Sukladno cl. 200., st. 1. KZ, tko za drugoga iznese ili pronese nesto neistinito sto moze skoditi njegovom ugledu i casti, kaznit ce se novcanom kaznom ili kaznom zatvora do sest mjeseci. Prema stavku 2. istoga clanka ako netko pronese nesto neistinito o drugoj osobi putem tiska, radija, televizije, javnog skupa ili na bilo koji drugi nacin kojim neistina postane dostupna vecem broju ljudi, kaznit ce novcanom kaznom ili kaznom zatvora do jedne godine. E sad, prema st. 3., cl. 200. KZ osoba protiv koje se vodi kazneni postupak zbog pocinjenja kaznenog djela iz st. 1. ili st. 2. toga clanka nece se kazniti za klevetu ako tijekom postupka dokaze istinitost svoje tvrdnje, ali se moze kazniti za uvredu (cl. 199. KZ) ili za predbacivanje kaznenog djela (cl. 202. KZ).
U ovom slucaju se zapravo izrazava tvrdnja (potaknuta nekom sumnjom) da je pocinjeno kazneno djelo sudjelovanja u samoubojstvu (cl. 96.) bilo navodjenjem bilo nehumanim i necovjecnim postupanjem, ali to nema obiljezja kaznenog djela iz cl. 202. KZ jer se ne radi o predbacivanju kaznenog djela za koje je osoba pravomocno osudjena.
Ukoliko bi osoba za koju se sumnja da cini kazneno djelo iz cl. 200. KZ prijavila pocinjenje kaznenog djela iz cl. 96. KZ policiji ili nadleznom drzavnom odvjetnistvu, znajuci da to nije istina tada se moze pokrenuti kazneni postupak zbog laznog prijavljivanja kaznenog djela prema cl. 302. KZ protiv te osobe.
U svakom slucaju, moze se podnijeti privatna tuzba protiv osobe zbog kaznenog djela klevete i sud moze odrediti da se postupi sukladno cl. 205. KZ i da se javno objavi sudska odluka kojom je pocinitelj kaznenog djela protiv ugleda i casti oglasen krivim.