MASTER

o kakvoj je vrsti jamstva rijec?

mozda je i odgovornost na onome koji provodi ovrhu. rjesenje o ovrsi mora ima nedvojbeno naznacenog ovrsenika tako da onaj kojem je povjerena ovrha moze postupati protiv ovrsenika! cini se da to nije slucaj! u svakom slucaju obavijestiti ovrsni sud te predloziti da se ovrha provodi na nacin da se zapljenjeni iznos place uplacuje u sudski depozit dokle kod ovrhovoditelj ne dokaze da je tocno usmjerio svoj ovrsni prijedlog. sud bi po sluzbenoj duznosti morao paziti da je ovrsenik tocno odredjen.

moje iskustvo govori da se u jednom zemljisno knjiznom predmetu kod istog suda moze se upisati razlicite terete na razlicitim zemljisno knjiznim uloscima a sve radi osiguranja jedne ili cak jedne i razlicite trazbine. malo prijedlog za uknjizbu teret izgleda veliko ali nije bad! kad su nekretnine ili ajde moze cak i kad se predmeti osiguranja razlkuju a osobito kad se nalaze na razlicitim mjesno nadleznim sudovima po meni je logicno da se mora podnositi dva razlicita prijedloga za upis zaloga odnosno za svaki sud posebno.

zakljuci ugovor o osiugranju trazbine - prava na prijenos vlasnistva - izdavanje tabularne isprave ili slicno kojim se zabranjuje prijenos prava vlasnistva te optrecenje nekretnine bez suglasnosti kupca. to kao stvari teret se moze upisati u zemljisne knjige bitno je samo tocno navesti kakva vrst nenovcane trazbine se time osigurava. isto tako moze u drugoj varijanti upisati zalog na nekretnini za isplaceni avans za kupnju nekretnine, pa ako ti MVP ne da suglasnost (prema za to jos nisam cuo) mozes traziti povrat novca od prodavatelja, a ako ovaj to ne plati trazis ovrhu na temelju zaloga na toj istoj nekretnini radi povrata avansa. dalje mozes upisati stvarni teret dozivotnog uzivanja nekretnine na temelju sporazuma ako covjeku das novce i to ugovoris zajedno s zakljucenjem ugovora o prodaji nekretnine. to ti je mozda sve jednostavnije nego osnivanje firme. samo pazi postoji praksa da se recimo domicilno stanovnistvo oslobadja odredjenih nameta, pa ako je firma osnovana u RH vlasnik nekretnine za nju vrijedi isto.

daj molim te provjeri da li si u tekstu prijedloga rjesenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave navela tocno na temelju koje vjerodostojne isprave trazis izdavanje platnog naloga.

daj malo detalja. tuzba nemoze biti odbacena zbog sudske nenadleznosti osim ako nije rijec o nadleznosti druge vrste suda (npr upravni). Po ZPP spis ce se ako je naslovni sud nenadlezan, a predmet ide u sudsku nadleznost ustupiti predmet stvarno nadleznom sudu!! dapace nekad je mudro kad ne zelis da ti tuzenik sazna da si ga tuzio na domicilnom sudu a upravo radi sprecavanja zastare, tuzis na recimo mjesno i stvarno nenadleznom sudu.

e kad ovaj ulozi prigovor kakve ce tada volje biti sef?

Dakle bit ovog mojeg spora je sljedeca Ugovorena kamatna stopa na depozit bila je visa nego zakonska zatezna kamata. Prema odredbi cl 277 st 2 ZOO ista tece i nakon dospjeca kao zatezna kamata. Za obracun redovne kamate ugovorena je konformna metoda na stvarno stanje depozita po mjesecnoj stopi. Zakon o zateznoj kamati (96) izrjekom kaze da se do godine dana racuna konformnom metodom. Vjerodostojno tumacenje Zakona o zateznoj kamati daje smjernicu da se u dvojbi nakon proteka godine dana kamata treba racunati proporionalnom metodom. Sudska praksa kaze: REPUBLIKA HRVATSKA VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Z A G R E B Broj: Rev 333/01-2 U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E P R E S U D A Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Borisa Guttmanna, kao predsjednika vijeća, te Vlatke Potočnjak-Radej, Ivana Mikšića, Marijana Ramušćaka i Petra Milasa, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja J. S. iz K., zastupan po punomoćniku J. S. iz K., protiv tuženika: Lj. b., O. b. Z., radi isplate, odlučujući o reviziji tužene izjavljene protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Zagrebu od 3. prosinca 1991. godine, br. Gž 9157/91, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zagrebu od 21. siječnja 1991. godine, br. P 4246/87, u sjednici održanoj 31. ožujka 2004. godine, p r e s u d i o j e: Revizija se odbija kao neosnovana. Obrazloženje Drugostupanjskom presudom odbijena je kao neosnovana žalba tužene i potvrđena prvostupanjska presuda, kojom je suđeno: "I. Tužena Lj. b., O. b. Z., dužna je isplatiti tužitelju J. S. iz K., iznos od 2.501,19 CHF, zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 7. srpnja 1987. godine do 6. listopada 1989. godine po stopi koju je plaćala banka na devizne štedne uloge u švicarskim francima oročene bez namjene preko godinu dana, a od 7. listopada 1989. godine pa do isplate, kamate po stopi koju banka plaća na devizne štedne uloge po viđenju u švicarskim francima, kao i naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 15.430,00 dinara, sve to u roku od 15 dana, pod prijetnjom izvršenja." Protiv pravomoćne drugostupanjske presude tužena je pravovremeno izjavila dopuštenu reviziju pozivom na revizijski razlog: pogrešnu primjenu materijalnog prava. Predložila je da obje nižestupanjske presude budu ukinute i predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, podredno da obje nižestupanjske presude budu preinačene sukladno navodima u reviziji. Na reviziju nije odgovoreno, niti se državni odvjetnik Republike Hrvatske izjasnio o reviziji. Revizija nije osnovana. Predmet spora je zahtjev tužitelja da se obveže tuženu da mu isplati određenu novčanu svotu na ime dospjelih ugovorenih kamata na namjenski oročena sredstva kod tužene. Ispitujući pobijanu presudu ovaj sud nije našao da je počinjena bitna povreda odredbe parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92 i 112/99 – dalje: ZPP), na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 386. ZPP. Odlučujući o sporu nižestupanjski sudovi su utvrdili: - da je u skladu s ugovorom o namjenskom oročavanju sredstava za individualnu stambenu izgradnju, kojeg su stranke sklopile 30. rujna 1988. godine, tužitelj kod tužene, na razdoblje od 24 godine, oročio iznos od 14.608,62 švicarska franka (CHF), - da se tužena odredbom čl. 2. navedenog Ugovora obvezala tužitelju na oročena novčana sredstva plaćati 6% kamata u valuti, koja je oročena, - da je navedeni Ugovor raskinut s danom 19. ožujka 1987. godine, - da su, temeljem nalaza vještaka računovodstvene struke, ugovorena kamata, temeljem navedenog ugovora, za razdoblje od početka 1984. godine do 19. rujna 1987. godine, narasla na iznos od 2.501,19 CHF. Temeljem izloženih utvrđenja, a primjenom odredbe čl. 262. st. 1. u svezi sa čl. 1042. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96 i 112/99 – dalje: ZOO) nižestupanjski sudovi su prihvatili tužbeni zahtjev u dijelu kako je uvodno navedeno. Tužena u reviziji prigovara samo pravilnosti primjene materijalnog prava glede obračuna kamata za navedeno razdoblje. Suprotno takvom prigovoru, prema prosudbi ovog revizijskog suda, vještak je pravilno izvršio obračun kamata, kada je kamate obračunao metodom koju primjenjuju i banke, tj. godišnjim pripisivanjem kamata glavnici i obračunavanjem kamata na tako uvećanu glavnicu. Budući da se prema izloženom revizija ne pokazuje osnovanom, to je presuđeno kao u izreci (čl. 393. ZPP). U Zagrebu, 31. ožujka 2004. godine Predsjednik vijeća: Boris Guttmann, v.r. a vjestak racuna drugacije bez da mu je sud dao tocnu uputu. Na prigovor izracuna sudac izjavljuje pa vjestak racuna na temelju zakona i ugovora i zna on kako se racuna kamata. Velika lovica je u igri!!!

svaka banka bi morala bez nakanade izdati potvrdu temeljem clanka 4 Stecajnog zakona. postojanje ad hoc stecajnih uvjeta za poslovni subjekt. FINA za neke banke izdaje potvrde. banke su duzne izdati tu potvrdu inace bi odogovarale potencijalnom stecajnom vjerovniku za stetu.

prema mojem skromnom misljenju visi sud nije uopce raspravio bit prigovora o sporu koji proizlazi iz stvarnih prava nekretnine. kako revizija u malicnim sporovima ove vrste nije dozvoljena nije mi se dalo pisati ustavnom sudu. ali i dalje mislim da je rijec o pogresnoj primjeni materijalnog prava.

Imam isti slucaj u Jakovlju. Kupio zemljiste u zoni male privrede koje je prenaminjeno u poljoprivredno. medjutim u Ured za izdavanje gradjevinskih dozvola su rekli da je mozda moguce graditi i na poljoprivrednom zemljistu jer to sto je nesto proglaseno poljoprivrednim zemljistem ne znaci da je i gradnja zabranjena. namjeravam dignuti ustavnu tuzbu protiv odluke opcine radi povrede prava stecenih ulaganjem kapitala. ima tko kakvu ideju?

probaj s statusom umjesaca u ostavinskoj parnici. losi izgledi.

Problem je nastupio po mojim saznanjima kada je ZABA morala platiti 165 mil RETAGu a racunato je konformnom metodom. Nakon toga Sabor RH donosi cuveno Vjerodostojno tumacenje Zakona o zateznoj kamati i nastaje proskripcija konformne metode koja svoj vrhunac dozivaljava u Zakonu o kamatama. Naime sukus je da su smjernice EU a za iskazivanje efektivne kamatne stope direktno vezane na konfomnu metodu. Pa ako se racuna neto novcani tijek za kamate racunato konfornom ili proporocionalnom metodom a uplate su npr jednake ili vece od duznog iznosa kamata pa se dakle umanjuje i glavnica nema razlike u metodi. naime proporcionalna metoda pogoduje duzniku jer nakon prve godine na 100 kn mora platiti 15 kuna kamata, a isto tako i nakon druge godine. dakle ako bi duznik platio nakon dvije godine 30 kn preostala bi mu jednaka obveza za platiti kao da je platio nakon prve godine 15 kn a nakon druge ponovno 15 kn. u ovako prihvacenom sustavu obracuna zatezne kamate duznik zapravo uopce nema interesa placati dug osim ako mu je muka placati zateznu kamatu. kad bi se ista stvar racunala konformnom metodom onda bi duznik morao platiti nakon dvije godine 32,25 kn kamata. rjecnikom efektivne kamatne stope stopa zatezne kamate racunata proporicionalnom metodom u prvoj godini je 15%, dok u drugoj godini iznosi 13,04%, a u trecoj 10,34%, u cetvrtoj iznosi samo oko 9,375% Dakle svatko tko se malo razumije u vodjenje sudskog postupka koji neminovno traje 5 godina u parnici i jos najmanje 1 godinu do pocetka ovrhe imati ce i te kakav interes odugovlaciti s postupkom. ovdje bi se moglo postaviti i objektivne naknade stete protiv RH radi dugotrajnosti postupka. dakle sadasnja primjena proporcionalne metode je nakaradna, obezvrijedjuje novac te potkopava temelje pravicnosti. kamatu je izmislio kapitalizam a pozivanje nasih saborskih i vladinih duznosnika na tekovine rimskog prava (nota bene robovlasnicki sustav) predstavlja klasicni primjer zlostavljanja od strane vladajuce elite prema pojedincima. Dman je napisao: Zanimivljivo, da je i kod vas frka oko konformne metode. Isto imamo probleme u Sloveniji.

imam tuzbu na platez po ugovrenoj kamati po ugovoru o depozitu doo c/a stedno kreditna sluzba (po starom zakonu o SKS i SKZ), jamac je bonitetni dd. ugovrena je redovna kamata konfomanom metodom mjesecno. da li netko posjeduje sudsku praksu u kojoj je proglasna nistavom konforomna metoda za obracuna kamate po ugovoru o depozitu? imali netko sudsku praksu da je sud usvojio tuzbeni zahtejv za platez kamata po konfomnoj metodi za redovne kamate. pretpostavlja se sukob vjerodostojnog tumacenja zakona o zateznoj kamati prema ugovorenoj redovnoj kamati i metodi!?

posl broj: Gž-3839/04-2 U IME REPUBLIKE HRVATSKE PRESUDA i RJEŠENJE Županijski sud u Zagrebu kao sud drugog stupnja po sucu toga suda XXXX, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ZP d.. Z, protiv tuženika N d.. iz Z, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv dijela presude Općinskog suda u Zagrebu poslovni broj P-717/04 od 16. travnja 2004. godine, dana 11. siječnja 2005. godine, presudio je Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zagrebu broj P-717/04 od 16. travnja 2004. godine u dijelu pod točkom I izreke, kojom je održano na snazi rješenje o ovrsi Općinskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovrvr-3333/01 od 28. 05.2001. godine za iznos od 390,00 kn. riješio je Ukida se ista presuda u dijelu odluke o kamatama na dosuđeni iznos glavnice kao i u pogledu odluke o troškovima ovršnog i parničnog postupka (točka I i III izreke) i u tom dijelu se predmet vraća istom sudu prvog stupnja na ponovni postupak. Obrazloženje Presudom suda prvog stupnja suđeno je: I. Djelomično se održava na snazi rješenje o ovrsi Općinskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovrvr-3333/01 od 28. 05. 2001. godine za iznos od 390,00 kn sa kamatom i troškovima ovršnog postupka. II. Ukida se rješenje o ovrsi Općinskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovrvr-3333/01 od 28.05.2001. godine za iznos od 700,00 kn i pripadajućom kamatom na taj iznos. III. Nalaže se tuženiku platiti tužitelju trošak parničnog postupka u visini od 100,00 kn, u roku od 15 dana. Protiv dijela navedene presude (toč. I i III izreke), pravodobno se žali tuženik zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom čl. 353. st. 1. toč. 1-3, Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91,91/92, 112/99, 88101 i 117/03, dalje ZPP), te predlaže «rješenje o ovrsi Općinskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovrvr-3333/01 od 28. 05. 2001. godine u točki I i III ukinuti». Žalba je djelomično osnovana. Ispitujući pobijanu presudu nije uočen o da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01 i 117/03 - dalje ZPP) na koje ovaj sud, sukladno odredbi čl. 365. st. 2. ZPP, pazi po službenoj dužnosti. Suprotno žalbenim navodima, u dosuđujućem dijelu, nije počinjena niti apsolutno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, na koju upire tuženik. U obrazloženju pobijane presude navedeni su razlozi o svim odlučnim činjenicama, za što postoji podloga u izvedenim dokazima. Pobijana odluka, u tom dijelu, je jasna i razumljiva i ne sadrži nikakve kontradiktornosti, a ocjena provedenih dokaza dana je u smislu odredbe čl. 8.ZPP. Po ocjeni ovoga suda prvostupanjski postupak je proveden i pobijana presuda sastavljena u skladu s odredbama ZPP. Nisu razmatrani žalbeni prigovori tuženika koji bi upućivali na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, jer se radi o sporu male vrijednosti u smislu odredbe čl. 458. st. 1. ZPP, u kojem povodom žalbe nije dopušteno razmatrati pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja (čl. 467. st. 1. i st. 2. ZPP), niti se u žalbi mogu iznositi nove činjenice i dokazi (čl. 465. st. 4 ZPP). Kako je tijekom prvostupanjskog postupka utvrđeno da je vozilo u vlasništvu tuženika bilo parkirano na lokacijama na području Grada Zagreba (pobliže navedene u analitičkim karticama priležećim na listu 18-26 spisa), za koje se naplaćuje parkiranje sukladno Odluci o organizaciji i načinu naplate parkiranja ("Službeni glasnik Grada Zagreba" broj 5/95), da parkiranje nije platio, da mu je ostavljen račun u skladu sa čl. 14. sukladno Odluci o organizaciji i načinu naplate parkiranja, te da je parkiranjem vozila s tužiteljem zaključio ugovor (bez obzira da li je isti istaknuo parkirnu kartu ili ne), to je sud prvog stupnja pravilno primijenio materijalno pravo iz odredbi čl. 11, 12. i 16. navedene Odluke, kada je donošenjem pobijane presude obvezao tuženika, kao vlasnika vozila, na snošenje naknade za parkiranje u iznosu određenom u točki I izreke pobijane presude. Neosnovan je žalbeni prigovor nenadležnosti redovnog suda u ovoj pravnoj stvari, a iz razloga što se ovdje ne radi o Trgovačkom ugovoru između parničnih stranaka, nego o imovinskom sporu - potraživanju plaćanja za obavljene usluge, a za koje suđenje je nadležan redovni sud temeljem članka 1. ZPP. Međutim, u odnosu na dio presude kojom je odlučeno o trošku ovršnog postupka te o tijeku zakonskih zateznih kamata na dosuđeni iznos glavnice (točka I izreke), pobijana presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, posebice što je izreka pobijane presude u tom dijelu nerazumljiva, a u obrazloženju ista uopće nema razloga niti su u njoj navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, 9me je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. Il. ZPP. Naime, sud prvog stupnja, u izreci pobijane presude, ne navodi točno određeni iznos troškova ovršnog postupka za koji je održao na snazi rješenje o ovrsi, niti određeno navodi početak tijeka zakonskih zateznih kamata na dosuđeni iznos glavnice, a u obrazloženju ne navodi razloge, niti propise na temelju kojih je odlučio troškovima ovršnog-postupka te o tijeku kamata;"pa se iz tih razloga ista ne može-ispitati. Slijedom izloženog, presuda suda prvog stupnja u tom dijelu temeljem odredbe iz čl. 369. st. 1. ZPP. ukinuta, kao i odluka o troškovima prvostupanjskog postupka, dok je li dijelu kojim je odlučeno o glavnoj stvari potvrđena temeljem odredbe iz članka 368. st.1. ZPP. U ponovnom postupku sud prvog stupnja otklonit će nedostatke zahvaćene bitnom povredom odredaba parničnog postupka, tako da će za svoju odluku o kamatama i troškovima ovršnog postupka dati valjane razloge, kako u pogledu osnove tako i u pogledu visine, imajući u vidu ostale žalbene navede u tom smjeru (povlačenje tužbe) i tek tada će moći donijeti pravilnu i na zakonu osnovanu odluku.

OVO JE BIO TEKST ZALBE Dana 15 srpnja 2004 godine zaprimili smo Presudu Općinskog suda u Zagrebu od 16 travnja 2004 godine posl br P-717/04 u kojem je I stupanjski sud presudio da se djelomično održava na snazi Rješenje o ovrsi Općinskog suda u Zagrebu broj Ovrvr-3333/01 od 28 svibanj 2001 godine za iznos od 390,00 kn s kamatom i troškovima ovršnog postupka i da se ukida Rješenje o ovrsi Općinskog suda u Zagrebu broj Ovrvr-3333/01 od 28 svibnja 2001 godine za iznos od 700,00 kn i pripadajućim kamatom na taj iznos te se nalaže tuženiku da platiti tužitelju daljnji parnični trošak u iznosu od 100,00 kn u roku 15 dana. Ovime se ulaže osnovana, pravodobna i dopuštena žalba na Presudu P-717/04 od 16 travnja 2004 godine Općinskog suda u Zagrebu te ista se pobija u dijelu točke I koja glasi: «I. Djelomično se održava na snazi rješenje o ovrsi Općinskog suda u Zagrebu broj Ovrvr-3333/01 od 28. 5. 2001 za iznos od 390,00 kn s kamatom i troškovima ovršnog postupka « i točke III koja glasi: «III. Tuženik je dužan tužitelju platiti daljnji parnični trošak u iznosu od 100,00 u roku od 15 dana» iza razloga bitne povrede parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Obrazloženje Rješenjem o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave Općinskog suda u Zagrebu posl br Ovrvr-3333/2001 od 28 svibnja 2001 g naloženo je Ovršeniku-Tuženiku da plati tražbinu Ovrhovoditelju – Tužitelj u iznosu od 1090,00 kn sa kamata i troškovima u iznosu od 320,00 kn te je nepravomoćno određena ovrha na računu i pokretninama Ovršenika radi naplate navedenog iznosa. Na navedeno Rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave Općinskog suda u Zagrebu posl br Ovrvr-3333/2001 od 28 svibnja 2001 g Ovršenik je u propisnom roku podnio prigovor. Rješenjem Općinskog suda u Zagrebu posl br Ovrvr-3333/2001 od 18 ožujka 2003 stavljeno je van snage Rješenje o ovrsi temeljem na temelju vjerodostojne isprave Općinskog suda u Zagrebu posl br Ovrvr-3333/2001 od 28 svibnja 2001 u dijelu kojim je određena ovrha te su ukinute navedene radnje. Dana 20 prosinca 2001 godine Tuženik je zaprimo podnesak Ovrhovoditelja u kojem isti smanjuje ovršni prijedlog tako da isti glasi »Ovrhovoditelj je dužan isplatiti iznos od 530,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom po stopi od 18% godišnje tekućom od 22 05 2001 godine pa do isplate uz naknadu troškova ovršnog postupka, sve u roku od 15 dana.» Dana 20 veljače 2004 godine Općinski sud u Zagrebu dostavio je Tuženiku Poziv za glavnu raspravu s naznakom da je riječ o sporu male vrijednosti, a nadalje smo zaprimili i podnesak Tužitelja zaprimljen na sudu dana 04 ožujka 2004 godine, te istom sudu uputili naš podnesak 14 travnja 2004 godine. Ročište je održano dana 16 travnja 2004 godine te na kraju održavanja ročišta donesena Presuda koja glasi «I. Djelomično se održava na snazi rješenje o ovrsi Općinskog suda u Zagrebu broj Ovrvr-3333/02 od 28. 5. 2001 za iznos od 390,00 kn s kamatom i troškovima ovršnog postupka « II. Ukida se Rješenje o ovrsi Općinskog suda u Zagrebu posl br Ovrvr-3333/02 od 28. 5. 2001 za iznos od 700,00 kn s pripadajućom kamatom na taj iznos III. Tuženik je dužan tužitelju platiti daljnji parnični trošak u iznosu od 100,00 u roku od 15 dana IV Pisani otpravak presude uslijediti će u zakonskom roku» Prema odredbi članka 37 stavak 1 Ovršnog zakona (dalje u tekstu OZ) određeno je da u rješenju o ovrsi moraju biti naznačena ovršna odnosno vjerodostojna isprava na temlju koje se ovrha određuje, tražbina koja se ostvaruje, sredstvo i predmet ovrhe te drugi podaci potrebni za provedu ovrhe. Temeljem članka 37 stavka 3 OZ rješenje o ovrsi ne mora biti obrazloženo. U Rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave Općinskog suda u Zagrebu posl br Ovrvr-3333/2001 od 28 svibnja 2001 g nije naznačena vjerodostojna isprava niti je određena tražbina koja se ostvaruje, a niti je Općinski sud u Zagrebu u obrazloženju naveo o kojoj se točno određenoj vjerodostojnoj ispravi radi niti koja se tražbina ostvaruje iz kojeg pravnog posla. Zbog toga je naslovni sud prilikom donošenja pobijane presude trebao razmatrano Rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave Općinskog suda u Zagrebu posl br Ovrvr-3333/2001 od 28 svibnja 2001 g ukinuti. Time se točka I i III Presude Općinskog suda u Zagrebu od 16 travnja 2004 godine posl br P-717/04 pobija zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Općinski sud u Zagrebu nije u svom obrazloženju Presude od 16 travnja 2004 godine posl br P-717/04 naveo odlučujuće činjenice na kojima se temelji presuda tj nije naveo koja je to vjerodostojna isprava temeljem koje je određeno da se plati koja određena tražbina. Time se točka I i III Presude Općinskog suda u Zagrebu pobija zbog povrede parničnog postupka obzirom da obrazloženje presude ima nedostatka zbog kojih se ne da ispitati odnosno nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama. Tuženik je mišljenja da Općinski sud u Zagrebu nije nadležan za spor ove vrste jer eventualno Tužitelj može od Tuženika potraživati naknadu iz zaključenog ugovora o parkiranju odnosno korištenju parkirnog mjesta. U biti su ugovorni odnosi koji predstavljaju registriranu djelatnost stranka pa je zbog toga nadležan Trgovački sud u Zagrebu. Isto tako može biti da je u konkretnom slučaju ugovora o parkiranju odnosno korištenju parkirnog mjesta predstavlja odnos koji proizlazi iz nekretnine, pa tada jest nadležan Općinski sud u Zagrebu. Međutim temeljem članka 459 Zakona o parničnom postupku (dalje u tekstu ZPP) ne smatraju se sporovima male vrijednosti sporovi o nekretninama, pa je prema tome Općinski sud u Zagrebu pogrešno odredio u pozivu za glavnu raspravu da će se spor voditi prema odredbama za spor male vrijednosti. Zbog toga pobija se točka I i III Presude Općinskog suda u Zagrebu od 16 travnja 2004 godine posl br P-717/04 zbog bitne povrede parničnog postupka tj cjelokupni je postupak vođen protivno odredbama ZPP. Prema odredbi članka 36 OZ Ovrhovoditelj može tijekom postupka, bez pristanka ovršenika, povući u cijelosti ili djelomice prijedlog za ovrhu. Isto je Ovrhovoditelj učinio svojim podneskom od 26 studenog 2001 godine smanjujući svoj ovršni prijedlog. Općinski sud u Zagrebu je temeljem članka 36 stavka 2 OZ bio dužan obustaviti djelomično ovrhu odnosno djelomično ukinuti Rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave Općinskog suda u Zagrebu posl br Ovrvr-3333/2001 od 28 svibnja 2001 g. Time je Općinski sud u Zagrebu ogriješio se o parnični postupak jer nije vodio postupak na način koji vodi najbržem rješavanju spora među stranama. Nadalje pobija se točka I i III Presude Općinskog suda u Zagrebu od 16 travnja 2004 godine posl br P-717/04 iz sljedećih razloga - ne postoji ugovorni odnos između Tužitelja i Tuženika a temeljem Odluke o organizaciji i načinu naplate parkiranja na području Grad Zagreba – pogrešna primjena materijalnog prava - prema odredbi stavka 2 članka 199 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima pravo plodouživanja predstavlja osobnu služnost. Pravo služnosti na nekretnini osniva se uknjižbom toga prava u zemljišnoj knjizi kao tereta na poslužnoj nekretnini. U ovom postupku nije Tužitelj nije dokazao da je stekao pravo osobne služnosti – plodouživanja na nekretninama od kojih stječe naknadu iz «ugovora o korištenju parkiranja» - pogrešno odnosno nepotpuno utvrđeno činjenično stanje. - Tužitelj nije dostavio na spis ovjerovljeni otpravak odluke mjesno nadležnog ureda za gospodarstvo kojim se istom dozvoljava obavljanje djelatnosti koje proizlazi iz «ugovora o korištenju parkiranja» - pogrešno odnosno nepotpuno utvrđeno činjenično stanje - Tužitelj nema aktivnu legitimaciju Ovrhovoditelja na strani Grada Zagreba obzirom da prema odredbama Zakona o parničnom postupku punomoćnik strane u postupku ne može biti društvu s ograničenom odgovornošću – povreda parničnog postupka - nije izvršen uvid u registar Trgovačkog suda u Zagrebu za Tužitelja te nije utvrđeno da postoji poduzetnički ugovor – ugovor o vođenju poslova društva u smislu odredbi članka 479 do 486 Zakona o trgovačkim društvima zaključenog između Ovrhovoditelja i Grada Zagreba – pogrešno odnosno nepotpuno utvrđeno činjenično stanje - prema odredbi stavka 2 članka 422 Zakona o trgovačkim društvima uprava društva vodi poslove društva, to u konkretnom slučaju znači da Odluke i zaključci Gradske skupštine Grada Zagreba, odnosno Gradskog poglavarstva Grada Zagreba u ovoj pravnoj stvari su bez učinka na pravni odnos dvaju društava s ograničenom odgovornošću – pogrešna primjena materijalnog prava - na raspravi je donesena presuda kojom se održava na snazi Rješenje o ovrsi Općinskog suda u Zagrebu posl br Ovrvr -3333/02 od 28. 05.2001 a u otpravku presude navodi se Rješenje o ovrsi Općinskog suda u Zagrebu posl br Ovrvr -3333/01 od 28. 05.2001-povreda parničnog postupka - presuda nije otpremljena u roku niti od trideset dana niti u roku od daljnjih trideset dana od donošenja jer je datum otpreme na omotu naznačen kao 14 srpnja 2004 a presuda je donesena 16 travnja 2004 godine – povreda parničnog postupka Navodi se u obrazloženju pobijane presude da je u uvidom u analitičke kartice Tužitelja evidentan dan, sat i mjesto krivog parkiranja, te je utvrđeno da je tužitelj proveo kontrolu parkiranja i naplatu kazne prema Odluci Gradske Skupštine grada Zagreba. Iz podneska Ovrhovoditelja od 26 studenog 2001 g naveo da isti potražuje ugovornu kaznu (« ispisivanje poziva za plaćanje ugovorne kazne») zbog ne isticanja parkirne karte i vremena zadržavanja. Ugovorna kazna i krivo parkiranje nisu prema mišljenju tužnika sinonimi. Krivo parkiranje je termin iz Zakona o sigurnosti prometa na cestama, dok ugovorna kazna je termin iz Zakona o obveznim odnosima. Prema tome pobija se točka I i III Presude Općinskog suda u Zagrebu od 16 travnja 2004 godine posl br P-717/04 jer su navedeni razlozi proturječni odnosno postoji proturječnost između isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava te obrazloženja presude tj bitne povrede odredbi parničnog postupka. Nadalje u obrazloženju se navodi da je Tuženik sukladno zakonskim odredbama kao vlasnik vozila u obvezi namiriti potraživanje Tužitelja, pa je u smislu članka 451 stav1 ZPP donesena presuda. Iz niti jedene izreke obrazloženja presude nije razvidno da je sud utvrdio da je Tuženik vlasnik kojeg vozila. Pri tome valjalo je utvrditi ponajprije detaljan opis vozila (marka, tip, boja i registarska oznaka) potom da je isto u vlasništvu Tuženika. To su bitne činjenice koje je trebalo navesti u obrazloženju presude koja nisu navedena te time presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati. Time se pobija točka I i III Presude Općinskog suda u Zagrebu od 16 travnja 2004 godine posl br P-717/04 zbog povrede odredbi parničnog postupka. Prema odredbi članka 154 ZPP stranka koja djelomično uspije u parnici dužna je protivnoj strani nadoknaditi troškove, a pri odlučivanju koji će se troškovi stranci, nakon brižljivog odlučivanja sud će uzeti u obzir samo troškove koji su bili potrebni radi vođenja parnice. U Rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave Općinskog suda u Zagrebu posl br Ovrvr-3333/2001 od 28 svibnja 2001 g priznat je Tužitelju trošak u iznosu od 320,00 kn te Presudom Općinskog suda u Zagrebu od 16 travnja 2004 godine posl br P-717/04 isti potvrđen. Općinski sud u Zagrebu pogrešno je odmjerio troškove obzirom su isti u Rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave Općinskog suda u Zagrebu posl br Ovrvr-3333/2001 od 28 svibnja 2001 g priznati troškovi temeljem istaknutog zahtjeva za 1090,00kn dok je za iznos od 560,00 kn Tužitelj povukao ovršni prijedlog, a za 140,00 kn je odbijen u zahtjevu. Prema tome točka I i III Presude Općinskog suda u Zagrebu od 16 travnja 2004 godine posl br P-717/04 se pobija radi povrede odredbi parničnog postupka, odnosno navodi u obrazloženju proturječe izreci presude a sama po sebi je presuda nerazumljiva jer nije točno u točki I određeno koliki iznos troškova ovrhe je Tuženik dužan nadoknaditi Tužitelju, niti od kada se pojoj stoipi računaju kamate. Proizlazi iz izreke presude da bez obzira što je djelomično uspio u sporu mora Tuženik mora nadoknaditi sve troškove i to u iznosu određene na ukupni tužbeni zahtjev. Iz sveg navedenog predlaže se Županijskom sudu u Zagrebu ukinuti Rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave Općinskog suda u Zagrebu posl br Ovrvr-3333/2001 od 28 svibnja 2001 i točku I i III Presude Općinskog suda u Zagrebu od 16 travnja 2004 godine posl br P-717/04 i vrati na ponovno odlučivanje predmet Općinskom sudu u Zagrebu, a sve radi povrede odredba parničnog postupka, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava. Tuženik traži trošak sudskih pristojbi na žalbu koje će platiti po nalogu suda.

pazi prema Opcem poreznom zakonu clanovi uprave i druge osobe odgovaraju za porezne obveze!!!

OVO JE BIO TEKST ZALBE Dana 15 srpnja 2004 godine zaprimili smo Presudu Općinskog suda u Zagrebu od 16 travnja 2004 godine posl br P-717/04 u kojem je I stupanjski sud presudio da se djelomično održava na snazi Rješenje o ovrsi Općinskog suda u Zagrebu broj Ovrvr-3333/01 od 28 svibanj 2001 godine za iznos od 390,00 kn s kamatom i troškovima ovršnog postupka i da se ukida Rješenje o ovrsi Općinskog suda u Zagrebu broj Ovrvr-3333/01 od 28 svibnja 2001 godine za iznos od 700,00 kn i pripadajućim kamatom na taj iznos te se nalaže tuženiku da platiti tužitelju daljnji parnični trošak u iznosu od 100,00 kn u roku 15 dana. Ovime se ulaže osnovana, pravodobna i dopuštena žalba na Presudu P-717/04 od 16 travnja 2004 godine Općinskog suda u Zagrebu te ista se pobija u dijelu točke I koja glasi: «I. Djelomično se održava na snazi rješenje o ovrsi Općinskog suda u Zagrebu broj Ovrvr-3333/01 od 28. 5. 2001 za iznos od 390,00 kn s kamatom i troškovima ovršnog postupka « i točke III koja glasi: «III. Tuženik je dužan tužitelju platiti daljnji parnični trošak u iznosu od 100,00 u roku od 15 dana» iza razloga bitne povrede parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Obrazloženje Rješenjem o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave Općinskog suda u Zagrebu posl br Ovrvr-3333/2001 od 28 svibnja 2001 g naloženo je Ovršeniku-Tuženiku da plati tražbinu Ovrhovoditelju – Tužitelj u iznosu od 1090,00 kn sa kamata i troškovima u iznosu od 320,00 kn te je nepravomoćno određena ovrha na računu i pokretninama Ovršenika radi naplate navedenog iznosa. Na navedeno Rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave Općinskog suda u Zagrebu posl br Ovrvr-3333/2001 od 28 svibnja 2001 g Ovršenik je u propisnom roku podnio prigovor. Rješenjem Općinskog suda u Zagrebu posl br Ovrvr-3333/2001 od 18 ožujka 2003 stavljeno je van snage Rješenje o ovrsi temeljem na temelju vjerodostojne isprave Općinskog suda u Zagrebu posl br Ovrvr-3333/2001 od 28 svibnja 2001 u dijelu kojim je određena ovrha te su ukinute navedene radnje. Dana 20 prosinca 2001 godine Tuženik je zaprimo podnesak Ovrhovoditelja u kojem isti smanjuje ovršni prijedlog tako da isti glasi »Ovrhovoditelj je dužan isplatiti iznos od 530,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom po stopi od 18% godišnje tekućom od 22 05 2001 godine pa do isplate uz naknadu troškova ovršnog postupka, sve u roku od 15 dana.» Dana 20 veljače 2004 godine Općinski sud u Zagrebu dostavio je Tuženiku Poziv za glavnu raspravu s naznakom da je riječ o sporu male vrijednosti, a nadalje smo zaprimili i podnesak Tužitelja zaprimljen na sudu dana 04 ožujka 2004 godine, te istom sudu uputili naš podnesak 14 travnja 2004 godine. Ročište je održano dana 16 travnja 2004 godine te na kraju održavanja ročišta donesena Presuda koja glasi «I. Djelomično se održava na snazi rješenje o ovrsi Općinskog suda u Zagrebu broj Ovrvr-3333/02 od 28. 5. 2001 za iznos od 390,00 kn s kamatom i troškovima ovršnog postupka « II. Ukida se Rješenje o ovrsi Općinskog suda u Zagrebu posl br Ovrvr-3333/02 od 28. 5. 2001 za iznos od 700,00 kn s pripadajućom kamatom na taj iznos III. Tuženik je dužan tužitelju platiti daljnji parnični trošak u iznosu od 100,00 u roku od 15 dana IV Pisani otpravak presude uslijediti će u zakonskom roku» Prema odredbi članka 37 stavak 1 Ovršnog zakona (dalje u tekstu OZ) određeno je da u rješenju o ovrsi moraju biti naznačena ovršna odnosno vjerodostojna isprava na temlju koje se ovrha određuje, tražbina koja se ostvaruje, sredstvo i predmet ovrhe te drugi podaci potrebni za provedu ovrhe. Temeljem članka 37 stavka 3 OZ rješenje o ovrsi ne mora biti obrazloženo. U Rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave Općinskog suda u Zagrebu posl br Ovrvr-3333/2001 od 28 svibnja 2001 g nije naznačena vjerodostojna isprava niti je određena tražbina koja se ostvaruje, a niti je Općinski sud u Zagrebu u obrazloženju naveo o kojoj se točno određenoj vjerodostojnoj ispravi radi niti koja se tražbina ostvaruje iz kojeg pravnog posla. Zbog toga je naslovni sud prilikom donošenja pobijane presude trebao razmatrano Rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave Općinskog suda u Zagrebu posl br Ovrvr-3333/2001 od 28 svibnja 2001 g ukinuti. Time se točka I i III Presude Općinskog suda u Zagrebu od 16 travnja 2004 godine posl br P-717/04 pobija zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Općinski sud u Zagrebu nije u svom obrazloženju Presude od 16 travnja 2004 godine posl br P-717/04 naveo odlučujuće činjenice na kojima se temelji presuda tj nije naveo koja je to vjerodostojna isprava temeljem koje je određeno da se plati koja određena tražbina. Time se točka I i III Presude Općinskog suda u Zagrebu pobija zbog povrede parničnog postupka obzirom da obrazloženje presude ima nedostatka zbog kojih se ne da ispitati odnosno nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama. Tuženik je mišljenja da Općinski sud u Zagrebu nije nadležan za spor ove vrste jer eventualno Tužitelj može od Tuženika potraživati naknadu iz zaključenog ugovora o parkiranju odnosno korištenju parkirnog mjesta. U biti su ugovorni odnosi koji predstavljaju registriranu djelatnost stranka pa je zbog toga nadležan Trgovački sud u Zagrebu. Isto tako može biti da je u konkretnom slučaju ugovora o parkiranju odnosno korištenju parkirnog mjesta predstavlja odnos koji proizlazi iz nekretnine, pa tada jest nadležan Općinski sud u Zagrebu. Međutim temeljem članka 459 Zakona o parničnom postupku (dalje u tekstu ZPP) ne smatraju se sporovima male vrijednosti sporovi o nekretninama, pa je prema tome Općinski sud u Zagrebu pogrešno odredio u pozivu za glavnu raspravu da će se spor voditi prema odredbama za spor male vrijednosti. Zbog toga pobija se točka I i III Presude Općinskog suda u Zagrebu od 16 travnja 2004 godine posl br P-717/04 zbog bitne povrede parničnog postupka tj cjelokupni je postupak vođen protivno odredbama ZPP. Prema odredbi članka 36 OZ Ovrhovoditelj može tijekom postupka, bez pristanka ovršenika, povući u cijelosti ili djelomice prijedlog za ovrhu. Isto je Ovrhovoditelj učinio svojim podneskom od 26 studenog 2001 godine smanjujući svoj ovršni prijedlog. Općinski sud u Zagrebu je temeljem članka 36 stavka 2 OZ bio dužan obustaviti djelomično ovrhu odnosno djelomično ukinuti Rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave Općinskog suda u Zagrebu posl br Ovrvr-3333/2001 od 28 svibnja 2001 g. Time je Općinski sud u Zagrebu ogriješio se o parnični postupak jer nije vodio postupak na način koji vodi najbržem rješavanju spora među stranama. Nadalje pobija se točka I i III Presude Općinskog suda u Zagrebu od 16 travnja 2004 godine posl br P-717/04 iz sljedećih razloga - ne postoji ugovorni odnos između Tužitelja i Tuženika a temeljem Odluke o organizaciji i načinu naplate parkiranja na području Grad Zagreba – pogrešna primjena materijalnog prava - prema odredbi stavka 2 članka 199 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima pravo plodouživanja predstavlja osobnu služnost. Pravo služnosti na nekretnini osniva se uknjižbom toga prava u zemljišnoj knjizi kao tereta na poslužnoj nekretnini. U ovom postupku nije Tužitelj nije dokazao da je stekao pravo osobne služnosti – plodouživanja na nekretninama od kojih stječe naknadu iz «ugovora o korištenju parkiranja» - pogrešno odnosno nepotpuno utvrđeno činjenično stanje. - Tužitelj nije dostavio na spis ovjerovljeni otpravak odluke mjesno nadležnog ureda za gospodarstvo kojim se istom dozvoljava obavljanje djelatnosti koje proizlazi iz «ugovora o korištenju parkiranja» - pogrešno odnosno nepotpuno utvrđeno činjenično stanje - Tužitelj nema aktivnu legitimaciju Ovrhovoditelja na strani Grada Zagreba obzirom da prema odredbama Zakona o parničnom postupku punomoćnik strane u postupku ne može biti društvu s ograničenom odgovornošću – povreda parničnog postupka - nije izvršen uvid u registar Trgovačkog suda u Zagrebu za Tužitelja te nije utvrđeno da postoji poduzetnički ugovor – ugovor o vođenju poslova društva u smislu odredbi članka 479 do 486 Zakona o trgovačkim društvima zaključenog između Ovrhovoditelja i Grada Zagreba – pogrešno odnosno nepotpuno utvrđeno činjenično stanje - prema odredbi stavka 2 članka 422 Zakona o trgovačkim društvima uprava društva vodi poslove društva, to u konkretnom slučaju znači da Odluke i zaključci Gradske skupštine Grada Zagreba, odnosno Gradskog poglavarstva Grada Zagreba u ovoj pravnoj stvari su bez učinka na pravni odnos dvaju društava s ograničenom odgovornošću – pogrešna primjena materijalnog prava - na raspravi je donesena presuda kojom se održava na snazi Rješenje o ovrsi Općinskog suda u Zagrebu posl br Ovrvr -3333/02 od 28. 05.2001 a u otpravku presude navodi se Rješenje o ovrsi Općinskog suda u Zagrebu posl br Ovrvr -3333/01 od 28. 05.2001-povreda parničnog postupka - presuda nije otpremljena u roku niti od trideset dana niti u roku od daljnjih trideset dana od donošenja jer je datum otpreme na omotu naznačen kao 14 srpnja 2004 a presuda je donesena 16 travnja 2004 godine – povreda parničnog postupka Navodi se u obrazloženju pobijane presude da je u uvidom u analitičke kartice Tužitelja evidentan dan, sat i mjesto krivog parkiranja, te je utvrđeno da je tužitelj proveo kontrolu parkiranja i naplatu kazne prema Odluci Gradske Skupštine grada Zagreba. Iz podneska Ovrhovoditelja od 26 studenog 2001 g naveo da isti potražuje ugovornu kaznu (« ispisivanje poziva za plaćanje ugovorne kazne») zbog ne isticanja parkirne karte i vremena zadržavanja. Ugovorna kazna i krivo parkiranje nisu prema mišljenju tužnika sinonimi. Krivo parkiranje je termin iz Zakona o sigurnosti prometa na cestama, dok ugovorna kazna je termin iz Zakona o obveznim odnosima. Prema tome pobija se točka I i III Presude Općinskog suda u Zagrebu od 16 travnja 2004 godine posl br P-717/04 jer su navedeni razlozi proturječni odnosno postoji proturječnost između isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava te obrazloženja presude tj bitne povrede odredbi parničnog postupka. Nadalje u obrazloženju se navodi da je Tuženik sukladno zakonskim odredbama kao vlasnik vozila u obvezi namiriti potraživanje Tužitelja, pa je u smislu članka 451 stav1 ZPP donesena presuda. Iz niti jedene izreke obrazloženja presude nije razvidno da je sud utvrdio da je Tuženik vlasnik kojeg vozila. Pri tome valjalo je utvrditi ponajprije detaljan opis vozila (marka, tip, boja i registarska oznaka) potom da je isto u vlasništvu Tuženika. To su bitne činjenice koje je trebalo navesti u obrazloženju presude koja nisu navedena te time presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati. Time se pobija točka I i III Presude Općinskog suda u Zagrebu od 16 travnja 2004 godine posl br P-717/04 zbog povrede odredbi parničnog postupka. Prema odredbi članka 154 ZPP stranka koja djelomično uspije u parnici dužna je protivnoj strani nadoknaditi troškove, a pri odlučivanju koji će se troškovi stranci, nakon brižljivog odlučivanja sud će uzeti u obzir samo troškove koji su bili potrebni radi vođenja parnice. U Rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave Općinskog suda u Zagrebu posl br Ovrvr-3333/2001 od 28 svibnja 2001 g priznat je Tužitelju trošak u iznosu od 320,00 kn te Presudom Općinskog suda u Zagrebu od 16 travnja 2004 godine posl br P-717/04 isti potvrđen. Općinski sud u Zagrebu pogrešno je odmjerio troškove obzirom su isti u Rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave Općinskog suda u Zagrebu posl br Ovrvr-3333/2001 od 28 svibnja 2001 g priznati troškovi temeljem istaknutog zahtjeva za 1090,00kn dok je za iznos od 560,00 kn Tužitelj povukao ovršni prijedlog, a za 140,00 kn je odbijen u zahtjevu. Prema tome točka I i III Presude Općinskog suda u Zagrebu od 16 travnja 2004 godine posl br P-717/04 se pobija radi povrede odredbi parničnog postupka, odnosno navodi u obrazloženju proturječe izreci presude a sama po sebi je presuda nerazumljiva jer nije točno u točki I određeno koliki iznos troškova ovrhe je Tuženik dužan nadoknaditi Tužitelju, niti od kada se pojoj stoipi računaju kamate. Proizlazi iz izreke presude da bez obzira što je djelomično uspio u sporu mora Tuženik mora nadoknaditi sve troškove i to u iznosu određene na ukupni tužbeni zahtjev. Iz sveg navedenog predlaže se Županijskom sudu u Zagrebu ukinuti Rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave Općinskog suda u Zagrebu posl br Ovrvr-3333/2001 od 28 svibnja 2001 i točku I i III Presude Općinskog suda u Zagrebu od 16 travnja 2004 godine posl br P-717/04 i vrati na ponovno odlučivanje predmet Općinskom sudu u Zagrebu, a sve radi povrede odredba parničnog postupka, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava. Tuženik traži trošak sudskih pristojbi na žalbu koje će platiti po nalogu suda.

posl broj: Gž-3839/04-2 U IME REPUBLIKE HRVATSKE PRESUDA i RJEŠENJE Županijski sud u Zagrebu kao sud drugog stupnja po sucu toga suda XXXX, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ZP d.. Z, protiv tuženika N d.. iz Z, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv dijela presude Općinskog suda u Zagrebu poslovni broj P-717/04 od 16. travnja 2004. godine, dana 11. siječnja 2005. godine, presudio je Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zagrebu broj P-717/04 od 16. travnja 2004. godine u dijelu pod točkom I izreke, kojom je održano na snazi rješenje o ovrsi Općinskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovrvr-3333/01 od 28. 05.2001. godine za iznos od 390,00 kn. riješio je Ukida se ista presuda u dijelu odluke o kamatama na dosuđeni iznos glavnice kao i u pogledu odluke o troškovima ovršnog i parničnog postupka (točka I i III izreke) i u tom dijelu se predmet vraća istom sudu prvog stupnja na ponovni postupak. Obrazloženje Presudom suda prvog stupnja suđeno je: I. Djelomično se održava na snazi rješenje o ovrsi Općinskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovrvr-3333/01 od 28. 05. 2001. godine za iznos od 390,00 kn sa kamatom i troškovima ovršnog postupka. II. Ukida se rješenje o ovrsi Općinskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovrvr-3333/01 od 28.05.2001. godine za iznos od 700,00 kn i pripadajućom kamatom na taj iznos. III. Nalaže se tuženiku platiti tužitelju trošak parničnog postupka u visini od 100,00 kn, u roku od 15 dana. Protiv dijela navedene presude (toč. I i III izreke), pravodobno se žali tuženik zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom čl. 353. st. 1. toč. 1-3, Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91,91/92, 112/99, 88101 i 117/03, dalje ZPP), te predlaže «rješenje o ovrsi Općinskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovrvr-3333/01 od 28. 05. 2001. godine u točki I i III ukinuti». Žalba je djelomično osnovana. Ispitujući pobijanu presudu nije uočen o da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01 i 117/03 - dalje ZPP) na koje ovaj sud, sukladno odredbi čl. 365. st. 2. ZPP, pazi po službenoj dužnosti. Suprotno žalbenim navodima, u dosuđujućem dijelu, nije počinjena niti apsolutno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, na koju upire tuženik. U obrazloženju pobijane presude navedeni su razlozi o svim odlučnim činjenicama, za što postoji podloga u izvedenim dokazima. Pobijana odluka, u tom dijelu, je jasna i razumljiva i ne sadrži nikakve kontradiktornosti, a ocjena provedenih dokaza dana je u smislu odredbe čl. 8.ZPP. Po ocjeni ovoga suda prvostupanjski postupak je proveden i pobijana presuda sastavljena u skladu s odredbama ZPP. Nisu razmatrani žalbeni prigovori tuženika koji bi upućivali na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, jer se radi o sporu male vrijednosti u smislu odredbe čl. 458. st. 1. ZPP, u kojem povodom žalbe nije dopušteno razmatrati pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja (čl. 467. st. 1. i st. 2. ZPP), niti se u žalbi mogu iznositi nove činjenice i dokazi (čl. 465. st. 4 ZPP). Kako je tijekom prvostupanjskog postupka utvrđeno da je vozilo u vlasništvu tuženika bilo parkirano na lokacijama na području Grada Zagreba (pobliže navedene u analitičkim karticama priležećim na listu 18-26 spisa), za koje se naplaćuje parkiranje sukladno Odluci o organizaciji i načinu naplate parkiranja ("Službeni glasnik Grada Zagreba" broj 5/95), da parkiranje nije platio, da mu je ostavljen račun u skladu sa čl. 14. sukladno Odluci o organizaciji i načinu naplate parkiranja, te da je parkiranjem vozila s tužiteljem zaključio ugovor (bez obzira da li je isti istaknuo parkirnu kartu ili ne), to je sud prvog stupnja pravilno primijenio materijalno pravo iz odredbi čl. 11, 12. i 16. navedene Odluke, kada je donošenjem pobijane presude obvezao tuženika, kao vlasnika vozila, na snošenje naknade za parkiranje u iznosu određenom u točki I izreke pobijane presude. Neosnovan je žalbeni prigovor nenadležnosti redovnog suda u ovoj pravnoj stvari, a iz razloga što se ovdje ne radi o Trgovačkom ugovoru između parničnih stranaka, nego o imovinskom sporu - potraživanju plaćanja za obavljene usluge, a za koje suđenje je nadležan redovni sud temeljem članka 1. ZPP. Međutim, u odnosu na dio presude kojom je odlučeno o trošku ovršnog postupka te o tijeku zakonskih zateznih kamata na dosuđeni iznos glavnice (točka I izreke), pobijana presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, posebice što je izreka pobijane presude u tom dijelu nerazumljiva, a u obrazloženju ista uopće nema razloga niti su u njoj navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, 9me je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. Il. ZPP. Naime, sud prvog stupnja, u izreci pobijane presude, ne navodi točno određeni iznos troškova ovršnog postupka za koji je održao na snazi rješenje o ovrsi, niti određeno navodi početak tijeka zakonskih zateznih kamata na dosuđeni iznos glavnice, a u obrazloženju ne navodi razloge, niti propise na temelju kojih je odlučio troškovima ovršnog-postupka te o tijeku kamata;"pa se iz tih razloga ista ne može-ispitati. Slijedom izloženog, presuda suda prvog stupnja u tom dijelu temeljem odredbe iz čl. 369. st. 1. ZPP. ukinuta, kao i odluka o troškovima prvostupanjskog postupka, dok je li dijelu kojim je odlučeno o glavnoj stvari potvrđena temeljem odredbe iz članka 368. st.1. ZPP. U ponovnom postupku sud prvog stupnja otklonit će nedostatke zahvaćene bitnom povredom odredaba parničnog postupka, tako da će za svoju odluku o kamatama i troškovima ovršnog postupka dati valjane razloge, kako u pogledu osnove tako i u pogledu visine, imajući u vidu ostale žalbene navede u tom smjeru (povlačenje tužbe) i tek tada će moći donijeti pravilnu i na zakonu osnovanu odluku.