newbie

Ako bi se "uhvatila" druga primanja, inače kad se odbije od onog što je transparentno ispalo bi da mu se time lako može ugroziti minimum vlastite egzistencije. Nemojte se iznenaditi ako se pojavi "netko" tko mu "otplaćuje" neki kredit. Ima i takvih.

Nešto baš OVOLIKO 1. jadno 2. bijedno 3.odvratno nisam srela odavno! A naročito naglas! Moguće da će to dijete jednog dana prošetati ovuda i vidjeti što mu je otac o NJEMU razmišljao i kako ga vidi pa biti direktnim očevim riječima i dodatno povrijeđeno. FUUUUUUUUUUJJJJJJJJJJJJJJJJJJJJJJJJJJJJJJJJJJJ!!!!!!!!!!! PS: Predlažem urednicima da temu zaključaju a isključivo i samo iz razloga što je već sve itekako rečeno, a ovo g. manageru kaktusu očito jedino preostalo mjesto za PLJUCANJE PO VLASTITOM DJETETU, ma kakvi mu motivi i uzroci bili!

A smrtnici će pri zapošljavanju ili prijelasku na drugo radno mjesto donositi potvrde o nekažnjavanju i kako se ne vodi nikakav postupak protiv njih. Pod obavezno, kao diploma, kao domovnica... I šef ih krivo gledati kad i ako... staviti na led... Tc, tc, tc,.... Blaaaaaago namaaaaaaaa......

za 4 mjeseca unatrag teško, ali od datuma na tužbi jednostavno. Kukat će kako god okreneš, žrtva će bit koliko se takvom želi prikazati, ono drugo uvijek smeće na neki način, jer to je klasika. Ne obaziri se i brini lijepo o djetetu na svoj način. Djecu uzdržavati treba, roditelj koji s njima ne živi je to dužan. Ako ne želi, bit će prisiljen i neće ga se pitati koje su njegove tajne želje po pitanju stanja bankovnih računa. Zaostatci do dana donošenja presude zbrojeni i plativi u vrlo kratkom roku (obično do 15 dana). Nemreš b'livat, ali je tako. Bila u pitanju žena ili muškarac, otac ili majka.

Ako se o skrbi zaista i radi: (Google: Obiteljski zakon) Obzirom da se vjerojatno radi o povjeravanju djeteta na zajednički život:

I... Za koju godinu ide nova priča... kaktus pod istim nickom ili nekim drugim, nastavlja novu epizodu: bu zbegel iz Canade u Australiju, osnuje novu obitelj. "Ali ljudi, znate što? Imam troje djece koju, znate, više nemam jer eto... tako to ide... mislimo pozitivno... imam ja novu prinovu, ženu, imam ja i nova luksuzna auta i to sad 3, eeeeeej, ljudi triiiiii... a kuća za 100m2 veća... brate, nakvasala od one prošle... imam bazen, ljuuuudi, bazeeeeen... ne plaćam alimentaciju nikome, ali hehehehe, nek' me nađu ako su face, hehehehe... evo i ova prošla se udala... ja se oženio... djeca imaju nove tate... sve pet... he-he-he-he-he" Dragi naš kaktuse, da je tebi tako divno kako se hvališ, ne bi nam se šetao po Legalisu. Barem ne sa ovom spikom!

In other woooooords.... "Brigo moja prijeđi na drugoga" Neće Vama, vrli manager-u, pomoći ni tri plaće ni šestero nove djece! Živili Vi nama tisuću godina! Kao uzor na ovome forumu: kako razmišlja netko tko Otac- nije!

Točno do slova! Pokušati iskoristiti sva trenutno dostupna sredstva, a jadna su vrlo, no ne odustajati ni u ludilu!!! Ako već zanemaruju sve, ovo ni slučajno ne bi smjeli, jer o tome, navodno, jaaako vode računa i bitan im je čimbenik i ovakvima kakvi sada jesu i funkcioniraju:

da, točno. No, nažalost, u svakom trenu ne treba smetnuti s uma činjenicu da nitko ne polaže dovoljno pozornosti kako na dijete, tako ni na roditelje, ni u zbroju ni svakog ponaosob. Još nekako nešto i uspije tek kad se slučaj pokaže ektremnim u nečemu, ali da je onima koji se time bave zaista stalo sagledati prava stanja stvari, najčešće nije, gotovo da je sve što odstupa od toga iznimka. Razlog za odustajanje od ratovanja sa sustavom, dizanje ruku od djeteta, u bilo kojoj ulozi, onog koji s njim živi ili onog koji s njim ne živi- nije. I to je naša stvarnost. Nažalost.

-nadležni područnom czss-u -pravobraniteljica za djecu Obrazloženje kako ne vode računa o onome o čemu pričaju da vode: boljitku djeteta i njegovom suvislom i kvalitetnom razvoju, a priori ne uzimanje oca u obzir po i jednom pitanju, uz ponašanja koja su navedena za majku, evidentan način zanemarivanja djeteta i od strane onih koji o tome jaaaaaako "brinu". Mi znamo da ih nije briga, nije to ništa nova ni nepoznatog, ali ih nečim treba povući za uho. Usput, ne odustajati, biti uz dijete koliko god vrijeme dozvoljava, ma koliko se čega nataložilo.... pls, pls.

Sasvim točno. Osjećam potrebnim obavijestiti svekoliko forumaško pučanstvo, kako bi lakše mjerili u vlastitim slučajevima, da znaju o kojim se iznosima radi: sport djeteta se kreće oko 200-250kn/mj, glazbene škole 120kn/mj, unajmljivanje glazbala 700kn/godišnje pa ispada nešto više od 50kn/mj, jezici 200-250kn/mj. Čak kad bi dijete išlo na sve 3 stvari paralelno, kad se zbroji ispada nekih niti 600/mj podijeljeno na oba roditelja, a držim da je sasvim bespredmetno se natezati oko 100kn/mj ako to djetetu omogućava npr. vladanje jednim svjetskim jezikom- više. Amen i toj diskusiji. Papagajski zaključak koji ponavljam od početka ovog topica: 1) ucjenjivanje roditelja koji s djetetom ne živi, na bilo koji način i bilo čime, je NEDOPUSTIVO 2) uzdržavati dijete shodno sudskoj odluci je OBAVEZNO

Eh, gle, draga, upravo i pričam o poremećenim mjerilima i stavovima, naravno da ćeš, po običaju izbanalizirati stvar do besvjesti i zakačiti se na neviđene sitnice: pohađanje i učenje npr jezika i sud čak priznaje kao djetetov trošak života, jer ono na to ima pravo, a ti vrti po martama koliko te god volja. Marte od soma ipo kuna nisu potreba, a jezik, npr jest njegova obrazovna potreba koja iako nije na listi obaveznog ili izbornog predmeta u školi se- priznaje među osnovnima. Pa ti ne priznaj, piši ili misli što te volja, sudovi to u obzir uzimaju. U okviru izrečene cifre. A lamentacije mogu ovako ići do besvjesti Pa se stoga vratimo na prvotnu misao a glede i u svezi prvog posta ovo topica: TOČNO! A ovo: prepustimo ono tko je voljan. Uoči riječ: "voljan", što bi značilo, imati volju, želju, rado nešto učiniti itd, itd, itd...U ovu kategoriju ide Martens, Skechers, skijanje u Švicarskoj, ljetovanje na Tenerifama i sl. Ali uz predhodnu kategoriju ide, jezik, sport i sl. Ovdje-ne.

Radije bih ne pričala o majkama ili očevima, već principu. Dijete treba imati životni prostor. Fizički prostor, njemu odgovarajuć. Kada onaj koji traži da mu se povjeri dijete, mora ga djetetu takvog i osigurati. Teško da bi mogao strpati 5 djece u jednu sobu, kao što se zbiva kod obitelji u kojima su roditelji u braku, teško da bi pripadajućim smatrali i zajednički sobu raznospolnoj djeci, kao što nije nikakav problem kod predhodnospomenutih obitelji. Zna se što spada pod troškove djetetovog života: ono što mu je neophodno za život, a iznosom koji se objavljuje do 1.4. svake godine (ili ne mijenja u odnosu na proteklu) se određuje koliki je neki procjenjeni ukupan iznos. Taj iznos roditelji dijele, odnosno biva im dodijeljen na omjere, a u skladu sa djetetovim troškovima, pazeći da ukupna cifra ne bude veća od procjenjene, a ukoliko roditelj (neki) ima izvanredno visoka primanja, sud mu dodjeljuje poveći isnoz smatrajući kako time roditelju neće ugroziti standard, a shodno jednoj malenom stavčiću koji se skriva u Obiteljskom zakonu, no to su iznimno rijetki slučajevi, još rjeđi od plaće od 30-40 tisuća kunica. PS. A što nitko ne spomene glazbene škole, instrumente, njemački, talijanski, engleski, španjolski, košarku, nogomet, tenis, judo, plivanje, kojekakve tečajeve. I to se priznaje kao trošak djeteta. A košta kao telefon, voda, struja, blablablablablabla?

Ne, nisam te krivo shatila i upravo sam uočila i prvi put dvije stvari: - plaćanje stana MAJCI? Odgovor glasi: dijete se povjerava majci na zajednički život, skrb ostaje zajednička skrb ako nekom ne biva uskraćena (što je btw. iznimno rijetko i može biti vraćeno), a uzdržavaju DIJETE zajednički, no sud određuje u kojem omjeru. Ako i to ne bi bio trošak života, podpitanje: spava li dijete na cesti i pere se u lokvi? Ono, ne majka, naglašavam. - Dijete onom tko ima više para? Obzirom na predhodnu stavku, to bi bila-trgovina. A sve što stoji da nije u redu, ne, nije u redu: nije u redu ucjenjivati oca bilo čime, pa ni financijama. Ne, nisam te krivo shvatila.

A da se razumijemo, obzirom da je komunikacije otišla dalje od prvotne teme u postu koji ju je i otvorio: Bezočan je čin svake moguće ucjene ili prisile na nešto više ili drugo. Ne zbog činjenice "više ili drugo", već načina na koji je izneseno da se provodi.

...koje ulaze u troškove života djeteta. Koliko je meni poznato, a poznato mi jest, ne radi se o iznosu za hranu i odjeću. A zašto nije tako kako pitaš: jer dijete nije autić ili barbika koje su dvije prijateljice ili prijatelja kupili u djetinjstvu, jednom mama dala 5 kuna više, pa ga zato večeras nosi sebi doma. Ne radi se o trgovini već Djetetu. No, nekako sam glupo na sekundu pomislila da pričamo o Osobi a ne o kupljenoj igrački i stoga se najdublje ispričavam što sam na taj način- promašila temu.

Čini li se to meni samo ili se implicira kako bi svako hrvatsko dijete razvedenih roditelja moralo živjeti po procjenjenom iznosu, a za koji je evidentno da nije mogao biti manji jer se ionako nitko u službenim podacima ne razbacuje ičim, a da su pri tom uključeni iznosi ukupnih godišnjih prosječnih troškova: stanovanje s režijama, školovanje sa svim ostalim vrstama neobavezne edukacije budućih građana a naše djece a glede i u svezi njihovog boljitka i stjecanja što šireg spektra kompetencija, prijevoz, hrana, oblačenje, obuvanje, higijenske, didaktičke i kulturološke potrebe o kojima svaka iole ozbiljna službena projcena vodi računa kako za odrasle tako i one male, odmor i sl.?! Je li kome ikada ikome palo na pamet da onaj koji s djetetom živi ulaže dodatne iznose kako bi dijete imalo standard možda veći i bolji od minimalnog koji mu je na taj način zagarantiran, pa je ukupan iznos i ponešto veći, realno? E pa sad počnite ljudi zbrajati, bili u braku ili ne bili u braku, odgajali i uzdržavali dijete/djecu odvojeno, zajedno, samostalno, kako god poželite. Skoro da sam spremna onom tko ustanovi da mu dijete živi na tom minimumu i predoči mi dokaze o tome za godinu dana kako bi izračunali prosjek, javno ponudila da mu osobno nadoknadim pola uzdržavanja koje je sudskom odlukom prisiljen plaćati, pa nek' ima smješak ujutro kad se gleda u zrcalo i kaže: MOJE DIJETE MENI NIJE UTEG OKO VRATA!!!

Naziva se sudjelovanjem u "uzdržavanja djeteta/djece". Czss je trenutno vaša destinacija. Evidentiranje kako djeca žive s vama, majka napustila obitelj. Zahtjev, odnosno zamolba da vam se djeca i službeno, uz napomenu kako je to tako već u stvarnosti, povjere na zajednički život do pravomoćne sudske presude. Bit ćete pozvani oboje. Pitanja postavljana: jedno predlaže to-i-to (da su djeca s njim i susreće onog drugog toliko-i-toliko) a drugog koliko je u tom slučaju voljan doprinositi uzdržavanju. Drugog slaže li se. Ako ne, što predlaže. Postupak isti, uloge obrnute. Iznos je dobrovoljan, ali tad postaje obvezujuć' i ovršan. Ova privremena mjera se može tražiti i sudskim putem, ima par članaka u Obiteljskom zakonu.

Halelluiah!

To se i meni učinilo pred barem mjesec i po, ali fikus drži da joj se jako žuri udati. Da joj se baš toliko žuri, ne bi bilo toliko odgoda i ročišta, niti toliko komplikacija koliko je bilo. Zato, fikus pripremi se jer očito da nisam jedina koja ti to trubi odavno. Samo se pripremi. Odvjetnik za županijski nije greda, jedan iznosić više-manje, ne vjerujem da bi joj to bio presudni čimbenik, a tamo se ne šeće i prešetava, samo potraje. I nema više daljnjih žalbi. Bolje se pripremi, a dabogla se ne dogodilo.

Ma molim te lijepo, i nakon priče koju smo svi imali priliku pratiti u 2 podulja topica, ti padaš s Marsa "kako joj može padati na pamet mostruozna ideja"? E, zbilja.... I čim ti netko zviždukne ti: hop! Kao i ovo s poliklinikom. Misliš da su i tamo kao i na drugim mjestima ljudi koji rade to što rade, rade jer im je stalo? Nisi dovoljno do sad naučio? Nisu ti zabranili pristup jer nisu imali na temelju čega. A čemu sada toliko čuđenje? Prvi put se susrećeš s nečim takvim možda? Ne kažem da je to normalno ili bi trebalo biti normalno, ali svakako nije neočekivano, pa si se mogao na takvo što pripremiti. Nije tvoje da brineš o zdravlju bivše već da se u nezavidnoj situaciji pobrineš za dijete i ne odustaješ od njega, a nju promijeniti nećeš, kad nisi do sad, nećeš ni sad. A da ti sustav neće pomoći, neće, a da se trebaš boriti trebaš. Kome nije dosta institucija koje dijete ne vide? Sad ti je klinac mali, a kasnije ćeš to vidjeti na svakom koraku. Nažalost. Tim više mu roditelj ima što za dati. A glede prezimena, ako ti se zamisao ne sviđa, nećeš pristati, a onaj tko to hoće može lajati na Mjesec i amen.

Još bi napravila dobro djelo, pa mu prištedjela kamate za ono vrijeme koje nije mislio plaćati uzdržavanje jer bi ga tako brže našli?

Fakat! Tehnika "klin se klinom izbija"? Uz dodatak: imam maganerski posao i visoku plaću, koji bi trebao fascinirati kao karakteristika osobnosti nakon ove predhodne priče? Zgodan način tješenja- nauštrb vlastitog djeteta.

Možeš, ali kad ih bude i ako ih bude. A i ne trebaš ako to riješiš jednostavnim- ne. Ako ne želiš.

Kako bi jedan mudar čovjek koji se vrzma po ovom forumu, uskače kad je potrebno, znao reći: što g... više diraš, više smrdi... Što ne znači da se ne treba potruditi počistiti smrdljive ostatke... ali dirati... čuvaj rukice.