Mrnjaukalica

Nadje neka budala mrtvu osobu, sve vrijednosti joj uzme, pritom ostavi svoje tragove na njoj. Nije ju ubio, nasao ju je mrtvu, ali okrao. Ako je osobu ubio netko drugi, a ovo je bio samo slucajan prolaznik koji je les nasao i okrao ga, mora ga unistiti jer ako tko treci nadje taj les i prijavi to, naci ce se otisci kradljivca. Osim optuzbe za kradju stigla bi i optuzba za ubojstvo. Mora prikriti les iz oba razloga.

U ovome sto navodite postojano je seksualno uznemiravanje, koje se prema cl. 4. st. 1. Zakona o radu (NN, br. 137/04; ZR) smatra diskrriminacijom. Ona je u Vasem slucaju diskriminacija na temelju spola, a sankcionira se kao povreda ravnopravnosti gradjana prema cl. 106. KZ. Pocinitelj moze bti kaznjen kaznom zatvora od sest mjeseci do pet godina. Sto se tice ucjene (u kojoj je sadrzana i prijetnja), za to je potrebno da pocinitelj ima cilj ostvariti time protupravnu imovinsku korist. Dakle, ako Vas ucjenjuje da ce Vam unistiti karijeru ako s njime ne budete intimni, tada se radi o spolnom uznemiravanju iz cl. 4. st. 1. ZR, a ne o ucjeni u smislu cl. 235. KZ. Ovakvi slucajevi mogu biti prilicno problematicni, vecinom zato sto je praksa po pitanju njihova razrjesavanja jos uvijek nedostatna i zato sto su ljudi slabo informirani o pravima koja su im dostupna. Cesto se postavlja pitanje kako sve to dokazati, medjutim, prema cl. 6. ZR teret dokazivanja lezi na poslodavcu. On je taj koji mora dokaazti da diskriminacije nije bilo. U svakom slucaju, preporucam da se obratite Uredu drzavne pravobraniteljice za ravnopravnost spolova na tel. 01/4848-100 ili na e-mail: ravnopravnost@prs.hr.

Bez obzira sto nije bitno mjesto gdje se pokojnik nalazio, ne cini mi se bas izvedivim "slucajan" pronalazak mrtve osobe, pa onda njeno oskvrnjavanje. Eventualno bi se to moglo pociniti u mrtvacnici ili na groblju. Postoje i slucajevi zadovoljenja seksualnih pobuda nad mrtvom osobom. Ovdje postoji i stjecaj s kaznenim djelom kradje ili teske kradje. Pogotovo ako djelatnik u mrtvacnici uzme neki vrijedni dio nakita s mrtve osobe ili grobar ako provali u grobnicu. Ili radi preprodaje vec iskoristenih lijesova. Najbizarnije sto mogu zamisliti jest da netko unisti tijelo mrtve osobe da bi prikrio djelo kradje koje je pocinio, ako je uzeo neki vrijedan nakit. A da bas slucajno pronalazi leseve da bi ih rezao, to ne moze u uobicajenim okolnostima. Jedino ako ih ne krade iz mrtvacnice, ali i tu postoji sustav kontrole. To je bilo lakse ciniti prije, kad su se jos odrzavala bdijenja u kucama, pa bi se mrtvac prevozio do groblja, a u medjuvremenu je neki manijak mogao umjesto na groblje, odvesti ga sebi doma. Mozda bi tu onda mogao postojati i stjecaj sa kaznenim djelom prenosenja zarazne bolesti, ovisno o tome sto bi cinio s ukadenim tijelima i bi li to bio protivno zdravstvenim mjerama za koje pocinitelj sigurno zna.

Ne mozete, jer nisu uvrijedile Vas ad personem vec su iznosile nesto omalovazavajuceg sadrzaja opcenito prema homoseksualnoj populaciji. Ja sam, uzgred, napisao vecinu teksta u dopisu koji se citirali. U dopisu smo spomenuli kaznenu odgovornost da bismo gospodje novinarke samo upozorili na kazneno djelo iz cl. 174. st. 3. KZ, ali nismo nasli da bi obje ostvarile svojim postupcima, iako su postojali neki elementi, bice toga kaznenog djela. Stoga nismo ni uputili prijedlog za pokretanje kaznenog postupka nadleznom Drzavnom odvjetnistvu. Bilo je i ranije takvih incidenata s HRT-om koje smo rijesili na nacin da smo zamolili Drzavnu pravobraniteljicu za ravnopravnost spolova da uputi HRT-u preporuku da se u programskim sadrzajima ne postupa na diskriminatoran nacin u odnosu na spolnu orijentaciju. To je pravobraniteljica i ucinila. Ponavljanje starih propusta izravno je odstupanje od pravobraniteljicine preporuke. Pravobraniteljica o tome moze, u svojem godisnjem izvjescu, obavijestiti Sabor RH. Posto je primila nas dopis, gdja. Novak-Srzic nazvala nas je i ispricala se te najavila javnu ispriku u slijedecoj emisiji Otvoreno, sto je i ucinila istoga dana. Ubuduce se, ako budete imali kakvih problema zbog svoje spolne orijentacije, mozete obratiti Pravnom timu Iskoraka i Kontre na tel. br. (091)1680-668.

Ustavnom tuzbom treba se postici zastita ustavnosti i, ako je kazneni postupak proveden na nacin kojim se odstupa od ustavnih nacela zbog nepostivanja zakonske regulative, Ustavni sud ce ponistiti tu presudu. No, praksa Ustavnog suda pokazuje da u vecini slucajeva nije tako. Obicno se prituzitelji zale na utvrdjivanje cinjenicnog stanja u kaznenom neuvazavanje nekog argumenta okrivljenika od strane suda, a ne na stvarne greske u kaznenom postupku. Ustavni sud obicno ocijeni da je cinjenicnostanje pravilno utvrdjeno i ne vidi povredu osudjenikovih subjektivnih prava.

A sto da je ubojstvo pocinjeno u pokusaju, a ne nakon pokusaja silovanja? Recimo, ako je zrtva umrla jer ju je napadac ugusio, sprecavajuci da vice i tako dozove pomoc. Kako je utvrdjeno da je zrtva ubijena nakon pokusaja? Znaci da je morala otkloniti otpor pocinitelja. Nije mi jasno kako je ovdje razgraniceno da je pocintelj zrtvu ubio nakon (koliki je onda vremenski razmak) pokusaja silovanja, a ne tijekom pokusaja istog. Drugo, ne vidim zasto bi morala postojati samo namjera pocinitelja da prikije kazneno djelo da bi se ovo k.d. mogo okvalificirati kao tesko ubojstvo. I da nije imao amjeru prikriti dokaz, mogao je ubiti zrtvu zbog nezadovoljstva sto ju nije uspio silovati, sto e pruzila otpor i oduprla se jegovom napadu. Takav motiv za pocinjenje ubojstva mogao bi se okarakterizirati kao "osobito niska pobuda" i tada bi se isto radilo o teskom ubojstvu. Ovo mi je zanimljiva tema zato sto sam trenutno u radnoj skupini nevladinih organizacija koje ce predloziti najesen da se u KZ uvede tzv. "hate crime", tj. da se pojedina kaznena djela progone i u kvalificiranom obliku ako su pocinjena iz mrznje prema nekome zbog neke njegove osobne karakteristike. Tu smo puno raspravljali i o k.d. silovanja. Ono sto nas je ovdje zacudilo, jest da ako silovanje ima za posljedicu smrt zrtve (cl. 188. st. 3. KZ) onda ce se pocinitelj kazniti s najmanje tri godine zatvora. To je manje od predvidjenog raspona kazne a osnovno kazneno djelo ubojstva. E sad, ostalo nam je otvoreno pitanje, sto ako pocinitelj zrtvu ubije silijuci je (primjerice za vrijeme rata i sl.)? Prema cl. 91. KZ takvo bi ubojstvo moglo se okarakterizirati kao ono ucinjeno na osobito okrutan nacin. Granica izmedju cl. 91. KZ i cl. 188. st. 3. KZ lezi u namjeri pocinitelja. Za cl. 91. KZ treba imati namjeru da pocini ubojstvo, pa to cini silujuci ztvu i nanoseci joj ozlijede dok ne umre. No, ako je imao namjeru samo silovati zrtvu, a ne ubiti je, onda bi to trebalo kvalificirati po cl. 188. st. 3. KZ. A da li bi sudovi (pitanje je prakse) u takvim slucajevima uopce uzeli u obzir da se mozda radilo o teskom ubojstvu?

Da. Dijete koje je otac priznao ima pravo na naslijedjivanje, bez obzira na postojanje bracne zajednice s njegovom majkom.

Ma, briga nalogodavca... Ugovor je u dolarima. Ali, cak i nije toliko stvar u tih par sto kuna, koliko u vrmenskoj dimenziji. Sto da moram nesto neodgodivo platiti ili da idem na put? Mislim, ne moze banka odlucivati kako cu i kada ja raspolagati svojim novcem, ako se nismo o tome nesto ranije dogovorili. Na ovaj nacin, birokratski sustav banke odlucuje o tome kada cu ja raspolagati svojim novcem. I da dobijem vise zbog promjene tecaja, cinjenica je da nisam ja o tome odlucio, nego banka. Trebalo bi u ZOO uvesti kategoriju dusevnog integriteta i omoguciti naknadu stete zbog povrede prava na slobodu volje.

Mislim da je dan po davanju, ali postoji tocno odredjeno koliko mozete dati krv. Vidi Pravilnik o krvi i krvnim sastojcima.

Mislim da je najbolje da kupis cepice za usi... No, razumijem Tvoju ljutnju. Nedavno sam bio na odmoru u Puntu na otoku Krku. Smjesten sam bio pedesetak metara od Crkve. U malom mjestu u 5 sati ujutro pocne zvonjava i tako svakih sat vremena. Da ne spominjem kakav je to bio neispavan odmor.

Naime, poslodavac za kojeg honorarno radim je u utorak nalozio Zagrebackoj banci da mi uplati honorar, naravno u USD jer se radi o diplomatskoj misiji. ZABA to nije ucinila ni u srijedu, ni u cetvrtak, a danas je neradni petak, pa jos ide i vikend. Cijelo to vrijeme dolar pada i pada, pa ce moj honorar biti smanjen za nekoliko stotina kuna kada stigne do moje banke. I prosli puta ZABA-i je trebalo oko pet radnih dana da novac prenese do moje banke (Raiffeisen). I sad, ja hocu kupiti laptop koji tocno pokriva dio honorara koji trebam dobiti (jer ugovor je da se honorar isplacuje kad je posao gotov), sto sam uspio dogovoriti sa poslodavcem da bi se poklopilo, ali kada honorar banka konacno prenese dolar ce pasti tako da vise za isti honorar necu moci kupiti laptop koji sam planirao. Ovo pitam sasvim hipotetski, sto da se radi o nekim vecim iznosima i da me zbog pada dolara banka svojim zavlacenjem osteti za par desetaka tisuca kuna? Mogu li prema ZOO podnijeti tuzbu za naknadu materijalne stete? Nije da smo zaostali u tehnoloskom razvoju, jer sa svakog bankomata ne samo u RH nego i u svijetu mogu podici svoj novac u bilo koje doba dana ili noci, sto znaci da u istoj elektronickoj formi i banka moze prebaciti novac u drugu banku. Ovako ispada kao da se novac uplacuje preko teklica uz mnostvo papirologije pa su za to potrebni dani. Mislim da banke koje tako rade na taj nacin zaradjuju na kamati od tudjeg novca, sto je na neki nacin "prisilna stednja". Samo probajte prekoraciti nedozvoljeni minus pa cete osim zakonskih kamata, platiti zateznu kamatu jos i kaznenu kamatu, platit cete troskove urucivanja opomene a sve pod prijetnjom kaznene prijave.

A da svjedok nije malo izvrijedjao suca? Bas da dobije 30 dana, to je pak previse. I da je vrijedjao suca dobio bi novcanu kaznu, a onda zatvorsku ako to ne bi platio...

Uvijek se mozete posluziti i time da pojasnite svojemu nesudjenom prodavacu kako moze odgovarati i za kazneno djelo prijevare, prema cl. 244. st. 1. KZ, koji kaze: "Tko s ciljem da sebi ili drugome pribavi protupravnu imovinsku korist dovede nekoga laznim prikazivanjem ili prikrivanjem cinjenica u zabludu ili ga odrzava u zabludi i time ga navede da na stetu svoje ili tudje imovine nesto ucini ili ne ucini, kaznit ce se novcanom kaznom ili kaznom zatvora do tri godine." On Vas je doveo u zabludu s time da takvog madraca nema nigdje na trzistu i da ga kupujete po iznimno povoljnoj cijeni, te Vam je rekao da ga morate naruciti odmah (da se ne bi predomislili) i Vi ste zbog toga madrac odmah narucili i de facto, potpisali ugovor na svoju stetu, jer morate platiti 10% od ukupne cijene tog madraca ako odustanete od narudzbe. Dakle, kupio tko njihov madrac ili ne, oni sastavljaju takav ugovor da zaradjuju u svakom slucaju.

Da, moze se platiti cijeli dug vjerovniku, a onda on trazi da se sudska zabrana povuce.

Dom je nepovrediv. Sto god radite unutar kuce imate na to pravo. Cupate li parkete, gulize zidove i dr. slobodno mozete i, pitam se, kako budno oko susjeda ima uvid sto se desava u vasoj kuci.

Jucer je bilo jako nevrijeme i nije ni cudo sto je nestalo struje. Javite se kad budete mogli. I sretno s hospitalizacijom!

Dobro, ako se lijecnik opce prakse slaze s onims to ste rekli, zasto ne izda uputnicu i ne posalje vasu majku na lijecenje? Zasto ju Vi morate navoditi da dodje do bolnice pa da je tamo onda prisilno zatvore. Nije mi jasno da ako su svi slozni oko toga da joj je potrebno prisilno lijecenje, zasto to ne ucine? I kad Vas zlostavlja, vice, pravi nered, napada, zovite policiju. I oni imaju zakonsku mogucnost odvesti je u bolnicu. Ako ni to ne upali, ponovo pokrenite prekrsajni postupak zbog nasilja u obitelji. E-mail je: kristijan_grdjan@yahoo.com

Nisam mislio na nikakvu zavjeru s tim Ministarstvom. Spomenuo sam ga samo da uocite razliku izmedju stvarne ugrozenosti iz cl. 22. ZZODS i ugrozenosti koju prepoznajete kroz eventualne reakcije onih kojima bi Vasa majka mogla nesto pronijeti. Kao da je bitno sto ce misliti susjedi, neki sluzbenici u Ministarstvu i ostali, koji nasjednu na paranoicne deluzije Vase majke i, takodjer, to nije dovoljno da se dokaze da je Vasoj majci potrebno prisilno lijecenje. U Zagrebu postoji udruga roditelja i clanova obitelji osoba s dusevnim smetnjama, koja djeluje kao suportivna grupa. Ukoliko ste iz Zagreba i ukoliko zelite, budite slobodni obratiti mi se na e-mail (kliknite na moje korisnicko ime), pa cu Vas rado spojiti sa odgovornim osobama u toj udruzi. Ako nista, dobro ce Vam doci da porazgovarate i s drugima koji imaju slicna iskustva - tek toliko da vidite da niste sami i da ima izlaza iz toga svega.

Kazete da bi svatko instinktivno oboljeloj osobi ogranicio slobodu kada bi znao kakav ce biti ishod njezinog postupka. Osnovno je pitanje mozete li doista znati ili samo pretpostaviti stupanj rizika u odnosu na neke druge okolnosti? Ljudska sloboda je dobro koje se stiti Ustavom i ogranicava se samo u izvanrednim situacijama, o cemu se odlucuje u svakom pojedinom slucaju. Bilo bi vrlo diskriminatorno, protuustavno i protivno medjunarodnom zakonodavstvu kada bi se propisala regulativa koja bi svim osobama s dusevnim smetnjama izrijekom ogranicavala pravo na slobodu. A kolika bi tek bila mogucnost zloupotrebe. Psihijatrija je grana medicine koja zadire u pravo covjeka na slobodu kroz nekoliko razina: 1. pravo na slobodu kretanja, 2. pravo na slobodu izrazavanja, 3. pravo na slobodu odlucivanja o vlastitom zdravlju i vlastitim dobrima, a kroz ogranicenje tih prava posredno se mogu ograniciti i ona koja su nepovrediva. Nepovredivo je pravo na zivot, a oduzmete li pacijentu pravo na odlucivanje, njegov skrbnik moci ce donijeti odluku da ga izlozi cak i elektrosok-terapiji. Ako ste svjesni rizika koji to nosi, znat cete da zapravo mozda odlucujete o zivotu ili smrti osobe o kojoj donosite odluku. U proslom su stoljecu, usudim se reci, moja prabaka, pratetka i praujak ubijeni elektrosokovima. Primjena takve terapije da ih se izlijeci bila je po cijenu nihova zivota, a njihovo ponasanje nije zadovoljavalo nacela iz danas utvrdjenog cl. 22. ZZODS, vec se oni nisu uklapali u postojeci drustveni konformizam. I zato su umrli! To otvara i brojna eticka, ne samo pravna pitanja. Preporucam Vam da nabavite sjajnu knjigu prof. dr. Zvonimira Separovica s naslovom "Granice rizika" iz 1985. godine, gdje je odlicno problematizirao ovu tematiku. Ne izbjegavam namjerno Zakon o zastiti od nasilja u obitelji, jer sam mislio da Vam je o tome dostatan odgovor dala Xara. CZSS je uputio Vasu majku na psihosocijalni tretman po odluci nadleznog Prekrsajnog suda da se provede zastitna mjera obveznog psihosocijalnog tretmana, prema cl. 9. st. 1. toga Zakona. Medjutim, stavak 2. istog clanka izrijekom propisuje da zastitna mjera traje do prestanka razloga zbog kojeg je izrecena, ali se ne moze odrediti u trajanju duljem od sest mjeseci. Stoga, ukoliko Vasa majka ponovo pocini nasilje u obitelji, trebate ponovo pokrenuti postupak pred nadleznim sudom. Da Vasa majka ostvaruje obiljezja potrebna za prisilno lijecenje prema cl. 22. ZZODS nije dovoljno procitati pismo koje je dostavila Ministarstvu. To treba procijeniti neovisni strucnjak, kako propisuje Zakon. Meni u osnovi nije jasno zasto psihijatrijska klinika uporno trazi nacine da izbjegne zakonsku proceduru? Ako Zakon jasno kaze da je za upucivanje na prisilno lijecenje potrebno upucivanje od drugog lijecnika koji ce pregledati osobu i o tome saciniti valjani dokument, zasto se to jednostavno ne ucini tako da lijecnik opce prakse to ucini ili isto ucini lijecnik iz hitne pomoci? Ako trazite lisavanje poslovne sposobnosti, neka preporuku za to osim CZSS da i psihijatar koji lijeci vasu majku. Oduzimanje poslovne sposobnosti rjesava se u sudskom postupku i praksa je da osoba bude prisutna na raspravi. Takodjer, sud ima obicaj upitati osobu slaze li se s time da joj se poslovna sposobnost oduzme. Poslovna sposobnost moze se oduzeti djelomicno ili potpuno, na odredjeni rok ili trajno, sve ovisi o rjesenju koje donese sud. Kod djelomicnog lisenja poslovne sposobnosti, osobu se ogranicava u pravu da sama odlucuje o hospitalizaciji i da upravlja vecim obimom imovine. Dakle, u tim slucajevima odlucuje skrbnik, kojeg odredjuje sud na temelju preporuke CZSS-a. Iamjte na umu da ce, medjutim, CZSS nadzirati kako Vi skrbite za majku i da cete im morati dostavljati pisane izvjestaje o tome. Ovisno o praksi Centra, mozda cete morati dostavljati i specifikaciju troskova na sto ste potrosili odredjena primanja, pogotovo ako su ona u vidu socijalne pomoci. I na poslijetku, Vasa majka moze prihvatiti bolest, moze se redovno lijeciti, moze biti sasvim svjesna i odgovorna i da tada vise nema potrebe za skrbnikom. S druge strane, CZSS ne mora biti zadovoljan razinom skrbi koju joj Vi pruzate i moze predloziti sudu dodjelu drugog skrbnika. Nekog tko je bas iz Centra. Tu moze svasta nastati i zato s time treba biti jako oprezan. Ono sto bi Vam bilo dobro jest razgraniciti razine stvarnog ugrozavanja. Ako postoji nasilje u obitelji, ako Vasa majka cini kaznena djela uslijed bolesti, primjenit ce se odgivarajuca ogranicenja njezinih prava i temeljnih sloboda. No, to je ugrozavanje sasvim druga razina od onoga sto Vi vecinom navodite. Ona ide okolo, svima svasta prica, svi se snebivaju, a dad kazete da Vam je na kraju sasvim svejedno sto ce o Vama misliti Ministarstvo. Kao da Vam je to prije bilo vazno! To sto ce netko misliti o Vama svasta nije ista razina ugrozavanja kao sto je fizicko zlostavljanje. Clan obitelji kojeg sam spomenuo, prihvatio je svoju bolest prije 7 godina i od tada redovno uzima lijekove. Prije toga imao je fiks-ideje da ga proganja tajna sluzba, komunicirao je s kozmickom policijom, pricao je svasta susjedima, svi su nas gledali ispod oka, vrijedjao nas je, optuzivao da ga trujemo, da na njega bacamo vradzbine, bio je i fizicki nasilan. No, danas je, iako 100% invalid koji ovisi o skrbi drzave, poslovno sposoban gradjanin ove zemlje i kao i mi moze sudjelovati u drustvenom zivotu. I, naravno, zivotu dostojnom covjeka. Represivne mjere doista trebaju biti zadnje sto se primjenjuje, kada doista vise nema nikakvih izgleda i kada postoji neposredno ugrozavanje najvisih dobara. Jer, mnogo se toga moze promijeniti. Vi se mozete posluziti i takvim mjerama, ali prije toga, razmislite barem dvaput. I jednom dobro razmislite za svoju majku.

Ono sto sam mislio pod "prisilnim lijecenjem" jest ono na sto Vas nagovara bolnicka pravnica. Da Vi majku dovedete do bolnice, a da ju oni zadrze bez njenog pristanka, bilo bi prisilno lijecenje bez legitimiteta. Prisilno lijecenje s legitimitetom moguce je prema cl. 22. Zakona o zastiti osoba s dusevnim smetnjama (ZZODS; NN, br. 111/97). To ce se uciniti samo onda kada osoba s tezim dusevnim smetnjama uslijed svoje smetnje ozbiljno i izravno ugrozava vlastiti zivot ili zdravlje ili sigurnost, odnosno zivot ili zdravlje ili sigurnost drugih osoba, a sve po postupku posebno propisanim tim Zakonom. Prema cl. 23. st. 1. ZZODS, osoba iz cl. 22. istog Zakona primit ce se u psihijatrijsku ustanovu na temelju uputnice doktora medicine koji nije zaposlen u doticnoj psihijatrijskoj ustanovi i koji je tu osobu osobno pregledao i napisao propisanu ispravu o tom pregledu. U cl. 24. ZZODS definirano je da u iznimnim slucajevima kada postoji osnovana sumnja ugrozavanja dobara iz cl. 22. ZZODS osobu mogu dovesti nadlezne sluzbene osobe MUP-a u psihijatrijsku ustanovu. U cl. 27. ZZODS definira se obaveza obavjescivanja nadleznog suda. Kada biste Vi svoju majku doveli u bolnicu, na prijevaru, i kada bi ju lijecnik hospitalizirao, to bi predstavljalo povredu cl. 23. st. 1. ZZODS, a onda i povredu cl. 27. st. 1. ZZODS ako psihijatar to ne bi prijavio nadleznom sudu. A ako bi protupravno hospitalizirao pacijenta, pa to prijavio sudu, odmah bi se izgubio razlog tog postupka i psihijatar bi odgovarao. Osobu se prisilno moze hospitalizirati i ako je pocinila kazneno djelo zbog neubrojivosti izazvane dusevnom smetnjom. Meni blizak clan obitelji boluje od paranoidne shizofrenije vec 15 godina. Uzima saku lijkova tri puta dnevno, svaki dan. To ce vjerojatno morati do kraja zivota, ako medicina ne bude napredovala i nasla neko bolje rjesenje. I dobro mi je poznato to sto prolazite citav zivot. Istovremeno, ne mogu u toj tezini naci opravdanje za djelovanje izvan zakona, a u cilju ogranicenja necije slobode. A kod paranoidne psihoze to je jako opasno. Jer, ogranicite li slobodu svojem bliznjem i on toga postane svjestan, nece vam nikad oprostiti bez obzira na lijekove i, uvijek ce to imati na umu kad se slijedeci put stanje pogorsa. Zato kod toga treba biti izuzetno oprezan i postupati zakonito, prije svega.

Razlikujte radnu i poslovnu sposobnost. 100% radno nesposobni invalid ima pravo i dalje odlucivati o sebi, sto znaci da mu nije oduzeta poslovna sposobnost. Kad se ona oduzme, onda se osobi namece skrbnik. Ako poslovnu sposobnost oduzmete majci trebate biti spremni postati i njezin skrbnik, ali ce kontrolu nad svime time osim suda imati i CZSS. Inace, CZSS jedva doceka da se kome oduzme poslovna sposobnost, pogotovo ako ima imovine, jer tada drzava moze kontrolirati koristenje te imovine. Tu treba biti jako oprezan, pogotovo zato sto uz primjerenu terapiju, Vasa majka moze sasvim normalno funkcionirati i mogla bi se cak i vratiti na posao, ako joj se poboljsa do te mjere. Isto tako, izbjegavajte prisilnu hospitalizaciju ili lijecenje na "prijevaru". To za sobom povlaci i kaznenu odgovornost. Zato sto je bolesna, Vasa majka se nije promijenila, u sustini je ostala ista osoba koja pati mozda cak i vise od Vas. Zamislite da zivite stalno u strahu da se tko protiv Vas urotio i da morate nekud bjezati, pisati prigovore, svadjati se i sl. I odlazak u bolnicu, pogotovo ako je prisilan, moze ostaviti duboke posljedice. Nemojte svojoj majci svojevoljno ogranicavati slobodu samo zato sto boluje od takve bolesti. Budite joj prije svega prijatelj, kao sto je i ona sigurno bila Vama. A pravna perspektiva uvijek za sobom povlaci odredjene posljedice. Kao sto Vam je vec receno, postoje mehanizmi ukoliko se ponovi prekrsaj ili ukoliko Vasa majka ucini kakvo kazneno djelo u stanju smanjene ubrojivosti. Ali, o tom, potom.

Ovdje se ne mora raditi da je ona znala da postoje dokumenti koji opovrgavaju njezin iskaz pred ODO i pred sudom. Dakle, mogla Vas je prijaviti kao osumnjicenu osobu za pocinjenje k.d. ne izrazavajuci svjest o tocnosti te tvrdnje, vec izrazavajuci samo tvrdnju za koju se istinitost moze dokazati samo daljnjim postupkom. Drugo je ako je ona vidjela dokument, pa tvrdila isto, osim ako nije izrazavala sumnju u potpisnika tog dokumenta. Opet, grafoloskim se vjestacenjem moze dokazati da je isti potpisala Vasa baka, ali tuziteljica to ne moze znati dok se isto vjestacenje ne obavi. Njoj se mora dokazati da je znala da to niste Vi ucinili i da Vas je za isto prijavila, a to se ne moze sve dok god ona moze reci da Vas je samo sumnjicila.

Moguc je stjecaj kaznenog djela iz cl. 302. KZ sa kaznenim djelom iz cl. 303. KZ, a da se to ne kosi sa nacelom ne bis in idem. Naime, kod laznog prijavljivanja k.d. prema cl. 302. KZ mora postojati namjera pocinitelja da prijavi neku osobu za k.d. za koje zna da ga ova nije pocinila, ali samo ako se radi o kaznenom djelu koje nije prepusteno prijedlogu ili privatnoj tuzbi. To ne iskljucuje mogucnost da ce ista osoba, kao svjedok u sudskom postupku protiv osobe koju je lazno prijavila, dati lazan iskaz i pociniti k.d. iz cl. 303. KZ.

Dostavite stanaru vlasnicki list prema kojemu ste Vi upisan kao vlasnik (po rjesenju o naslijedjivanju), recite mu da u stanu boravi bez valjane pravne osnove i uputite ga da se iseli u roku od 15 dana, a pod prijetnjom sudske tuzbe. Ako to ne ucini, pokrenite sudski spor pred nadleznim sudom.

Mozda nije postojala namjera, ali je svakako nehaj. Tim vise sto je vozacica bila parkirana na pjesackom mjestu, vjerojatno na plocniku gdje nije bilo predvidjeno mjesto za parkiranje, pa se suodgovornost djeteta umanjuje cinjenicom da nije de facto sudjelovalo u cestovnom prometu na koji nacin bi se mogla pripisati njegova suodgovornost. Nije bas dijete moglo ocekivati da ce biti pregazeno, odnosno da ce biti pregazen njegov bicikl, u zoni gdje bi prakticki trebao biti zasticen od takvog incidenta.