drot13

Na temelju svega ovoga mi ne možemo vidjeti radi li se o teškoj ozljedi, pa ćeš morati pričekati dok ti ne jave iz policiji (ili pitati liječnika koji te vodi).

Kod ovog je problem u niskoj najdužoj kazni, ali to ne mijenja činjenicu da imaju sustav koji uvelike funkcionira, pogotovo za veliku većinu kažnjenika.

Ekstremi i jesu upravo to - ekstremi. Kod njih nema nikakve pomoći, osim eventualno smrtne kazne, ali tu niti nju ne možemo nazvati kaznom.

Nezgodno je to što, iako se dio evidencija briše kod rehabilitacije, neke policijske uvijek ostaju (evidencija događaja).

Osobno, vidio sam i pozitivne i negativne odgovore u ovakvim situacijama, tako da stvarno ne znam kako Inspektorat to procjenjuje. Osobno ti ne bih pisao negativnu procjenu u ovom slučaju (protek vremena, uredan kasniji život i sl.)., ali vidi sam odbijenice i kod običnih krađa male materijalne vrijednosti, a i dozvole kod konkretnijih stvari.

Preporučam mail direktno MUP-u (uz navođenje svih svojih osobnih podataka) s pitanjem brisanja i utjecaja na dobivanje licence, a u roku od 30 dana će ti sigurno odgovoriti, pa ćeš znati na čemu si.

Što se tiče posla, prihvati ga, pa ćeš vidjeti kakva će biti provjera. Nećeš ništa zeznuti čovjeka - odradit ćeš mu do te odluke, a u slučaju negativnog odgovora, uzet će nekog drugog (na žalost, ima koga).

Osobno, u ovakvoj situaciji bih pokušao i bio bih optimističan.

No s druge strane preblago se postupa s počiniteljima takvih djela , jer i oni sami nisu previše zabrinuti kaznama koje će dobiti.

Zvuči nevjerojatno, ali kod nas nije niti toliki problem visina kazne zatvora, nego njeno izvršenje. Svrsishodno (prema počinitelju i prema drugima) bi bilo da kaznu počne služiti što prije, a kod nas se uglavnom događa da se na izvršenje čeka godinama. Ima ekipe koja je mladost provela u provalama, a tek pod "stare dane" idu na odsluženja tih starih kazni. Tu onda baš i nema nekog odvraćanja.

S druge strane, uvijek je bitno i pitanje rehabilitacije. Mi smo još i dobri, pogotovo u usporedbi s spominjanim SAD-om, ali fali puno stručnog osoblja i programa. Ne da mi se sad tražiti primjer Norveške gdje urnebesno puno ulažu u zatvorski sustav, od samog smještaja koji je više hotelskog tipa, preko obrazovanja, do psihološke i dr. stručne pomoći (naravno, ovisno o tipu počinjenog kriminala), a to dovodi do toga da su šanse za recidivizam (ponovno počinjenje kaznenih djela od istih počinitelja) vrlo male.

Priznanje, kajanje, olakotne okolnosti (nekažnjavanost, primanja, potreba za vozačkom, životni opis situacije...) i molba za smanjenjem kazne i ukidanjem mjere. Kaznu će sigurno smanjiti, a postoji šansa da mjeru i ukinu (najniža koncentracija, prvi put...).

A ovaj "poziv" čuvaj da ga možeš priložiti kasnijem prigovoru.

Ne trebaju ti nikakvi papiri vozila, a dovoljan je samo kupoprodajni ugovor. Datum kupoprodaje nema veze, jer se isti ovaj način odjave koristio i prije, ali je bilo razlika u praksi od uprave do uprave, pa je sad to decidirano određeno ovom odredbom.

Policiji nisu dozvoljene nikakve kombinacije - kad mjera stigne i krene, traje dok ne istekne.

Pročitaj si čl. 250. st. 3. ZSPC-a, to je sada dobro riješeno.

Uglavnom, odeš na policiju i po odredbi iz ovog članka policija odjavi vozilo, tj. ukine registraciju, i nemaš nikakve brige.

Ali se u postupku drugačije gleda jesi li imao spremno oružje kojim ćeš ga koknuti ili si u afektu/strahu/panici posegnuo za onim najbližim sredstvom.

U principu je tako.

Ako je u pitanju prekršaj, onda nemaš brige s onim uvjetom, ali trebao bi biti siguran.

Da, imaju pravo oduzeti vam taj mobitel.

Mobitel će se čuvati dok traje sud, a ako sud tako odredi, može vam biti i vraćen. Međutim, em su šanse za to male, em će postupak sigurno trajati dosta dugo.

Što se tiče povrata novca, morat ćete privatno tužiti onoga tko vam ga je prodao. Jedino ne znam možete li ići s odštetnim zahtjevom u sklopu ovog postupka za prijevaru. Mislim da ne, ali naletit će netko tko zna sigurno.

Kako su okvalificirali djelo?

Je li uhićenje bilo prekršajno ili kazneno?

Kao što je sivko napisao, poziv je stari, a način na koji oni traže ove podatke je smiješan. Ovo je poziv, a ti se tu ne pozivaš na razgovor, nego na ustupanje podataka za što postoji drugi (ispravni) obrazac.

S obzirom na ovo, vrijedi ono što ti je sivko napisao - ako se ne odazoveš, poslat će ti prekršajni nalog za nedavanje podataka i to je to. Nema privođenja niti ičeg sličnog. A kad dođe taj prekršajni nalog, napišeš prigovor i čekaš odluku. Ja bih eventualno nazvao postaju i tražio sobu br. 5 da si to potvrdim.

I da, riječ je o prekršaju, a ne kaznenom djelu.

Odazovi se, da ne bi bilo nekih problema (čitaj, privođenja) i da vidiš o čemu se radi, a kada ti tamo kažu zašto su te zvali, možeš odbiti razgovarati i odgovarati na pitanja (ako je riječ samo o ovome). Ako se radi samo o ovome što si naveo, tj. o prekršaju, možeš dobiti samo tu kaznu po čl. 229. za nedavanje podataka.

Što se tiče tih članaka na pozivu, to je standardni obrazac i nemoj se oko toga sekirati previše.

Da, zvali bi se policajci. Jedino bi ti pomoglo da se ne odazovu, a to ovisi od postaje do postaje.

Sad, ili ćeš pisati prigovor u kojem priznaješ prekršaj, kaješ se, navedeš olakotne okolnosti i zamoliš za smanjenjem kazne i ukidanjem mjere, pa što bude, ili ćeš negirati prekršaj i tražiti saslušanje pred sudom. Za ovu drugu soluciju ne trebaš ništa objašnjavati u prigovoru, nego samo napišeš neku frazu kao "prigovaram na prekršajni nalog u cijelosti i želim svoju obranu iznijeti na sudu". To je dovoljno da sve ode na sud, a do ročišta imaš vremena razmisliti i odlučiti kako ćeš se braniti (priznati i pokajati se možeš i na ročištu, tako da tu ništa ne gubiš).

Koji je naslov na tom papiru koji si dobio? Poziv?

Kada je presuda postala pravomoćna?

Pogledaj tekst na MUP-ovim stranicama.

Za početak, najbolje je prijaviti privremeni odlazak. Ostaje ti prebivalište u RH, evidentira se da si u inozemstvu, a imate 5 godina da to pretvorite u stalno ili se vratite. Za to ne moraš dolaziti, nego to možeš obaviti u najbližem diplomatskom ili konzularnom predstavništu, a nema nikakve kazne niti posljedica ako sam odeš i riješiš.

Valjda...

Priznaje se i vrijedi, a na linku imaš detalje:

http://www.mup.hr/main.aspx?id=46#_ZAMJENA_VOZAČKE_DOZVOLE_(PROMJENA P

(samo ideš na četvrtu točku).

Kakva obavijest ti je stigla i koji prekršaji pišu u njoj?

Ajde što ti nisu dali papire, mada su dužni, ali nisu ti niti oduzeli vozačku niti te isključili iz prometa?

Nazvao sam danas i gle čuda sudkinja se baš nije zamarala s mojim slučaje. Zapravo jedva da je i htjela komunicirati sa mnom.Svakako,glede čl.299 rekla je da je moguće da je pogreška zapisničarke a šta se prekršaja tiće misli da je u pitanju saslušanje nakon mog prigovora? Ne znam da sam prigovarao ali pogledat ču sutra među papire. Možda šta i nađem?

Interesira me koliko treba proć vremena da se briše stari prekršaj?

Svašta, ne znam što bih rekao. Moguće je i misli? Jasno mi je da ima posla, ali obično je dobro kad netko nazove i interesira se jer se puno toga može riješiti i telefonom.

Saslušanje nakon prigovora? Jesi siguran da nisi pisao nikakav prigovor u zadnje 2-3 godine?

Razbojnik ne bi smio imati pravo na nikakvu tužbu ili naknadu počinjenu za trajanja kaznenog djela, čak niti na tužbu prema vlasniku, osim ako je očito da je vlasnik prekoračio nužnu obranu (pod tim ne mislim da ga je prejako udario palicom, nego da ga je recimo 'ispaličario' dok je ležao na tlu.

Provalnik treba odgovarati za sve povrede koje su nastale u kaznenom djelu, čak i njemu i njegovom kolegi. Čak i ako je kriv vlasnik, kriv je i provalnik.

Kvalifikaciju da se vlasnik trebao braniti 'istom vrstom oružja' u startu treba odbaciti. Zašto bih ja trebao pogađati ima li provalnik pajser, nož ili pištolj? Ako pokušava ući u kuću, ako ne staje nego navaljuje prema meni, imam ga pravo zaustaviti. Kraj priče. Ako ga upucam dok bježi, kriv sam...

S ovim dijelom se apsolutno slažem kao s tezom da se pristajanjem na izvršenje kaznenog djela pristaje na ukidanje nekih svojih ljudskih prava. Ne u smislu kažnjavanja počinitelja nasiljem, nego baš u smislu ove obrane kako si ju opisao.

Zato jer čak i kriminalci znaju da ga vlasnik ne smije uporabiti ?

Ne zato, nego upravo iz onoga što sam prije navodio (očekivanje počinitelja, njegova naoružanost...). S druge strane, nije niti toliko jednostavno pucati u čovjeka ako i imaš legalno oružje i smiješ ga uporabiti, a što me opet vraća na očekivanja i upornost počinitelja.