.

Dakle, krenula sam obilježavati što je važeće i do kada. Upotrijebljena nomotehnička rješenja me ostavljaju bez teksta i daha. Kao prvo, kaže "Stupanjem na snagu ovoga Zakona prestaje važiti Ovršni zakon (»Narodne novine«, br. 57/96., 29/99., 42/00., 173/03., 194/03., 151/04., 88/05., 121/05. i 67/08.), osim odredaba" pa se onda navode skoro sve odredbe Ovršnog zakona. Što znači to "osim odredaba"? Zar ne bi bilo jasnije da su napisali da odredbe te i te prestaju važiti tad-i-tad? Dalje, zapravo mi nije jasno: kad u zakonu piše "članka 1. do 143." a) uključuje li taj izraz i članak 143. ili b) smo samo stigli "do" njega tj. zadnji članak koji takav izraz uključuje je članak 142. Pa neke odredbe stupaju na snagu 8. dana od dana objave, neke 1.1.2011. neke 1.1.2012, a neke će tek stupiti na snagu kad HR postane član EU. I treće pitanje za kraj: što mislite, jesu li ovakve zbrke u zakonima slučajne ili namjerne? Je li državi cilj da treba uložiti veliku količinu vremena i energije da bi se shvatilo što je uopće važeće ili je takva legislativa jednstavno proizvod gluposti? Upravo mi je postalo jasno da postoji i treća mogućnost, a ta je da je ("stručnim") autorima zakona stalo do toga da mogu održavati predavanja na sve strane jer do njihovih obrazloženja nikome nije jasno što uopće vrijedi. A s četvrte strane: kako bi mi pravnici naplatili po nekoliko puta sličnu stvar kad nam zakonodavac ne bi svako toliko novom legislativom stvarao takve situacije?

p.s.: a što je "JLRS"?

Pa kako je usvojen ako je jednak broj glasova "za" i "protiv"? Ja bih tražila od predsjednika da rasčisti situaciju i utvrdi koji dio je sporan. Na taj način bi se odvojio nesporni dio zapisnika. Onda bi predsjednik mogao u daljnjem koraku tražiti da se usaglase oko spornog dijela. I sve riješeno. A u najgorem slučaju ostaje dio koji je sporan, ali su zato ostale odluke potvrđene i nesporne.

Nema tu "s pričom". Ako Vam nisu uručili otkaz i dokument u kojem PIŠE da ne morate dolaziti na posao, onda idete na posao! Jer ako nemate dokument u kojem to piše, zaista ćete dobiti otkaz jer ne dolazite raditi. Za probni rad mora biti poznat način praćenja rada radnika (povjerenstvo/rukovoditelj/tko?), isto tako i neka mjerila. Sve što eventualno niste zadovoljili na probnom radu poslodavac mora moći obrazložiti konkretnim podacima tipa "dana tog-i-tog napravila je to-i-to, a nije napravila to-i-to mada većina radnika s prosječnim sposobnostima u toj-i-toj jedinici vremena obavit toliko-i-toliko tog posla. Vama možda izgleda kao da oni mogu što hoće.. pa možda i mogu, sve do suda. A na sudu trebaju obrazložiti sve što su napravili. Zato: na posao! I ne prestajati raditi dok ne dobijete dokument u kojem piše da ne trebate dolaziti raditi ili da ste otpušteni. Ne dajte se!

Evo, u međuvremenu položih ispit pa 'ajmo redom: Kao što reče htnet, propisi su pobrojani u Pravilniku o programu stručnog ispita za stečajnog upravitelja i načinu njegova polaganja Kako je spomenuti Pravilnik iz 2006, mnogi su se propisi promijenili pa popis treba pregledati i ažurirati. Kad sam se spremala za ispit napravila sam si skriptu u kojoj sam složila sve redom, a u velikom broju slučajeva izradila i pročišćeni tekst propisa. Kad se to sve složi, za pravnika koji je položio pravosudni to je cca 250 stranica propisa složenih iz veličine fonta 10. Po internetu se može na raznim mjestima pronaći članaka s raznim temama koje se susreću u ispitnoj materiji pa se i to pogleda i pročita. Sam ispit meni nije izgledao težak, ali znate i sami kako to ide: ako ne znaš, sve ti zvuči teško, a ako si se spremao, onda možda tu i tamo nešto i ne znaš ali u načelu ti ispit ne zvuči teško. I ne, nitko te neće pitati da nešto računaš ali moraš razumjeti materiju koja se obrađuje u Osnovama računovodstva i financija, idealno je ako razumiješ financijsko poslovanje pravnih osoba i obrtnika, poreze, platni promet. Vidim da to pravnicima ide teže, što je zapravo i razumljivo. No ako vidite da vam je to problem, uvijek ima onih koji vam mogu objasniti osnovne stvari pa će biti lakše taj predmet i naučiti. Kad je skripta u pitanju da odmah napomenem da je za izradu kvalitetne i ažurne skirpte potrebno uložiti dosta vremena i da sam prošla uzrast u kojem se rado volontira. Imam i pitanja s nekoliko rokova. Zainteresirani mi se mogu javiti na pm. Puno sreće! (htnet: super ti je tag! )

Pripremam izmjenu internog akta - usklađenje sa zakonom koji je izmijenjen. Na velikim sam mukama: akt se zapravo sastoji od prepisanih odredbi zakona (moram li reći da ga nisam sama pisala? ). Tehnici prepisivanja zakona u interne akte priznajem jedan argument koji joj ide u prilog, a taj je da je sve navedeno u istom dokumentu. To olakšava primjenu i razumijevanje internog akta onima kojima pravo nije profesija. No moje je uvjerenje da je to besmisleno i da u internom aktu treba pisati samo ono što nije uređeno zakonom, a zakonodavac je ostavio prostor da se određena pitanja urede internim aktima. No ipak.. nisam (još) pogledala što kaže znanost o toj temi pa me zanimaju iskustva i mišljenja drugih kolega. Pozdrav!

Ako ste sigurni da ste podmirili sve što je trebalo, ne radite ništa nego čekate da vidite što će sad druga strana. No ipak Vam predlažem da odete kod tog izvođača (ne kod odvjetnika nego kod izvođača!) i pitate u čemu je problem, ponesite sa sobom kopiju njegovog prethodnog računa, ponesite kopiju uplate i pokušajte s njim razgovarati o čemu se tu radi. Ako niste dovoljno smireni da to sami obavite, povedite nekog iz obitelji tko će ostati smiren. (Jer teško je ostati miran kad znaš da ništa ne duguješ, a druga strana se ne da osoliti, a to se isto može dogoditi.) Na temelju toga što su u pitanju radovi na renoviranju pretpostavljam da ni račun nije 1 kunu, odnosno da se radi o relativno većem iznosu. Naime, ako ste i podmirili dug, a on pokrene ovrhu na temelju vjerodostojne isprave - računa, Vi uložite prigovor, sud zakaže ročište, obaveže vas da predujmite pristojbu, provodi dokazni postupak, morate angažirati odvjetnika... ako druga strana ne uspije u sporu u nekom trenutku će Vaš odvjetnik tražiti da tužitelj pokrije trošak spora i zastupanja i sve.. ali taj novac neće pokriti gubitak Vašeg vremena (pa ako ništa drugo ne računate, morate svom odvjetniku objasniti o čemu se radi), a ni (eventualno) živaca. Pokušajte to riješiti prije nego stigne do ovrhe, opet: bez obzira što ste - prema onome što ste napisali - u pravu, zapravo tim više što ste u pravu i što ništa ne dugujete. Znam da na prvi pogled zvuči možda i bedasto, čovjek bi mislio "u pravu sam, što me briga" ali kad Vas jednom netko tuži to ne možete ignorirati da ste 1000 posto u pravu. Osim ako možete ostati hladni k'o špricer i cijelu stvar predati odvjetniku i ne nervirati se... onda mirno čekajte.

Pravosudni ispit, ispit za stečajnog upravitelja (čekam dopunu liste), poduzetničko i pravničko iskustvo, vozački B kategorije, aktivno govorim engleski, napredni korisnik informatičkih alata/aplikacija, iskustvo u vođenju poslovnih knjiga tj. razumijem računovodstvo i porezne propise i više od onoga što se traži na ispitu za stečajnog upravitelja, odlično poznajem pravopis, odlično pišem (par objavljenih stručnih članaka), volim učiti i puno me područja zanima. Tražim stalni posao (trenutno radim na određeno) i/ili honorarni. Upite molim na pm ili mail.

Poštovana, kad sudionik u raspravi ne nudi argumente za svoje tvrdnje ali se zato neprimjerenim kvalifikacijama osvrće na argumente koje su ponudili drugi, raspravu bi zapravo trebalo napustiti. A za početak pometite ispred vlastitog praga i to što ste napisali slobodno primijenite na sebe. Srdačno Vas pozdravljam i želim Vam sve najbolje. No s onima koji smatraju da je njihova uvreda neka vrsta argumenta, nemam volju razgovarati ni o čemu.

Eto, meni postalo jasno zašto je tako: to država zapravo od nekadašnjih obrtnika radi doživotne dužnike. Jer kad bi išli u stečaj, možda bi isplivali iz cijele situacije za 7 godina ali mnogi od njih ne bi podmirili cijeli dug državi. Ovako im država sjedi za vratom dok ne vrate sve što su dužni, dapače, kamate samo rastu. Izvini, nije ovo ništa osobno, ali meni je van pameti da se donese zakon, a onda se zakonske odredbe "dorađuju" i "odlučuju" na kolegijima. Pa šta je kolegij, neka ispostava Sabora? Ili neka četvrta dimenzija vlasti? (No istina je da sam već dovoljno velika da se odavno ne čudim zašto nemamo pravnu državu i zašto je kod nas moguće što je moguće.) Kad je u pitanju obrazac za prijavu stečaja, ne znam da to postoji. Prijava se podnosi sudu ako postoje stečajni razlozi, može je podnijeti i sam stečajni dužnik pojedinac - što je slučaj o kojem ovdje raspravljamo. A podnosi se u onom obliku u kojem i inače sudu šaljemo podneske. Sad opet dolazim do pitanja koje iz Stečajnog zakona zapravo nije do kraja jasno. U 39.a SZ piše da je vjerovnik koji pokreće stečajni postupak uz sudsku pristojbu za prijedlog za pokretanje stečajnog postupka dužan uplatiti i dodatnu pristojbu u visini 10.000 kn za nadoknadu troškova stečajnog postupka. Ono što je bitno uočiti: u kontekstu predujmljivanja troškova postupka stečajni dužnik se uopće ne spominje. A ne mogu vjerovati da bi zbog toga što ga Stečajni zakon nije spomenuo stečajni dužnik bio oslobođen plaćanja pristojbi. Ali nije to jedina nebuloza Stečajnog zakona

Vrlo iscrpan post, hvala. No sad mi ne preostaje ništa drugo nego da citiram Stečajni zakon: Članak 3. (1) Stečaj se može provesti nad pravnom osobom te nad imovinom dužnika pojedinca, osim ako Zakonom nije drukčije određeno. Dužnikom pojedincem u smislu ovoga Zakona smatraju se trgovac pojedinac i obrtnik. Pozdrav!