vapartman

Izvlaštenje pokreće grad, koji snosi i sve troškove vezano za izvlaštenje. Iz samog Zakona sam zaključio da vlasnik nekretnine ne može podnijeti zahtjev za plaćanjem naknade, a nije dobio rješenje o izvlaštenju. Po meni, drugi način je ovaj o kome sam pisao, pravit se blesav, pa vidjeti šta napravit ovisno koliko vlasnika se žali.

slažem se sa svim iznesenim. Aliu praksi je to ovako. Cesta nije uopće bila upisana ni u katastru ni u zemljišniku. Odlukom gradonačelnika dio privatnih čestica je proglašen nerazvrstanom cestom ( u odluci piše samo prije 2011., nezna se kada). Provedena je parcelacija, elaborat je odobren od strane katastra, a zatim proveden u zemljišniku, a onda temeljem stanja u zemljišniku, cesta je sada ucrtana i u katastru. Sve to je bilo krajem 2015., a sada, krajem 2016. dobili smo rješenje zemljišnika i mogućnost prigovora. i to su prigovor uložile samo dvije osobe. Znači, grad ne želi provesti postupak izvlaštenja i platiti pravičnu naknadu , bez obzira što se radi o livadi i što su proveli parcelaciju na uštrb malog broja ljudi, ali su im oduzeli veći dio, dok se očito oni kojima je uzeto 0.5 m2 ili 1 m2 zadovoljni što će dobiti put.

Mislim dan može jedan, članak 46.st.2 ZV

Pitanje vlasništva na nerazvrstanim cestama riješeno je zakonom o cestama iz 2011. P tom zakonu sve planirane ceste ( koje su trenutno livade ) su upisane u zemljišniku kao vlasništvo grada ( šibenik, Zadar ). Gradska uprava je svjesna da sama provedba nije u skladu sa ZVIDSP, Zakonom o geodetskoj izmjeri... , ali je tako sud proveo, a nadaju su da se vlasnici neće žaliti jer ipak će jednog dana dobiti cestu. U mom slučaju od 170 vlasnika žalilo ih se 2. Vlada RH kod donošenja zakona polazi od stava da je većina vlasnika takvih cesta već obeštećeno, a oni koji su zakinuti mogu voditi sudski spor prema članku 33. ZV. S time da čekam odgovor suda u vezi prigovora.

vidite da li postoji odluka gradonačelnika o određivanju nerazvrstanih cesta i da li je ta cesta već provedenau katastru i u zemljišniku kao opće dobro u vlasništvu grada. Ako je tako dobit ćete rješenje iz zemljišnika o provedenim promjenama na koje možete uložiti prigovor, a ako budete odbijeni i žalbu Županijskom sudu. Pratim to jer imam istu situaciju. Do sada nije donešeno ni jedno rješenje po žalbi Županijskog suda.

radi se o izvlaštenju zemljišta za potrebe gradnje ceste-ulice. Grad je dužan platiti pravičnu naknadu ( ekonomsku cijenu ) , a ako su cijepanjem nastale čestice koje su bez vrijednosti ( građevinsko-mala površina da bi se na njoj moglo graditi, grad je dužan otkupiti i to zemljište.

Ako se radi o zemljištu na kojem se nalazi nerazvrstana cesta trebate uložiti žalbu nakon što dobijete rješenje od zemljišnika.

Zakupac iskrcava kamione na prostoru privatnog parkirališta i tako ometa vlasnike. da li se to može riješiti pokretanjem vlasničke tužbe na prestanak uznemiravanja i kako bi u tom slučaju izgledao tužbeni zahtjev. Molim pomoć.

Pravo vlasništva je apsolutno pravo i nitko ne može određivati vlasniku šta će sa svojom stvari činiti ili neće činiti. Ako se radi o nepoštenom posjedniku koji zna tko je stvarni vlasnik, on nikada ne može steći pravo vlasništva dosjelošću. Nikad.

Tražim odvjetnika za zastupanje u sporu za prestanak uznemiravanja. Radi se o tužbi protiv jedne velike trgovačke kuće na općinskom sudu u Splitu. moj e-mail: v.apartman@gmail.com

nedavno sam kupio zemljište od čovjeka koji živi u Australiji preko 50 godina. Činjenica da znate da vi niste vlasnici ne daje vam nikakvu mogućnost dosjelosti. Jedan od načina stjecanja je i pravni posao ( kupovina ) pa da pokušate s tom varijantom. Ne radi se o ničijem vlasništvu već o nekretnini koja ima svoje vlasnike, a na vlasniku je kako će on ostvarivati svoje pravo. I nečinjenje je način ostvarivanje tog prava.

Po meni, jedini način stjecanja prava vlasništva, a temeljem samog posjedovanja kroz određeno vrijeme je dosjelost. Kako su se tužitelji pozivali i na dosjelost, a sud ih je i u tome odbio, po meni, drže tuđu stvar, posjeduju tuđu stvar. Budući da su oni u toj tužbi osporavali pravo vlasništva tuženima koji su upisani u ZK,jasno je i da su znali tko su vlasnici. Prema članku 30. stavak 2. ZV-a, pravo posjedovanja izvedeno je iz prava vlasništva. Znači, ako tuženi nisu unatoč svim svojim tvrdnjama, mogli ostvariti pravo vlasništva, znajući da su druge osobe vlasnici ( inače, tužitelji i tuženi su daljnji rođaci ) smatram da je ta tužba na utvrđenje koju su tužitelji izgubili, ta presuda, odnosi na izraz iz članka 18. stavak 4. ZV-a "na odgovarajući način".

uglavnom, "na odgovarajući način" znači analogno ( podudarnost dvaju uspoređenih slučajeva, primjena pravnog pravila izričito predviđenog za neki bitno sličan slučaj. Po meni, sud je u tužbi na utvrđenje presudio da tužitelji nemaju valjani pravni temelj sa ostvarivanje prava vlasništva ( pozivali su se na stjecanje temeljem zakona, nasljeđivanje i dosjelost), njihov posjed je time nezakonit, znači nemaju - pravo na posjed. Po meni, po anologiji, nepošteni su posjednici od trenutka kada su podigli tužbu na utvrđenje. Što, opet po meni, ima veze sa stavkom 3. istog članka jer su očito imali sumnje u poštenje svog posjeda čim su podigli tužbu.

To je, pretpostavljam stav kojim se rukovodi i sud. Međutim, volio bi saznati da li netko ima drugačiji stav, razmišljanje ili iskustvo. Smisao sudskog postupka je traženje i dobijanje sudske zaštite. Radnja, po meni, nije zaprimanje tužbe jer je to u ovom slučaju jedina radnja koju je sud poduzeo, već pružanje sudske zaštite. Kako ta radnja nije poduzeta, sudac nije ni vidio tužbu, tužba je povućena i pravno, kao da nikada nije ni podnesena i može se ponovo podnjeti. I ponovo platiti pristojbe. Izgleda kao eksploatacija jer samo zahvaljujući diskriminirajućem zakonskom rješenju i poziciji jačeg, sud naplaćuje sudsku pristojbu. U slučaju da je daj postupak trajao godinama uz "angažiranje čitavog sudskog aparata" i u slučaju povlačenja tužbe bez da je parnica počela ( nije upućena na odgovor, sud nikakvo dodatno rješenje nije donio ), plaća se ista pristojba. U teoriji, radi se o predujmu za rad suda. Po meni, ako sud nije ništa radio i poduzimao u ovom konkretnom slučaju, nema osnove za zadržavanje ove pristojbe. Inače nagodba je isto način rješavanja sudskog postupka i pretpostavka je da parnica teče pa ima smisla plačanje pristojbe jer se pruža sudska zaštita.

Volio bi saznati stav i mišljenje drugih ljudi vezano za plaćanje sudske pristojbe na tužbu. Tužba je povučena bez da je poduzeta ikakva radnja u postupku, znači zaprimljena je i povučena i sud je donio rješenje o povlačenju tužbe. zanima me da li imam prava tražiti povrat sudske pristojbe na tužbu. jasno mi je da je obveza plaćanja nastala u trenutku predaje tužbe, ali u zakonu stoji da ukoliko nije došlo do poduzimanja radnji u postupku ili nije provedena radnja za koju je pristojba plačenja, da stranka ima pravo na povrat uplaćene pristojbe. ako se pristojbe shvate kao predujam za troškove u toku parnice koje nije bilo, smatram da bi stranka imala pravo na povrat takve pristojbe. Da li je netko imao takav slučaj i kako je završio i da li postoji kakva presuda na ovu temu. Lijep pozdrav.

hvala na odgovoru. U prethodnom sam izostavio da je tužbeni zahtjev glasio na postojanje valjanog pravnog temelja i sud je odbio takav zahtjev. Sud je presudio uzimajući u obzir stjecanje temeljem zakona, nasljeđivanjem i na temelju dosjelosti i zaključio da ne postoji valjani pravni temelj u parnici na utvrđenje prava vlasništva. Ako nema pravo vlasništva nema ni prava na posjed. Budući da ovdje tuženi 60 godina drže našu stvar, po meni, može se raditi samo o nepoštenom posjedu jer bi takav posjed, uz samostalni posjed, bio dovoljan za stjecanje, i preko svojih prednika, na temelju dosijelosti. Budući da je sud sve to cijenio u toj parnici, smatrao sam da se onaj dio članka 18.stavak 4. ZV odnosi upravo na činjenicu da je u nekoj drugoj parnici da ovdje tuženim ne pripada pravo na posjed i da se onda njihovo nepoštenje računa od kada su podigli tužbu u postupku na utvrđenje.

U parnici na utvrđenje sud je presudio da tužitelji, ovdje tuženi, nemaju pravni temelj posjedovanja. U toj parnici su se tužitelji pozivali na dosjelost pa je sud u odnosu na tužene i njihove prednike zaključio da nemaju kvalificirani posjed jer su bili upoznati s činjenicom da su vlasnici sadašnji tužitelji. Zato me zanimalo da li se taj "na odgovarajući način" odnosi na nepošteni posjed tuženih od dana kada su oni podigli tužbu na utvrđenje jer je u toj parnici ustanovljeno da nemaju prava na posjed i da su oduvjek znali tko su stvarni vlasnici.

Ako mi neko može objasniti članak 18. stavak 4. ZV "Ako je u sporu o pravu na posjed pravomoćno odlučeno da pravo na posjed ne pripada posjedniku, njegov je posjed nepošten od časa kad je primio tužbu; to na odgovarajući način vrijedi i kad je o pravu na posjed konačno odlučilo drugo nadležno tijelo ili sud u nekom drugom postupku. Bili smo tuženi tužbom na utvrđenje koju je suprotna strana izgubila. Nakon toga smo pokrenuli vlasničku tužbu za povrat posjeda. Da li se ova tužba na utvrđenje računa za nepoštenog posjednika od trenutka kad je on podigao tužbu. Da li je to taj odgovarajući način. Ima li kakva presuda u tom smislu. Unaprijed hvala.

Imam psa i nastojimo da ne smeta drugim stanarima. Medutim, to nije uvijek jednostavno jer se radi o zivotinji. Jasno je da vi ne morate biti odusevljeni psom i da zelite svoj mir i red. Svakako je problem sto razgovor nije bio dio rjesenja, pa cete morati poduzeti neke korake, ali svakako krivica nije na psu.

Evo ako nekoga zanima, na moj upit grad mi je odgovorio citiranjem članaka iz Zakona o cestama. Nikakav podatak ili nekakav dokument nisam dobio iz čega bi se moglo zaključiti od kojeg trenutka taj grad smatra da je nastala ta nerazvrstana cesta koja je i danas još uvijek samo ledina. Mislim da se tunastupa sa pozicije sile ,a zahvaljujući novcu građana koji financiraju sve te aktivnosti.

požurnica ili sličan akt ništa ne rješava. Pišete predsjedniku suda zahtjev za suđenje u razumnom roku. Možete ga sami napisati i za to vam ne treba odvjetnik. sud je dužan odgovoriti u roku od 30 dana. OPĆINSKOM SUDU U _____ URED PREDSJEDNIKA SUDA _______adresa______________ HITNO !!! n/r predsjednika suda Pravna stvar: Predlagatelj:________________________________ ( vaši podaci sa adresom ) Protustranka: REPUBLIKA HRVATSKA Radi: zaštite prava na suđenje u razumnom roku ZAHTJEV ZA ZAŠTITU PRAVA NA SUĐENJE U RAZUMNOM ROKU 3x Pred Općinskim sudom u_____, pod poslovnim brojem _________ od _______ godine, u tijeku je postupak po tužbi ________________________ iz ______ a radi utvrđenja prava vlasništva 8 ili neki drugi razlog ) Dokaz. Uvid u spis P-________________ Činjenica je da se navedeni predmet nalazi na rješavanju kod Općinskog suda u ______ 16 godina i2 mjeseca Mišljenja sam da je ovaj postupak već trebao biti okončan. zadnje ročište održano je prije 16 mjeseci. S obzirom da iz navedenog nesumnjivo proizlazi da Općinski sud u ______ kao nadležan za odlučivanje nije u razumnom roku odlučio o predmetu spora, predlagatelj podnosi zahtjev sukladno čl. 64. i 65. Zakona o sudovima i p r e d l a ž e da predsjednik Općinskog suda u ______ utvrdi da je zahtjev osnovan i odredi najkraći mogući rok u kojem se mora riješiti predmet pod poslovnim brojem ______________ U ______________,_____________ godine podnositelji zahtjeva

Za svaki predmet koji se rjesava duze od 3godine pise se pred.suda. zahtjev. Pred.suda ce odrediti rok za koji predmet mora biti rijesen(obicno 6 mj.). Nakon isteka, ako nije donesena presuda visem sudu se predaje zahtnev za isplatu novcane naknade. Ovo je regulirano Zakonom o sudovima. U svakom slucaju, sve se znacajno ubrza.

Molim za pomoć. U zgradi u kojoj živim, u prizemlju je trgovina. Iznad ulaza i izlaza iz trgovine ( dvoja vrata ) podignuta je nadstrešnica, stavljen prevelik svjetleći natpis trgovine i bankomat. Nadstrešnica nije bila predviđena glavnim projektom. Zanima me da li je zakupnik trgovine ( ili vlasnik) trebao suglasnost svih suvlasnika za ovakvu intervenciju na fasadi koja je značajno nagrđena ovim zahvatima. Da li je za ovakve nadstrešnice ( svaka je sigurno 10-ak m2 površine ) bila potrebna dozvola i gdje bi mogao provjeriti da li je takva dozvola izdata? Ako treba suglasnost suvlasnika ( a po meni treba ) šta ako ona ne postoji, kome se obratiti? Svjetleći natpis je prevelik u odnosu na zgradu i postavljen na ostakljenom dijelu prizemlja iznad vrata. Da li za postavljenje svjetlećeg natpisa treba takođe suglasnost suvlasnika ? Isto me zanima za bankomat jer je napravljen otvor u fasadi koji nije bio u projektu? Unaprijed hvala.

Po mom mišljenju,možete podignuti tužbu neovisno od ostalih suvlasnika jer se svaki suvlasnik može ponašati i kao samovlasnik.

Što više ulazim u ovu problematiku, slažem se sa gornjom tvrdnjom da se radi o organiziranom kriminalu. Sve je zagrnuto plaštom nazovi zakonitosti, Zakon o cestama, zakon o zemljišnim knjigama, Zakoni koji reguliraju rad katastra. Ali u svemu nema temelja, sve je u zraku. Najednom, a temeljem Zakona o cestama od 2011. grad tvrdi da na ledini postoji cesta od pamtivijeka i onda počinje procedura. Da je tu ikad postojala cesta pa grad sada sređuje stanje i upisuje se kao vlasnik, a da su prethodno riješeni vlasnički odnosi, to bi imalo smisla pa i upis grada kao vlasnika neovisno o prethodnom upisu vlasnika. Ovako, radi se o običnoj hajdučiji kojom se grad u ovom pokušaju upisao na 16.000 m2 privatnog zemljišta. Opet po zakonu, ako se nikada i ne napravi cesta, grad je vlasnik i ne vraća to zemljište . Ova čestica koje smo suvlasnici je bila društveno vlasništvo od 1984.-1998. i vraćena je u istom obliku i veličini. Znači da je postojala u tom razdoblju nekakva cesta grad bi se već upisao na nju. Molim, ako neko ima, konkretni savjet kakve korake poduzeti.