Vida

Eto Leonardo, malo više truda i malo više šetnje forumom, Krasnooka je neki dan slala primjer tužbe za sporazumni; za početak dovoljno.Pozdrav, V.

Štovani Skinny, Ukoliko ste već u situaciji da razmišljate o raspadu braka, tj. o mogućem razvodu onda Vas ne bih savjetovao da ulažete u nekretninu, koja bi za trajanja braka postala bračna stečevina (neovisno o tome što supruga ne bi s vama dijelila trošak kredita) pa biste je na koncu morali dijeliti. Slobodan sam uputiti Vas na druge postove po ovom pitanju, čisto da dobijete uvid u složensot takve situacije, pozdrav, V.

Štovana, Pokušajte stupiti u kontakt sa Centrom za građanske inicijative, G-đa Biserka Momčinović, tel: 452696 i potražiti savjet. Svakako se potrudite pronaći gospođu jer je riječ o vrlo humanoj osobi. Pozdrav, V.

Tama bok! Nema veze, sve je OK. čekaj, čekaj.... da razlučimo: u ovih pet godina dvaput si dala zahtjev, i pretpostavljam povukla. Sad po ovom najnovijem bili ste već na raspravi ali je prekinuto njegovim odlaskom u zatvor. Jesam li dobro skužio? Znači da je još uvijek aktualno i ne misliš ga povuć?! Misliš li ako bi pričekala tih nekih 5-6 mjeseci, sva ta imovina otišla u nepovrat a računi na banci presušili? Mislim da je za sada solucija No.1 za tebe najprihvatljivija, da se u međuvremenu toplo nadaš da sve neće otići u nepovrat i da će tvoje cure osim uzdržavanja ipak nešto dobiti. U međuvremenu osvrni se oko sebe, pokušaj naći posao negdje drugdje, znam koliko je to teško, ali možda nešto ipak iskrsne,da se odseliš iz te sredine i počneš negdje drugdje novi život. Pozdrav i puno sreće, V.

Tama bok! A da li ste pokušali, osim usmeno, pismeno dostaviti zahtjev da se vaša situacija riješi? Tada se moraju očitovati. Mislim da najprije morate raščistiti sami sa sobom da li imate snage i volje boriti se za ostvarenje svojih prava. Jer sve predložene legalene solucije moraju se sprovesti isključivo uz vaš pristanak. Znači ako se upiustite u borbu, morate izdurati do kraja, pa šta bude. Vi jednostavno morate nešto poduzeti, eto, kažete da Vam i posao visi. Grozno je što ni tu nemate razumijevanja. Ako se odlučite za soluciju da sama nastavite onda Vam preostaje da tražite uzdržavanje za djecu i da sve ostalo pokušate zaboraviti. Ne odustajte! Pozdrav, V.

Zaista ste u nezavidnoj situaciji koja nije od jučer pa Vam iz dana u dan postaje sve teže. I Vi i djeca nosite ogroman teret, međutim, teško da ćete legalnim putem "istjerati" svoja prava i prava djece obzirom na cjelokupnu situaciju. Sve ono što biste mogli ili ste i pokušali pada u vodu onog trenutka kad shvatite da bi se Vama ili djeci moglo nauditi. Eto i to sa sudskom zabilješkom, kao što bi bio slučaj sa potraživanjem uzdržavanja za djecu za cijelo proteklo vrijeme od kad ste ga napustili. Nailazite jednostavno na zid kamo god se okrenuli. Ja da sam na Vašem mjestu ipak ne bih odustao od posjeta Centru, valjda postoji netko voljan saslušati Vas i dati Vam kakav koristan savjet da biste ostvarili svoja prava i prava djece. Imate podršku a nadam se da će se još netko javiti s kakvim korisnim savjetom, pozdrav, V.

Harry, Ispričavam se zbog svoje iskrenosti i osobnim shvaćanjima te pogrešnom tumačenju vašeg "problema". Iz svega naknadno iznijetog u Vašem pismu ne vidim onda čega se bojite i u čemu se uopće sastoji vaš problem, zbog kojeg by the way ne možete spavati, ako je to sve u vašem životu zamišljeno kao bajka. Želim vam puno uspjeha u zajedničkom životu, V.

Štovani Harry, Navodi iz vašeg pisma prilično su zbunjujući i upućuju da nije jasno tko je koga varao, tko vara i tko će nastaviti varati. Ni Vi ni buduća majka ne možete izostaviti biološkog oca i on ima pravo priznati očinstvo, ukoliko ustraje na tome. Usuđujem se također primijetiti da oboje imate potpuno krive predodžbe o roditeljstvu: vi želite zadržati to dijete i odgajati ga kao Vaše. Vrlo plemenito i za svaku pohvalu. Međutim, istodobno kažete da nemate "averziju" prema tom nerođenom djetetu, što ću protumačiti kao neprikladan izraz, vjerujući da ste htjeli reći da osjećate simpatije prema tom još nerođenom djetetu i da ste ga spremni zavoljeti. Dragi Harry, bez uvrede, poanta cijele ove priče je da ni Vi ni vaša zaručnica ne shvaćate što znači ni D... od riječi dijete jer vam je glavna preokupacija da se onaj drugi, tj. biološki otac ne bi brže bolje oženio i tražio da mu se dodjeli dijete. Čovječe, to je još zametak a Vi se igrate ping-ponga s njime. Uviđate li s koliko nepromišljenosti ulijećete u nešto što se životom zove? Žao mi je što vam to moram reći, ali da li ste stvarno promislili? Da li ste svjesni kakve moralne i ine kvalitete može imati vaša zaručnica kad se ovako odnosi prema ljudima i nerođenom djetetu kojem a priori uskraćuje biološkog oca. Zar ne razmišljate da bi se to vama jednog dana isto tako moglo dogoditi u puno težem obliku. Ne ulazim u moralne i ine osobine drugog čovjeka, ma kakav bio, on na diejte ima pravo, ako ništa a ono barem znati da je budući otac. Upamtite, dijete nije predmet, najmanje predmet upravljanja vas i vaše zaručnice, manipulacije, igre...Ako vam to nije jasno dajte si malo truda pa pročitajte barem 50% ovih postova da biste saznali što se podrazumjeva pod pojmom DIJETE, RODITELJSKA BRIGA I SKRB, pokušajte shvatiti da dijete nije diobena cjelina, već individua koja ima pravo na pravilan odgoj i usmjerenja. Žao mi je što tako razmišljate, Pozdrav, V. :oops: :oops:

Štovana, S odgovorom kojeg ste dobili od Reality u cijelosti se slažem: okrenite se sebi i svojoj djeci. Počnite konačno živjeti kao da ga nema, i onako ste prepušteni sami sebi, jer koliko uočavam ni najjuža obitelj Vam nije "naklonjena". Začuđuje, međutim, par činjenica iz Vašeg posta. Kažete da živite odvojeno već pet godina i da ste za to vrijeme dva puta podnijeli zahtjev za razvod. Začuđuje isto tako da u svo to vrijeme niste "uspjeli" isposlovati da barem u jednom od tih stanova živite s djecom. Vaša situacija vezano za to da je to ipak period od pet godina i dalje ostaje nejasna. Niste naveli da li ste zaposleni jer se iz ovoga daje naslutiti da ste sve poslove prepustili "vještoj" ruci Vašeg supruga, toliko vještoj da je i vas i djecu ostavio bez doma i sredstava. Najprihvatljivija solucija bi u ovom slučaju za Vas bila da se što prije "osamostalite", eventualno pronađete posao, ako niste zaposleni, prestanete ovisiti materijalno o drugima, sačekati da se situacija smiri obzirom na milje o kojem pričate, i onda poduzmete korake oko razvoda. Ali ovaj puta definitivno. U međuvremenu Vam ne preostaje ništa nego osloniti se na vlastite snage i krenuti naprijed, ne osvrćući se na ono: što je moglo biti da je moglo biti. Isto tako sam mišljenja da bi vam CZSS mogao izići u suret u ovakvoj situaciji. Nije također poznato je li u periodu odvojenosti plaćao za djecu ili nije. Dajte si malo truda i ne odustajte u naumu da morate pomoći sebi i svojoj djeci, budite uporni, morate naći odgovor. Puno sreće, V.

Štovani Krokić! Svaki komentar je suvišan. Ovo što iznosite su vaša subjektivna shvaćanja na koja imate pravo. Samo napominjem da se iz navedenog posta ne da naslutiti ništa od onog što navodite. Ja čitam forum, usput da vas podsjetim, pročitao sam i pravila foruma. Usuđujem se primijetiti da ste nešto od toga Vi zasigurno propustili. Pozdrav,

Pokušaj zauzdavanja sarkazma totalno bezuspješan. O pokušaju "ostati normalan" do kraja odgovora nemam komentara. Pozdrav,

Pitanje na koji ste si dali truda odgovoriti i čovjeka nazvati "đubretom" ni jednom riječju ne nagovješćuje da bi to čovjek mogao stvarno i biti. Gospođa se želi razvesti i regulirati imovinski status. Isto tako ne navodi da želi nekog prevariti i "biti pametnija". Jednostavno traži savjet kako postupiti i za pretpostaviti je da želi fer podjelu. I zašto bi netko nekoga morao izbacivati iz kuće? Jedino se mogu složiti s vama da ljudi sjednu, popišu imovinu i dogovore se oko toga (moguće je čak i bez prethodnog sexa), sve eventualne dugove (po kreditima i slično) i da zajednički odrede, ukoliko je dogovor moguć, što kome od zajedničke imovine. Irelevantno je što je vlasništvo nad kućom upisano na nju i što ona plaća kredit za kuću. Ukoliko je ta imovina stečena za vrijeme trajanja brak zna se da je to bračna stečevina i da se dijeli na pola. Tko će kome što ostaviti i nastaviti s plaćanjem kredita, s time da se dogovore o isplati onog drugog, stvar je njihova dogovora. Sve ovisi što još zajednički posjeduju. I zato im ne trebaju krila da bi "letjeli". Pozdrav

Od savjetovališta neće dobiti poziv. U savjetovalište idu dragovoljno oba supružnika.

Slažem se sa Juicy kad kaže da bi najbolje bilo kad biste se s njime mogli dogovoriti oko toga. Jer pokušajte situaciju gledati iz drugog ugla, tj. pokušajte se postaviti u njegovu kožu i razmisliti kako biste se vi ponašali vezano za viđanje djeteta kad biste bili negdje u inozemstvu, vezani za posao, drugu obitelj i putovanje. Pokušajte dogovoriti s njim vrijeme dolaska u posjet, da ne MORATE (ova velika slova nešto znače) slati dijete njemu ili mu biti na raspolaganju. To vrijeme koje će on provesti s djetetom organizirajte se za sve ono što ne stignete dok je dijete s vama. Probajte npr. da dijete bude s njim više dana (ako je to izvedivo iz inih razloga), a vi da se malo odmorite. Dakle, okrenite okolnosti u svoju korist i bit ćete daleko zadovoljniji ako to vrijeme posvetite sebi, svojim zanimacijama i hobijima a manje razmišljate o ovim stvarima tko se kome prilagođava. Svi mi nešto "pojedemo" na račun djeteta. Ukoliko on nije ničim pokazao da zanemaruje dijete, a samim tim što ga viđa i želi i dalje viđati pokazuje da nije, ne vidim zašto se ne bismo malo prilagodili i omogućili im lijepe trenutke. Pozdrav, V.

Bok! Dakle situacija je sljedeća: vaši starci su dali za 1/3 vrijednosti stana, vi otplaćujete kredu od 2/3 vrijednosti. Namjestili ste stan. Vaša cura živi s vama 3 mjeseca. Željeli biste regulirati stvar da se točno zna šti je vaše a što njeno u slučaju da dođe do razlaza. Međutim sredina u kojoj živite bi se zgrozila?!. Što napraviti da budete svi zadovoljni? Ukoliko biste u zajednici nastavili otplaćivati kredit (ne znam o kojem je iznosu riječ i na koliko godina, ali se ukupan iznos duga može izračunati) ne znam koliko bi bilo pošteno da vi sami i dalje otplaćujete kredit podrazumjevajući pri tom da stan u tom slučaju postane vaš, a da ona doprinosi s ostalim troškovima koje će kasnije morati dokazivat ( a da pri tom faktički ne posjeduje ništa)i. Ukoliko ne želite napraviti kako vam je predloženo, zbog mišljenja okoline, onda će u završnici stan biti po pola, tim više ako ona bude učestvovala u plaćanju obroka kredita, vaši starci zaboraviti na onu jednu trećinu radi dobrobiti braka i budućih unuka. Razmislite dobro kako da pravno i moralno to bude OK. Pozdrav,

Kad biste bili manje "anonimni", ali eto... Račune tražite R1 što znači povrh računa iz kase još dodatni koji će sadržavati vaše ime i prezime i vaš JMBG. Samo takvi računi se priznaju. Ukoliko se radi o poboljšanju stanovanja, u što spada i krovište to će vam biti priznato. Nije mi jasno da ne postoji vlsnički list, pokušajte ga izvaditi na sudu kad budete popunjavali poreznu prijavu ili čak i ranije. Trebate priložiti original račune ali vam savjetujem da napravite kopije istih, zlu ne trebalo, ako nekada budete morali dokazivati koliki je vaš udio sredstava uloženih u kuću. Adresa treba biti ista i na poreznoj prijavi. Pozdrav, V.

Bok mama12! U braku postoji bračna stečevina i vlastita imovina. Budući je stan darovan vama za pretpostaviti je da on ostaje vama kao i sva potraživanja vezana za to, na koncu, vi ćete "uživati" u tom uređenom stanu, ako ništa, a ono barem sljedećih 12 godina dok se taj kredit ne otplati. Što se auta tiče piše da glasi na njegovo ime. Tko plaća taj kredit od 12.000 EUR?) I koliko dugo još mora plaćati? Koliko iznose pojedinačni krediti, na vas i njega? Irelevantno je tko je koga hranio i oblačio i tko je kupovao tehniku. 5.000 eur je gotovo onih 6.000 za koliko je vaš auto prodan. Znači da si lijepo stavite na papir kolika su potraživanja po kreditima (izostavite ono za uređenje stana) jer vama stan ostaje, i lijepo to podijelite. To može biti vaš prijedlog koji naravno ne mora biti prihvaćen. Uvijek se možete nagoditi tj. dogovoriti kako to kaže Lidija666 sve lijepo prodati pa podijeliti. Sretno i bok!

Pozdrav, Zdravstvene usluge u koje spada i popravak zubi na temelju ispravno ispostavljenog računa od davatelja usluge ulaze u olakšice za priznavanje osobnog odbitka prilikom podnašanja godišnje porezne prijave. Ukoliko je supruga uzdržavani član to već ulazi u osobni odbitak vas kao podnositelja porezne prijave, znači da će vam se priznati samo troškovi koji sami učinite. U svakom slučaju se isplati priložiti izvorni račun, pa ako još k tome imate izdataka na lijekove, otropedska pomagala ili slično, ako ste u međuvremenu imali izdatke oko uređenja stana, tj. poboljšanja stanovanja to vam se dakako isplati učiniti. Pozdrav

Bok! Možda nisi dobro formulirao pitanje, pretpostavljam da si htio biti što kraći pa je tako ispalo. Ja sam otac osmogodišnejg djeteta, u vrijeme razvoda je imao četiri godine. Već tada je dijete puno toga shvaćalo a siguran sam da bi razgovorom došao do saznanja što dijete zapravo želi. Nisi naveo da li je upoznato sa situacijom da se razvodite. Osim toga izgleda da te muči, kao i mene da se nisi dovoljno borio za njega. Zato je dakako i poželjno da se razgovara, da mu objasnite da ga oboje podjednako volite, pa ako i ispadne drukčije od očekivanog da ćeš uvijek biti tu, kad god to zatreba. Prije svega važan je dogovor s majkom, jer ako se ona protivi onda je situacija drukčija. Svakako nastoj biti što više prisutan u njegovom životu, pročitaj sve što se da pročitati o tome kako djeci treba pristupati,kako ponašati nakon razvoda, jer ona prije svega osječćaju krivnju da su ona tome iz njima neznanog razloga doprinijela. I malo tko od njih da neće željeti da ostanete zajedno, a kamoli d se od njega traži da se opredjeli za nekog od roditelja, time se sva težina jedne jako važne odluke stavlja djetetu na leđa i moguće je da teret odluke sam nosi godinama. U svakom slučaju će osjećati da je baš ono iznevjerilo jednog roditelja. Ali, kažu da vrijeme liječi sve rane, s vremenom će shvatiti da ima čvrsto uporište u tebi, ako ti ne bude dodjeljen na brigu i odgoj, da ćeš biti upoznat sa svim njegoim željama, aktivnostima, nepravdama koje je doživio u školi. Ja sam moga ove godine odveo na kampiranje, imali smo predivnu komunikaciju jer nije bilo ni TV ni Pc, ni play station, čovječe koja mi je to bila nagrada. Zato ne očajavaj, razgovaraj što više s njim jer njemu je najteže u ovim trenucima. Mi odrasli ćemo shvatiti, ali što misle te male glavice bit će teško dokučiti, ma koliko im bili blizu. Ali trud se isplati, vjeruj mi.Važno je da odjednom ne nestane one sigurnosti koju je osjećao uz oba roditelja, promjenit će se štošta, počeci su teški, ali izdržat će to naši mali, veliki ljudi ako pored njih bude veliki tata,. Pozdrav,

Veki, pročitaj moju osobnu poruku upućenu tebi. Treba razlikovati postupak rastave braka od postupka diobe bračne stečevine. Potraživanja po kreditu spadaju u to, dakle, razumijem tvoju bojazan da ćeš spasti na prosjački štap ukoliko se razvedeš po tim uvjetima. Jedino rješenje je dogovor sa suprugom. Kako ćete to urediti ovisi o vama. Koliko kužim imate kredit za stan i kredit za poboljšanje življenja tj. adaptaciju stana. Ne znam o kakvim je iznosima riječ, a opet mislim ako je kredit na tebi u cijelosti znači da si ti upisan kao vlasnik stana jer si ga po posjedovanju vlasničkog lista i mogao dobiti. Potrebno je utrditi iznos do sad plaćen i jednsotavno napraviti jednu financijsku konstrukciju da nitko ne bude oštećen. Ponavljam, sve to sud ne zanima u postupku brakorazvodne parnice. To su dvije odvojene stvari. Sudeći po iskustvu drugih dobro bi bilo da to u početku riješiš jer se dioba imovine zna otegnuti a onda neminovno dolazi i do prepucavanja preko djeteta i stvari odu do u nedogled. Pokušaj molim te savjetovati se vezano za imovinu da se ne nadješ u situaciji da se stan mora prodati da bi obje strane bile zadovoljene. Pozdrav

Klarice, evo ježim se od tvog odgovora. Tako se to radi Mala! Daj mu vremena za Boga miloga. Daj ga uvuci u sve zajedničko. I skužio sam da si plaha i eto dozvoli da ti kažem, više puta možda podvlačiš crtu iz vlastitog straha. Pravilno razmišljaš, to je sve OK. Samo više vjeruj u sebe i svoje ciljeve i uspjeh je tu. Nemoj očekivati da će na prvu shvatiti što si mislila. otkantaj molim te prijateljice, izvini na izrazu. Najlakše je reći da ga ne bi trpile. Daj malo analiziraj što one imaju. I druži se s pozitivnim osobama koje će ti ulijevati snagu, koje ćete pravilno savjetovati, koje ćete razumjeti, tebe i tvoju potrebu da učiniš svoj život kvalitetnijim. Molim te zaboravi one rokove koje si u ljutnji sebi i njemu psotavila, u ljubavi nema rokova, nema ponosa, nema veze ko je prvi a ko drugi, vi ste jedna cjelina. Dakako, moraš biti svjesna da ćeš ti biti ta koja će morati biti inicijator, daj ti lijepo složi neki odmorić za vas dvoje. Skontaj koliko te košta pričanje s prijateljicama na mob, pa ćeš vidjeti da ništa nije toliko skupo. Izvini na iskrenosti, držim ti fige velika hrabra djevojko, Bok!

Evo mene opet. Malo sam pažljivije pročitao tekst pa da ti ispričam moj slučaj vezano za kredite. Kod mene je bio slučaj da je supruga dizala kredite bez mog znanja da bi pokrila svoje dugove. Koliko sam bio užasnut kad sam to saznao da ne pričam. Kad je potaknula rastavu i ja sam mislio da će sud uvažiti kredite na račun alimentacije. Međutim, jedno je rastava braka a jedno podjela bračne stečevine ( u što spadaju i navedeni dugovi tj. potraživanja). Vidim da si on line što znači da te zanimaju naši odgovori, osobito ono od pomoći obzirom na vlastito iskustvo. Ja sam kod javnog bilježnika sročio ugovor po kojem sam definirao tko i kako će otplaćivati te dugove. Zaboravi da će ti se alimentacija smanjiti. Koda brakorazvodne parnice sud to ne zanima. Znači u izreci postupka razvoda stoji da se brak razvodi, da se dijete dodjeljuje na brigu i staranje jednom od roditelja i da se drugom roditelju odredjuje alimentacija tj. uzdržavanje maoldobnog djeteta. Sve ostalo spada u stvarno pravo: dioba bračne stečevine i ta potraživanja.nađi na internetu Obiteljski zakon i Stvarno pravo. Po meni je najbolje ako se uspijete dogovoriti oko toga i to lijepo potvrdite kod javnog bilježnika, da se ne daj Bože tko od vas ne predomisli. Sad ti ne treba pravnik da bi ti sam odredio koje je rješenje za tebe najbolje. Pokušaj kredit na revolving kartici namiriti dok si još u braku, lakše će biti jer ste pretpostavljam troškove zajednički učinili. Što se tiče kredita za stan postoji mogućnost da ga ti i dalje otplaćuješ ili pola ti i pola ona, ne znam na kog je stan upisan. To sve ovjeriti kod javnog bilježnika. Nije mi poznato što imate od bračne stečevine, što imaš ti vlastite imovine a što ona. To pitanje imovine je isto delikatno, ja sad živim kod roditelja, plaćam 1.200,00 kn za uzdržavanje, a plaća mi je 4.200,00 kn. ne znam tko će me više s ovim primanjima. Ali vjeruj mi nije to primarno. Bit će teško u početku, ta financijska strana je užasna za jednu i drugu stranu. Bitno je postići dobar odnos što se djeteta tiče i da si stalno prisutan u njegovom životu. Savjetujem biti oprezan glede stana da dijete jednog dana ne ostane bez ičega. Želim ti puno sreće

Draga Klara, Žao mi je zbog ovih neprilika koje imaš ali sam mišljenja da bi se stvari mogle popraviti. Usudit ću se reći da ne brzaš s djecom, neka to pitanje malo pričeka. Prije trebate riješiti ove svoje probleme. Iz vlastitog primjera ti mogu reći da je i moja bivša imala primjedbe na "miješanje" mojih roditelja. Smatrala je da ni jednu odluku nismo bili kadri donijeti samostalno, bez savjetovanja sa strane, da provodim previše vremena s njima (stanovali smo u stanu u njihovoj kući). Na kraju je imala protiv što i naše dijete provodi tamo previše vremena. Znaš da svaka medalja ima dvije strane. Nisi se za ništa udala za njega, bili ste par, voljeli ste se i vašu vezu okrunili brakom. Ako me želiš poslušati savjetovao bih ti malo više strpljenja u odnosima, u smislu ako ne možeš otvoreno razgovarati s njim, jer se ne da, daj više, pribjegni ženskim lukavstvima pa ga nastoj zadržati malo dulje ujutro. Nemoj reagirati na svaku kao da te osa ubola. Ti preuzmi situaciju u svoje ruke i okreni je u vlastitu korist, koliko god da ti to izgleda neiskreno, kao da nešto moliš-dugoročno gledano isplatit će ti se. Za pretpostaviti je da je on stekao takav odgoj i da tebi prethodi teži put "preodgoja" ako ga želiš u svom životu. Vidiš da ni on nije zadovoljan situacijom kad govori da će se i onako rastati. Pusti ti šta njegova ili tvoja majka pričaju, na kraju svatko staje na stranu "svog djeteta" ma koliko uvidjeli nejgove greške. Ovo je VAŠ problem, tvoj i njegov. Prva stvar, uvedi promjene u svoj i njegov život. Oboružaj se strpljenjem. Odlazak kod njegovih roditelja neka postane stvar zajedničkog dogovora. Koliko vidim tebi nije žao što on njima pomaže (pa mu to i reci) međutim želiš nešto i za sebe, zato ste zasnovali zajednički život. Nemoj suludo mlatarati usisivačem po kući (makar je i to u nekim situacijama dobro) već lijepo smireno dočekaj svog dragog. Nađi ono pozitivno u sebi i prenesi na njega. Imam osjećaj da sve dobro misliš, ali možda ne znaš to da prikažeš na pravi način.Ne brzaj i ne postavljaj sebi i njemu rokove.Netko prije a netko kasnije shvati. Ti imaš vjerojatno osjećaj da ON nije ono što si očekivala.Međutim, nitko nije u naš život ušao da nam ispuni ono što bismo mi htjeli, svatko je individua za sebe, a na nama je da mu pokušamo objasniti što u stvari želimo. On to neće shvatiti sam, pokušaj smireno ukazati na propuste, ne zaboravi naglasiti da ga voliš i da ti je stalo da funkcionirate. Budi ono što jesi: vesela i nasmijana radi sebe! Kad ti dođu prijatelji i kad ne "zna biti domaćin" s najljepšim osmjehom na svijetu ga zamoli da donese piće, daj mu malo podigni nivo, daj mu značaja, svaki muškarac to voli. On je malo razmažen i ne uviđa svoje greške, pretpostavljam zato jer je tako navikao i smatra da je to jedino pravilno. Onda ode kod svojih jer se tamo "najbolje osjeća". Pitaj se da li je vrijedno sve to napustiti jer vidim da ste emotivno vezani, a na kraju ni jedan ni drugi nećete znati zbog čega ste se rastali, ako to učinite. Ni tebe ni njega sadašnje stanje ne zadovoljava, a ti budi mala lukavica, pribjegni nekim drugim načinima, a ne da truliš, ko što kažeš u kući. Izađi negdje, ne znam kakva je sredina u kojoj živiš, pa neka on tebe ne nađe kad dođe doma, okreni ploču, organiziraj neko putovanje gdje ćete biti sami, orijentirani jedno na drugo, neće imati kud, i onda razgovarajte što više. Ne treba otići daleko, i 10 km od kuće ponekad može biti neki drugi svijet. Neka se jedno jutro probudi i u krevetu nađe neku drugu ženu, ne više onu koja točno zna da će iskočiti i pojuriti svojima, da ne budeš frustrirana, otvoreno mu daj do znanja da želiš da bude tu, kraj tebe. Isplati se vjeruj mi! Ništa se neće dogoditi preko noći, trebat će vremena. progutaj svoju frustraciju i zapitaj ga kad se vrati je li umoran? I reci mu da bi po tvom mišljenju bilo bolje da ste se zajedno umorili. On bježi, jednostavno bježi jer neke stvari nije shvatio i ne želi shvatiti i nema očito nekog da ga savjetuje. Volio bih da sam ti ikako pomogao s ovim, daj ga više suoči na nekom neutralnom teritoriju, jednostavno idite jedan vikend nekud, sami...Pozdrav i puno sreće

Imaš moju podršku. Svatko ima pravo na osobnu slobodu, bilo u privatnom životu, bilo u odabiru posla. Ova situacija podsjeća na onu kad cijeli život radiš posao koji te ne oduševljava a radiš ga zbog novca, karijere, priznanja okoline ili zbog pukog preživljavanja, a nisi zadovoljan. Tako mi se čini i ovaj brak. Do ove odluke si došao, koliko ja shvaćam nakon podužeg razmišljanja. Dok god nisi znao i bio siguran, pokušavao si se uklopiti u te okvire. I na kraju se čovjek pita:Gdje sam ja u toj priči? Vjerujem da je bilo prisutno i grižnje savjesti i predbacivanja samom sebi, da nisi vjerovao u opstanak te veze ne bi ni dizao zajedničke kredite, neovisno o tome što glase na tvoje ime. Vjerovao si u to da će se nešto u tebi promjeniti, čak možda ponekad i sebe zavaravao. A da ne govorimo o tome da čovjek često puta zazire od mišljenja jednih i drugih roditelja, prijatelja, okoline. Imam osjećaj da si dugo razmišljao o tim stvrima i konačno nakon vaganja spoznao da je došlo vrijeme da čovjek nešto učini i za sebe. Ako nema osobnog zadovoljstva čovjek ne djeluje pozitivno ni na sebe ni na druge. Mislim da je najveća odgovornost ona prema sebi samima. A ti si iskren prema sebi, pa tako i prema drugima.Sve je to bolno, ali je manje bolno kad je čovjek iskren i pošten i tako postupa prema drugima. Moja supruga nije bila iskrena,pročitao sam knjigu koju preporulča Bigfoot nekoliko puta, a za razliku od njega nisam ostao na tom nivou, išao sam dalje, čitao "Kako oprostiti i zaboraviti" i kad sam oprostio i sebi i njoj mogao sam bolje funkcionirati. Ti imaš pravo na život i ljubav, imaš se pravo i dužnost zauzeti se za sebe. Zamisli se kroz desetak godina kao apatično biće, bez zadovoljstva, frustrirana osoba nije potrebna ni sebi ni drugima. Naravno da čovjek u ostvarenju svojih želja i ciljeva ne može i ne smije gaziti druge, obaviti to treba na što bezbolniji način. Jer zbilja nema smisla ostati u zajednici koja ni u čemu čovjeka ne ispunjava. Svatko ima pravo težiti ka ostvarenju svojih ciljeva, pa ma kako oni bili neprihvatljivi za druge. Ovo ostajanje u vezi zbog djece je dvosjekli mač.Jer djeca mogu imati oba roditelja, mogu imati prividnu sigurnost, ali dugoročno gledano kakav smo im primjer dali? Upravo taj obrazac našeg braka oni će nositi u sebi i nije isključeno da se i oni neće tako ponašati u budućnosti, znači da dobivaju potpuno iskrivljenu sliku o tome kako bi jedan brak trebao izgledati. Zato, ako smijem savjetovati, trebalo bi iskreno porazgovarati sa suprugom, ma koliko bi to moglo djelovati užasno za nju u prvom trenutku, dugoročno gledano bit će zahvalna na iskrenosti, osobito ako bude moguće postići prihvatljiva rješenj a za oboje, da se nitko ne osjeća uskraćenim za bilo što. Sve ovisi o tome koliko je ona spremna za suradnju, a ako to nije slučaj onda budite spremni na podužu borbu. Ako je tvoj cilj jasan i točno znaš da ne možeš dalje u ovakvoj zajednici koja te ne ispunjava, bolje je da to učinš sada, prije nego što počneš samog sebe mrziti što nemaš hrabrosti nešto promijeniti. Jer vidim da si iscrpio sve kredite što se ljubavi tiče, pa ne vidim zašto bi to prešlo u prisiljavanje samog sebe. Želim ti svu sreću ovog svijeta

Često se ježim od svih ovih situacija iznijetih na postu jer me rastuže do suza i želim ti četitati na ovako pravilnom stavu jer sam i ja mišljenja da ljubav i iskrenost mogu doprijeti jako, jako daleko. Vrlo je važno ostati dosljedan i ne nasjedati na razne provokacije suprotne strane. Moja situacija je opisana već davno i ponovno sam se javio zbog bojazni da majka ne ode u inozemstvo s djetetom. Često smo na žalost svjesni da postoje situacije na koje ne možemo utjecati i da se one dogode mimo naše volje. Kad sam o svemu dobro razmislio shvatio sam da svom djetetu pružam ljubav, oslonac, podršku i da ono iz dana u dan to sve više osjeća i postaje sigurnije ali moramo biti svjesni da naša djeca nisu naša djeca, da će oni krenuti nekim drugim, tj. svojim putom i da im pri tome moramo pomagati, pomalo usmjeravati i biti njihovi tihi pratioci. I zato se često pitam tko smo mi da znamo što je za njih bolje. Razmišljao sam ako ode-patit ćemo oboje, ako ostane patit će za majkom. Ne znam u ovom trenutku kako se suočiti s tim. Znam samo da ću uvijek biti tu kad mu zatrebam i da ću se truditi da što više sudjelujem u njegovom životu, da poštujem njegove misli i želje i da ga volim beskrajno kao i do sada. Zato ovom ocu u Australiji savjetujem ono što i vi uz malu napomenu da kad dodje u Hrvatsku to vrijeme provede s djetetom u jednom komadu, što više vremena razgovarati, posvetiti se u pravom smislu riječi, npr. uzeti ga k sebi ako može, ići negdje s njim na odmor, da budu orijentirati jedno na drugo bez prisustva bilo kog. To duguju jedno drugom. To su najljepši trenuci kad otkrivate svoje dijete i ono vas. A što se tiče tih malih primjedbi koje izazivaju "otpor" kod majke, to treba shvatiti kao ono: ja se brinem o njemu cijelu godinu, pa ako je inešto krivo u djetetovom ponašanju to shvaća kao osobni atak na nju. Zato tu čovjek jednostavno mora biti pažljiviji. Jer teže je onom tko je cijelo vrijeme uz dijete, manje može biti objektivan od onoga koji će uočiti neku nepravilnost istog časa upravo zato što nije 24 na 24 s nekim. Pa i kad nam roditelji, tj. djed i baka spočitnu nešto oko djetetovog odgoja većina nas plane na to, makar duboko u sebi znamo da su u pravu. Zato savjetujem da se napravi upravo onako kako si rekla, napisati majci pismo, razgovarati s njom, ne donositi nikakve odluke i planove bez konzulatacije s njom i ona će uvidjeti da se tu njeno mišljenje uvažava i bit će itekako sretna da "prepusti" dijete ocu bar na malo kako bi si ona možda mogla nešto organizirati. Bitno je ostati u kontaktu što više i to će se jednog dana vratiti, jer tko kaže da neće jednog dana poželjeti doći k ocu, možda se tamo i trajno nastaniti, a oni tada neće biti stranci koji ispočetka moraju učiti jedno o drugome, već stari prijatelji. Pozdrav,