Gringo

Iz ovoga što ste naveli ne vidim u kojem dijelu je centar pristran?! Pa vama je dijete povjereno na zajednički život? Ako ima još nešto što niste napisali, a odnosi se na njihovu pristranost prema djetetovom ocu, onda to i napišite.

Ako se vodimo mišljenjima i odlukama koje se donose na temelju prevaziđenih mitova, predrasuda i stereotipa, onda zaista ovo uopće nije jednostavno. No, ako ponekad zavirimo u znanstvene i stručne radove, onda možemo pročitati da ne postoje dovoljni dokazi koji bi podržali odgađanje uvođenja redovitih i učestalih sudjelovanja oba roditelja s bebama i djecom.
Koga zanima može na stranicama prestižne American Psychological Association pronaći konsenzualno izvješće 110 vrhunskih znanstvenika upravo o ovoj problematici. Donosim link samo na sažetak https://psycnet.apa.org/record/2014-03984-002

U ime malodobnog djeteta odričete se nečega što pripada djetetu?! Naravno da sud niti u kom pogledu ne obvezuju međusobni dogovori roditelja na štetu djeteta. Dijete ima pravo na uzdržavanje isto kao što ima pravo na osobne odnose sa vama.

Uz ovo što vam je već odgovoreno, dodao bi samo nekoliko rečenica za koje smatram da su vrlo bitne za razvoj postupka jer imam dojam da već u startu malo krivo postavljate stvari.
Otac djece mora biti svjestan sljedećeg:
Nema rješenja preko noći i nemojte očekivati da će se netko drugi boriti za vašu djecu ako to niste spremni sami!
Ovo su postupci u kojima nema univerzalne formule u koju ćete uvrstiti nepoznanice i dobiti rješenje, već postupak oko buduće organizacije života djece može potrajati nekoliko godina. Da li je otac spreman na jednu dugotrajnu i iscrpljujuću borbu (emocionalno i financijski) i da li već zna odvjetnika sa kojim će dogovarati strategiju postupanja?
Nemojte se ljutiti, ali kad čujem pitanje "Da li tu otac ima uopće šanse u borbi za dijete?" uputim ga Vidovitom Milanu ili u kladionicu.
Od svega što ste napisali, meni bi za početak bilo puno važnije dobiti odgovor na sljedeća pitanja: Koliko se otac do sada bavio djecom? Kako vidi svoj odnos sa njima? Kako vidi buduću organizaciju života djece?

Uz ovo što vam je već odgovoreno, dodao bi samo nekoliko rečenica za koje smatram da su vrlo bitne za razvoj postupka jer imam dojam da već u startu malo krivo postavljate stvari.
Otac djece mora biti svjestan sljedećeg:
Nema rješenja preko noći i nemojte očekivati da će se netko drugi boriti za vašu djecu ako to niste spremni sami!
Ovo su postupci u kojima nema univerzalne formule u koju ćete uvrstiti nepoznanice i dobiti rješenje, već postupak oko buduće organizacije života djece može potrajati nekoliko godina. Da li je otac spreman na jednu dugotrajnu i iscrpljujuću borbu (emocionalno i financijski) i da li već zna odvjetnika sa kojim će dogovarati strategiju postupanja?
Nemojte se ljutiti, ali kad čujem pitanje "Da li tu otac ima uopće šanse u borbi za dijete?" uputim ga Vidovitom Milanu ili u kladionicu.
Od svega što ste napisali, meni bi za početak bilo puno važnije dobiti odgovor na sljedeća pitanja: Koliko se otac do sada bavio djecom? Kako vidi svoj odnos sa njima? Kako vidi buduću organizaciju života djece?

Uz ovo što vam je već odgovoreno, dodao bi samo nekoliko rečenica za koje smatram da su vrlo bitne za razvoj postupka jer imam dojam da već u startu malo krivo postavljate stvari.
Otac djece mora biti svjestan sljedećeg:
Nema rješenja preko noći i nemojte očekivati da će se netko drugi boriti za vašu djecu ako to niste spremni sami!
Ovo su postupci u kojima nema univerzalne formule u koju ćete uvrstiti nepoznanice i dobiti rješenje, već postupak oko buduće organizacije života djece može potrajati nekoliko godina. Da li je otac spreman na jednu dugotrajnu i iscrpljujuću borbu (emocionalno i financijski) i da li već zna odvjetnika sa kojim će dogovarati strategiju postupanja?
Nemojte se ljutiti, ali kad čujem pitanje "Da li tu otac ima uopće šanse u borbi za dijete?" uputim ga Vidovitom Milanu ili u kladionicu.
Od svega što ste napisali, meni bi za početak bilo puno važnije dobiti odgovor na sljedeća pitanja: Koliko se otac do sada bavio djecom? Kako vidi svoj odnos sa njima? Kako vidi buduću organizaciju života djece?

Uz ovo što vam je već odgovoreno, dodao bi samo nekoliko rečenica za koje smatram da su vrlo bitne za razvoj postupka jer imam dojam da već u startu malo krivo postavljate stvari.
Otac djece mora biti svjestan sljedećeg:
Nema rješenja preko noći i nemojte očekivati da će se netko drugi boriti za vašu djecu ako to niste spremni sami!
Ovo su postupci u kojima nema univerzalne formule u koju ćete uvrstiti nepoznanice i dobiti rješenje, već postupak oko buduće organizacije života djece može potrajati nekoliko godina. Da li je otac spreman na jednu dugotrajnu i iscrpljujuću borbu (emocionalno i financijski) i da li već zna odvjetnika sa kojim će dogovarati strategiju postupanja?
Nemojte se ljutiti, ali kad čujem pitanje "Da li tu otac ima uopće šanse u borbi za dijete?" uputim ga Vidovitom Milanu ili u kladionicu.
Od svega što ste napisali, meni bi za početak bilo puno važnije dobiti odgovor na sljedeća pitanja: Koliko se otac do sada bavio djecom? Kako vidi svoj odnos sa njima? Kako vidi buduću organizaciju života djece?

Pročitao sam na stotine presuda u postupcima obiteljsko-pravne zaštite. S posebnom pozornošću pratim obrazloženja istih i zaista nakon nekih bi mi dobro došlo jačanje tijela i uma uz jogu. 
Moram priznati da još nikada nisam pročitao ovo što vi tvrdite i samim time to je jako zanimljivo za mene. Volio bi pročitati obrazloženje te presude i naročito mišljenje Poliklinike za zaštitu djece i mladih grada Zagreba.
Ako ste sigurni u ovo što tvrdite, anonimizirajte presudu, pošaljite mi je u inbox, nisu mi bitna imena, bitno mi je samo naziv suda koji je donio takvu presudu.
Za desetak dana imam sastanak sa ministrom pravosuđa također u vezi jedne presude obiteljsko-pravne zaštite i mogao bi mu pokazati vašu.

Pročitao sam na stotine presuda u postupcima obiteljsko-pravne zaštite. S posebnom pozornošću pratim obrazloženja istih i zaista nakon nekih bi mi dobro došlo jačanje tijela i uma uz jogu. 
Moram priznati da još nikada nisam pročitao ovo što vi tvrdite i samim time to je jako zanimljivo za mene. Volio bi pročitati obrazloženje te presude i naročito mišljenje Poliklinike za zaštitu djece i mladih grada Zagreba.
Ako ste sigurni u ovo što tvrdite, anonimizirajte presudu, pošaljite mi je u inbox, nisu mi bitna imena, bitno mi je samo naziv suda koji je donio takvu presudu.
Za desetak dana imam sastanak sa ministrom pravosuđa također u vezi jedne presude obiteljsko-pravne zaštite i mogao bi mu pokazati vašu.

Pročitao sam na stotine presuda u postupcima obiteljsko-pravne zaštite. S posebnom pozornošću pratim obrazloženja istih i zaista nakon nekih bi mi dobro došlo jačanje tijela i uma uz jogu. 
Moram priznati da još nikada nisam pročitao ovo što vi tvrdite i samim time to je jako zanimljivo za mene. Volio bi pročitati obrazloženje te presude i naročito mišljenje Poliklinike za zaštitu djece i mladih grada Zagreba.
Ako ste sigurni u ovo što tvrdite, anonimizirajte presudu, pošaljite mi je u inbox, nisu mi bitna imena, bitno mi je samo naziv suda koji je donio takvu presudu.
Za desetak dana imam sastanak sa ministrom pravosuđa također u vezi jedne presude obiteljsko-pravne zaštite i mogao bi mu pokazati vašu.

Poštovana, predstavku na rad nadležnog centra šaljete Ministarstvu za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku. Nije nužno na nikoga poimence nasloviti jer dolaskom vaše predstavke u ministarstvo oni tu predstavku delegiraju nadležnoj službi. Vi morate samo jasno napisati da se radi o predstavci ili pritužbi na rad određenog centra za socijalnu skrb. Ono što je bitno ovdje za naglasiti da resorno ministarstvo provodi upravni nadzor nad radom centra, a Hrvatska komora socijalnih radnika trebala bi provoditi stručni nadzor nad radom centra. Za tu provedbu oni dobivaju novce od resornog ministarstva.
Ovo mi je malo čudno pitanje, možda zato što nisam detaljno upoznat sa predmetom!? Ako imate materijalne dokaze kojima možete potkrijepiti priču vezano uz pritužbu na rad centra onda ih svakako priložite. Kad govorimo o mišljenju centra prigovarat morate, prije svega, podneskom sud. Ako je iz tog mišljenja vidljiv i upravni i stručni propust onda također ministarstvu i komori. 
Ministarstvo neće kontaktirati oca već će proslijediti njegovu predstavku na očitovanje nadležnom centru za socijalnu skrb. Rokovi postoje, koliko će ih se pridržavati je upitno.
Uz dužno poštovanje prema ocu djeteta kojemu nije lako, ali on je punoljetna osoba i mora preuzeti odgovornost za posljedice svojih postupaka. Pa ne može njemu netko stalno sa strane suflirati što da učini. On najbolje poznaje svoju situaciju i da li će spomenuti centru ili neće mora on odlučiti i nositi se sa posljedicama te odluke. Pa kako će preuzeti odgovornost kad djeca budu sa njime? Centri rade loše, ali nemojte im i vi davati argumente za isto.

Poštovana, predstavku na rad nadležnog centra šaljete Ministarstvu za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku. Nije nužno na nikoga poimence nasloviti jer dolaskom vaše predstavke u ministarstvo oni tu predstavku delegiraju nadležnoj službi. Vi morate samo jasno napisati da se radi o predstavci ili pritužbi na rad određenog centra za socijalnu skrb. Ono što je bitno ovdje za naglasiti da resorno ministarstvo provodi upravni nadzor nad radom centra, a Hrvatska komora socijalnih radnika trebala bi provoditi stručni nadzor nad radom centra. Za tu provedbu oni dobivaju novce od resornog ministarstva.
Ovo mi je malo čudno pitanje, možda zato što nisam detaljno upoznat sa predmetom!? Ako imate materijalne dokaze kojima možete potkrijepiti priču vezano uz pritužbu na rad centra onda ih svakako priložite. Kad govorimo o mišljenju centra prigovarat morate, prije svega, podneskom sud. Ako je iz tog mišljenja vidljiv i upravni i stručni propust onda također ministarstvu i komori. 
Ministarstvo neće kontaktirati oca već će proslijediti njegovu predstavku na očitovanje nadležnom centru za socijalnu skrb. Rokovi postoje, koliko će ih se pridržavati je upitno.
Uz dužno poštovanje prema ocu djeteta kojemu nije lako, ali on je punoljetna osoba i mora preuzeti odgovornost za posljedice svojih postupaka. Pa ne može njemu netko stalno sa strane suflirati što da učini. On najbolje poznaje svoju situaciju i da li će spomenuti centru ili neće mora on odlučiti i nositi se sa posljedicama te odluke. Pa kako će preuzeti odgovornost kad djeca budu sa njime? Centri rade loše, ali nemojte im i vi davati argumente za isto.

Ovaj "dogovor" kako ga vi opisujete nije u interesu djeteta, nije normalno da dijete ne spava kod vas.
Da li sam dobro razumio navodite da kćer vas optužuje za razvod!? Ako se to dešava kćer pokazuje osobine induciranog djeteta i to je razorno po dijete. 
 
Prebacujući odgovornost na djetetovu majku koja je velika, ne možete izbjeći vlastitu koja se ogleda u izostanku pravovremenih reakcija.
 
Ovo što navodite za mene je oksimoron ili kako kažu "drveno željezo".
 
Vama skrb nije oduzeta, a povjeru djeteta na zajednički život ili barem daleko opsežnije vrijeme sa djetetom trebali ste zatražiti puno prije. Ono što je bitno da to možete zatražiti i sada. Što se tiče drugog dijela vašeg pitanja moram reći da bi bilo prilično neozbiljno na temelju nekoliko rečenica koje ste napisali licitirati o tome. Ono što je bitno u cijeloj ovoj priči da li ste vi zaista spremni na jedan dugotrajan postupak? Dali ste spremni interese djeteta staviti ispred vlastitih i majčinih?
 
 Na ovo vam je već željac odgovorio. Mene jedino zanima kako ste došli do iznosa od 2.450,00 kn?

Kada dijete odbija viđati jednog roditelja onda je to znak za alarm! To nije normalna situacija.
Dijete će iz 2 razloga odbijati viđati roditelja: 1. ako ga je taj roditelj zlostavljao, 2. ako je to odbijanje uvjet bezrezervne ljubavi od strane roditelja s kojim dijete živi - i to je ta manipulacija.
U obje situacije, ako se dešavaju, roditelj koji to čini trebao bi snositi sankcije.
Eventualni stres djeteta prouzročen multidisciplinarnom obradom neusporediv je sa dalekosežnim posljedicama slučaja 1. i 2.

Kada dijete odbija viđati jednog roditelja onda je to znak za alarm! To nije normalna situacija.
Dijete će iz 2 razloga odbijati viđati roditelja: 1. ako ga je taj roditelj zlostavljao, 2. ako je to odbijanje uvjet bezrezervne ljubavi od strane roditelja s kojim dijete živi - i to je ta manipulacija.
U obje situacije, ako se dešavaju, roditelj koji to čini trebao bi snositi sankcije.
Eventualni stres djeteta prouzročen multidisciplinarnom obradom neusporediv je sa dalekosežnim posljedicama slučaja 1. i 2.

Od svega što ste napisali najzanimljivija mi je ova rečenica na koju ću ovako odgovoriti: ako očekujete od multidisciplinarnog vještačenja da riješi problem koji imate onda lijepo te novce trošite na djecu npr. skupljajte im novce pa kada postanu punoljetni da mogu birati školovanje. Ako ste spremni na multidisciplinarno vještačenje gledati kao na dio slagalice koju slažete zajedno sa svojim odvjetnikom onda samo naprijed, šanse postoje. Jako puno materijala za tu slagalicu morat ćete sami pripremiti kako bi olakšali svome odvjetniku da taj materijal stavi na pravo mjesto i u pravo vrijeme.
Vrlo često u mišljenjima centara za socijalnu skrb, tko ih prati, u mišljenjima nekih vještačkih timova, tko ih prati, primijetit će da navode, tamo gdje nema značajnijih i laiku lako uočljivih odstupanja osobnosti, "kompetentna majka, kompetentan otac, predlažemo da se dijete povjeri majci, a sa ocem će se viđati...." pa navedu u kojem opsegu. Ja vas sad pitam: koja je to fina razlika zbog koje dijete treba povjeriti baš majci? 
I tu sad dolazimo do vrle bitne stvari: forenzička dijagnostika. Provjerite koje institucije, odnosno vještački timovi je u svoja mišljenja stavljaju. Ja znam da se na to odlučila od 01.01.2019. jedna institucija u Zagrebu. Na vama i vašem odvjetniku je da, ako se odlučite za vještačenje, provjerite te detalje.
Nadalje, nije cilj multidisciplinarnog vještačenja napisati koliko bi dijete trebalo provoditi vremena sa svakim od roditelja. Vrlo često upravo to vještački timovi čine čime prekoračuju da tako kažem svoje ovlasti. A čine to zato jer je sudu tako lakše pa se može pozivati na njihovu preporuku i mišljenje, čine to zato jer ne žele ići protiv mišljenja centra, čine to zato što nemaju dovoljno kompetencija za provesti forenzičku dijagnostiku, čine to zato jer su rijetki roditelji koji im zajedno sa svojim odvjetnicima prigovaraju zbog toga. Cilj multidisciplinarnog vještačenja trebao bi biti provesti kvalitetnu forenzičku dijagnostiku, vidjeti odnos djeteta sa svakim od roditelja i pretpostaviti kakao će taj odnos izgledati i razvijati se sada i u budućnosti.
 

Iz vašeg posta, između redova, točno isčitavam u kakvoj ste dilemi. Vezano uz to moram vam reći sljedeće: za provedbu multidisciplinarnog vještačenja mora biti trenutak i okolnosti takve da ono ima pravi efekat, a to ćete postići u dogovoru sa svojim odvjetnikom s kojim morate imati razrađenu strategiju postupanja. Provoditi ovakvo skupo multidisciplinarno vještačenje koje u ozbiljnim institucijama košta 15000 - 20000 kn sa svrhom da pokažete da očevi nisu roditelji drugog reda, nisam siguran da ćete postići željeni efekat. Multidisciplinarno vještačenje provodi se u suradnji stručnjaka raznih profila: socijalni radnik, klinički psiholog, psihijatar, a po potrebi mogu im se priključiti i drugi profili. 
Oni će obaviti razgovore sa svakim od roditelja, obaviti razgovore sa djetetom i vidjeti odnos djeteta sa svakim od roditelja. U institucijama koje ozbiljnije pristupaju toj problematici već samim ulaskom u zgradu započinje obrada, a da nećete toga biti niti svjesni. Npr. pozvat će vas na razgovor sa djetetom, ući ćete u dugačak hodnik gdje već čeka nekolicina roditelja povodom nekih drugih obrada. Hodnik je prepun igračaka. Zamolit će vas da nakratko ostavite dijete samo u hodniku da se igra, a vas će pozvati u ured da obave razgovor sa vama. U trenutku kad su vas zamolili da nakratko ostavite dijete u hodniku započela je obrada. Roditelji vrlo često uopće nisu niti svjesni toga.
Koliko to traje? Morate računati da ćete doći 3-4 puta po nekoliko sati.
Da li je postupak stresan za dijete? Načelno govoreći ako je postupak proveden po pravilima struke koja se bavi mentalnim zdravljem djece, rizik od stresa sveden je na minimum. Ali rizik za stres se povećava ako vještačenje provode tzv. stručnjaci koji nemaju dovoljno kompetencija u radu sa djecom. Npr. nije vam isto ako vam dijete vještači psihijatar koji radi sa odraslima i eto sad je dobio priliku vještačiti dijete, ogromna je razlika.
Da li sama ta vještačenja imaju dovoljnu jačinu da se na sudu dokaže da mi očevi nismo roditelji drugog reda? Na dio ovoga već sam odgovorio u prvom odlomku. Ali dodat ću i sljedeće: nakon što se provede vještačenje vi ćete dobiti vještačko mišljenje koje može, ali i ne mora imati utjecaja na konačnu sudsku odluku. Također, u sudskom postupku uvijek se može zatražiti nadvještačenje koje raspravna sutkinja može i ne mora prihvatiti. Isto tako morate znati da su i pojedini vještački timovi samo dio ovog sustava i vrlo često se dešava da nisu spremni u svom nalazu propitivati puno više od onoga što je nadležni centar za socijalnu skrb napisao u svome mišljenju.
Dakle, na vama je i vašem odvjetniku da procijenite kada je pravi trenutak da predložite provedbu vještačenja i da saznate što više informacija o institucijama koje provode ta vještačenja npr. da li rade sa djecom?, da li osobe iz vještačkog tima imaju kakve stručne radove iza sebe? da li se nalaze na popisu licenciranih vještaka županijskog suda? itd itd

Iz vašeg posta, između redova, točno isčitavam u kakvoj ste dilemi. Vezano uz to moram vam reći sljedeće: za provedbu multidisciplinarnog vještačenja mora biti trenutak i okolnosti takve da ono ima pravi efekat, a to ćete postići u dogovoru sa svojim odvjetnikom s kojim morate imati razrađenu strategiju postupanja. Provoditi ovakvo skupo multidisciplinarno vještačenje koje u ozbiljnim institucijama košta 15000 - 20000 kn sa svrhom da pokažete da očevi nisu roditelji drugog reda, nisam siguran da ćete postići željeni efekat. Multidisciplinarno vještačenje provodi se u suradnji stručnjaka raznih profila: socijalni radnik, klinički psiholog, psihijatar, a po potrebi mogu im se priključiti i drugi profili. 
Oni će obaviti razgovore sa svakim od roditelja, obaviti razgovore sa djetetom i vidjeti odnos djeteta sa svakim od roditelja. U institucijama koje ozbiljnije pristupaju toj problematici već samim ulaskom u zgradu započinje obrada, a da nećete toga biti niti svjesni. Npr. pozvat će vas na razgovor sa djetetom, ući ćete u dugačak hodnik gdje već čeka nekolicina roditelja povodom nekih drugih obrada. Hodnik je prepun igračaka. Zamolit će vas da nakratko ostavite dijete samo u hodniku da se igra, a vas će pozvati u ured da obave razgovor sa vama. U trenutku kad su vas zamolili da nakratko ostavite dijete u hodniku započela je obrada. Roditelji vrlo često uopće nisu niti svjesni toga.
Koliko to traje? Morate računati da ćete doći 3-4 puta po nekoliko sati.
Da li je postupak stresan za dijete? Načelno govoreći ako je postupak proveden po pravilima struke koja se bavi mentalnim zdravljem djece, rizik od stresa sveden je na minimum. Ali rizik za stres se povećava ako vještačenje provode tzv. stručnjaci koji nemaju dovoljno kompetencija u radu sa djecom. Npr. nije vam isto ako vam dijete vještači psihijatar koji radi sa odraslima i eto sad je dobio priliku vještačiti dijete, ogromna je razlika.
Da li sama ta vještačenja imaju dovoljnu jačinu da se na sudu dokaže da mi očevi nismo roditelji drugog reda? Na dio ovoga već sam odgovorio u prvom odlomku. Ali dodat ću i sljedeće: nakon što se provede vještačenje vi ćete dobiti vještačko mišljenje koje može, ali i ne mora imati utjecaja na konačnu sudsku odluku. Također, u sudskom postupku uvijek se može zatražiti nadvještačenje koje raspravna sutkinja može i ne mora prihvatiti. Isto tako morate znati da su i pojedini vještački timovi samo dio ovog sustava i vrlo često se dešava da nisu spremni u svom nalazu propitivati puno više od onoga što je nadležni centar za socijalnu skrb napisao u svome mišljenju.
Dakle, na vama je i vašem odvjetniku da procijenite kada je pravi trenutak da predložite provedbu vještačenja i da saznate što više informacija o institucijama koje provode ta vještačenja npr. da li rade sa djecom?, da li osobe iz vještačkog tima imaju kakve stručne radove iza sebe? da li se nalaze na popisu licenciranih vještaka županijskog suda? itd itd

Iz vašeg posta, između redova, točno isčitavam u kakvoj ste dilemi. Vezano uz to moram vam reći sljedeće: za provedbu multidisciplinarnog vještačenja mora biti trenutak i okolnosti takve da ono ima pravi efekat, a to ćete postići u dogovoru sa svojim odvjetnikom s kojim morate imati razrađenu strategiju postupanja. Provoditi ovakvo skupo multidisciplinarno vještačenje koje u ozbiljnim institucijama košta 15000 - 20000 kn sa svrhom da pokažete da očevi nisu roditelji drugog reda, nisam siguran da ćete postići željeni efekat. Multidisciplinarno vještačenje provodi se u suradnji stručnjaka raznih profila: socijalni radnik, klinički psiholog, psihijatar, a po potrebi mogu im se priključiti i drugi profili. 
Oni će obaviti razgovore sa svakim od roditelja, obaviti razgovore sa djetetom i vidjeti odnos djeteta sa svakim od roditelja. U institucijama koje ozbiljnije pristupaju toj problematici već samim ulaskom u zgradu započinje obrada, a da nećete toga biti niti svjesni. Npr. pozvat će vas na razgovor sa djetetom, ući ćete u dugačak hodnik gdje već čeka nekolicina roditelja povodom nekih drugih obrada. Hodnik je prepun igračaka. Zamolit će vas da nakratko ostavite dijete samo u hodniku da se igra, a vas će pozvati u ured da obave razgovor sa vama. U trenutku kad su vas zamolili da nakratko ostavite dijete u hodniku započela je obrada. Roditelji vrlo često uopće nisu niti svjesni toga.
Koliko to traje? Morate računati da ćete doći 3-4 puta po nekoliko sati.
Da li je postupak stresan za dijete? Načelno govoreći ako je postupak proveden po pravilima struke koja se bavi mentalnim zdravljem djece, rizik od stresa sveden je na minimum. Ali rizik za stres se povećava ako vještačenje provode tzv. stručnjaci koji nemaju dovoljno kompetencija u radu sa djecom. Npr. nije vam isto ako vam dijete vještači psihijatar koji radi sa odraslima i eto sad je dobio priliku vještačiti dijete, ogromna je razlika.
Da li sama ta vještačenja imaju dovoljnu jačinu da se na sudu dokaže da mi očevi nismo roditelji drugog reda? Na dio ovoga već sam odgovorio u prvom odlomku. Ali dodat ću i sljedeće: nakon što se provede vještačenje vi ćete dobiti vještačko mišljenje koje može, ali i ne mora imati utjecaja na konačnu sudsku odluku. Također, u sudskom postupku uvijek se može zatražiti nadvještačenje koje raspravna sutkinja može i ne mora prihvatiti. Isto tako morate znati da su i pojedini vještački timovi samo dio ovog sustava i vrlo često se dešava da nisu spremni u svom nalazu propitivati puno više od onoga što je nadležni centar za socijalnu skrb napisao u svome mišljenju.
Dakle, na vama je i vašem odvjetniku da procijenite kada je pravi trenutak da predložite provedbu vještačenja i da saznate što više informacija o institucijama koje provode ta vještačenja npr. da li rade sa djecom?, da li osobe iz vještačkog tima imaju kakve stručne radove iza sebe? da li se nalaze na popisu licenciranih vještaka županijskog suda? itd itd

Upravo tako! Pa ne odgaja dijete roditelje već obrnuto. Ne možemo na leđa malodobnog djeteta prebaciti odgovornost nas odraslih i dovesti dijete u situaciju da ono odlučuje i bira između roditelja, to se tako ne radi. 
Obveza sustava u skladu sa Europskom konvencijom o ostvarivanju dječjih prava jest ispitati volju i mišljenje djeteta, ali tako ispitana volja i mišljenje nije i ne može biti obvezujuća po sud jer postoji ogromna razlika između autentične volje i mišljenja djeteta i volje i mišljenja kao posljedice dugotrajne manipulacije djetetom. I tu je sada ključna uloga stručnjaka da mogu to prepoznati i zaštititi dijete.
Zašto to pišem i kako je povezano sa "Razgovarala sam s djetetom da mu docaram tj.da si on sam sebi docara da mu za taj njegov dan nema mame za stolom i da on proba s tatom o tome razgovarati." Što mislite kako će se dijete, u konkretnom slučaju, osjećati na svoj rođendan? Na dan kada bi trebalo biti sretno? Kada mu roditelj umjesto da zaželi dobar provod za rođendan, sugerira da na taj rođendan i ne bi trebalo biti baš tako sretno jer u konkretnom slučaju neće biti mame? Radi se o klasičnom primjeru nemogućnosti razdvajanja vlastitih potreba i osjećaja od djetetovih i ako se na tome ustrajava, onda govorimo o manipulaciji djetetom. 
I sada se vraćamo na ispitivanje djetetove volje i mišljenja. Da li će iz usta djeteta koje je dugotrajno izloženo takvom odnosu izići njegova autentična volja i mišljenje? Neće! Dijete će biti kao mali zombi, iz kojeg će progovarati majka ili otac. Kažu dijete ne želi viđati jednog roditelja!? Pa to nije normalna situacija, to je alarm! 
 

Žao mi je što moram ovo napisati, ali ovo je primjer kako sa djetetom ne treba razgovarati. Ako se to često dešava na ovakav način onda imamo problem. 

Žao mi je što moram ovo napisati, ali ovo je primjer kako sa djetetom ne treba razgovarati. Ako se to često dešava na ovakav način onda imamo problem. 

Načelno se mogu složiti sa vama. No moramo znati da je za dogovor potrebno dvoje, a za svađu je dovoljan/a i samo jedan/na. U Hrvatskoj se procjenjuje da je na godišnjem nivou cca 30 % konfliktnih brakorazvoda sa djecom, što je velika brojka, u kojima jedan ili oba roditelja nisu funkcionalni u smislu dogovaranja i nisu u stanju razdvojiti vlastite potrebe i interese od djetetovih. U takvim slučajevima nužno je da netko drugi (sustav) rješava probleme. A ako ih sustav kvalitetno ne rješava, već prepušta dogovoru nekompetentnih roditelja, onda imamo posljedice kakvih su u zadnje vrijeme mediji prepuni.

Poštovana, niti jedan zakon ne može predvidjeti sve životne situacije u kojima se djeca i roditelji mogu naći.
Do sada sam vidio samo jednu sudsku odluku koja je detaljno, precizno, taksativno regulirala tridesetak životnih situacija djece i roditelja. Takva sudska odluka donesena je na Općinskom građanskom sudu u Zagrebu. U nju je uloženo jako puno financijskih sredstava i medijskih istupa.
U ovome trenutku, a s obzirom na to kako sustav obiteljsko-pravne zaštite funkcionira kod nas, smatram da je bolje da uložite dodatne napore kroz razgovor sa djetetom i objasnite mu da u ovome trenutku to nije izvedivo i da zajednički pronađete neko drugo prihvatljivo rješenje.

Sudske odluke u kojima nisu detaljno precizirani osobni odnosi djeteta s roditeljem, naročito gdje kvalitetna komunikacija u interesu djeteta izostaje, otvaraju velik prostor za manipulaciju jednog ili drugog roditelja. Ono što djetetov otac treba napraviti jest pokrenuti novi postupak u kojem će zatražiti da se osobni odnosi djeteta sa njime ne odvijaju na temelju "dogovora oba roditelja" već da ti odnosi budu precizno uređeni. Istovremeno otac će morati odrediti/znati koji su to termini kada će dijete provoditi vrijeme sa njime pa i odlaziti u inozemstvo na više dana.