MASTER

obavljanje poslova odvjetnika regulirano je zakonom o odjvetnistvu cime isto predstavlja samostalnu djelatnost (dakle kao lijecnik ili zubar) prema tome odvjetnik kao i javni biljezni odgovara cjelokuponom imovinom. iz navedenog se vidi da je isti zaposlen u ministarstvu pa dakle prima placu, na koju se moze sjesti ovrhom. koliko je meni poznat mentalitet ljudi koji radi u drzavnoj urpavi, jako im je nezgodno da ih netko privatno goni. konacno postavlje se pitanje i kaznene odogovronsti (bivseg) odvjetnika jer se isti ne moze pozvati na nepoznavanje svojih obveza kad je pravilno iskazivanje obveza bila njegova duznost kad je obavljao odvjetnicku djelatnost. konacno Ovrsni zakon predvidja mogucnost davanja prokazne izjave o imovni pojedinca te mjera osiguranja prethodnom mjerom ako niti to ne upalit pokrenuti stecaj na fizickom osobom pred nadleznim trgovackim sudom. dakle ima nacina. A propos soli na rep...prilicno je drsko

Dana 12 travanja 2005 godine brzojavom smo izvijestili naslovni sud da u ovome postupku pristupamo parnici ovdje postupku osiguranja kao Umješač na strani Protivnika osiguranja. Dana 14 travnja 2005 godine neposredno smo na vlastiti zahtjev kao Umješač na strani Protivnika osiguranja zaprimili Rješenje o privremenoj mjeri posl br R1-43/05 od 08 travnja 2005 godine (dalje u tekstu pobijano Rješenje). Istoga dana podnijelo smo kao Umješać na strani Protivnika osiguranja prijedlog za određivanjem jamčevine te prijedlog za ukidanjem rješenja o privremenoj mjeri. Rješenjem o privremenoj mjeri posl rb R1-43/05 od 08 travanja 2005 g odlučeno je o prijedlogu Predlagatelja osiguranja od 05. travnja 2005 g. čime je naloženo Protivniku osiguranja kod koje se vodi žiro račun Predlagatelja osiguranja da iz evidencije o redoslijedu plaćanja makne nalog za naplatu mjenice Predlagatelja osiguranja izdane 01 travnja 1998 godine, na iznos od xxxx kn evidentirane po br MI.0xxxxx/02 primljene na FINA Split 13 kolovoza 2002 u 9 sati. I. Protivnik osiguranja u pogledu naplate sporne mjenice pravo naplate vrši u ime treće osobe kao zakonitog imatelja vrijednosnog papira u konkretnom slučaju društva n. d.. Z, , koja je 13 kolovoza 2002 godine podnijela nalog za plaćanje izdan temeljem mjenice i mjenicu sadržaja «U Splitu 01. travnja 1998 godine. Dana 13. kolovoza 2002 godine platit ćemo za ovu jednu mjenicu po naredbi N doo Z svotu od xxxx kuna i nula lipa. Plaćanje ZAVOD ZA PLATNI PROMET podružnica SPLIT žr 34400-xxx-xxxx. Potpis i pečat punomoćenika i zakonskih zastupnika S dd S» (dalje u tekstu MJENICA). Prilikom zaprimanja mjenice a što je za Protivnika osiguranja tada činila Financijska agencija Regionalni centar Split, sa izričitim nalogom da se nalog za plaćanje evidentira u redoslijed naloga za kojem nema pokrića na računu izdavatelja mjenice ukoliko ako isti zbog nedostataka sredstava nije moguće izvršiti. Podnositelj mjenice tako je odredio temeljem članka 20 stav 2 točka 1 Zakona o platnom prometu u zemlji (dalje u tesktu ZPPZ). U smislu odredbe članka 210 Zakona o parničnom postupku (dalje u tekstu ZPP) Umješać na strani Protivnika osiguranja ovime predlaže da se društvo N d.. Z putem ovoga suda pozove da umjesto nje stupi u parnicu odnosno da se u svakom slučaju pozove da kao jedinstveni suparničar sudjeluje u ovom postupku. II. Ovime kao Umješač na strani Protivnika osiguranja ulažemo dopuštenu, pravovremenu i osnovanu žalbu na pobijano Rješenje radi bitne povrede parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže se Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske pobijano rješenje ukinuti a prijedlog za određivanje privremene mjere odbaciti kao nerazumljiv odnosno odbiti kao neosnovan ili vratiti Trgovačkom sudu na ponovno odlučivanje. Svoje stavove u žalbi žalitelj temelji na sljedećim pravnim propisima -Zakon o obveznim odnosima (Sl. list 29/78,39/85 i 57/89 i NN 53/91,73/9,11/93,112/99 dalje u tekstu: ZOO) -Zakon o mjenici (NN 74/04, dalje u tekstu ZOM) -Zakon o platnom prometu u zemlji (NN 117/03, dalje u tekstu: ZPPZ ) -Odluci o nalozima za plaćanje (NN br 14/02,143/02,104/03 dalje u tekstu ONP) -Zakonu o parničnom postupku (NN 53/91,91/92,58/93,112/99,88/01 i 117/03, dalje u tekstu ZPP) -Ovršni zakon (NN 57/96,29/99,42/99,194/03, dalje u tekstu OZ) Obrazloženje 1. U prijedlogu za osiguranje Predlagatelj osiguranja nije naznačio koju točno tražbinu predloženom privremenom mjerom osigurava a niti je učinio vjerojatnim da postoji opasnost za navodnu tražbinu koja se osigurava predloženom privremenom mjerom. Privremena mjera je sredstvo osiguranja kojom se postiže svrha osiguranja , a ne konačno ostvarenje potraživanja. Predloženom privremenom mjerom naloženo je «micanje» naloga za naplatu izdanog temeljem mjenice iz redoslijeda plaćanja. Kao protivnik osiguranja naznačen je banka a dužnik protivnika osiguranja tj izdavatelja naloga za plaćanje izdanog temeljem mjenice. Mjera osiguranja istaknutog nenovčanog potraživanja proteže se na pravo izdavatelja naloga za plaćanje, pa je prema tome tražbina nije usmjerena prema Protivniku osiguranja. Određena privremena mjera ima nedostatak i u određenom trajanju jer nije uopće određeno trajanje privremene mjere. Naime, trajanje mjere mora biti jasno određeno ili vremenskim rokom ili navođenjem okončanja točno određenog postupka. U slučaju potrebe produljenja roka sud će u skladu s odredbom članka 303 OZ na prijedlog predlagatelja osiguranja produžiti trajanje privremene mjere uz uvjet da se nisu promijenile okolnosti pod kojima je ta mjera određena. Zbog toga se rješenje pobija što se isto ne može ispitati, izreka rješenja je nerazumljiva, proturječi sama sebi i razlozima rješenja, tj. rješenja uopće nema razloga, ili u njoj nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, odnosno ti su razlozi nejasni i proturječni, te o odlučnim činjenicama postoje proturječnost između onoga što se u razlozima rješenja navodi o sadržaju isparava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava, tj bitne povrede parničnog postupka a što je opravdan razlog za pobijanje presude iz čl. 353. st. 1 ZPP i čl. 354. st. 2. ZPP. Isto tako se rješenje pobija upravo u ovom dijelu koji se navodi pobija radi pogrešne primjene materijalnog prava a što je opravdan razlog za pobijanje presude iz čl. 353. st. 3. ZPP i čl. 356. ZPP. 2. Mjenica je vrijednosni papir (ZOM, čl. 234.-261. ZOO). Obveza izdavatelja iz mjenice prestaje ispunjenjem zakonitom imaocu papira (čl. 253. ZOO). Bezgotovinsko plaćanje je prijenos sredstava s računa platitelja na račun primatelja (čl. 23 ZPPZ). Plaćanje preko računa obavljaju se na temelju naloga za plaćanje (čl. 19. st. 1 ZPPZ). Nalog za plaćanje u korist računa primatelja, a na teret računa platitelja mogu dati vjerovnici – primatelj sredstava na temelju naplate dospjelih vrijednosnih papira i dospjelih instrumenta plaćanja (čl. 20. st. 2. toč. 1 ZPPZ). Naloge za plaćanje iz čl. 20. st. 2. ZPPZ za čije izvršenje na dan valute nema pokrića na računu platitelja banka evidentira i izvršava, nakon osiguranja pokrića, prema vremenskom redoslijedu primitka, ako zakonom, odnosno drugim propisom nije drukčije propisano. Banka isto tako mora nalogodavcu vratiti nalog za plaćanje koji je evidentiran u evidenciju naloga za plaćanje za čije izvršenje na dan valute nema pokrića na njegov zahtjev (čl. 29. st. 3. ZPPZ). Blokiran račun predstavlja račun na kojem ima sredstava ali ih vlasnik računa ne može koristi jer je druga banka obavijestila o postojanju naloga za plaćanje iz čl. 20. st. 2. ZPPZ za čije izvršenje nema pokrića na računu (čl. 30. ZPPZ). Hrvatska narodna banka propisuje sadržaj naloga za plaćanje te sadržaj i uporabu obrazaca platnog prometa (čl. 19. st. 3. ZPPZ). Nalog za plaćanje jest nalog kojim podnositelj nalaže izvršenje plaćanja na računu sudionika platnog prometa u banci ili Hrvatskoj narodnoj banci (čl. 2. ONP). Nalog za bezgotovinsko plaćanje mora imati minimalno sljedeće elemente: broj računa platitelja, broj računa primatelja, iznos, datum valute, ovjera nalogodavca. (čl. 6. ONP). Vrijednosni papir mora imati samo jasnu odredbu da je novčana tražbina dospjela. Banka mora temeljem prezentacije takvog vrijednosnog papira i naloga za plaćanje izdanog temeljem tog vrijednosnog papira isti izvršiti odnosno dok ne bude pokrića na računu platitelja evidentirati u redoslijed naloga za koje nema pokrića na računu platitelja. Banci nije dozvoljeno ikakvo miješanje u odnos izdavatelja vrijednosnog papira, zakonitog imatelja vrijednosnog papira, te prava iz vrijednosnog papira koji se tiču naplate dospjele novčane tražbine. Upravo odredba čl. 20. st. 2. toč. 1. ZPPZ (bez obzira na kogentne odredbe ZOM koji određuju u kojim rokovima i gdje i kada se mjenica podnosi glavnom mjeničnom dužniku na naplatu) daju mogućnost (da nakon prezentacije glavnom mjeničnom dužniku u mjestu određenom za plaćanje) i poslije dospjelosti traži naplatu podnošenjem naloga za plaćanje izdanog temeljem mjenice. Time naplata se mjenice pojednostavljuje, a štite se i prava regresnih dužnika. I na kraju ne može se tumačiti odredba čl. 29. st.3. ZPPZ da se dio koji glasi «ako zakonom, odnosno drugim propisom nije drukčije propisano», odnosni na cjelokupnu rečenicu «Naloge za plaćanje iz članka 20. stavka 2 Zakona za čije izvršenje na dan valute nema pokrića na računu platitelja banka evidentira i izvršava, nakon osiguranja pokrića, prema vremenskom redoslijedu primitka», već se isto odnosi isključivo na dio «prema vremenskom redoslijedu primitka». Ovo osobito na odredbe čl. 152 OZ i čl 138 st 2 Opći porezni zakon (NN 127/00,86/01,150/02). Stoga u smislu odredbi ZPPZ isti ne poznaje «NALOG ZA NAPLATU» već samo «NALOG ZA PLAĆANJE». Da bi dakle NALOG ZA PLAČANJE (a ne nalog za naplatu) protiv kojeg se ustaje privremenom mjerom bio točno određen u izreci rješenja isti mora sadržavati sve propisane elemente ONP. Zbog toga se rješenje pobija što se isto ne može ispitati, izreka rješenja je nerazumljiva, proturječi sama sebi i razlozima presude, tj. rješenje uopće nema razloga, ili u njoj nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, odnosno ti su razlozi nejasni i proturječni, te o odlučnim činjenicama postoje proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isparava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava, tj bitne povrede parničnog postupka a što je opravdan razlog za pobijanje rješenja iz čl. 353. st. 1 ZPP i čl. 354. st. 2. ZPP. Isto tako se rješenje upravo u ovom dijelu koji se navodi pobija radi pogrešne primjene materijalnog prava a što je opravdan razlog za pobijanje presude iz čl. 353. st. 3. ZPP i čl. 356. ZPP. Ovo je u dobrom dijelu citarani stav Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske izrečen u Rješenju Pž-2987/04 od 21 svibnja 2004 g upravo povodom postupanju pri naplati mjenica po ZPPZ. 3. U potpunosti su neosnovani navodi u obrazloženju pobijanog rješenja da je privremena potrebna radi sprečavanja nastanka nenadoknadive štete koja prijeti, jer se radi o velikom novčanom iznosu koji bi, ukoliko bi bio dva puta naplaćen, teško bilo naplatiti od imatelja mjenice koji je malo trgovačko društvo. Prema odredbi čl 42 ZPPZ banka ovdje Protivnik osiguranja je odgovorna i snosi štetu ako na dan valute ne izvrši nalog za plaćanje koji je primljen u propisanom roku, koji sadrži sve propisane elemente za čije izvršenje postoji pokriće na računu platitelja i/ili ako nalog za plaćanje ne izvrši u skladu s propisanim redoslijedom plaćanja, te ako ne postupi u skladu s odredbama članak 29.-32. ZPPZ te za štetne posljedice koje proizađu iz ugovornih ovlasti trećim stranama za obavljanje poslova platnog prometa. Zbog toga se presuda pobija radi pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja a što je opravdan razlog za pobijanje presude prema čl. 353. st. 2. ZPP i čl. 355. ZPP. Isto tako obrazloženje presude je u tom dijelu nejasno te postoji proturječnost između onoga što se kao razlog navodi u odnosu na same isprave na koje se poziva. Stoga se presuda pobija radi bitne povrede parničnog postupka prema čl. 353. st. 1. i čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP. 4. Prema odredbi članka 194 stav 4 ZPP, sud po službenoj dužnosti pazi teče li parnica o istom zahtjevu među stranama. Ovo se osobito ističe jer između Predlagatelja osiguranja i Umješača na strani Protivnika osiguranja odlučuje se o zahtjevu Predlagatelja osiguranja o prijedlogu osiguranja privremenom mjerom kojom se upravo ovdje Protivniku osiguranja zabranjuje isplata po ovdje predmetnoj mjenici odnosno izvršenje naloga za plaćanje izdanog temeljem navedene mjenice. U prilogu dostavljaju se prijepisi spisa R1-15/05 (ex R1-221/03) Trgovačkog suda u Splitu i spisa R1-342/03 Trgovačkog suda u Zagrebu (ex R1-105/02) Trgovačkog suda u Splitu. Sukladno stavu ovog suda izrečenog u Rješenju posl br R1-15/05 od 21 veljače 2005, stavu Visokog trgovačkog suda izrečenog u Rješenju posl br Pž-6953/03 od 21 prosinca 2004 godine, prigovara se i mjesnoj nadležnosti ovoga suda povodom prijedloga Predlagatelja osiguranja za određivanjem privremene mjere od 05 travnja 2005 g. 5. Podzakonskim propisom (primjerice uredbom Vlada Republike Hrvatske, Odlukom Hrvatske narodne banke) nije dopušteno drugačije rješavati pitanje iz zakonodavne djelatnosti (stav Ustavnog suda Republike Hrvatske posl. br. U-I-2747/2003 od 23 ožujka 2005 godine). U vrijeme podnošenja naloga za plaćanje temeljem MJENICE i MJENICE sadržaja nije bila niti donesena niti stupila na snagu Odluka o izmjeni i dopuni Odluke o izvršenju naloga za plaćanje sredstava na računima platitelja koji se vode u različitim bankama donesena od strane Hrvatske narodne banke dana 07 lipnja 2004 godine o.br. 216-020/06-04/ŽR (NN 85/2004 od 21 lipnja 2004 g) pa stoga u ovoj pravnoj stvari naknadno stupanje na snagu iste nije od važnosti u ovom postupku osiguranja - možda u parnici: 6. Iz svega navedenog razvidno je da je I stupanjski sud prilikom donošenja rješenja o privremenoj mjeri u bitnosti povrijedio parnični postupak, netočno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje te pogrešno primijenio materijalno pravo, pa stoga predlažemo i molimo Visoki trgovački sud Republike Hrvatske da pobijano Rješenje ukine a prijedlog Predlagatelja osiguranja odbaci. Za Umješaća na strani Protivnika osiguranja

Danas je zaprimljeno Rjesenje da se dopusta mjesanje zakonitog imatelja mjenice na strani Protivnika osiguranja. Ocekuje se stupanje umjesaca u parnicu radi opravdanje privremene mjere

I najsporiji.

sto bi tu bilo fiktivno ako je izvrsen prijenos vlasnistva u zemljisnim knjigama. ovjera kod javnog biljeznika ili bez njega nije razlog da bi ugovor bi fiktivan. nas ZOO poznaje prividan ugovor, dakle u konkretnom slucaju trebalo bi dokazati postojanje prividnog ugovora koji se provdi kroz ovaj ugovor o prijenosu vlasnistva/prodaji. nije lagan zadatak.

Koja prava bi to imatelj izgubio? pravo na regres? (sto ako postoji naznaka bez protesta) Pa regresna prava moguce je ostvariti i na temelju prijepisa mjenice (cl 65-66 ZoM). konacno postoji i stav VS Revt 45/04-2 od 01 lipnja 2004 Naime, u ovom predmetu je uz tužbu priložena ovjerena preslika mjenice kao dokaz u smislu odredaba čl. 108. ZPP. Prema odredbi čl. 108. st. 1. ZPP isprave koje se prilažu podnesku podnose se u izvorniku ili prijepisu, a prema odredbi čl. 74. st. 7. Zakona o javnom bilježništvu kad je riječ o ovjerenom prijepisu s takvim prijepisom je izjednačena ovjerena preslika isprave. Takva preslika ili prijepis potvrđuje postojanje izvornika (a ovjera njenu istovjetnost sa izvornikom), treba biti istovjetna s izvornikom i služi samo kao dokazno sredstvo u postupku. Naprotiv, prijepis koji imaju na umu odredbe čl. 66. i čl. 67. Zakona o mjenici ima sasvim drugu svrhu: zamjenjuje izvornik mjenice u prometu, pa je zbog toga propisano da osim istovjetnosti s izvornikom sadrži i neke dodatke koje ne sadrži izvornik (oznaku gdje završava i oznaku osobe kod koje se nalazi izvornik). U protivnom takav prijepis nema mjenično pravnu vrijednost (čl. 67. Zakona o mjenici) što znači da u prometu ne može zamijeniti izvornik mjenice. Konacno koliko je meni pozanto niti prilikom naplate mjenice nije potrebno predociti banci IZVORNIK mjenice vec je dovoljno priloziti i PRIJEPIS MJENICE. Za regresna prava brine sam mjenicni vjerovnik i nema logike da za njega brine i banka. to sto je u prethodnom zakonu o platnom prometu u zemlji (NN27/93) Članak 26. Ovlaštena organizacija izvršava naloge za prisilnu naplatu i naloge vjerovnika na osnovi vrijednosnih papira i instrumenata osiguranja plaćanja iz svih sredstava sudionika koja se vode na računima kod te ovlaštene organizacije ako zakonom ili propisom donesenim na temelju zakona nije drukčije određeno. U nedostatku sredstava za izvršenje plaćanja iz stavka 1. ovog članka u cijelosti. ovlaštena organizacija nalog izvršava djelomično, o čemu obavješćuje sudionike - dužnika i vjerovnika. izmjene NN 97/00 Članak 26. mije­nja se i glasi: »Nalozi za prisilnu naplatu, nalozi za plaća­nje zakonskih obveza ili javnih prihoda i nalozi vjerovnika na osnovi vrijednosnih papira i instrumenata osigura­nja plaća­nja izvršavaju se iz sredstava sudionika koja se vode na ­nje­govim računima kod svih ovlaštenih organizacija, ako zakonom ili propisom donesenim na teme­lju zakona nije drukčije određeno. U nedostatku sredstava za izvrše­nje plaća­nja iz stavka 1. ovoga članka u cijelosti, nalog se izvršava djelomično do visine raspoloživih sredstava. Način i postupak izvrše­nja naloga za plaća­nje iz ovoga članka propisuje Hrvatska narodna banka Cinjenica je nesto drugo da banke ne postupaju kao obracunski zavodi prema Zakonu o mjenici. stoga je moguce zamisliti i naplatu mjenice na sljedeci nacin zakoniti imatelj mjenice stavlja na poledjinu inosament sa naznakom "punomoc za naplatu bez protesta" u korist banke koja kao obracunski zavod obavlja naplatu mjenice koja se dostavlja domicilijatu sa istovjetnim inosamentom. i tada dolazi do prijeboja obveze banke temeljem ugovora o depozitu prema izdavatelju mjenice sa obvezom izdavatelja mjenice prema banci kao zakonitom imatelju. u tim okolnostima nije niti potrebno izdavanje naloga za placanje u smislu ZPPZ, vec se naplata mjenice ili bilo kojeg drugog vrijednosnog papira obavlja prijebojem. konacno kakav je slucaj sa cekovima gradjana. banke bez obzira sto nema pokrica dugovno terete tekuci racun gradjana i isplacuju cekove. Danasnji Zakon o platnom prometu u zemlji Članak 29. (1) Naloge za plaćanje iz članka 20. stavka 1. i 4. ovoga Zakona za čije izvršenje na dan valute nema pokrića na računu platitelja, banka može vratiti nalogodavcu. (2) Iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka, banka neće vratiti naloge za plaćanje zakonskih obveza i javnih prihoda. Te naloge banka evidentira i izvršava, nakon osiguranja pokrića, prema propisanom redoslijedu plaćanja, a ako redoslijed plaćanja nije propisan, redoslijedom njihova primitka u banku. (3) Naloge za plaćanje iz članka 20. stavka 2. ovoga Zakona za čije izvršenje na dan valute nema pokrića na računu platitelja banka evidentira i izvršava, nakon osiguranja pokrića, prema vremenskom redoslijedu primitka, ako zakonom, odnosno drugim propisom nije drukčije propisano, ili ih vraća nalogodavcu na njegov zahtjev. (4) Banka izvršava naloge za plaćanje iz stavka 2. i 3. ovoga članka iz sredstava na svim kunskim i deviznim računima platitelja koji su otvoreni u toj banci u skladu s ovim Zakonom, osim iz sredstava na računima posebne namjene ako je tako određeno zakonom, odnosno drugim propisom donesenim na temelju zakona. U nedostatku sredstava za potpuno izvršenje naloga za plaćanje, banka nalog izvršava djelomično. s napomenom da se "ako zakonom, odnosno drugim propisom nije drukčije propisano" odnosi na cl 152 Ovrsnog zakona i cl 138 st 2 Opceg poreznog zakona

cl 20 st 2 toc 1 i cl 29 st 3 Zakona o platnom prometu u zemlji (NN 117/01). Zamisli samo da si regresni mjencni duznik (indosant) koji mora platiti po mjenici i da sudski postpak radi naplate regresnog prava ide brze protiv tebe (obzirom da nema materijalno pravnih prigovora koje moze istanknuti indosant ili avalist) nego protiv mjenicnog duznika. pa ti moras platiti a glavni duznik sa novcima na svom racunu radi sto hoce! eto to je sav smisao osim sto postoji na zakonu zasnovano pravo da zakoniti imatelj mjenice izdaje nalog za placanje temeljem vrijednosnog papira (sto mjenica valjda jest). nalog za placanje prema Zakonu o platnom prometu u zemlji nije isti onaj platni nalog iz Zakona o parnicnom postupku. to je razlika

Ma je interesantno ali odgovora nema

Stupili smo u parnicu kao umjesac na strani protivnika osiguranja nakon sto je sud na prijedlog predlagatelja osiguranja (inace naseg duznika i izdavatelja mjenice) protiv protivnika osiguranja (banke) donio privremenu mjeru radi "micanja" naloga za placanje izdanog temeljem mjenice (ciji smo zakoniti imatelj i podnositelj) izvan evidencije naloga za placanje kojih nema pokrica na racunu. Protivnik osiguranja nije se usprotivio nasem mjesanju na njegovoj strani,te je odluku o mjesanju prepustio sudu. Predlagatelj osiugranja se usprotivio nasem mjesanju. Kakvi su stvarni procesni razlozi zbog kojih bi nas sud mogao odbiti s zahtjevom za stupanjem u parnicu kao umjesaca. da li postoji kakva sudska praksa i inace imali tko primjeri u postupku osiguranja privremenom mjerom da je netko sudjelovao kao umjesac /bez obzira na cijoj strani/ Zahvaljujem se na komentarima.

Hajde da ti malo pomognemo da sam/a dodjes do odgovora. ad 1 ako predajes tuzbu u tuzbi ces i naznaciti kad raskid ugovora je nastupio - to ce ti pisati u presudi ad 2 tijelo nadlezno za rjesavanje ??? - sto je to : sud ad 3 sto ako prvostupanjska odluka bi bila ukinuta. ako odluka nema jasno odredjna kad ce raskid nastupiti takva je presuda nerazumljiva pa ce je II stupanjski sud radi bitne povrede ZPP cl 254 st 2 toc 11 ukinuti eventualno preinaciti ad 4 tocno pod uvjetom da pravomocna sudska odluka moze se izvrsiti. nas pravosudni sustav poznaje i neegzistente presude. sada ti sigurno nista nije jasno. moj ti je prijedlog ako hoces biti siguran da je raskid pravovaljano ucinjen, neka odluku o raskidu za tebe obavi javni biljeznik. to sto ti odluku o raskidu urucuje kakvu upravno tijelo nije odlucno u gradjanskoj stvari (obvezno pravo)

Ajde ovako da li po tvojemu misljenju (unatoc mozebitnoj zastari) si duzan za sto te se tereti?

obzirom na brzinu nasih sudova oni su te mozda i tuzili jedino to ti jos neznas. dakle moze biti i da nema zastare. usput, rijec je o potrazivanju izmedju tvrtki u RH ili spor ima medjunarodni karakter

mjenica se evidentira (la) u redoslijed placanja prema Zakonu o platnom prometu u zemlji (cl 20 st 2 toc 1, cl 29 st 3) kao vrijednosni papir. mjenica se protestira samo da bi se dokazalo regresnim duznicima da je mjenicni imatelj bio savjesan prilikom naplate mjenice. za naplatu mjenice od glavnog duznika nije potreban protest. mjenicu duznik, pa i intervenijent kao i ostali regresni duznici duzni su platiti i poslije dospjeca. konacno moguce je naplatiti i PRIJEPIS mjenice, a onoj koji je isplatio o dospjecu po prijepsiu mjenice ima pravo potrazivati izvornik mjenice od onoga koji je sacinio prijepis i naveo gdje se izvornik nalazi ! sve ostalo da je mjenica vjerodostojna isprava potrebna za podnosenja prijedloga za ovrhu su promaseni. ovrha se moze traziti i temeljem PRIJEPISA MJENICE (ne ovjerene preslike). Mjenica je bila super dok PBZ nije izvrsio pritisak na HNB i MF da mjenicu bace van iz redoslijeda placanja!!!

Moje iskustvo je dugacije. Medjutim traju sporovi protiv banka radi uvrstenja mjenica u redoslijed placanja a postoji i dubiozna odluka US RH U-II / 2366 / 2004

pa nije bas neki razlog za odbijanjem prijedloga ako je nakon toga ta ista isprava stekla svojstvo ovrsnosti. prema tome s uspjehom ovrhovoditelj moze postaviti novi zahtjev za ovrhom, osim kad bi se time gubio recimo red u zemljisnoj knjizi pada mi napamet. medjutim to bi tada bila vrhunska svinjarija i nisam sigurana da bi to sam tak proslo.

ok kaj bi bio razlog usvajanja prigovora

pa koliko se razumijemo sud tek treba odluciti po prigovoru. U prijedlogu rjesenja o ovrsi na temelju ovrsne isprave treba navesti temeljem koje ovrsne isprave trazi ovrha. dakle pretpostavka da je ovrsna isprava postoji u trenutku podnosenja prijedloga (kako bi je uopce u izrjeci rjesenja moglo tocno navesti). to sto jos nema svojstvo ovrsnosti razlog je (a podnesen je prigovor) da sud zastane s ovrhom do odlucivanja o ovrsnosti isprave. prema tome nije od znacaja sto je prijedlog podnesen prije nego je ovrsna isprava stekla svojstvo ovrsnosti, vec da li u trenutku izvrsenja i dalje egzistira ovrsna isprava kao vazeca. nema razloga za odbcivanje prijedloga.

Potraživanja utvrđena pred sudom ili drugim nadležnim organom Član 379. (1) Sva potraživanja koja su utvrđena pravomoćnom sudskom odlukom ili odlukom drugoga nadležnog organa, ili nagodbom pred sudom ili drugim nadležnim organom, zastarijevaju za deset godina, pa i ona za koja zakon inače predviđa kraći rok zastare. (2) Međutim, sva povremena potraživanja koja proistječu iz takvih odluka ili nagodbe i dospijevaju ubuduće zastarijevaju u roku predviđenom za zastaru povremenih potraživanja.

dakle sud je pogrijesio kad je smatrao da je pokretnut postupak temeljem ovrsne isprave vec trebao postupati kao na temelju vjerodostojne isprave (ima negdje praksa da je ovrsna isprava koja nije stekla svojstvo ovrsnosti vjerodostojna isprava). da li proslo 10 godina od kada je sud ukinuo rjesenje o ovrsi na temelju ovrsne isprave koja jos nije imala svojstvo ovrsne isprave? ako nije zapravo je postojala litispendencija u odnosu na ovrsni prijedlog pa drugi nije mogao biti niti pokrenut. ovdje se izgleda postavlja pitanje kad je sudsksa odluka postala ovrsna. trenutkom dosnenja rjesanja o odbijanju zalbe i potvrdom I stupanjske odluke ili danom donosenja I stupanjske odluke ili danom primitka II stupanjske odluke o zalbi?

Mi smo kao deponent (doo) polozili depozit u SKS doo sa ugovorenom kamatnom stopom od 2,99% pm u travnju 1998 konfomnom metodom. Dospjece je bilo u srpnju 1998 godine. Ugovor nije produzen. Kao dokaz da kamata nije previsoka prilozili smo na spis ugovore sa raznim bankama u razdoblju 01/98-01/99 iz kojih je vidljivo da smo mi placali kamatu u prosjeku od 24% g do 3,5% mjesecno. Dapace imamo ponudu te iste SKS iz srpnja i listoapda 98 godine u kojem nam nude produljenje depozita pod istim uvjetima. Do sada nismo nasli primjer sudske prakse koja bi proglasila izracun kamate konformnom metodom nistavom. Ima prakse koja govori da kako ZZK nije odredio kako se racuna kamata poslije razdoblja od godine dana, pa se stoga racuna proporcionalnom metodom. Medjutim kad postoji ugovorna odredba misljenja smo da vjestak ne bi mogao racunati "po svom" vec bi trebao dobiti decidiranu uputu suda kako racunati kamatu po ugovoru o depozitu. Obzirom to predstavlja pravno pitanje koje mora rjesiti sud. Kaj se tice depozita imamo jos nekoliko primjera navedene sudske prakse koja govori na nacin da po isteku obracunskog razdoblja kamatu treba pripisati glavnici i to iz razloga sto je prema cl 1036 ZOO na sredstva u depozitu (dakle i glavica i kamata) placa se kamata kako je ugovorena. (1) Na temelju ugovora o novčanom depozitu banka otvara račun u korist i na teret kojeg upisuje sva potraživanja i dugovanja koja proizađu iz poslova s deponentom ili za njegov račun s trećim. (2) Ne upisuju se u račun ona potraživanja odnosno dugovanja za koje se ugovorne strane dogovore da ih isključe. Nije rijec o zajmu ili kreditu, vec o depozitu. I nije rijec o zateznoj kamati iz Zakona o zateznoj kamati vec o zateznoj kamati po cl 277/2 ZOO u visini redovne kamatne stope.

pa kod odgovornosti vjerovnika rekao bih da je to nesavjesno poslovanje u gospodarstvu i dalje ne bih jer ne poznam dovoljno kazneno. medjutim ako je duznik u kasnjenju dospjeli iznos kredita raste zbog kamate i slicno. vjesti bankar ce ugovoriti da se racuna povecana redovna kamata dok se ne plati dospjeli dug, a plijeniti ce uvijek malo manje od dospjelog duga. tu nema niceg proutzakontiog. konacno ne zaboravimo da je krivnja radi naplate od jamca na duzniku, a ne vjerovniku!!!

ne kuzim kako je zgrada etazirana a on nije upisan kao vlasnik posebnog dijela nekretnine. tu nekaj ne stima. da li stanovni mozda upisani u knjigu polozenih ugovora, a ne da je zgrada etazirana?

Javna nadmetanja se provode kako se provode. Medjutim u javnim nadmetnjima sa zdrastvenim ustanova u zadnje vrijeme (a i prije) traze se dugi rokovi placanja za nabavke potrosnog materijala i usluga redovitog odrzavanja. najcesce se traze rokovi od najmanje 120 dana a u zadnjoj godini gotovo je postalo prvilo 180 dana. stovise odgoda placanja se posebno boduje kao pogodnost ponuditeljima. zelja mi da se na ovom topicu iznesu pravna misljenja o opstojnosti ugovornih odredbi odgode palcanja obzirom na odredbe cl35/3 Zakona o javnoj nabavi i cl 174/1 novog ZOO odnosno mogucnosti pobijanja tih ugovrnih odredbih kao nistavih 35/3 ZJN "Predmet nabave ne smije istodobno biti nabava robe, usluga ili ustupanje radova i pribavljanje sredstava za financiranje te nabave. Postupak pribavljanja financijskih sredstava za nabavu mora biti predmet odvojenog i posebnog postupka nadmetanja" 174/1 ZOO "Ako trgovačkim ugovorom ili ugovorom između trgovca i osobe javnog prava nije predviđen rok za ispunjenje novčane obveze, dužnik je dužan, bez potrebe da ga vjerovnik na to pozove, ispuniti tu obvezu u roku od 30 dana koji počinje teći: – od dana kad je dužnik primio račun ili drugi odgovarajući zahtjev za isplatu, – od dana kad je vjerovnik ispunio svoju obvezu, ako nije moguće sa sigurnošću utvrditi dan primitka računa ili drugog odgovarajućeg zahtjeva za isplatu ili ako je dužnik primio račun ili drugi odgovarajući zahtjev za isplatu prije negoli je vjerovnik ispunio svoju obvezu, – od dana proteka roka za pregled predmeta obveze, ako je ugovorom ili zakonom predviđen određeni rok za takav pregled, a dužnik je primio račun ili drugi odgovarajući zahtjev za isplatu prije proteka toga roka."

Pitanje je smao od koga je vjerovnik stekao korist bez osnove. Ako je jamac isplatio dug prije duznika, vjerovnik kao cedent morao je obavijesti duznika o promjeni vjerovnika. Prema tome Jamac bi i dalje osnovano placeni dug potrazivao od Duznika, a ovaj bi morao dokazivati da je paznjom dobrog gospodara obzirom mu je poznata cinjenica kod Vjerovnika provjerio da Jamac nije platio dug, pa ga je stoga platio Vjerovniku. Medjutim ako je Duznik radi propusta Vjerovnika, platio dug njemu umjesto jamcu, ovaj duzan sve sto je naplatio prepustiti jamcu. Dakle, u konkretnom slucaju jamac tuzi duznika i vjerovnika kao duznikovog duznika. Kad je rijec o uporabi instrumenata van sudske ovrhe (plijenidba place) postoji i objetkivna kaznena odgovornost vjerovnika za protupravno koristenja povjerenih instrumenata osiguranja naplate trazbine. ovo osobito jer najcesce opoziv cjelokupnog dugovoranja vjerovnik propustio paznjom dobrog gospodara uciniti, a najcesce propusti i na dokaziv nacin obavijestiti jamca da duznik je u kasnjenju.

banka je ukoliko nesto naplati od sudznika ili jamca(uvijek mislim na jamca platca) mora izdati potvrdu sto je naplatila od njega i temeljem cega. u protivnom slucaju banka odgovora za stetu jamcu ukoliko ne izda potvrdu koju je trazbinu naplatila od jamca. prema tome postaviti pisani zahtejv za izdavanjem potvrde sto je naplatila od jamca. mislim da bi se u slucaju da banka ne ispuni svoju obvezu izdavanja potvrde moglo cak ishoditi i privremenu mjeru protiv zaplijene radi sprecavanja nenadoknadive stete jamcu jer vjerovnik ne izdaje potvrdu o razlogu naplate, pa se opravdano moze posumnjati da ukoliko vjerovnik ne zna ili nece dati podatak sto je naplatio od jamca za duznika treba obustaviti daljnju ovrhu. isto tako jamac ima pravo traziti od vjerovnika da mu dokaze da jest i da cini sve da naplacuje dug od glavnog duznika bez obzira sto ga i naplacuje od jamca. prema tome jamac mora biti vjest, jer nije bas uvijek vjerovnik u pravu!