vapartman

Dobro ste primijetili da tu nema riječi o reguliranju prava vlasništva već samo o upisu. Znači radi se samo o modusu stjecanja prava vlasništva, a ne i o titulusu. Od ljudi sa zemljišnika u drugom gradu sam saznao da, budući nismo bili upoznati sa parcelacijom, i da nismo prisustvovali toj parcelaciji i nismo dali nikakav potpis da se na taj način možemo suprotstaviti toj parcelaciji i ostalim radnjama koje se na tome baziraju. Kažem još jednom da je osnovni problem što nikakvo riješenje iz katastra i zemljišnika do danas nismo dobili. možda neko ima ideju što napraviti?

Ne radi se o elaboratu izvedenog stanja pa da se ozakonjuje nešto što postoji, na što je grad upisan pa se sada, temeljem zakona o cestama, upisuje kao vlasnik. Radi se o parcelacijskom elaboratu kojim je dio čestice pripisan novoj čestici i ta nova čestica je, po prvi put, upisana u ZK. na ovakav način je grad Zadar u ovom nasrtaju postao vlasnik 16.000 m2 privatnog zemljišta. Po meni, sam zakon o cestama za ceste građene nakon 2011. predviđa izvlaštenje i plaćanje. Ali na ovakav naziv, retroaktivno, grad može proglasiti bilo koji dio nerazvrstanom cestom i reći da je to tko zna od kada cesta, a i sada je livada. Ovakvo postupanje je svakako suprotno Ustavu RH i potpuno je netransparentno, posebno što još nema ni jednog rješenja višeg, županijskog suda na žalbe u ovim predmetima. Očito je jedan od načina da se vlasnici ne žale da im se ne dostavi rješenje.

Samo još jedna napomena. koliko sam čuo, radi se o upisu narazvrstanih cesta u vlasništvu gradova ne radi gradnje cesta već kanalizacije i dobivanja sredstava iz europskih fondova. Da bi dobili ta sredstva, gradovi moraju biti vlasnici i to 1/1 i ne smije biti nikakvih tereta. Zato oni osnivaju nove čestice, upisuju se kao vlasnici, zabilježbi sporova nema jer većina ljudi i ne prati stanje u zemljišniku, a zemljišnik ne šalje rješenja i svakako će tako jedan, čak veći, dio vlasnika ostati bez svog vlasništva. sve se to već dogodilo u Šibeniku i sada u Zadru. Osobno me zanima što bi se tu moglo poduzeti vezano za ulogu gradova, katastra i zemljišnika. Jer svi oni rade po "službenoj dužnosti2, a vlasnika nigdje.

kao što sam naveo, nikakvo riješenje ni od katastra ni od zemljišnika nismo do sada dobili. Pisao sam zahtjev zemljišniku da mi dostave rješenje kako bi mogao napisati prigovor, ali evo i nakon 20 dana još ništa, mada se hvale da isti dan rješavaju zahtjeve. Po meni, sve se svodi na to da u zakonu o cestama piše da se gradovi i općine upisuju kao vlasnici na nerazvrstanim cestama bez obzira na upis dotadašnjih vlasnika, a što je u suprotnosti sa Zakonom o zemljišnim knjigama I to je prilično jasno ako se poštuje zakon o izvlaštenju. Ali ovakav postupak gdje se, u paralelnom svijetu, upisuju novi vlasnici je nevjerojatan, ali se događa u praksi. Ažurirano

Sada je kao vlasnik upisan grad. Prezhodni i vlasnik i posjednik smo bili mi. Nedavno smo dobili obavjest katastra da, sada ksda je sve gotovo, izvrsimo uvid u katstarski plan na kome je ucrtana ta cesta

Na našoj nekretnini, temeljem odluke gradonačenika, napravljen je parcelacijski elaborat, zemljišnik je upisao grad kao vlasnika i katastar je to proveo u planovima, a da ni u jednoj fazi stvarni vlasnici nisu učestvovali u tom postupku. Nismo dobili ni rješenje zemljišnika ni katastra u upravnom postupku. Bez obzira na Ustav, na zakon o izvlaštenju... grad se upisao kao vlasmik. Znači, istina je da će geodet provesti mjerenje i to bez prisutnosti svjedoka, da će se napraviti parcelacijski elaborat i da će se grad upisati kao vlasnik. ja osobno nisam shvatio kako bi mogao saznati na koje se razdoblje grad poziva da je postojala cesta, posebno što je i sada to ledina.

poštovani, po mom mišljenju, ne radi se o naknadi štete već o naknadi za držanje i korištenje vaše nekretnine. Radi se o nepoštenom posjedniku čija obaveza proizlazi iz tumačenja članka 164. stavak 1 ZVDSP ( pošteni posjednik nije dužan dati naknadu za to što je upotrebljavao tuđu stvar, pa tumačenjem te odredbe proizlazi da je nepošteni posjednik dužan platiti naknadu za korištenje i upotrebu tuđe stvari i to u visini slobodno određene cijene zakupa.) To proizlazi i iz presude VSH, Rev.634/1987 od 17.04.1987.,a u vezi članka 39. ZOVO koji odgovara članku 165. ZVDSP, a govori o pravnom položaju nepoštenog posjednika. Prema navedenoj presudi, obveza je nesavjesnog posjednika da vlasniku plati naknadu za korištenje njegove stvari. Znači ne radi se o naknadi štete ( jer je to teško dokazati ) već o naknadi za korištenje vaše nekretnine.

Hvala na odgovoru. Moja razmišljanja su se temeljila na slijedećem: ograđivanjem bi se dobio ograđen prostor parkinga koji u stvari pripada stanarima ( prema GUP-u 2 PM po stanu ), a sada je to zbog nepostojanja ograde na uporabi svima. Budući da se radi o suvlasništvu i radovima koji predstavljaju radove izvanredne uprave, a nema suglasnosti svih, mislio sam da provedbu zakona može zamjeniti odluka suda. Budući da se ograđivanjem, po meni, radi o poboljšanju nekretnine, mislim da ima mjesta primjeni članka 89. ZVDSP. No, vi očito ne mislite tako.

Poštovani, trebam savjet. Želim ograditi nekretninu sukladno Zakonu o vlasništvu. radi se o zemljištu na kojem je sagrađena zgrada sa 12 stanova i poslovnim prostorom u prizemlju. Većina suvlasnika je nezainteresirana. Smatram da se ovdje radi o pitanju izvanredne uprave i da je za poduzimanje radova potrebna suglasnost svih ili sudska odluka. Zanima me o kakvoj sudskoj odluci se radi. Da li se radi o parničnom ili vanparničnom postupku? Da li trebam tužiti sve ostale suvlasnike ili samo one koji ne pristaju na ograđivanje ? U ovom drugom slučaju, uvijek se neko može predomisliti pa opet ne bi imao pristanak svih. O kakvoj se tužbi radi i na kakve bi probleme mogao naići budući da je ograđivanje propisano zakonom i da su sve okolne parcele ograđene osim naše? Unaprijed zahvaljujem.

trebam odvjetnika za pokretanje tužbe za prestanak uznemiravanja protiv jednog našeg velikog trgovačkog lanca u Splitu.

poštovani, treba mi savjet. U vlasničkoj parnici istakao sam zahtjev za novčanom naknadom u vidu zakupnine za poljoprivredno zemljište pet godina unazad od podizanja tužbe. Da li je takav zahtjev ispravan? Hvala na odgovoru. Zanima me, ako znate, da li ugovor o zakupu privatnog poljoprivrednog zemljišta mora biti u pisanom obliku?

Po mom mišljenju za mobilni objekt ( nije trajno spojen sa tlom) ne treba nikakva dozvola kao i za objekte koji su pod zemljom( gustirna, septička jama ). Takođe i za terasu ispred tih kontejnera, ako je građena kao suhozid, ne treba dozvola.

Ako nije, trebate etažirati parking i svima odrediti istu veličinu prostora ( oko 13 m2) i upisati svoje mjesto u zemljišne knjige. Pri tome je svako parkirno mjesto označeno brojem, a možete onda postaviti i "čuvara parkirališta".

Kronološki, od 1908.-1981. upisani mi kao suvlasnici. Suprotna strana se upisala, time da su 1975. prodali jedan dio. 1984.-1998. društveno vlasništvo, a onda se opet oni upisuju. Između ovih događaja je čitav niz nezakonitih radnji. Mene je, u stvari, zanimalo može li se nešto poduzeti. ako je nekretnina kupljena prije gotovo 100 godina i upis preživio Austro-Ugarsku, Kraljevinu Jugoslaviju, Italiju i sve do 1981. godine bilo sve u redu, kakav bi zakon to mogao promjeniti. Vidio sam presudu Vrhovnog suda o zemljištu čovjeka koji je 1930. otišao u Argentinu i dalje je vlasnik zemljišta. Poznat vam je slučaj manipulacije sa zemljištem na Braču zbog čega je osuđena i sutkinja u zk odjelu. Zanimalo me, kao savjet, što se može poduzeti. Očito, po vama , to nije moguće. Hvala na odgovorima i vremenu.

Poštovani, hvala na mišljenju. Osobno sam smatrao da vlasnička tužba ne zastarijeva. Svi smo skloni promatrati situaciju kakva je danas, a vezano za dostupnost zemljišnih knjiga i promjena u njima. moj način razmišljanja je bio slijedeći: mi smo vlasnici predmetne čestice preko prednika od 1908. godine temeljem kupoprodajnog ugovora i upisa u zemljišnik i katastar.O svemu tome posjedujemo originalnu dokumentaciju Mi vlasnici nikome nismo prodali to zemljište, a ono je ipak otuđeno. Zato osobno smatram da sve što se događalo od te 1981. godine nije u skladu sa zakonom, odnosno da je nezakonito. Ali možda ja samo naivno gledam na sve to.

zanima me da li se može ostvariti pravo podizanjem tužbe u skladu sa člankom 166. ZV ( ne zastarijeva) ? kupac se, po meni, ne može pozvati na načelo povjerenja u zemljišne knjige jer se, prema članku 388. dt.5 Zv to načelo ne odnosi na nekretnine koje su do stupanja na snagu ZV bile upisane kao društveno vlasništvo.

Poštovani, bio bi zahvalan za pojašnjenje. Znači osobe koje su se upisale 1982. su prodale to zemljište. Današnji vlasnici su kupili od nevlasnika bez obzira na njihov upis u zemljišne knjige. U ovom slučaju ne vrijedi načelo povjerenja u zemljišne knjige temeljem članka 388.st.5 ZV. U stvari se ne radi o potrebi ostvarivanja prava vlasništva na nekretnini već o eventualnoj naknadi za prodaju tuđeg građevinskog zemljišta. Da li postoji način da se od osoba koji su prodali naše zemljište i za to primili novac zatraži i dobije obeštećenje u novcu?

U povijesti upisa koji sam dobio od zemljišnika stoji da su upisani na temelju zapisnika za osnivanje zemljišne knjige i P.L. ( valjda posjedovni list). Navedena su tri suvlasnika. Jedan od njih kupio je 1/3 dijela od ostala dva suvlasnika 1978. kada smo još mi bili upisani u zemljišnim knjigama.zemljište je bilo upisano kao društveno vlasništvo od 1984.-1998.

Treba mi savjet što poduzeti da ostvarim svoje pravo vlasništva. Radi se o slijedećem. Kod osnivanja nove zemljišne knjige kao vlasnici su se upisali osobe koje su se vodile u katastru. Do osnivanja nove zemljišne knjige upisani smo mi kao suvlasnici, a nakon osnivanja to su neki drugi ljudi. Takvo stanje uspostavljeno je 1982. godine. U međuvremenu su ti ljudi prodali zemljište na kojem su sada sagrađene zgrade.U zemljišnim knjigama smo bili upisani od 1902. godine temeljem kupoprodajnog ugovora do 1981. Osobe koje su se uspjele upisati kao vlasnici prodali su dio tog zemljišta 1978., znači dok smo još mi ( moji prednici ) bili upisani u zemljišniku. Zanima me kakve mi pravne radnje stoje na raspolaganju?

Poštovani, mislio sam, kada sam počeo čitati, da se radi o zgradi u kojoj ja živim jer je situacija gotovo ista, osim što je buka do 21 sat. Uglavnom, kroz to mjerenje buke sam prošao 8 sanitarna inspekcija ) i ništa jer buka nije kontinuirana. Kod nas je slučaj da se taj iskrcaj iz kamiona odigrava ispred zgrade na parkingu koji inače pripada stanarima i koji koriste isključivo kupci, a zatim taj "vlak" ulazi u dućan i čuje se u cijeloj zgradi. Znači, istovremeno su na parkingu auta, kamioni ( zna biti istovremeno do 3 kamiona), pješaci, mala djeca, žene sa kolicima, paletari...Izlaz na prometnicu nije riješen tako da vlada opći košmar. Posebno je teško ljeti jer držimo otvorene prozore i buka, posebno hladnjača je nesnošljiva. Evo jutros je kamion hladnjače radio neprestano 30 minuta, a dečko se u kabini hladio i valjda slao poruke. Ako se radi o privatnom parkingu, jedini je izlaz vlasnička tužba za prestanak uznemiravanja i zahtjev za isplatu naknade za korištenje tuđeg parkirnog mjesta. pripremam se pokrenuti takvu tužbu, ali se nadam da će mi se još netko pridružiti.Trgovac uredno plaća najam poslovnog prostora, ali parking koristi besplatno. Pidao sam i ja upravi, ali bez rezultata. Nadam se da će vam se netko javiti sa boljim savjetom koji će, nadam se, i meni pomoći. Lp

Tuženi su u odgovoru na tužbu, a prije presude za utvrđenje i prije upisa u katastar suvlasnika, tvrdili da su oni stvarni vlasnici i posjednici, a upravo temeljem tog upisa u katastru. Zato mislim da su ovakvim ponašanjem u upravnom postupku, u stvari ostali bez glavnog argumenta i da su, u stvari, na taj način priznali glavni tužbeni zahtjev na povrat posjeda.

poštovani, potreban mi je savjet. pokrenuo sam vlasničku tužbu protiv osoba koji su protiv nas, suvlasnika, vodili tužbu na utvrđenje. Zuženi su upisani u katastar. U međuvremenu su tuženi odbijeni u svojoj tužbi na utvrđenje, a na zahtjev jednog od suvlasnika, u upravnom postupku, provedena je promjena u katastarskom operatu i umjesto tuženih smo upisani mi, suvlasnici. Tuženi u stvari nikada nisu ostvarivali faktičnu vlast na nekretnini jer su optanti i žive u Italiji. Moje pitanje odnosi se na slijedeće: da li su tuženi koji se u upravnom postupku nisu protivili promjeni u katastru i upisu vlasnika kao posjednika u stvari priznali tužbeni zahtjev tužitelj na povrat posjeda?

U pravu ste. Pogrešan savjet inače u vezi jednog sličnog, ali ipak različitog, primjera. Možda bi pravilni savjet bio podizanje tužbe na utvrđenje i pozivanje na dosjelost ukoliko su ispunjeni svi uvjeti za tako nešto?

treba pokrenuti vlasničku tužbu predmnjevanog vlasnika.

Prema Zakonu o zemljišnim knjigama, članak 224. izvanknjižni nositelji stvarnih prava bili su dužni do 01.01.2007. pokrenuti postupak za upis stvarnih prava glede nekretnina i svih promjena na njima u zemljišnu knjigu