newbie

U svakom je slučaju najlakše ne voditi računa o ičemu, ikeširati tisućicu kunica i reći: ja sam tata! A da poprave dojam povremeno, da ne kažemo rijetko, onda dobiju napadaj viđanja djeteta koji traje mjesec dana svaki drugi tjedan pa pauza par mjeseci. A onda kad se protest učini pretjeranim priča se okreće na spiku da "plaćaju puste novce" i sve im je previše i navlače se za 200kn. Klasika. A minimum obveza koje imaju prema djetetu s kojim ne žive ne ispunjavaju, jer minimumom smatraju uplatu na tekući do 10. u mjesecu a ostatak sudske odluke zanemaruju kao nebitno. To je jedna kategorija, neusporedivo brojnija. Druga kategorija je ona koja najčešće ne postavlja upitnim je li to što plaćaju dovoljno a bore se ne bi li uspjeli vidjeti djecu. Da ih je zbrojit' i podijelit, bilo bi prilično normalnije stanje na terenu.

EXACTLY MY POINT !!! I evo, oglašavam natječaj od predhodnog mog posta!

ad1. potpisala bih u bilo kojem trenu ako bi to na ijedan način ocu donijelo osjećaj sigurnosti pa se samim time i ljepše ophodio s djecom ad2. što se mene osobno tiče, može i ne mora, taj bih iznos ulagala na njihovu štednju, a ocu slal izvješće do 10. u mjesecu da se podudara datum: isti dan kad je njegov ktajnji datum plate uzdržavanja ad3. Istina! I sva pozornost bi trebala biti usmjerena upravo na to, jer veliki se s mnogočim znaju nositi a mali će se tek učiti. ad4. Sasvim ok, ali je malo nespretno kad se ne živi u blizini, npr. kod mene bi to bilo vrlo izvedivo, no otac ih na 400m zračne udaljenosti ne viđa ni onoliko koliko mu na papiru piše, niti se u međuvremenu djeci javlja na bilo koji način ad5. Bilo bi zgodno. Kad smo već kod prijedloga a za dobro naše djece, ima li tko kakvu ideju, kako privoliti oca da se vidi s djecom? Kako mu staviti u zadaću da se barem nekad, ako ne želi kod majke, onda barem u školi zanima kako mu djeci ide, kakve su im navike, kako napreduju? kako ga privoliti da kad mu kćer ide na audiciju za javni koncert, njoj jako važan, mama nekako da tati mig pa ga pita bi li je on danas odveo, nadajuć' se da će je ostati poslušati i biti ponosan na svoje dijete a ono sretno jer je tata tu, da ga ne ostavi pred zgradom gdje se audicija odvija i vrati kad ga nazove da je gotova? Itd? Zatvorom? Zakonom? Dakle, prisilom?! Ima li tko rješenje za to? A jednako se radi o dobrobiti djeteta? Ja bih rado čula rješenje. Nek' ga patentira tkogod, ja ću otkupiti licencu u suhom zlatu!

hvala na citatu! I lijep je osjećaj kad bez obzira što mi o osobi oca mislile i kojim je riječima mogle okarakterizirati nalazimo snage i volje poticati djecu da viđaju tate, i koliko umijemo tatama objašnjavamo kako bi bilo lijepo da žele vidjeti djecu. Jer, kao mame o djeci i u tom trenu i razmišljamo. U tome i jest razlika od očeva koji požele samo "hospitirati" povremeno, jel da? Sretno Inja, i tebi i bebici. Čuvaj je i njeguj!

1. Djeca pravo na dječji doplatak imaju shodno primanjima roditelja. A ne svako dijete. 2. Osnovne potrebe su osnovne, no ne znači i dostatne, što se drugog roditelja apsolutno ne mora ticati, jer plaća udio u osnovnim potrebama. Drugi roditelj doprinosi manjim udjelom, no i vlastitim angažmanom svakodnevno što zakon posebno vrednuje. 3. Zaključimo kako u OSNOVNIM potrebama roditelj koji ne živi s djetetom sudjeluje sa 2/3 iznosa, no na takav način ne živi skoro niti jedno dijete razvedenih roditelja 4. osnovne potrebe nisu vezane isključivo uz jelo i pilo kako ne bi bilo gladno i žedno, niti pokrivala tijela i glave, te obuće kako ne bi bilo golo i boso. To podrazumijeva i njegove troškove stanovanja, čuvanja ako ide u vrtić, izvanškolske aktivnosti, prijevoza, higijenske, kulturološke potrebe i sl. ovisno o uzrastu itd itd. Baš u potpunosti jednako kao i procjenjivanje oanovnih životnih potreba odraslih osoba. E, pa da baš mi svi živimo u skladu s tim procjenama, ne vjerujem, jer će inače na ovom mjestu se slijedom toga roditi peticija da nam svima smanje plaće ili cijela država ima u lipu jednaku plaću: jer šta će kome više? Dozvolite ženama koje s djecom žive da snesu više tereta na koji se ne tuže, a plaćajte 2/3 osnovnih životnih potreba djece i viđajte ih redovito, a prepustitie nama da im priuštimo ono što je preko tih 1500kn, a to je mnogo više. Kategorički tvrdim kako u svako dijete mjesečno ulažem preostali dio "osnovnih mjesečnih potreba djeteta" i dodatno cifru koja je iznad očevog udjela, svojom voljom, željom i radom. I nije mi žao niti će mi kada biti. Ali će njihov otac plaćati te 2/3 osnovnih za koje se buni da mu je puno. Bez brige. A vjerujem da nisam jedina. Dapače.

Svake hvale vrijedno! Što bi značilo ako se dijete rado s vama druži da vas je prepoznalo kao osobu koja se oko njega trudi. Sumnjam da bi se to dogodilo kad ga ne biste poželjeli vidjeti nego jednom mjesečno i odna banuli u stilu: hajmo djetešce 3 tjedna na godišnji. A "zasluge" se ne dijele u korist ili na štetu drugom roditelju već djetetu.

Točno! Taj netko je svjesan u što se upušta i na to je spreman. I ako jest, i ako to tako zaista jest, onda su sve priče o strahovito ogromnom udjelu drugog obične kuknjave. Kažem: ako. Ali, uglavno i je tako. Uz napomenu: procjenjeni iznos mjesečnih djetetovih potreba ima i još jednu riječ koja je uključena u to, a zvuči ovako: MINIMALAN. A sumnjam da sva djeca razvedenih roditelja žive u skladu s tim minimumom ili barem velika većina- ne. Pa kom' se računa nek' računa. PS. Skrenimo pozornost kako se tijekom uobičajenog razvoda i sl. odlučivanja ne traži niti dobiva skrbništvo nad djetetom već se dijete povjerava jednome od roditelja na zajednički život. Stoga skrb o djetetu onog koji s njim shodno toj odluci ne živi ne podrazumjeva samo plaćanje uzdržavanja, kojeg ne bi bio oslobođen ni kad bi ga se iz određenog razloga lišilo roditeljske skrbi. Prema tome...

Konkretan zaključak jest kako djetetu treba očeva uloga u vlastitom životu. A još konkretniji da niti jedno ne bi smjelo međusoban odnos (ma kakav on bio) staviti ispred djeteta samog. Ne činjenice da je nečiji potomak, već činjenice da je, iako još mala, ali Osoba, koja poštovanje (ma kako to kome smiješno zvučalo, jer se izraz koristi u raznorazne svrhe) ne treba zaslužiti, već na njega pravo- ima.

Zaista vjerujete da je djetetu dovoljno 1500kn/mj ukupno od oba roditelja, a od kojeg otac plaća po 700, 1000, 1200? Zaista vjerujete da iznos nije realno podebelo veći? Zaista vjerujete da na dijete očevi troše više novca nego majke s kojima žive? Provedite anketu i znat ćete da ste u zabludi. Mislim, ako je to glavno pitanje koje koga najviše muči...

Nitko nikad nije stavio upitnim treba li djetetu otac, treba li se s njim viđati ili ne, treba li otac imati ulogu u djetetovom životu koju i zaslužuje činjenicom da mu je otac. Upitnim se postavlja samo, je li u redu da vrlo maleno dijete, dojenačkog uzrasta biva odvajano od majke: - u slučaju A je bilo govora o bebici od točno 2 mjeseca -u slučaju B mrvicu starijoj, ali vrlo malo Uz napomenu: a da s ocem nisu pretjerano niti kontaktirale, shodno volji i željama tih istih očeva. Dijete koje krene u vrtić, odnosno jaslice, nikada ne ostaje samo sa tetama, čak ni u situaciji kada se može poigrati sa skupinom vršnjaka što im je tada prijemčivo, niti sat prvih nekoliko puta. Napominjem i u ovom slučaju: i tada se radi o djeci starijoj od godine dana. Dakle, slijedom psihofizičkig razvoja djeteta, malenu djecu nije poželjno odvajati od dojenja ukoliko je to njegov način prehrane kao što je slučaj kod spomenute bebice od 2 mjeseca što bi boravak kod oca 48 sat podrazumjevao, dojenčad (znamo koji uzrast riječ podrazumjeva a ne činjenicu da ih se doji) nije poželjno stavljati u situaciju u kojoj im nije prisutan niti jedan poznati faktor, a daljnji slijed ovisi isključivo i samo o onima koji ili prihvaćaju biti njihov dio života ili samo forma, pa su se angažirali i prije i poslije perioda kada je dijete spremno otići na vikend ocu ili na odmor. i bilo bi zaista lijepo kada bi im tada otac bio poznat lik što je vrlo lako postići ne izbjegavanjem susreta i druženja s djecom.

Sreća da barem tako malene ne tretiraju kao stavke i članke.

HRVATSKI SABOR 3190 Na temelju članka 88. Ustava Republike Hrvatske, donosim ODLUKU O PROGLAŠENJU ZAKONA O DOPUNAMA ZAKONA O UDŽBENICIMA ZA OSNOVNU I SREDNJU ŠKOLU Proglašavam Zakon o dopunama Zakona o udžbenicima za osnovnu i srednju školu, kojega je Hrvatski sabor donio na sjednici 15. prosinca 2006. godine. Klasa: 011-01/06-01/97 Urbroj: 71-05-03/1-06-2 Zagreb, 19. prosinca 2006. Predsjednik Republike Hrvatske Stjepan Mesić, v. r. Članak 2. Iza članka 4. dodaje se članak 4.a koji glasi: »Članak 4.a (1) Udžbenici namijenjeni obvezatnom obrazovanju financiraju se iz sredstava državnog proračuna. ... Ovaj Zakon stupa na snagu danom objave u »Narodnim novinama«. Klasa: 602-09/06-01/02 Zagreb, 15. prosinca 2006. HRVATSKI SABOR Predsjednik Hrvatskoga sabora Vladimir Šeks, v. r. ... Molim pogledati nadnevak. NN 141/2006

hej... nemoj da te sve previše zbuni. Jednostavno, običaj je očeva kad nisu u sjajnim odnosim s bivšima, bilo žanama vjenčanim ili nevjenčanim da na neki samo sebi svojstven način ne žele čuti išta, pa ni da viđaju dijete, jer im je u glavi tada "što ću ja NJU slušati" a da je pri tom to jače od razmišljanja o djetetu samom. Znaju reći !aha ti to da ti budem babysitter" ili "neću radit što mi ti govoriš" ili "neću ja tebe slušat" itd itd itd. To je neki standard i uobičajena priča, više-manje svima sličnima i iznimno su rijetki koji tako ne postupaju. Lijepo bi bilo da imaju papir na kojem piše koliko ih trebaju viđati jer je to minimum potreba djeteta, pa da jednostavno budu svjesni koliko to dijete zapravo zakidaju svojom voljom i komoditetima. A kad otac nije zaista angažiran, a odgovara mu "ja hoću za 15 minuta" bez obzira kakve tko ima obaveze i ne uspjeva se dogovortiti normalno na vrijeme barem ujutro za poslijepodne, barem postoji nekakav red i poredak, ako već ne i normalan način dogovaranja odraslih osoba.

E pa sorry, malo bi mi bilo nepojmljivo da ljudi ne shvaćaju "kako dođe beba", da su rode zaštićene životinje ali ne nose djecu, a da se ono dvoje zaslužnih za to nazivaju majkom i ocem, što pak nikakve veze s brakom ne mora imati već s biologijom, pa su potom i pravne posljedice same po sebi razumljive. Čovječe, svakom je, čak i malenom djetetu, jasno kako dođu štenci, mačići i ostale slatke životinjice i svima je jasno (možda ne i poznato, ali jasno je!) tko im je otac a tko majka, a tko ih je kad vidio u crkvi ili u matičnom uredu? Predlažem: Pri upisu na faks najkasnije, pri izdavanju indexa, uručiti slikovnicu "Luka očekuje sestricu", a možda njen sadržaj uključiti i u program državne mature!

Ne bi! Opet bi dijete bilo to koje je zakinuto, a ako nam je dano da možemo barem mi biti one koje su uz djecu u svaka doba no matter what, nek im bude na volju, redoooooooom svimaaaaa! :amen:

Eh, da je samo alimentacija u pitanju! Zanimljivo da svih kojima se "ni krivim ni dužnim dogodi čudi prirode" najviše brine to pitanje, koje mogu riješiti sa 1000kn mjesečno i amen. Bolje bi bilo da se ni ne pokušavaju izvuć' barem od toga jer se taj dio najlakše uganja, sjedne ovrhom na plaću i tko ga pita želi li plaćati ili ne, plaćat će. Može se djeteta i odreći, što god kome padne na pamet, ali to će svejedno morati. Ono što nikome od njih tada ne pada na pamet je samo dijete, koje će, htjeli ili ne, postojati, a samo zato što su ga i stvorili, prema tome ono nije tražilo da se nađe na svijetu. Pa će odbijati kontakte s njim a sve u svrhu svog "mira" i drugog života. Dijete neće poznavati osim u najboljem slučaju po izgledu tu i tamo. A onda će se to isto dijete naći u društvu sa polubatom ili polusestrom. Poznajem divan primjer kad je djevojka znala da osim brata doma ima negdje i polubrata ali ne i gdje jer se nikad nije s njim upoznala, a šetali cijeli život istim gradom. Pa je već odrasla upoznala i njega i nećake. Kako opravdati oca? Niti jedno opravdanje nije dovoljno dobro. A to je onaj dio: prava djeteta na susrete s roditeljem s kojim ne živi. mnogi to smatraju pravom očeva (što i jest, naravno), no to je prvenstveno pravo- djeteta.

U pravilu, ako maleno dijete, do 3 godine, nije predhodni dio života provelo s ocem, rijetko mu se dodijeli i vikende i godišnje odmore, naročito ako susreti nisu bili redovni i česti. Djecu mlađe i starije dojenačke dobi, u principu ne daju na viđanje sa spavanjem. Uz opravdanje djetetovih navika i uzrasta, te oca koji nije stalno prisutan roditelj doma ili kontinuitetom susreta. Ako je kontinuitet postojao, onda se odlučuju i na druge varijante. Sud gotovo nikad ne ostavlja susrete "po dogovoru" jer je to vrlo neizvjesan i relativan pojam, već ih određuje imenujući dane i sate. Jednom kasnije će otac temeljem promjenjenih okolnosti (starosti djeteta) tražiti i dobiti dijete na spavanje, vikenda i zimski i ljetni odmor, možda ne sad, ali će ih zasigurno dobiti. No, pri odlučivanju će biti ključno koliko je dijete do sada boravilo s ocem, koliko se angažirao tijekom eventualnog zajedničkog života s djetetom. I zasigurno neće biti odlučeno da ga vidi kad god mu se svidi već će postojati neki dogovor. Koji bi bilo bolje da ostvare majka i otac, ali ako ne ide, netko treba arbitrirati u tome. A da, mogao bi majku prikazati kao uzrok neviđanja djeteta, ali riječ protiv riječi, bez ikakvih podataka centra kojem se nije obraćao, sumnjam da bi bile od iznimne važnosti.

Ima. Jer se odredbe glede otkaza primjenjuju i na otkaz s ponudom izmjenjenog ugovora. MZOS je već naviklo na te sheme i neće biti nikakvih problema glede isplate. A ako se radi o poslovno uvjetovanom otkazu sa pripadajućim otkaznim rokom dužan je isplaćivati punu plaću prema ugovoru koji otkazuje, izdati pismenu obavijest kako zaposlenik nije dužan dolaziti na posao (navedu obično organizacijske razloge), te ne isplaćuje prijevoz odnosno ne plaća karte prijevoza. Otpremnina tada biva isplaćena u roku od 30 dana po isteku otkaznog roka, a realno MZOS to isplati mjesec kasnije. I naravno, u roku od 6 mjeseci ako se i ukaže potreba ne smije na tom radnom mjestu zaposliti nekog prije nego to ponudi osobi kojoj je otkazan ugovor. Uz sve to je dužan i obavijestiti Gradski ured i prijaviti osobu u otkaznom roku uslijed poslovno uvjetovanog otkaza, što tu istu osobu izbacuje na vrh prioriteta pri zapošljavanju u skladu s kolektivnim ugovorom. A svaki je ravnatelj po objavi natječaja dužan od Gradskog ureda dobiti suglasnost da zaposli nekog drugog, ako oni u evidenciji nemaju takvih osoba. Slobodno provjerite u sindikalnoj središnjici, uz savjet: pravnik koji je obično tajnik je bolja adresa od čelnišva.

Obzirom na iskustva u školama, stanica ove godine zasigurno nije pala radi imjena nastavnih planova jer se to zbilo prošle školske godine. Dakle, može se raditi o smanjenom broju razdrednih odjela, pa smanjenje i nije tako drastično da bi jedna osoba u potpunosti bila višak. Vjerojatno će joj stoga dati otkaz ugovora o radu (na puno radno vrijeme) s ponudom izmjenjenog ugovora (na nepuno radno vrijeme), što će biti popraćeno i pripadajućom otpremninom, ovisno o godinama provedenim kod istog poslodavca (u ovom slučaju, bilo koja škola se računa kao isti poslodavac ako je bez prekida).

Istina! Potpisujem i ja svako slovo! No, glibu će svakako to pomoći u razmijevanju logike slijeda, te uzročno-posljedičnih veza zbivanja, no neće mu pomoći u trenutnoj situaciji, jer takvih instrumenata za sada nema! Mofli bismo sakupljati primjere kako bi jednom nešto u pogledu napretka i prevencije napravili, no za gliba osobno je bitno pokušati ostvariti najbolju moguću varijantu u okviru postojećih mogućnosti. Tj. najmanje lošu, to bi bio precizniji izraz. A svi mi bi mogli i trebali biti svjesni da ova rješenja koja se nude nisu ni približno dobra niti dostatna.

Da, a odredit će ga (uz savjet pravne službe ministarstva ako treba, osobno nazočila napućivanju ravnatelja) na sljedeći način: ZOR kaže kako pri otkazivanju, a tu se radi o poslovno uvjetovanom otkazu, treba voditi računa o starosti, stažu i teretima uzdržavanja. Svaka stavka jedan. Pa ide križaljčica: osoba A ima godinu više=1:0 osoba B ima 2-3 djece=1:1 osoba A ima 2 godine staža više=2:1 za osobu A

Bez barem privremenog rješenja centra ona dijete neće moći prijaviti na drugu adresu bez tvog potpisa. Nadalje se potreudi da predmet ne dođe na sud tako kako je zamislila: sjedi i napiši sporazum, rješi centar tako da se složiš sa svime, kupi stan, daj 2-3 soma alimentacije i pjevaj borbene. Možeš se ne složiti oko bilo čega ili se složiti sa baš svime, kako god misliš da je bolje. a da joj se jako žuri, očito da joj se žuri kad ima već čitavu koncepciju riješenu. A istina da neki uspjevaju dogovoriti neke "sitnice" preko poznatih. Pa se to i kaže gdje treba. No, ovo je sada sadmo piljenje tvojih živaca da dođeš nadomak misli da je bolje potpisati štobilo, samo da to jednom završi. Što je sasvim ok, ako su sve dogovorene stvari za dijete povoljne i jasne.

Evo mjesta di se raspravlja ozbiljna, pravna problematika, ili ono što se s ljudima zbiva a iz nje proistječe: http://www.legalis.hr/modules/newbb/viewtopic.php?topic_id=15164&forum=14&50 Ima dobrih tekstova i još boljih sličica. No, egzorcizam nad ovim naslovom je čast veća od prebacivanja u caffe...

Just in case! Jer, tematika je puno "skliskija" od onog koje može izazvati kad te netko ni krivpg ni dužnog zbubne u auto ili kad se posvadiš sa pola familije oko imovine, nasljedstva i sl, imaš cirkus oko ZORa itiditditd, pa može isplivati puno stvari koje s pravnom tematikom i nemaju baš puno zajedničkog, ali o tome ovisi i njen daljnji slijed i izbor varijanti A, B, C....

Sretno dalje! I ne ponovila joj se predhodna početna iskustva ikad!