pahuljicazg

pa dobro, postoji li netko od vaših prijatelja, susjeda ili drugih nepristranih svjedoka koji bi bili voljni svjedočiti o tome kako doista izgleda djetetov život pod vašim krovom? i da li je na sudu napomenuto da svjedoci blage veze nemaju kako otac odgaja dijete jer žive 300 km od vas i ne viđaju dijete?

Kao što sam napisala, korijeni moje suradnje sa CZSS-om sežu u prošlo tisućljeće, kada se nasilje u obitelji nije ni na koji način sankcioniralo, a događalo se i da mi policajci pozvani na intervenciju održe predavanje na temu kogihvragauopćezovemkadmievidentnonevirisjekiraizglave; od onda do danas puno se toga izmjenilo. Radilo se konkretno o dva ureda centra, uredu črnomerec i uredu susedgrad. Koliko mi je poznato, niti jedan od tih timova više ne postoji u onom sastavu u kojem su bili kad smo se intenzivno družili s njima: prva psihologinja koja se bavila našim slučajem otišla je u ured novi zagreb, socijalna radnica u ured maksimir, dvije psihologinje više i ne rade na centru (jedna je u uredu pravobraniteljice, druga se bavi djecom sa smetnjama u razvoju), a za ostale članove timova ne znam. Službeno kontaktiram jedino još s pravnicom i socijalnom radnicom (više s pravnicom) ureda črnomerec (također nisu članice onog prvog tima koji se najviše potrudio oko nas), i naravno, s tetom s nadzora, koja nam nakon silnih godina još malo dođe skoro kao član obitelji, koja nikad i nije bila djelatnica centra, nego vanjska suradnica, također psihologinja, s dugogodišnjim radnim iskustvom (uglavnom se bavila maloljetnim delikventima). Moje iskustvo uljeva nadu... Ali, moje je iskustvo, izgleda, rezultat puke sreće, jer: nedavno sam čula priču iz druge ruke kako su jednog oca koji je došao tražiti pomoć u ured susedgrad zbog psihičkog zlostavljanja djece od strane njihove majke otprašili uz izgovor da oni ništa ne mogu i da to nije njihov posao čula sam i priču kako su uredi zatrpani predmetima koje odrađuju kao na traci, jer im se ne daje dovoljno vremena da ih kvalitetno obrade, niti im se dopušta da zaposle još ljudi čula sam i da ima toliko slučajeva pedofilije, da za one "normalne" slučajeve, gdje se supružnici "samo" svađaju i lagano prepucavaju preko djece na centrima nemaju niti vremena, niti ljudi, a niti volje za bavljenje njima. pa mi se nameće nekoliko zaključaka: 1. kvaliteta odrađenog posla na centru rezultat je jedino dobre volje i profesionalnosti pojedinaca, a nikako sustavne politike rada i dobre organizacije ureda centara; kome ćete dopasti u ruke, ovisi samo o tome koliko je sretna zvijezda ispod koje se nalazi općina u kojoj stanujete da situacija bude gora, izuzeće pojedinog ureda centra u današnje vrijeme praktički je nemoguće dobiti, što nikako ne može biti u redu: ako možemo promijeniti liječnika s kojim nismo zadovoljni, pa i ispisati dijete iz škole s čijim nastavnicima nismo zadovoljni, ne vidim zašto su nam ovdje uskraćena ista prava, ili nam je njihovo ostvarivanje toliko komplicirano, da radije odustajemo od njih 2. izgleda da dobri i kvalitetni pojedinci uglavnom izgore na tom poslu i pobjegnu glavom bez obzira; preostali ili nisu dorasli svom poslu, ili su u njega zalutali, ili su s vremenom odustali, ili se niti uz najbolju volju ne mogu kvalitetno nositi s velikim brojem predmeta 3. i nije sve do centra, ima nešto trulo i u ministarstvu

Moje peripetije s razvodom započinju u prošlom tisućljeću, pa će, možda i tehnike i načini CZSS-a biti zastarjeli i neadekvatni novom dobu 1.posredovanje, ili mirenje kako se to nekad zvalo, trajalo je maksimalno koliko je zakonski rok dopuštao, znači tri puna mjeseca gotovo svakodnevne komunikacije. Nebrojeno puta smo bili pozivani na razgovore, zajedno i odvojeno, a čak se razgovaralo i s našim obiteljima. Svakom su razgovoru prisustvovale psihologinja, pravnica i socijalna radnica, ponekad bez pravnice, ali nikad nismo razgovarali samo s jednom osobom (osim na psihološkom testiranju, kada je bila prisutna samo psihologinja). Razgovor i testiranje djece obavljeno je kod nas doma (došle su psihologinja i socijalna radnica), a usput su i utvrđeni uvjeti u kojima živimo (kod mene, ali bili su i na drugom kraju grada, gdje je otac namjeravao odvesti djecu). 2.svaki puta kada sam tražila pomoć, pomoć sam i dobila. na samom startu nas su uputili na bračnu terapiju, a djecu u psihotrauma centar, vodeći se logikom da je svaki razvod emocionalno i psihološko zlostavljanje djece. kada su vidjeli da ne surađujemo onako kako su oni smatrali da je za djecu najbolje, hladno su nas prijavili policiji za zlostavljanje djece, ne bi li nas prizvali pameti. 3.izrazito susretljivi i ljubazni (što ne znači da mi nisu očitali bukvu kad su mislili da treba), nikad nisu rekli da nemaju vremena, ukoliko su taj čas bili zauzeti drugim strankama, zamolili bi da nazovem kasnije. 4.NIKAD nisu rekli da nešto ne mogu, osim da mi ne mogu pomoći da izbacim agresivnog muža iz stana (tukli smo se gotovo svakodnevno), ni fizički, ni savjetom, u to se nisu htjeli miješati jer bi prekršili zakon. 5. moj bivši muž nije bio zadovoljan njihovim radom (djecu su dodjelili meni) pa je našavši jednu nedosljednost tražio od ministarstva njihovo izuzeće, u čemu je i uspio. selimo drugom timu, na drugoj općini i započinjemo cijelu priču ispočetka, kao da ovi tri mjeseca nisu radili ništa. slijede ponovna testiranja, ponovni razgovori, ponovno dolaze k meni doma, ali se stvari kompliciraju, ocu se zabranjuju svi kontakti s djecom, on cijeli tim kazneno prijavljuje, žalbom ministarstvu dobiva i njihovo izuzeće, vraćamo se na općinu na kojoj je sve započelo, ali je sad tamo novi tim, koji opet mora ponoviti dio postupka, ponovno razgovaramo, ponovno posjećuju djecu, itd. ne znam više koja od ove dvije posljednje ekipe donosi odluku o nadzoru nad izvršenjem roditeljskih prava i dodjeljuju nam osobu koja nadzire susrete s ocem, ali i nas posjećuje doma i kontrolira što ja radim s djecom, kakav im je uspjeh u školi, itd., te piše mjesečne izvještaje centru. otac s ni jednom osobom na nadzoru nije bio zadovoljan, tako da smo ih izmjenili tri, dok na kraju više nisu prestali slušati i uvažavati njegove prohtjeve. mi smo s našom tetom s nadzora jako zadovoljni, izuzetno je draga osoba, uvijek na raspolaganju (kao uostalom i sve psihologinje iz svih timova s kojima smo surađivali), spremna pomoći savjetom kad god ga zatražim. prije godinu, dvije djeca su bila pozvana u centar na razgovor vezan uz produženje nadzora da bi ih vidjeli i s njima popričali kako su i kako napreduju. nakon toga je meni ukinut nadzor, a ocu je i dalje ostao. dakle, da rezimiram, odradili su sve što su trebali, zaradili svaku lipu svoje plaće i doista pomogli da djeca što bezbolnije prebrode izuzetno lošu situaciju u kojoj su se našla. ...a što nikako ne bi mogla reći za sud, jer i nakon deset godina mi nismo službeno razvedeni i nije dosuđena nikakva alimentacija, mada ne mogu reći da otac ne plaća ništa...ali to je tema za neki drugi topic

Dok ste u braku, ne smije Vas izbaciti, sve da je kuća samo njegova, a niti Vi smijete izbaciti njega (a ni nakon brakorazvoda to ne ide samo tako). Zovite policiju, čim prije.

koliko mi je poznato, dok ste u braku, Vi ga ne možete iseliti (kao niti on Vas), ali ga mogu iseliti tužbom za iseljenje Vaši roditelji koji su vlasnici stana.

nigdje u zakonu ne piše da su od obiteljskoga nasilja zaštićene samo žene, valjda se štite i ostali članovi obitelji, neovisno o spolu

evo copy/paste sa stranice Ministarstva unutrašnjih poslova: Sudionici nasilja u obitelji Sudionici nasilja u obitelji mogu biti svi članovi obitelji. Članovi obitelji sukladno čl. 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji su muž i žena u bračnoj ili izvanbračnoj zajednici, srodnici po krvi u ravnoj lozi bez ograničenja (djeca i roditelji; unuci i unuke; djedovi i bake; pradjedovi i prabake), srodnici po krvi u pobočnoj lozi zaključno s četvrtim stupnjem (I. stupanj: braća i sestre; II. stupanj: stričevi i strine, ujaci i ujne, tetci i tetke; III. stupanj: bratići i sestrične; IV. stupanj: nećaci i nećakinje), srodnici po tazbini zaključno s drugim stupnjem (punac i punica, svekar i svekrva; braća i sestre bračnog druga - šogori i šogorice), osobe koje su živjele zajedno u obiteljskoj ili izvanbračnoj zajednici i njihova djeca, te osobe koje imaju zajedničku djecu, posvojitelj i posvojenik, skrbnik i štićenik. Članovi obitelji prema odredbama čl. 89. Kaznenog zakona su: bračni i izvanbračni drug, bivši bračni i izvanbračni drug, rođak po krvi u ravnoj lozi, posvojitelj i posvojenik, rođak u pobočnoj liniji do trećeg stupnja zaključno i srodnik po tazbini do drugoga stupnja zaključno.

je, upravo ta, 1999., ništa od halucinacija, na žalost i zapravo ne znam da li bi se oni s kompliciranim slučajevima poput našega trebali uplašiti, ili bi se svi kojima hodanje po sudu traje manje od pet godina trebali osjećati jako sretnima i privilegiranima

tužba za razvod podnesena u trećem mjesecu 1999., još uvijek ništa nije riješeno...

ona je...žena sa problemima....iliti koza po narodski a ovaj dan je posvećen onima i borbi protiv onih koji svoje žene i djecu premlaćuju i izbacuju iz stanova, dakle onima čije je zlostavljanje vrlo lako uočljivo možda se jednog dana progovori i o onim finim nasilnicima i nasilnicama koji/koje uništavaju sebe i sve oko sebe na puno suptilnije načine možda im se konačno i osigura psihološka pomoć možda... jednog dana kada na ovim prostorima odlazak psihijatru neće biti sramota od koje je samo biti peder veća....

moje je iskustvo da velika većina ljudi ovdje uopće ne traži pomoć niti savjet, nego se samo želi ispucavati, prepucavati, pametovati i moralizirati...jednom tati koji se uporno žalio na rad djelatnica u centru pomogla sam konkretnim savjetom, tj. brojem telefona i imenom osobe kojoj se može obratiti za pomoć...mislite da se ikad više javio? ne, samo je nastavio i dalje pljuvati po svim ženama i po centru kao takvom...naivno sam vjerovala kako moje (nažalost) i prebogato iskustvo sa centrom i sudovima može nekom pomoći, ali doživjela sam da mi kažu da izmišljam i da to što pričam nije istina...dakle, drage moje i dragi moji, koprcajte se sami u svom bijesu i mržnji, škodite sebi, svojoj djeci i svima oko sebe svojom tvrdoglavošću...a ako netko doista želi neki savjet, neka mi pošalje privatnu poruku. rado ću pomoći moji pozdravi i svako poštovanje riteru, s kojim se apsolutno slažem da se ljudi dijele na dobre i loše a ne na muškarce i žene, te bigfootu koji se zaista trudi prosvijetliti nas što se psihičkih poremećaja tiče...mada mislim da smo potpuno pogrešna publika

ti? moj? gdje? nit te nazvala svojim, nit te imala u primisli... :horor:

nemoj nikako odustati od toga da viđaš svoje dijete; to je tvoje i njegovo pravo. centar je dužan omogućiti ti da se s njim viđaš. piši sve datume kad ti je bilo onemogućeno da ga vidiš, sroči dopis i predaj na centru, neka ga urudžbiraju i daju ti urudžbeni broj. po tome je centar dužan nešto napraviti, a to znači opomenuti tvoju bivšu i natjerati je da dovede dijete. krajnja mjera koja se može poduzeti je tzv. ovrha, kada po djiete odlazi socijalni radnik u pratnji policajca u civilu. nadam se da nećete doći do toga. ukoliko centar ne bude reagirao možeš ih tužiti ministarstvu. oni će ih natjerati da rade svoj posao. sin ti je malen i bilo bi dobro da se u njegovom životu poajavljuješ barem jednom tjedno na sat vremena, bez obzira što ti se čini da te je zaboravio ili da je agresivan. uzmi to kao fazu, nikako kao trajno stanje. tvoja bivša će, s obzirom da je ljuta na tebe, i s obzirom da ste očito u groznim odnosima svaki savjet od tebe ma koliko pametan i konstruktivan bio dočekati na nož. zato ne gubi vrijeme i energiju na takve svari. drž se i glavu gore pozdrav

NellyHexe je napisao: a kome vise treba brak..sve uzasi do uzasa. sad ste mi svi zajedno zgadili brak i muzeve i zene i jadnu djecu, bolje je da covjek zivot prozivi sam, proputuje, vidi svijeta i umre citavih zivaca i u miru! bar ste mi pomogli da donesem odluku da ne ulazim u te brakove i probleme u p.m sta ih je! kao da se covjek rodio samo da bi se natezao oko problema u braku i onda umres pored nekoga tko se velikodusno trudio da ti unisti zivot! glava me zabolila sad od ovih vasih prica..! :thumbsdown: čemu takav pesimizam, pa nećeš valjda baš ti naletjeti na lutrijski zgoditak možda smo ih ovak i onak već mi ovdje prisutni razgrabili

ajde molim te čitaj poruku od početka do kraja napisala sam kako moj muž vidi stvari - on smatra da je to izmišljotina činjenično stanje je da mi je vratio dijete puno modrica i ugriza na dijelovima tijela na kojima ih nije moglo zaraditi u igri rekao je da ga je tata škakljao nažalost, iz svega toga je ispala jedna jako ružna priča eto ninja, to je razlog zašto sam dobila djecu ja a ne moj suprug ne želim vam nikome da tako nešto doživite i ocat, još jednom, prije nego što počneš šiziti, čitaj ne škodi ako se predhodno uključi mozak

evo šta meni moja draga maja šalje kao privatnu poruku: Poslano: 29/6/2006 -------------------------------------------------------------------------------- re: #### #### budalo blesava! Ti i takvi savjeti nemaju veze sa stvarnošću. Jucy je razočarana krava koja i nije ništa drugo zaslužila, a iti si jako blizu. eto, šta više reći opisala si samu sebe fantastično mašala, draga

su oni postovi koje si tražila, ali ti je očito preteško samoj naći ih znaš, oni konstruktivni od juicy Ako se je vaša financijska situacija poboljšala to će utvrditi sud. Dakle, kao i prije pet godina sudu ćete dostaviti vi, ili će sud sam zatražiti, potvrdu o vašim primanjima za napr. proteklih 6 mjeseci (isto i sa bivšu suprugu). U tih 5 godina i Vaše dijete je poraslo i, naravno, ima i veće potrebe. Ako ste voljni platiti veću alimentaciju pokušajte se dogovoriti s bivšom oko iznosa i na već prvoj raspravi, ako se vi uspijete dogovoriti, sud može odrediti novu visinu alimentacije. Također na sudu zatražite promjenu prvobitne sudske odluke o viđanju djeteta, tj. predložite koliko često želite viđati dijete i vjerujem da će vam sud izaći u susret. Kako te naveli "ili dijeliti skrb", pa vi ste cijelo ovo vrijeme djetetov skrbnik, bez obzira što dijete živi s majkom. Ako ste pod time mislili tražiti skrbništvo, vjerojatno to nećete postići, ali možete sudjelovati u životu djeteta na druge načine.Sretno! Kao što sam već ranije rekla, ako je ikako moguće dogovorite se s bivšom oko novog iznosa alimentacije i oko daljnjih susreta s djecom (možda da, ako ste u mogućnosti, pristanete na njen zahtjev - 2000,00 kn, a zauzvrat tražite od nje češća viđanja - napravite to napismeno i ovjerite). Tada će se sve riješiti na prvoj raspravi. Ako dogovor nije moguć, ne morate ići protutužbom, na raspravi će rješavati njenu tužbu, a vas, kao drugu stranu, pitaju podatke kao što su: jeste li do sada redovito uplaćivali alimentaciju, viđate li vaše dijete onako kako je predviđeno i sl. Tada zatražite da želite češće viđati vaše dijete i neka to svakako uđe u zapisnik. Od ove godine CZSS više ne mora davati svoja mišljenja (osim ako sud ne zatraži njihovo mišljenje), već susrete određuje sud. Svakako morate biti svjesni činjenice da dijete raste i da sada ima povećane potrebe (takvo dijete sada košta više i od odraslog čovjeka, raste i razvija se, češće treba mijenjati odjeću i obuću, školske i vanškolske aktivnosti i sl.). Dakle, ako ste do sada redovito plaćali i viđali dijete, ne morate se bojati da će vas sud izigrati. Pozdrav Što god da vam ovdje netko napiše, obični ljudi ili pravnici, ne može vam biti pravo uporište. Sve ovisi o sucu i o sudskoj presudi. Sud sasluša obje strane, njihove odvjetnike, ali na kraju, sudac je taj koji donosi odluku. A kakva će odluka biti to nitko ne može unaprijed znati i tvrditi. Pričate o odustajanju a još niste ništa niti poduzeli. Bojite se da vas ne izigra sud i njezini odvjetnici. Znate da su djetetove potrebe porasle i spremni ste plaćati, ali ako se ne promijeni odluka o viđanju, više niste spremni plaćati više. Pokušala sam vam odgovoriti i uputiti vas, no vi očito ni sami još ne znate što u stvari želite. U svemu ovome najmanje izgleda mislite na svoje dijete. Jer, sami navodite zašto biste se upuštali u enormnu alimentaciju ako se ne udovolji vašim uvjetima. Dobro vam je napisala Dena, trebate misliti na dijete i njegove potrebe, jer to je sada najvažnije. I dajte shvatite da se alimentacija određuje za Vaše dijete, a ne za bivšu! I mislite na dobobit djeteta! Da, sad mi je jasnija situacija. U svakom slučaju želim vam puno sreće i da konačan ishod bude povoljniji i za vas. Sretno Dena, Dena, čitaj ja jako dobro, a i pamtim, pa otac i viđa dijete upravo onoliko koliko piše u sudskoj odluci. Dakle, majka ne brani viđanje, a zašto ne dozvoljava više, vjerojatno postoji razlog. Njenu priču nismo čuli. A otac uvjetuje, ne želi plaćati više (iako zna da dijete sada ima povećane potrebe) ako ne može ostvariti više od predviđenih susreta. I kakav je to otac? I tko je tu opet najviše pogođen? DIJETE! itd. ako te zanima još, potraži na formu, savjeti su upućeni jednom tati i nauči se civiliziranoj i pristojnoj komunikaciji

Sud ih u pravilu odbacuje, majku oslobađa plaćanja naknade a Vama nitko ne nadoknađuje izgubljeno vrijeme, izostanak s posla i troškove nastale zbog parnice, tako da nije ni potrebno da gđa. dobije parnicu dovoljno je samo tužakati. Pozdrav! Takve stvari osim što su teško dokazive zahtjevaju puno troškova kojih otac neće biti oslobođen kao "samohrane" majke! Ovdje govorimo samo o slučaju kad su sve te optužbe izmišljene! Vrijednost nekretnine nije problem procjeniti vještačenjem. Sudskh troškova se treba bojati jer u njih osim realnih troškova spada i izgubljeno vrijeme kojeg neće biti malo. Jucy priča gluposti! draga pahuljice, ovdje sam kao i većina da bih dobila konstruktivan savjet, međutim velika većina žena ovdje ne daje dobronamjerne savjete, nego pokušavaju preko drugih žena nahraniti svoj povrijeđeni ego. Alimentacija u većini slučajeva služi jedino tome da bivše povlačimo po sudovima. Da je ženama stalo do djece gledale bi srediti svoj život i gledale bi svoj posao. Pročitaj malo postove od Jucy pa ćeš razumjeti o čemu govorim. Ako u prvoj rečenici netko napiše da je bivši ostavio nju i djecu i nije zaslužio ništa drugo. Bivši u pravilu ne ostavljau djecu ali je sustav takav da im mi možemo zabraniti viđanje djece a luđakinje na ovom forumu upravo to savjetuju. onda si debilna kao i ona! eto, to je izbor tvojih bisera, s najvećim na samom kraju, koji dokazuju koliko si konstruktivna i dobronamjerna. bilo je tih bisera i ranije, ali očito su izbrisani odrasle osobe koje slušaju što im drugi kažu, umjesto da koriste svoju glavu, a kad zaj. optuže sve druge nisu od onih koje volim imati u svom društvu.dakle, predlažem ti da odlepršaš svome jatu ptica s velikim bijelim krilima. i da, pazite da se ne izgubite u magli

a ja ti iz vlastitog iskustva kažem da idu. ako je moj muž uspio maknuti dva tima, možeš i ti. reci, jesi li pročitao ono što sam napisala o psihotrauma centru i pomoći za dijete? to je nešto konkretno što možeš napraviti i time dokazati da ti je psihičko stanje djeteta prije svega. ovako, sve dok pričaš o svojim pravima (ja, ja, ja a djeteta nigdje), a tvoja žena dijete plaši policijom (na kraju krajeva, ako ga zadržiš duže nego što ti je centar propisao i može poslati policiju po njega), za centar ste tek dvoje ljudi koji podvaljuju jedno drugome i nije ih briga za dijete. reci mi, zašto bi ikoja od tih žena žrtvovala svoje slobodno vrijeme za vas? pa vi ste njima tek posao. misliš da ste vi jedini koji se razvode? niste. najbolje da vam stoje 24 sata na raspolaganju i ispunjavaju vaše hireve. što se tiče psihijatrijskog vještačenja...moj muž je informatičar, ja biotehnolog.znači, blage veze nemamo niti o psihologiji, niti o psihijatriji.znači, nismo kompetentni niti on niti ja da ono drugo proglasimo psihički bolesnim. nije niti sudac, pa nas je sve četvero poslao nekome tko je. psihijatru. muškarcu. koji je obavio svoj posao i na osnovu onog što je otkrio (a moj je muž dobio gadnu dijagnozu, preporuku da ide na psihoterapiju i kontakte s djecom pod nadzorom) preporučio da djeca budu dodjeljena meni. misliš da je to zato što sam žena i majka? nije. jednostavno sam se pokazala kao bolja opcija. i da završimo priču o feminističkoj zavjeri i vama sirotim ugroženim muškarcima, reći ću ti da je centar djecu prvo htio povjeriti ocu. a u timu sve žene, zamisli još nešto nije istina da su pristojbi na tužbe oslobođene samo žene jer su samohrane majke. oslobođeni su i muškraci, ako zadovoljavaju određeni imovinski cenzus, tj. ako imaju mala primanja. i sve tužbe koje su vezane za isti predmet oslobođene su pristojbi. bar je tako bilo u ono vrijeme kad me navlačio po sudovima. znači iskoristio je svoja prava maksimalno. kasnije, kad se ohladio, sve je tužbe povukao. toliko o argumentiranosti svih njih i mojem navodnom ludilu. tvoj je izbor hoćeš li trošti energiju i živce na to da promijeniš nepromjenjivo i ovdje kukaš kako ne možeš ostvariti svoja prava, ili da počneš djelovati konstruktivno. smiriš živce, napraviš nešto za dijete, umjesto da se samo nadaš da neće imati posljedica od cijelog ovog sr. centar će to znati cijeniti. vjeruj osobi koja je sve to prošla. nekoliko puta, dugo i bolno. bez obzira na spol

mislim da ćeš se složiti samnom da je jedna stvar nekoga slati na psihijatrijsko vještačenje, a sasvim druga dobronamjerno mu savjetovati da potraži pomoć žalosno je da je kod nas još uvijek sramota tražiti psihološku pomoć, dok je vani stvar prestiža imati vlastitog psihijatra izgleda da nisi čitao cijelu prepsiku...ili nisi razumio o čemu se radi? ljudi se međusobno obično šalju na psihijatrijsko vještačenje iz osvete druga je priča ako te pošalje centar ili sud, ili netko stručan... povrijeđena žena nije psihijatrijski slučaj, a o tome je lidija pričala a osoba koja je svjesna da gubi kontrolu nad vlastitim životom i da psihoterapijom može samo popraviti život i sebi i djeci drage volje će prihvatiti dobronamjerni savjet, ili će ga sama potražiti kao što ti već napisah, sve što pišem, pišem iz vlastitog iskustva

pročitala sam i tvoje i njene postove sorry,njeni mi se više sviđaju

po mome, ovo je tipičan slučaj onog poremećaja o kojem nas bigfoot stalno pokušava prosvijetliti recimo da ti promatraš stvari iz neke normalne perspektive, pa te čude njene reakcije. ali predpostavimo da to što je osjećala prema bivšem nije ljubav, nego ovisnost, simbioza, nešto što s ljubavlju nema veze (jer, onog kojeg voliš puštaš da ode, ako ga to čini sretnijim nego ostanak s tobom) onda je njene reakcije malo lakše shvatiti. mada ne nikako i opravdati ona treba pomoć, zbog sebe i zbog djeteta. ali to se silom ne može postići

za vašu informaciju, ono što pišem na ovom portalu nisam isisala iz malog prsta niti pročitala u novinama, nego iskusila na vlastitoj koži dakle, ako kažem da se može isključiti tim s kojim niste zadovoljni, onda je to tako. mom bivšem suprugu je uspjelo eliminirati dva tima na taj način, što znači da su postupak u cijelosti ponavljali dva puta i djelomično još jednom.dakle, ukupno su nas gledale tri ekipe možda je ministarstvo vašu prijavu shvatilo samo kao još jednu u nizu podvala u malom ratu između vas i vaše bivše. sročite argumentirani dopis bez gorčine i ako doista smatrate da tim nije dobro obavio svoj posao, ustrajte na tome da ih se makne.naravno da vam je dijete psihički i emotivno zlostavljano, samim tim što se razvodite. prvi tim kod kojeg smo započeli postupak mirenja je mene i supruga poslao na bračnu psihoterapiju, cijelu obitelj zajedno sa djecom u psihotrauma centar na razgovor, a kad ništa od toga nije urodilo plodom, prijavili su nas policiji zbog emocionalnog zlostavljanja djece, pa smo čučali satima u policijskoj stanici i davali izjave. to vas poprilično može ohladiti. dakle, ako se posao hoće obaviti kako treba, onda se i može. ukoliko želite pomoći svom djetetu, a vjerujem da želite, ne gubite vrijeme hodajući po različitim uredima centra, jer to zaista nije niti njihova briga, niti njihov posao. u zagrebu postoji psihotrauma centar u dječjoj bolnici u klaićevoj, kao i slična ustanova u gajnicama, proizašla iz njihovog centra. oni mogu pomoći vašem djetetu da prebrodi teške trenutke sa što manjim posljedicama. to im je posao, koji prema mom iskustvu rade dobro. imajte na umu da ih zanima samo pomoć vašem djetetu, a ne odnosi između vas dvoje. nazovite centralu u klaićevoj, tražite psihotrauma centar i oni će vas dalje savjetovati, da li će vas primiti oni, ili će vas proslijediti u gajnice. pitajte da li vam treba uputnica od djetetovog liječnika (u moje vrijeme je trebalo).moja vam je sugestija da nalazima ne mašete na centru kao dokazom protiv vaše bivše, suzdržite se ukoliko želite da vas ozbiljno shvate. ono što vaša bivša radi svakako nije u redu, i ne vjerujem da joj to itko normalan odobrava. ukoliko je sama razgovarala sa psihologom u centru, sasvim sigurno su je upozorili da to nije dobro za dijete, ali ni za nju. nismo bili tamo, pa ne znamo ni vi ni ja psiholozima na centru niti nije posao utvrditi tko je lud, a tko normalan, nego napraviti profil ličnosti. ako vam kažem da sam svoj postupak mirenja započela 1998, te da se do dana današnjeg nisam razvela, i da sam sve te godine pod paskom centra, onda znate da je vaša tvrdnja s početka posta totalno neutemeljena. nemojte zaboraviti da ste tim ljudima vi i vaša supruga tek jedni od mnogih koji se nisu u stanju dogovoriti. vjerujem da se tijekom dana naslušaju svakakvih gluposti.imajte to na umu i zaboravite ogorčenost. i nemojte nipošto istamburati bivšu. sasvim sigurno neće postati pametnija zbog toga držite se i pomognite djetetu, jer ponašanje svoje bivše ne možete promijeniti. dok ne shvati sama. sretno

mogu shvatiti da razvod i ostavljanje bole i da je ženi teško, ali stajati na prozoru i prijetiti da ćeš se baciti...pa, to mi je malo ipak previše pomaknuto razgovor sa profesionalcem koji je uvijek na strani onog koji je potažio pomoć, koji ne moralizira i ne pametuje, uvijek može pomoći da se izbaci gomila nakupljene frustracije i bola na neki manje destruktivan način barem je moje iskustvo takvo mada, imaš pravo, pomoć mora potražiti sama.

mislim da ćeš se složiti samnom da je jedna stvar nekoga slati na psihijatrijsko vještačenje, a sasvim druga dobronamjerno mu savjetovati da potraži pomoć žalosno je da je kod nas još uvijek sramota tražiti psihološku pomoć, dok je vani stvar prestiža imati vlastitog psihijatra