pahuljicazg

pa, kad je tema meni posvećena, bio bi red da je ja i završim o mariji ne želim trošiti riječi, ali smatram za potrebno ispraviti te navesti nekoliko činjenica: 1. na legalisu nikad nisam otvorila temu 2. nemam dijete, imam dvoje djece 3. svekar mi je odavno pokojni 4. djeca žive samnom, nikad nisu živjela s ocem 5. jedna sam od rijetkih koja ima pozitivna iskustva s centrom, što sam i opisala u jednom ili dva poduža posta 6. nemam pojma o pravu i rijetko sudjelujem u raspravama (osim ako me netko baš ne raspali ), ali nadam se da je ono što sam pisala bar nekome bilo od koristi i pomoći 7. hobistički se bavim izradom nakita... 8. ....a mogu i pomoći pri riješavanju redoks jednadžbi

pa, za otkrovenje da sam "slučaj" iz obiteljskog bilo je dovoljno samo pregledati moje postove u kojima sam opisala svoja iskustva s CZZS-om, a koja apsolutno nemaju veze s pravom. nadam se da su bar nekome koristila, da je bar netko vidio da se u centrima može odraditi i daleko više od onog što se prezentira kao jedino moguće, te kako to izgleda. i ne, nemam potrebu liječiti se na onima koji su ovdje pali s neba (izvrsno ste se opisali, svaka Vam čast), ali mi izrazito smeta kad onim "slučajevima" poput mene u situaciji kad im nikako nisu potrebne pogrešne informacije prodajete muda pod bubrege i još ste silno ponosni zbog toga. koji su Vaši motivi, potrebe i projekcije i što liječite hobističkim bavljenjem pravom tj. ljudskom nevoljom u ovom ili onom obliku, nije mi poznato i savršeno me ne zanima. a današnji post u kojem se ničim izazvani hvalite kako Vi kao arhitektica lijepo živite, ne zaslužuje ništa drugo nego porugu i ismijavanje. tim više što (navodno) imate 43 godine. pametnom bi bilo dosta, ali za Vas nisam sigurna

i tako je nas sve ovdje prisutne mare promovirala u pravnike... a valjda svi lagano "projiciramo" ka tome, mare bolje zna...

ma fućka se meni za Vas, Maro,ali dođe mi nekako tužno i teško pri duši kad vidim kako osoba mojih godina može biti onako, jel, ovlaš zakinuta, što psikički a što fizikalno... napisah odavno da više neću komentirati Vaše postove, pa sad konačno, još jednom primite izraze mojeg najdubljeg čuđenja te žaljenja i ne, neću Vam dodatno objašnjavati što znači fizikalno

niste razumjeli Marija, Vama treba ugraditi gumbić UREDI na čelo. jeste li sad shvatili, ili treba još dodatnih objašnjenja?

prava je šteta, Marija, što Vama nije ugrađen gumbić UREDI

da, shvatila sam svoju pogrešku s godišnjim čim sam objavila poruku. a obzirom da mi psihijatrija nije struka, a kamoli hobi, ne bih se upuštala u razmatranja što Vas goni da pišete to što pišete, pa ću se zaustaviti na izrazima čuđenja te žaljenja i time završiti komentiranje Vaše teme.

Marija, budite sigurni da Vam nitko nije zavidan na vašem životu, dapače, vjerujem da nisam jedina koja Vas iskreno žali...jer, otvarati ovakve teme, s 43 ili s 25 godina i to s (navodno) godišnjeg odmora...tuga, jad i čemer btw, znam i ja jednog arhitetkta, ali taj se hobistički bavi planinarenjem i izradom namještaja

hobistički složen profil na iskrici, a valjda i hobističko neuko dijeljenje pravnih savjeta na legalisu lele ženo... ako i ostali arihtekti tako žive,dođe mi ih uprav žao

-------------------------------------------------------- Mislila sam prvenstveno na tetovažu, ali i piercing (mislim da ipak ne boli baš toliko, jer ne radi se o milijunu uboda). Depilacija, ograničena, suvremenim sredstvima (reklamiraju neki veet), ajde de. A bol i moda idu zajedno, da. Sjetimo se samo štikla. Perverzan izum. Ima dobra teorija da mizogini smišljaju modu. Moda pri tetoviranju ti velikom brzinom iglom potrgaju gornji sloj kože kako bi ispod mogla doći boja-to je više onak, bockanje (ko da te provuku nabrzinu kroz singericu ), tj. grebanje...zaraste i gotovo ...a pirsing...e, to je jedan, ali vrijedan ubod...na neki način, zauvijek otvorena rana, pogotovo pri pirsanju jezika... između pirsanja i tetoviranja, biram tetoviranje

nikako izuzet prsište, počupat ljubavni tepih i izgledat ko klinjo od 12 godina, to je bit svega al možemo izuzet ramena i leđa, čisto onak, originalnog imiđa radi

biti na moru roneći sa što više seksa?

Hvala XY kromosomskoj kombinaciji na zaštiti od iznesenih napasti nikad ne znaš što te može strefiti pod stare dane...možda poželiš depilaciju vasceloga tela ili jacuza tetovaža istoga hmmm, a pirsing? to me uvijek zanimalo, kako one cure koje imaju neke visuljke u pupku spavaju potrbuške?

na što misliš, na depilaciju ili na tetoviranje, ili i na jedno i na drugo? bol i moda često idu zajedno: - sjetimo se samo bušenja ušiju (ugrijanom iglom ili klamericom kod zlatara), trajne ondulacije, "blajhanja" kose, čupanja obrva, famoznoga "figara" i sličnih uvriježenih i široko proširenih tehnika uljepšavanja, a koje, po pretrpljenoj boli i nisu daleko od tetoviranja. a i depilacije a što se debljine kože tiče...da, naravno da postoje razlike od osobe do osobe, ali svima nam je koža tanja recimo između ručnih prstiju (uvijek progutam knedlu pri pomisli koju je taj bol pretrpio kad vidim nekog tetoviranog između palca i kažiprsta), u blizini zglobova ručnih i nožnih, koža podlaktice s unutarnje strane je nježnija od one na nadlaktici (tamo gdje Popaj ima nacrtano sidro) itd. ispada da je najbolje tetovirat tabane. tj. orožnale pete, kad već podsjećaju na kopita. tam najmanje boli

unatoč svemu opisanome, nisam požalila pa, ne boli gore, od, recimo, depilacije bikini zone voskom (za žene), ili depilacije malo rutavijih prsa (za muškarce), također voskom

sad se sigurno ostali koji čitaju naše opise tetoviranja pitaju što nam je to uopće trebalo

tako to obično ide u životu nadam se da ćeš mudro odabrati

pa da nema slike,no moram reči svaka čast tebi za mjesto tetovaže jer meni to zvuči bolno,bar je mene bolilo tih 20 min.užas,a ipak nije tako osjetljvio područje noge e, tu si se zeznula, manje boli na leđima, nego tamo gdje si se ti tetovirala (puno žila i živaca, tanja koža nego na leđima) ...iako, dva put smo prekidali jer sam skoro pala u nesvjest od bola, a nije puno falilo i da majstoru odvalim jednu šamarčinu pri kraju, toliko me živcirao zvuk igle (zvučala je otprilike kao križanac pomahnitale zubarske bušilice i kutne brusilice na nečem metalnom)

pa na forumu je, vidi dlakavi post br. 40 mi tetovirane izgleda nemamo pravo uvida u slike

ja imam tetovažu, keltski polumjesec, na leđima, malo iznad desne lopatice

Zakon o zaštiti od nasilja u obitelji (čl. 4.) definira nasilje u obitelji kao: svaku primjenu fizičke sile ili psihičke prisile na integritet osobe, svako drugo postupanje jednog člana obitelji koje može prouzročiti ili izazvati opasnost da će prouzročiti fizičku i psihičku bol, prouzročenje osjećaja straha ili osobne ugroženosti ili povrede dostojanstva, fizički napad bez obzira je li nastupila tjelesna ozljeda ili ne, verbalni napadi, vrijeđanje, psovanje, nazivanje pogrdnim nazivima i drugi načini grubog uznemiravanja, spolno uznemiravanje, uhođenje i svi drugi načini uznemiravanja, protupravna izolacija ili ograničavanje slobode kretanja ili komuniciranja s trećim osobama, oštećenje ili uništenje imovine ili pokušaj da se to učini. Kazneni zakon (čl. 215a) nasilničko ponašanje u obitelji opisuje kao čin kojim član obitelji nasiljem, zlostavljanjem ili osobito drskim ponašanjem dovede drugog člana obitelji u ponižavajući položaj. Prema Zakonu o zaštiti od nasilja u obitelji počinitelju nasilja u obitelji može se izreći novčana kazna i kazna zatvora, te zaštitna mjera. Prema članku 7. istog zakona sud može izreći slijedeće zaštitne mjere: obavezni psihosocijalni tretman zabrana približavanja žrtvi nasilja zabrana uznemiravanja ili uhođenja osobe izložene nasilju udaljenje iz stana, kuće ili nekog drugog stambenog prostora osiguranje zaštite osobe izložene nasilju obavezno liječenje od ovisnosti mjera oduzimanja predmeta koji je namijenjen ili uporabljen u počinjenju prekršaja Sud može izreći zaštitne mjere na zahtjev osobe izložene nasilju u obitelji, policije ili po službenoj dužnosti. Prema Zakonu o kaznenom postupku počinitelju nasilja u obitelji sud može izreći i mjere opreza. Prema članku 90. Zakona o kaznenom postupku mjere opreza su: zabrana napuštanja boravišta zabrana posjećivanja određenog mjesta ili područja obveza okrivljenika da se povremeno javi određenoj osobi ili državnom tijelu zabrana približavanja određenoj osobi i zabrana uspostavljanja ili održavanja veze s određenom osobom zabrana poduzimanja određene poslovne aktivnosti privremeno oduzimanje putne i druge isprave za prijelaz državne granice privremeno oduzimanje dozvole za upravljanje motornim vozilom Mjera opreza koja je najpogodnija za slučajeve nasilja u obitelji je zabrana približavanja određenoj osobi i zabrana uspostavljanja ili održavanja veze s određenom osobom. ovo je copy/paste sa službene stranice MUP-a, gdje imate i više podataka o nasilju u obitelji, u rubrici "savjeti" bez obzira na Vaše namjere u budućnosti (razvod ili ne razvod), svakako potražite pomoć. proguglajte malo po internetu obiteljske centre, navodno bi mogli pomoći baš u ovakvim situacijama. sretno!

nemojte očekivati da će neradnici na CZSS-u suosjećati s vama i vašom djecom, njih se može impresionirati samo znanjem o vašim pravima, te isključivo PISANIM zahtjevima za poštivanjem istih. jer, kad postoji pisani dokument, mora se uvesti u urudžbeni zapisnik, a kad jednom dobije urudžbeni broj ne može samo tako nestati, niti se po njemu može unedogled nekažnjeno nepostupati...svaki od tih crvića nad sobom ima nadređenog, a i taj ima svog nadređenog...ukoliko ne rade svoj posao, a vi imate papirnate dokaze da ga ne rade, itekako ih predpostavljeni mogu oprati...ali, pomirite se s činjenicom da to traje, jer CZSS i ostatak svijeta nisu u istom vremenskom kontinuumu, kod njih vrijeme bitno sporije prolazi nego kod nas...

@pahuljicazg hvala, hvala, hvala!!! nema na čemu budite dosadni i uporni i dalje, a ako vas još što bude zanimalo, pitajte, može i privatnom porukom

oprostite, ali gospođa psiholog priča notorne gluposti. kada bi zaista željeli odraditi svoj posao, onda bi vam našli kvalificiranog čovjeka (psiholog, socijalni radnik)voljnog odrađivati nadzor još ove jeseni, ako ne odmah, obzirom da je ljeto i godišnji su odmori; bilo tko od njih s centra može to odraditi, a mogu angažirati i vanjske suradnike, umirovljene psihologe ili socijalne radnike. koliko mi je poznato, trebaju suglasnost ministarstva jer se čovjek mora dodatno platiti (u našem slučaju jedan susret mjesečno u trajanju od dva sata + odlazak na informacije u školu za dva klinca = 400 kn, ukoliko se iznos nije izmjenio u posljednjih godinu dana)te vjerojatno obrazložiti zašto je nadzor potreban. zatim trebaju donjeti riješenje o nadzoru koje treba sadržavati program nadzora u kojem se opisuje koje su obveze osobe koja vrši nadzor i onoga nad kojim se nadzor vrši, preporuke kako bi susret s djecom trebao izgledati, itd. lako je moguće da bi i vi dobili nadzor, ali prema mom iskustvu, to nije nešto što bi trebalo smatrati kaznom, niti od toga bježati, ma koliko ružno izgledalo kad dobijete papir na kojem piše da vam je izrečena mjera nadzora nad izvršenjem roditeljske skrbi. mislim da cijela procedura ne bi smjela ni u bunilu trajati dulje od mjesec dana, kakvih godinu. dakle, prisiliti centar da radi svoj posao, a kako se to radi provjerite u postovima korisnika newbie i canis. ne klonuti duhom i hrabro naprijed

nemam pravnog savjeta za vas (drugi su vas već uputili što činiti, puno suvislije i trezvenije nego što bih ja to učinila), ali mogu vam dati moralnu podršku, ako vam to išta znači. iz vlastitog iskustva vam mogu reći da se u ovakvim situacijama puno toga čini nesuvislim i nepravednim, ali treba sačuvati živce i ne uzrujavati se baš zbog svake gluposti koju izrekne suprotna strana, jer to ipak puno više govori o njima kao osobama i vjerodostojnim svjedocima, nego o vašem bratu kao ocu. vjerujem da je i sudac tako procjenio