newbie

Upravo tako: da, možete. Dakle, navedete djecu sa njihovim podacima kao uzdržavane članove iako se nalaze na poreznoj kartici majke, priložite rješenje i po mogućnosti dokaze o uplatama uzdržavanja. Imate na Prijavi i rubriku Napomena, pa je možete i iskoristiti. Bez obzira što vi napisali, pa makar tražili sve sebi, samtrat će se da se niste sporazumjeli oko toga (jer je evidentno da majka koristi osobni odbitak u punom iznosu) te podijeliti pola jednom pola drugom jer prvo, drugo, treće, četvrto, peto i deseto dijete ne donose jednake povlastice.

Hehe, fikuse, lijepo je vidjet da si opet "fit".

Ma nisam krivo shvatila već sam htjela naglasiti da nitko od nas, ma kako educiran bio neće baš u svakom detalju koji proradi s djecom znati u sekundi ama baš sve, pa do kraja gimnazije ili fakulteta. Oni koji su zainteresirani, rade i uče se zajedno s njima. A zašto, pardon, vas ne bi bilo? Ako je dijete s majkom vas će viđati barem dva puta tjedno? Ako se ne možete dogovoriti sa suprugom koja će tada vjerojatno biti bivša da dijete dođe i više, zašto mislite da nećete biti tu da mu pomognete? Nadalje, mislite da se do kraja barem 8. razreda svaka lekcija uči s djetetom? Roditelji su tu da pomognu kad zašteka, ali ih od početka treba privikavati na samostalnost barem dijelom koji se vremenom povećava. Gdje je granica na kojoj počnu većinom raditi sama? Matura? Diplomski? Imat ćete priliku, samo ako je budete htjeli. Ispričavam se unaprijed, ali vrlo često je samo pitanje koliko tko hoće a ne može. Jer onaj koji to brani lako dobije po nosu.

A tko vam brani, sumnjajući da majka zakida vaše dijete, uskraćuje mu minimum potreba, zatražite da se to provjeri i ako to i radi imate sjajan argument tražiti da se dijete povjeri vama? Razumijem vas u potupunosti jer je agresivnost i pokušaj primjene prisile svojstvena jednom dobrom dijelu ljudi koji se razvode, no bilo bi zaista lijepo da pokušate stati malo na loptu. I radi sebe i radi djeteta i radi razvoda koji može pri inatima izazvati još gori inat s druge strane i tada se upada u kolo koje se ne zaustavlja tako lako. Istina da mnoge očeve svrbi gdje odlazi novac od uzdržavanja, svaki ima osjećaj da svaka lipa ide bivšoj supruzi, no bilo bi lijepo kad bi prihvatili činjenicu da su iznimno rijetka hrvatska djeca koja žive ispod tog minimuma, a ukoliko imate indicija da je vaše dijete zakinuto od strane majke, jednostavno pokrenite postupak, dokažite i dijete će biti s vama koji mu može priuštiti veći standard a od bivše tražite minimalni iznos uzdržavanja i ponosno glavu gore. Bez gorčine.

Sumnjam, draga. Imala sam 14togodišnji bliski susret sa sličnim stavovima, no barem se nije mogao s visoka odnositi glede stručne spreme jer unatoč njegovoj tituli moja je kod takvih izazivala veći respekt, (a ni računala mi nije trebao sređivati već to radima ja i sebi i drugima)... No, kakve to veze ima sa odnošenjem prema djetetu tako da nam i u mislima počinje sa velikim D? Ili ex catedra "znanjem" kako je i za drugu osobu bolje da se brak koji je u svakodnevici frustrirajuć upravo zbog nepoštivanja druge osobe nastavi? Ma daj...

Povrede djetetovih prava i obveza iz sadržaja roditeljske skrbi od stane majke. Ima ih solidan broj... Od prava na susrete s drugim roditeljem, preko skrbi za zdravlje i obrazovanje, pa do manje uočljivih detalja tipa ne ostavljanje predškolca bez nadzora odrasle osobe... Pa obično czss-i (ne sami nego na zahtjev) upozoravaju, nadziru pa sudjeluju u preporuci sudu. Da, i najjednostavnija varijanta: djetetovo traženje a skladu s njegovom dobi, ukoliko otac zadovoljava kriterije pogodnog roditelja i uvjete življenja. Naročito ako je potkrijepljeno još čime iz predhodnih rečenica...

Zamijenite riječi u rečenici: "oderat" će vas- vlastito dijete o kojem ste dužni skrbiti financijski, makar vam bila oduzeta roditeljska prava. Sud će vas u slučaju da je dijete povjereno majci opteretiti za DIO sredstava koja su službeno procjenjena kao djetetova potreba shodno njegovom uzrastu. I platit ćete svaku lipu dugovanja nastalog ad dana podnošenja tužbe za razvod jer se to uobičajeno traži, te će biti plativo jednokratno u roku od 10-15 dana, kako kome sud odredi, uz kamate za kašnjenje otpilike kao kredit po Masteru. I bit će naplaćeno, htjeli vi ili ne. Nema potrebe da sami sebe dovodite u takvu situaciju. Jednom djetetu itekako treba barem minimalni procjenjeni iznos, jer u to ulaze svi njegovi troškovi od stanovanja preko hrane i oblačenja do obrazovnih i ostalih potreba. Ukoliko osporavate minimalni procjenjeni iznos potreba djeteta školskog uzrasta a trenutno iznosi 1800,00 vjerujte da vam to neće uspjeti ni pod razno, a o vama sudu govori sasvim dovoljno, a što nama ovdje prisutnima govori je manje bitno. Osvrnut ću se i na spominjanje stručne spreme supruge, baš kao i neki moji predodnici, pa smatrate kako takve osobe ne bi smjele brinuti o djetetu od 9 godina navodeći manjak njihovih kompetencija, predložite da se taj članak uvede u Obiteljski zakon i, dapače, neka zabrane rađanje djece svakom tko nema pored sebe osobu koja je završila minimalno klasičnu gimnaziju, ima položene miscrosoftove ispite barem u smislu korisničkog rukovanja, a dvoje i više djece da se odobri samo onima koji vladaju nuklearnom fizikom premda je to njen lakši dio. Ako nastavite s ovakvim razmišlljanjima, sasvim je izvjesno da će vaša suruga razvod vrlo lako realizirati, dijete teško da bi tko povjerio nekom s osobnim stavom kakvog iskazujete, uzdržavanje će biti određeno najvećim dijelom vama jer su vaša primanja prilično veća od supruginih, a imovina će biti podijeljena i ako treba prodana na dražbi kako bi na kraju stvar bila riješena a ne uspjevate se dogovoriti. Neću niti spominjati ovo što juicy s pravom tvrdi kako će svim time i djetete osjećato potrebu da se od vas udalji. Držim kako vam sve to zaista nije potrebno, a iz- inata. PS. Naputite suprugu da se raspita malo, jer ako nudite polovicu vrijednosti (ne samo uplaćenog kredita, jer nije njeno pravo samo polovica vrijednosti otplaćenog kredita), pa će valjda shvatiti da bi trebala izbiti iz glave ideju da može dobiti sve, jednako kao što ni vi ne bi dobili sve.

Lijepo... E, početak ide ovako: dam da se dijete povjeri majci, slažem se oko uzdržavanja ali ona hoće cijelu kuću. Ja bih dao auto. Činjenice: razvod ne podrazumjeva nužno i istovremenu podjelu bračne stečevine iako se može obaviti i tada. razvod znači da se brak radvodi, djeca povjeravaju jedno, drugi plaća dio uzdržavanja toliko-i-toliko, a dijete i taj drugi imaju određene susrete tim-i-tim danima od toliko-do-toliko sati, a kako bi se zaštitio minimum prava djeteta i roditelja s kojim dijete ne živi. Ne impliciram tko je tko od vas dvoje i u kojoj ulozi. Nadalje, ako niste imali ugovoren i ovjeren dogovor o zasebnoj imovini tijekom braka, bez obzira koliko je je jedan doprinosio, drugi ima pravo na dio jer je bračna stečevina. O onom prije '99. se joše može djelomično pregovarati no od tada ste fifty-fifty ukoliko se sami ne sporazumite drukčije. Nemojte se iznenaditi kada u zemljišniku prijmetitie plombu i zabranu raspolaganja imovinom a u smislu utvrđivanja blablabla... a to može trajati i trajati. Slijedeće u istom početnom postu ukazuje na želju za osvetom, nadoknađivanjem sebi osjećaja povrijeđenosti. Da vas obavijestim u startu: nećete si time pomoći niti će vam to ičemu pomoći. A niti utješiti. A djetetu najmanje doprinijeti. Obično se svi "dugovi" koje se nastoji naplatiti vrate onom tko ih naplaćuje, a to ne napravi nitko drugi već ovrhovoditelj. To funkcionira malo drukčije nego ovrhe pravno utemeljene. Jeste li porazmislili i o tome? Zaista ste uvjereni da dijete ne osjeća vaše animozitete i da to na njega doma nema ama baš nikakvog utjecaja? Nadalje, vi se složili s razvodom ili ne, dovoljno je da jedno ne želi više biti u braku, pa se brak razvodi i ne postoji način da ga se prisili da u njemu i ostane. Bilo bi lijepo da se dogovorite oko razvoda, viđanja djeteta i iznosa uzdržavanja ako je zasita suprugina odluka čvrsta i nepomična. No, ne propustite u tome vidjeti i dijete, kao Osobu. Napominjem, ako je razvod zaista izvjesan. Imovinu podijelite sporazumno, jer ako nećete tako riješit ćete to sudom a traje solidan broj godina tijekom kojih s nekretninom nećete moći ama baš ništa. A izbjeći ćete sva natezanja i sukobe koji mogu uroditi inatima i dodatnom gorčinom s bilo koje strane. a naime, ovo nema nikakve direktne veze s postupkom razvoda, niti će to biti tijekom postupka na sudu uzeto u razmatranje ili odlučivanje, a možete to napraviti i nakon dovršetka svega.

Dosta nas je pratilo priču od početka. Tema Jesam li izgubio bitku za svoje dijete. Ne čeka se rješenje 2 godine, već nakon hrpetine ročišta u zavidnoj brojci, viđanja djeteta sat u prisutnosti majke, zabrana viđenje i kalvarija po centru, rješenje se već prilično dugo čeka u dostavi je je nekoliko puta dostavljano na krivo ime, a pravomoćnost slijedi nakon 15 dana po dostavi ukoliko nema žalbe. a kako je krenulo dostava će trajati koliko bi trajala i žalba Županijskom sudu i sve pisarnice i arhive itd po već uobičajenom roku uhuhuj-broja-mjeseci, što je kap koja prelijeva čašu strpljenja... Fikuse, drž' se... Kad si izdržao sve ono do sada, pokušaj još malo... Držimo ti fige!

Reagiraju svi oni kad se nešto pismeno zahtjeva, a potom pritisne da to i odrade, također pismeno. A neki to rade i bez prijepiske. Vidim sada i razliku među ZG područnim centrima, tako je vjerojatno i drugdje. Nije slučajno da u xy centru se očevima ponavlja kako se ne može napraviti ništa, a yx to napravi kao nešto sasvim normalno. I tako redom...

I na ovom mjestu ponavljam temeljni princip funkcioniranja osoba kojima se ne radi posao koji rade: svatko od njih mora imati uštimane papire i nigdje pismenog traga sa štambiljem urudžbenog da se od njih tražilo nešto, bilo što, što spada u njihov djelokrug ingerencija i bavljenja, pa makar i fraze koje pišu fraza radi. Na žalost, zaista na žalost svih nas, dobar dio ljudi radi svoj posao preko volje, dobar dio je nekompetentan, dobar dio apsolutno nezainteresiran za išta osim plaće, pa tako i u ovim stvarima koje određuju nečije živote. No, kao što na Elektri, Vodovodu, blabla, vam nitko neće mrdnut prstom a da niste nešto napisali, potpisali i pobrinuli se da imate potvrdu da je uručeno (ur.br), jednako kao se nerješivi problemi zakidanja djetetovih prava u školi (npr. poznajem slučaj više djece, disleksičara, koja imaju pravo na neke posebne mjere) počnu rješavati papinatim obraćanjem upozorenja i zahtjevanja preko urudžbenog, daljnjih je primjera mnogo, pa tako i ovo. Samo, nije za očekivati da će se netko zaista s voljom početi baviti time, već uvijek treba "podsjećati" osobe što i kako i temeljem čega. Na žalost, ponavljam.

Roditeljska prava mu ne može osporiti nikako, odnosno oduzeti pravo na roditeljsku skrb. Naime, događa se da majke znaju djeci braniti susrete s očevima, očevi znaju reagirati uskraćivanjem uzdržavanja. Prođe li 3 mjeseca da otac ne ispuni ni jednu stavku sadržaja roditeljske skrbi, može se zatražiti da mu se ona uskrati, no i tada je obavezan plaćati uzdržavanje. Savjet: ne padati na provokaciju, ispunjavati ono što je "dozvoljeno" a drugo uganjati svim raspoloživim sredstvima. Nadalje, ako se pokuša ocu ograničiti odnosno zabraniti pristup djeci, a pod izlikom da ga ona odbijaju, sretna je okolnost da tako nije bilo uvijek i lako se može postaviti pitanje majčinog utjecaja na djecu, te predložiti, a radi dobrobiti djece i njihovog daljnjeg kvalitetnog razvoja, da se roditelje s djecom (dinamiku i način određuje osoba kompetentna za to) obveže na terapijske posjete stručnjaku, kako bi se ponovno ostvario odnos kakav je bio i do pred nekoliko mjeseci. A sve pod stavkom nadzora roditeljske skrbi, te pomoći glede odgoja djece blabla... ima par stavčića i o tome. To u praksi obično nema bogznakakvog efekta jer i oto mnogi rade papirološki, no kad upozorenje majci da je pod lupom i poruka da otac od djece ne odustaje, moglo bi polučiti efekta na njeno ponašanje, a samim time i na djecu.

hajde, daj si malo truda pa pročitaj teme Jesam li izgubio svoje dijete i privremeno napuštanje djeteta, da ne ponavljamo te detalje, pa kad je postudiraš primjetit ćeš da su centri u stanju uvjeravati par godina, a ne mjeseci da ne mogu napraviti ništa dok ih se pismeno ne pritisne. A sumnjam da je slučajnost da se tako ne oglušuju svakom tko im se tako obrati i zahtjeva da interveniraju. Od telefona, odlaska... uglavnom ne bude ništa... Vjerujem da ćeš tamo naći koju korisnu informaciju, u stvari sigurna sam. Daleko od toga da će biti silno angažirani i zaista se brinuti, ali da ih se može prisliliti da mrdnu malo svoje birokratske g..., e- može!

...ali i strpljenja, jako puno, jer ako sam dobro razumjela prvi post, više nije samo majka ta koja djeci brani vidjeti oca što bi bio neusporedivo lakše rješiv problem, već je brainwashing dječjih mozića već počeo djelovati na njihova predhodna ponašanja, iskorištavajući trenutak kada otac želi osnovati obitelj, a u kojem se svako dijete može osjećati nelagodno. Zato će vjerojatno trebati i više tolerancije i strpljivosti i upornosti oca oko djece nego za slučaj da se radi samo o majčinom protivljenju, jer lakše je utjerati da otac viđa djecu kada se samo majka protivi, nego kada to i djeca odbijaju...

Imala sam ja slično pitanje pa se raspitala tada na par mjesta i u poreznoj upravi. Moguće je samo imati djecu kao uzdržavane članove u smislu povećanja osobnog odbitka. Naime kombinacija djece koja su prijavljena kao moji uzdržavani članovi je nepovoljnija za mene nego ona koja se zatekla na poreznoj kartici bivšeg supruga. Iako su sva djeca povjerena meni, otac ako plaća uzdržavanje ima pravo na uvećanje osobnog odbitka. Ukoliko se roditelji oko toga ne sporezume, jedan zatraži, a onda se primjenjuje: Članak 36. (6) Ako više osoba uzdržava člana ili članove uže obitelji i djecu, osobni odbitak za te osobe ravnomjerno se raspoređuje na sve koji te članove i djecu uzdržavaju, osim ako se ne sporazume drukčije. I dijeli se točno po pola.

Istina da je Bologna izmjenila ponešto, ali još uvijek netko tko želi može razdužiti školovanje. Redovitim studentom se prema čl.86. smatra osoba koja je ispunila uvjete čl.77... Postoje i mirovanja studentskih obveza, kojem su mogućnosti različite, ovisno o situaciji ili spolu, npr. trudnoće, vojni rokovi, bolest itd. Status studenta se ispisom s fakulteta gubi ali na tom fakultetu, završetkom jednog se drugi upisujei izvanredno, no je li moguće mijenjati fakultete tijekom školovanja npr. copy obavijesti sa 2 site-a, a vjerujem da nisu jedini: Što bi značilo da je vrlo moguće. Namjera mi je bila samo ustvrditi kako postoji više mogućnost imati status redovitog studenta, a ne završiti fakultet u roku proglašenih plus-trećinu njegovog trajanja. A kriterijima se rješava dobar dio vječnih studenata.

Zar je punomoć nešto što opunomoćeniku ne može na niti jedan način biti uskraćeno?!

Bilo je unatrag već takvih pitanja pa bi bilo lijepo da ih provrtite... Roditeljska skrb traje dok dijete ne stekne poslovnu sposobnost ili nije posvojeno, no ne i u slučaju kad je posvajatelj očuh ili maćeha. Nadalje: Članak 210. (1) Dijete koje se redovito školuje roditelji su dužni uzdržavati i nakon punoljetnosti. Nije bitno po čijem mišljenju je to koliko dugo, no dokle god je u mogućnosti predočiti potvrdu bilo kojeg fakulteta da je redovan student, toliko se redovno i školuje. Hipotetski, to ne mora biti fakultet koje je u početku upisalo s nakanom da ga i dovrši. A razdužiti se može lijepo i jedan faks. Osim ovoga, postoji i sljedeće: Članak 210. (2) Punoljetno dijete koje je završilo školovanje, a ne može se zaposliti roditelji su dužni uzdržavati godinu dana nakon školovanja. Što bi bilo dokazivo podatkom sa Zavoda za zapošljavanje. Po isteku prava na uzdržavanje, više ga neće trebati uzdržavati.

Sad ti neću odgovarati rečenicama zašto je sve razumljiv tvoj dojam i da su korjeni tvojih strahova u onim slinim zabranama, a svjesan da dijete nije s tobom dona 2/3 svog malog života, no kad te uhvati tjeskoba, moglo bi pomoći pitanje: pomaže li mom sinu i meni moj osjećaj bespomoćnosti i koliko ke on realan? Bespomoćnost prema birokraciji je normalan osjećaj jer dijete ne možeš uzeti k sebi po rješenju onog što se povlačilo 2 godine radi nečije greške u adresi odvjetnika i apsolutne nezainteresiranisti da u što skorijem roku bude ispravljena. No, kad je u pitanju ovo što te pecnulo, "tata", e to malca možeš naučiti ti, i to jako dobro. Nije štos u riječi već poimanju što ona znači, a to ne možeš ni očekivati da ćeš postići u roku od "Keks!". I pri tom je manje bitno tko je tome kriv, a značajnije što je tome lijek, a prilika djeluje trenutno neusporedivo bolja nego pred mjesec-dva jer vas bar nitko ne ometa što ukazuje na solidnu perspektivu. A i persen je bolje rješenje od misli u stilu "ja to ne mogu". Bez birre

Ha, vraćamo se na početak?! A početak baš i nije, jer barem (što naravno da nije ni približno normalno još) uspjevaš vidjeti malca bez urnebesa. Ako se sjećaš, nije od početka tvoje akcije da ga viđaš bez urnebesa dok ste skupa, prošlo mjesec dana... To djetešce je djetešce od nepune 3 godine. Zbunjeno već sasvim dovoljno svime. Moji klinci su po povratku iz vrtića znali meni koja sam uvijek s njima reći "teta" pa kad bi se ja počela smijati onda bi bilo "ovaaaj, mama". Tvoj se malac tako zbuni za mamu, a kako ne bi i za tebe, naročito nakon forsiranja oslovljavanja drugog čovjeka tatom. Bilo bi lijepo kad bi njemu tako malecnom dao malo više vremena, jer em nije nikom ništa skrivio, em ni on nije u pretjerano zavidnoj situaciji, em je mali, em mu ta riječ još uvijek ne znači ono što tebi znači, isključivo zato što se nije imao kada naučiti značenju te riječi. Ni za čovjeka s kojim živi ni za tebe koji si mu otac. A ako tko to zaslužuje saznati- zaslužuje on. Pa ti vidi koliko možeš, a u kojem ćeš trenu odustati kad te već toliko to hladi. Samo da ti na kraju napomenem: što god više vremena prođe a da se "ne guraš" to ćeš teže jednom doživjeti riječ koju želiš iz njegovih usta čuti. I to je sasvim izvjesno. Zato, ako te hladi kad se igraš s djetetom a ono te ne nazove i tatom baš svaki put, kao što to ne radi ni majci, a sanirao si sve ucjene i ružne riječi koje ste i ti i on doživljavali tijekom susreta, majka se ipak javi (naravno ne još dovoljno) i više nije onako bezobrazna u ophođenju, ne brani djetetu da te vidi, a ti hladi... Jasno da si nestrpljiv i dosta ti je čekanja sudskog papira tako dugo a tuđom greškom, ali si prilične pomake u komunikaciji u ovih mjesec napravio i ti i bivša. A da sve ide najednom- ne ide, da čekaš predugo- čekaš, da je bilo svega i svačega- bilo je, a da dijete zaslužuje bar malo vremena da se navikne na vas obojicu- e zaslužuje. Pa ti kako hoćeš...

Logika stvari bi nalagala da se ide tamo gdje je prebivalište, kao trajna kategorija, a za slučaj da je boravište drugo, a obično ga daju na godinu dana, ne bi bilo normalno za očekivati da netko tko s djetetom ima boravište u npr. Vukovaru juri na razgovor u czss u npr. Dubrovnik... ...a sumnjam da bi i npr. soc. radnika pri izlasku na teren slali iz Splita u Zagreb kako bi npr. provjerio djetetove uvjete života... Mjesna nadležnost sudova je poznata, a može se promijeniti tijekom postupka ako će se tako lakše blablabla.. ima članak, stavak... 321-333.

Ma najčešće se u takvim slučajevima nađemo u situaciji da kod djece podržavamo i potičemo dobar odnos s onim drugim, dok onaj drugi malo za to radi sa svoje strane, ali i to je cijena roditeljstva i dobrog stava prema onom drugom roditelju. Pa neka... spada pod stavku "skrb o dobrobiti djeteta".

Iako si, bigfoote, si dao oduška riječnikom kojim to rijetko radiš, vjerujem da ga čovjek možda razumije pa shvati da ovo nije mjesto za sprdanje sa ljudima naročito na način u prvom svom odgovoru spomenutih "duhovitosti". Ono je spika za birtiju i pivske mješine a ne ljude. Ujedno, usrdno se nadam da će čovjek shvatiti jednom kad mu se osobno takvo što dogodi pa me jako zanima hoće li se na isti način rugati svojim roščićima. A ti, u-predhodnospomenutom-postu-spomenuto Dijete, koje ulijećeš izjavama koje zaista nemaju veze s ničim razboritim, ako nemaš što ljudskog za odgovoriti ljudima, okani ih se i idi se igrati u parkić..

.. a da nismo, već bi lako bio upućen odgovor u stilu uzvratnog metka pa bi se loptali rečenicama, no zato postoji i caffe. Lijevo, gore...

Onakvi biseri mogu biti i izjave čisto folklornog tipa podrijetlom iz uvriježenih narodnih običaja, no ženici kojoj se zbiva nije smiješno niti kao tendencija očuvanja tradicija u takvim kulturno-umjetničkim društvima, poglavito na ovakvom mjestu.