pahuljicazg

ukoliko smatrate da je tim u centru pristran, možete tražiti njihovo izuzeće. dobro argumentirajte svoje pretpostavke i pokušajte. ne sjede u svim uredima centra retardirane babe, možda će si netko drugi dati više truda i pomoći svima, a prvenstveno mami koja je očito otišla pa-pa samo, ukoliko vam uspije, pripremite se na to da će se cijela procedura koja se provodi pri pokušaju mirenja ponoviti, kao da je nikada nije ni bilo, uključivši tu i ispitivanje djeteta.

hm, izgleda da si se namjerio na pravu protiv mene je moj muž podigao ne znam koliko optužnica i zavrtio jako puno parnica, između ostalog i zbog zlostavljanja djece nikad me nisu zvali na sud, a kad je prošlo dovoljno vremena i on se ohladio, povukao je optužbe gdje god možeš, eskiviraj, šalji odvjetnika na sud (zato ga i imaš da ti ne moraš gubiti vrijeme) i nadaj se da će se bivša smiriti čuvaj živce i čuvaj novce, nemoj se dati zavesti pa se početi tužakati s njom...koliko god nam je pravni sistem vriti, neke bajke ne mogu niti oni baš progutati, jer ona sve što tvrdi, mora i dokazati... pusti je da te tužaka, na kraju će najviše naštetiti sama sebi, a dugoročno gledano, okrenut će i dijete protiv sebe samo ostani miran i ne daj se isprovocirati sretno ti

to sto vas netko salje na vjestacenje meni govori da brine o sudbini djeteta jer ako ste zaista zdravi, svi sretni, ali ako niste sprijeceno je zlostavljanje djeteta. Prema tome to sto ste X godina bili u zdravom braku ne znaci da ste zauvijek podobni za odgoj djeteta. Negdje sam na forumu vec procitala i citirala DIJETE VAS NE CINI RODITELJEM KAO STO VAS KLAVIR NE CINI PIJANISTOM! mda, očito nisi bila na vještačenju, mada smatram da bi ti svakako trebalo, s obzirom koliko si agresivna i povodljiva pa da ti objasnim to je itekakva gnjavaža za djecu i suludo je bacati tolike novce (hej, 10.000 kuna) da bi se nekome nahranio ego... ali, u svemu lošem ima i dobroga u mom slučaju je dokazano da otac nije sposoban za odgoj djece

kao što sam ti već napisala, sudac može tražiti izvještaje o poslovanju firme, ako si vlasnik prema tome, plaća očito nije jedina osnova za alimentaciju ali pokušaj se za svaki slučaj raspitati kod odvjetnika, ili ako ikako možeš kod sudaca općinskog suda ili tako nekog sretno ti

pratim tvoje postove već neko vrijeme i čudi me količina agresije koju iskazuješ prema ženama koje samo pokušavaju izboriti alimentaciju za svoju djecu (izdržavanje djece od strane roditelja je njihovo pravo i obaveza, ako nisi znala) napisala si jednom da si prije s istom dozom agresije napadala bivšeg supruga jer su te loše savjetovali, kao i da si sada sa bivšim u divnim odnosima, jer, gle molim te čuda, ne tražiš ga da ti daje novac za dijete (ili djecu) da li ti je ikad palo na pamet da si ti ta koja im uskraćuje njihova prava? ili te opet netko loše savjetovao? možda za koju godinu shvatiš da su ti opet krivo rekli, pa promijeniš metu svoje agresije... ili, za promjenu, da počneš misliti svojom glavom, ha? kažu da ne boli....

Mario P. (26) osumnjičen je za nasilničko ponašanje u obitelji, prijetnje i zapostavljanje svoga maloljetnog djeteta. Do sada je kazneno prijavljen 154 puta zbog razbojstava i droga. Zbog posljednjih kaznenih djela, priveden je u istražni centar zagrebačkoga Županijskog suda, te mu je nakon ispitivanja određeno zadržavanje. Sumnjiči ga se za zlostavljanje 22-godišnje supruge i djeteta, koje nema ni godinu dana, piše Večernji list. Suprugu je psihički i fizički zlostavljao od 19. ožujka 2005. do 11. lipnja 2006. Sve je počelo svega tri dana poslije njihova vjenčanja, kada ju je trudnu pretukao. Prijetio je da će "joj kukom iz trbuha izvaditi nerođeno dijete". U to vrijeme obitelj je živjela u Splitu, a kada su došli u Zagreb, zlostavljanja su se nastavila. Tako ju je 2. svibnja udario šakom u glavu, dok je u naručju držala njihovo dijete. Sve je kulminiralo 10. lipnja 2006. kada je pijan došao kući. Opet je pretukao ženu te joj doslovno zavrnuo vratom. Nesretna žena uspjela je bosa pobjeći iz kuće, no Mario P. ju je sustigao i počeo rukama i nogama udarati po tijelu. Zapomaganje nesretne žene čula je susjeda, koja joj je htjela pomoći, no nasilnik je i njoj zaprijetio ubojstvom, te je nastavio tući suprugu. Pretučena žena ipak je uspjela pobjeći i pozvati policiju, koja je privela nasilnog supruga. Mario P. nasilno se ponašao i dok je davao iskaz istražnoj sutkinji, pa je sve vrijeme bio vezan lisičinama, a u sudnici je bilo i dodatno osiguranje, piše Večernji list. bit će da je ona teško poremećena, a on njezina žrtva...

I gdje je tu pravda?? nema tu pravde.... a sad ću ti ispričati našu priču iz perspektive moga muža.... on, naime, ne može vidjeti djecu drugačije nego pod nadzorom jednom mjesečno i vodi se kazneni potupak protiv njega,a tome sam kriva ja, jer sam izmislila da je zlostavljao djecu... i, on ne želi plaćati alimentaciju (daje osamsto kuna za dva klinca), jer me na taj način kažnjava što sam ga maknula i, što mu, po njegovom mišljenju, onemogućavam da ih vidi novaca prema vlastitoj tvrdnji ima, ali mi ne da, jer nije zadovoljan kako klince odgajam (maltretiram ih tamo s nekim engleskim umjesto da ih upišem na košarku, ili da, još bollje, gljivare u parku ne bi li se navukli na nekakvu drogicu, tako da mogu i za to biti kriva) iz čistog očaja, jer doista ne znam više što bi, (hm, tužit ga državi koja nas godinama nije u stanju razvesti,i spremiti ga u zatvor, odakle mi sasvim sigurno neće stići ni ovo malo para što mi daje) sjela sam s djecom i dogovorila s njima da prekinemo kontakte s tatom dok se ne sredi... nije da se želim igrati boga, ali kaj da napravim?

Jesi htjela rastavu???-jesam!! Jesi otišla??-jesam!! Jesi dobila alimentaciju??-jesam!! Jel imaš i djete??-imam!! Pa šta hoćeš više koju p..ku materinu?? dakle dragi zip, ja sam htjela rastavu jer me moj bivši muž tukao i jer su me već i djeca počela maltretirati vjerujući da je to baš tako kako treba biti otišla nisam, jer sam u svom stanu, a muža sam se jedva uspjela riješiti (tri mjeseca smo hodočastili na centar i svakodnevno mlatili dok djece nije bilo, jer se on nije dao van) alimentaciju nisam dobila, jer je država u našem razvodu totalno zakazala (razvodim se punih sedam godina) da, i imam djecu, koju sam jedva dobila jer ih je centar htio dodjeliti ocu, koji je bio divan i krasan, a ja sam bila živčana luđakinja koja više nije bila sposobna normalno govoriti, da bi se kasnije na psihijatrijskom vještačenju koje je sam tražio pokazalo da nije podoban za odgoj djece i koju još p...materinu želim? pa, želim malo pravde, za početak a to bi bila nekakva razumna alimetnacija, od koje bih svojoj djeci mogla priuštiti i više nego što im sada mogu ima li tu nešto pogrešno?

moj bivši suprug također ima svoju firmu, i sudac je umjesto podataka o visini plaće (vjerojatno poučen iskustvom da si ljudi isplaćuju minimalce) tražio podatke o poslovanju firme ne znam da li je to praksa, ili iznimka, ali u svakom slučaju, kao mama koja se nije uspjela izboriti za ikakvu alimentaciju od države, nego se mora zadovoljiti sa osamsto kuna za dva sina školarca koje otac daje po vlastitom nahođenju (vjerujem da ćete se složiti samnom da cifra zaista nije odgovarajuća) ne bih vam savjetovala da idete na minimalac ali, vi znate najbolje pozdrav, želim vam da vam se bivša što prije smiri

UZDRŽAVANJE Članak 206. Uzdržavanje je dužnost i pravo roditelja i djece, bračnih i izvanbračnih drugova i srodnika u ravnoj lozi, kada je to pred­viđeno ovim Zakonom. Članak 207. Osobe iz članka 206. ovoga Zakona međusobnom uzdrža­vanju pridonose prema svojim mogućnostima i potrebama uzdr­ža­vane osobe. Članak 208. Odricanje od dužnosti i prava na uzdržavanje nema pravnog učinka. I. UZDRŽAVANJE DJECE, RODITELJA I DRUGIH SRODNIKA Članak 209. Roditelji su dužni uzdržavati svoje maloljetno dijete. Članak 210. (1) Dijete koje se redovito školuje roditelji su dužni uzdržavati i nakon punoljetnosti. (2) Punoljetno dijete koje je završilo školovanje, a ne može se zaposliti roditelji su dužni uzdržavati godinu dana nakon školovanja. (3) Punoljetno dijete koje zbog bolesti, mentalnog ili tjelesnog oštećenja nije sposobno za rad, roditelji su dužni uzdržavati dok ta nesposobnost traje. eto tako piše u Obiteljskom zakonu

psihijatrijsko vještačenje se prema mom iskustvu može zatražiti u brakorazvodnoj parnici, a sudac odlučuje da li će se provesti, kao i vještaka koji će ga provesti nakon što se uplati predujam (u moje vrijeme je iznosio 10.000 kuna) ne znam da li je to pravilo, ali troškove vještačenja snosi ona strana koja ga zahtjeva (bar je tako bilo u mojem slučaju) ružan je osjećaj kad te netko šalje na vještačenje, ali bože moj, to više govori o onome tko ga traži nakon X godina braka, nego o onome kojeg se šalje e da sudac može odlučiti i hoće li se vještačenju podvrći obje strane, a ako se radi o malodobnoj djeci i da li će se i ona vještačiti

nažalost, ništaVam utješno nemam za reći...ja sam svoju tužbu za razvod braka predala u 4.mjesecu 1999.godine, znači, prije punih sedam godina.Još se nisam razvela.Djeca su odlukom centra dodjeljena meni, ali tek nakon što sam svojeručno izbacila supruga iz stana, jer nisu htjeli donjeti nikakvu odluku sve dok smo živjeli zajedno...to je značilo tri mjeseca totalnog pakla, davanja kojekakvih izjava na saslušanjima, a onda povratak u isti jednoipolsobni stan...do dana današnjega nemam nikakvog riješenja na osnovu kojeg mogu ostvariti pravo na alimentaciju (u sklopu brakorazvodne parnice moj odvjetnik je privremenom mjerom tražio određeni iznos, na što se sudac nije niti osvrnuo), tako da za dva klinca koja sad već idu u školu momentalno dobivam osamsto kuna, kad on hoće i ako hoće....valjda bi trebala biti zadovoljna, jer smo krenuli od šesto, a ima i toliko onih koji ne plaćaju ništa...dugo vremena sam i ja poput Vas stojički podnosila njegovu bezobraštinu i cinizam sve za dobrobit svoje djece, ali sad mi je stvarno prekipjelo, pa smo odlučili bojkotirati tatu dok ne počne davati svotu koja je klincima potrebna...ja na žalost ne znam drugi način, jer od centra i od države nikakve koristi, eventualno suosjećajni pogledi i tapšanje po ramenu... držim Vam fige i nadam se da ćete proći bolje nego mi

iskreno, ne znam koliko bi mi pomoglo u životu kad bi svog muža od kojeg se pokušavam razvesti punih sedam godina smjestila u zatvor na godinu dana...ne bi mi platio niti ovih osamsto kuna koje mi plaća za dva sina školarca, a s kojima ne mogu pokriti niti troškove njihove prehrane u školi (ja radim ko sivonja, jedan redovni i jedan honorarni posao pa ne stignem skuhati ručak svaki dan)...kad mu kažem da je to malo premalo novaca smije mi se u lice...i zapravo, i nisam ljuta na njega...ljuta sam na državu koja mu dopušta da se tako ponaša, a s druge strane mene prisiljava da mu šaljem djecu na susrete jednom mjesečno s kojih se vraćaju promrzli i često ozljeđeni...Nakon sedam godina izlaženja u susret njegovim pravima i razmišljanja o tome kako je dobro za moju djecu da se druže s ocem pa makar i pod nadzorom i makar dolazili kući kakvi dolaze, razmišljam o tome da mu susrete s djecom jednostavno uskratim...pa nek nauči da prava proizlaze iz određenih dužnosti...