Augenblick

Zašto čekati rješenje o ovrsi? Odmah se javite firmi koja upravlja vašom zgradom (koja Vam je i poslala tu opomenu) i obavijestite ih o ovome što tu kažete. Ukoliko su imalo normalni shvatiti će priču i neće vas dalje teretiti za troškove. Ako čekate rješenje o ovrsi, po prigovoru na isto, sud će pokrenuti parnicu i bezveze ćete se natezati oko toga (iako je krajnji ishod, ukoliko je sve čisto, na Vašoj strani). Dakle, javite se upravitelju (firmi) i pokušajte to mirno rješiti - tako je najbezbolnije za sve. Budu li nespremni za razgovor, u tom slučaju nema druge nego da čekate rj. o ovrsi pa na njega prigovorite. Rok za prigovor je 8 dana, i ne zaboravite, ukoliko ne prigovorite na rješenje i ono postane pravomoćno, morati ćete platiti dug! LP, AuB.

Ne mora ništa nositi...vi samo nastavite plaćati, a na koji račun ćete plaćati dogovorite sa kćerkom, kako su vas i uputili gore, naime, nakon punoljetnosti ona više nema zakonskog zastupnika te majka više ne može po tom osnovu poduzimati pravne radnje u njeno ime! LP, AuB.

Zakon o prostornom uređenju i gradnji. Ukratko: Za garažu vam treba projekat te Uvjerenje o uvjetima gradnje, a ukoliko na zemljištu imate izgrađeno već ukupno više od 400 m2, morati ćeti se upustiti u dulji postupak, odnosno, Lokacijska dozvola pa Potvrda glavnog projekta. Navedene akte izdaju za područje velikih gradova (županijeki centri te gradovi s više od 30.000 stanovnika) jedinice lokalne samouprave (gradska uprava), a za ostalo jedinica područne (regionalne) samouprave (županija). Naravno, ovo su uvjeti za legalnu gradnju. LP, AuB.

Poštovani Tantal, zanima me otkud ova teza o 4000 odvjetnika kao numero clauso? Mislite li pritom čisto na okolnost da tržište ne bi moglo podnijeti veći broj (o čemu možemo raspravljati) ili da bi taj broj bio negdje propisan (koliko ja znam, nije...)? LP, AuB.

Pozdrav svima... Evo jedno kratko pitanje, ukoliko slučajno netko zna odgovor: Naime, je li moguće tražiti u prijedlogu da sud odredi ovrhu za tražbine koje još nisu dospjele, ali je izvjesno da će dospjeti (primjer: mjesečni obroci uzdržavanja - alimentacija). Dakle, ako se ne varam, po starom zakonu (Zakon o izvršnom postupku) je bilo moguće da se ovrha odredi na nedospjelim, a dospjevajućim tražbinama, ali po pozitivnom OZ-u ne nalazim tu mogućnost...da li ja to ne tražim dobro, ili te mogućnosti stvarno nema više? To jest, kako s obzirom na gore postavljeno pitanje tumačite čl. 113. Ovršnog zakona: (1) Tražbine povremenih primanja po osnovi zakonskoga uzdržavanja, po osnovi naknade štete nastale zbog narušenja zdravlja ili smanjenja odnosno gubitka radne sposobnosti i po osnovi naknade štete za izgubljeno uzdržavanje zbog smrti davatelja uzdržavanja, koje su osigurane zalogom, a dospijevaju nakon dana donošenja rješenja o namirenju, namiruju se na izričit zahtjev vjerovnika. (2) Tražbine iz stavka 1. ovoga članka obračunavaju se na način na koji se obračunava naknada za osobnu služnost. Hvala unaprijed! LP, AuB.

Jeste li u rodnom listu navedeni kao otac djeteta? Odnosno, jeste li priznali očinstvo pred matičarom, CSS-om ili sudom? Ili pak je dijete rođeno u braku pa ste Vi upisani po presumciji pater est quem nuptiae demonstrat (otac je onaj na koga brak ukazuje) ? U svakom slučaju, ako se u matici rođenih vodite kao otac djeteta, onda i jeste otac pred pravom, bez obzira na stvarno stanje... U svakom slučaju bitno je tko je upisan kao djetetov otac, ali s obzirom na način na koji je očinstvo upisano različite su osobe koje mogu eventualno pobijati očinstvo pa bi bilo zgodno da dadete malo više detalja... Može i na PM... Lijep pozdrav, AuB.

Evo i još jedno malo dodatno pitanje: Je li prokurist po samom pravu, nekom kogentnom normom, obvezan štititi interese društva kojeg zastupa? U ZTD-u takvih odredaba ne nalazim pa ako imo tko da zna nešto o tome - unaprijed zahvaljujem... LP, AuB.

Poštovane kolegice, poštovani kolege... Evo vam se obraćam s jednim pitanjem koje mi trenutno zadaje glavobolje... Naime, odredbom čl. 49. Zakona o trgovačkim društvima je propisano da prokurist ne može bez posebne ovlasti trgovačkoga društva nastupati kao druga ugovorna strana i s društvom sklapati ugovore u ime i za račun drugih osoba. Ono što me zanima jest može li se isto primijeniti i na zadužnicu? Dakle, prokurist jednog društva izdao je u ime i za račun tog društva zadužnicu drugom društvu u kojemu je direktor. To je učinjeno prijevarno, bez znanja i bez dozvole uprave prvog društva... Dakle, kako pristupiti poništaju te zadužnice? Je li moguće primijeniti čl. 49. ZTD na zadužnicu (obzirom ona nije ugovor). Hvala unaprijed! AuB.

mala nespretnost u izražavanju - isprika... Dakle, radi se o tome da je u 1/7 upisan čovjek koji je umro prije skoro 100 godina, a vjerojatno je tu sedminu nekad davno od njega kupio neki prednik sadašnjeg vlasnika (koji je upisan u ostalih 6/7) ali taj upis nikad nije proveden. dakle, 1/7 je sporna jer postoji upis prava vlasništva još iz pretprošlog stoljeća, a o osobi u čiju je korist to upisano nema nikakvih tragova osim da je umrla 1925. Što se katastra i posjedovnice tiče, tamo nigdje nema upisane te osobe već su godinama kao posjednici upisane osobe koji su prednici sadašnjeg vlasnika. E sad, po onome što sam saznao, to će se rješavati putem pojedinačnog ispravnog postupka pri čemu sudska komisija održava ročište in situ i objavljuje u narodnim novinama poziv svima zainteresiranim stranama da se jave, a ukoliko se to ne dogodi upis se briše...

znači, praksa je prilično neujednačena što se toga tiče... naime, u ZK odjelu su bili prilično nejasni, spominjali su potrebu faktičnog posjeda duljeg od godinu dana i da nakon toga to rješava sudska komisija...ali su isto tako spominjali i institut dosjelosti što mi nikako ne ide jedno s drugim... naime, problem je u tome što nema traga nikakvog pravnog posla niti ičeg drugog što bi dokazivalo vanknjizno vlasništvo...dakle ako kupim zemljiste kupiti cu ustvari 6/7 a za ostatak se moram nekako pobrinuti...a vjerujem da sve to skupa nece trajati manje od nekoliko godina... hvala na pomoci u svakom slucaju... AuB.

Postovani... razmisljam o kupnji zemljista, no jedina cinjenica koja mi stvara problem je sto je u 1/7 kao vlasnik upisana osoba umrla 1925. i koja, koliko je poznato, nije ostavila nasljednike. Ostalih 6/7 je u vlasnistvu potencijalnog prodavatelja stečeno naslijeđivanjem i faktički posjed postoji na cijelom zemljištu vec godinama. ova 1/7 je vjerojatno nekad davno stecena vanknjizno, ali o tome ne postoje nikakvi tragovi. Dakle pitanje je, da li se upustiti u kupnju takve neketnine? Takodjer, pretpostavljam da bi se upis nad ovom preostalom 1/7 trebao traziti na temelju dosjelosti, pa je drugo pitanje o kakvom se tu tocno postupku radi i koliko je to dugotrajno (radi se o _relativno_ sređenom i ažurnom ZK odjelu)? Zahvaljujem na pomoci, AuB.

Ma, gle, sve rečeno je točno, i stvarno ne bih ozbiljnije ni razmišljao o tome da se ne radi o stvarno OK ponudi...jedino pitanje koje još uvijek stoji je da li ona zakonska fraza "i dugim pravnim osobama" uistinu znači da se staž proveden u obrtu (koji nije pravna osoba) ne uračunava ili se radi samo o nespretnom jezičnom izražavanju zakonodavca (bilo bi idealno ako netko ima saznanja o tome iz prakse)? I isto tako ima li ikakvog utjecaja na staž ukoliko se na sudu provede više od onih 9 mjeseci propisanih zakonom (i je li to uopće moguće)? THX, AuB.

Poštovane kolegice i kolege... evo da vam ukratko izložim svoj problem - dakle: Nudi mi se jedan posao na pravnim poslovima (sklapanje ugovora, ovrhe, čak i određena mogućnost zastupnja) u jednoj firmi, no problem je što je sve to skupa (iz nekog blesavog razloga) registrirano kao obrt, a ne d.. E, sad, sudeći prema čl.22 st.1 t.3 Z.o vježbenicima: "– pravnici sa završenim sveučilišnim diplomskim studijem prava u tijelima državne uprave, lokalne i područne (regionalne) samouprave i drugim pravnim osobama, te osobe zaposlene u znanstveno-nastavnim, nastavnim i suradničkim zvanjima na fakultetima nakon 36 mjeseci obavljanja pravnih poslova uz uvjete iz članka 19. ovog Zakona", moje tumačenje je, prihvatim li posao u toj firmi (obrtu), zbog činjenice da se ne radi o pravnoj osobi, staž proveden na tom radnom mjestu neće se uračunavati u staž potreban za polaganje pravosudnog. Je li to točno? Također, koliko vidim, prema novome zakonu ne postoji ona mogućnost istovremenog volontiranja na sudu (dan ili dva tjedno) pa da mi staž potreban za pravosudni teče po toj osnovi, već je obveza svih da (povrh onih 36 mjeseci) provedu 9 mjeseci u sudu. Postoji li ikakav način da se doskoči tome? Eto, zahvaljujem unaprijed svima koji su spremni iznijeti svoje mišljenje, bilo bi mi drago da se to može nekako riješiti, radi se o dobroj prilici koju ću nažalost morati odbiti ukoliko mi se taj staž neće moći računati za pravosudni. Pozdrav, AuB.

ako je ikako moguce, i ja bih zamolio za forward... aublick(at)gmail.com unaprijed zahvaljujem! AuB.

Postovani kolege... Zanima me koji je kolektivni ugovor trenutno na snazi izmedju udruge vjezbenika i HOK-a? Naime, na stranicama HOK-a nalazim verziju iz 2005., a cini mi se da se pricalo o nekom novom ugovoru... Dakle, radi li se o dezinformaciji, tj. je li ugovor iz 2005. trenutno vazeci? Zahvaljujem unaprijed na informacijama... AuB.

obzirom na novi zakon o akademskim i strucnim nazivima i akademskom stupnju (NN 107/07), koji naziv "magistar" jasno stavlja nasuprot nazivu "baccalaureus", nedvojbeno proizlazi da se diplomirani pravnik, tj. magistar prava, (nazivi su izjednaceni gorenavedenim zakonom) mora prevesti sa LL.M. (master), a ne LL.B. (bachelor), a isti zakljucak proizlazi ako se ima u vidu trajanje studija. nejasnoce mogu eventualno nastati s obzirom na dvije cinjenice: 1. hrvatski studij prava je integriran (tj jedinstveni studij u trajanju od 5 godina) tako da prema nasem sustavu ustvari ne postoji LL.B. Ovo ipak nije samo nasa posebnost i takvo stanje mozemo naci i u drugim europskim drzavama, barem koliko sam ja upoznat iz razgovora sa razlicitim studentima prava iz EU 2. hrvatski "magistar prava" nije usko specijaliziran naziv, ali i to je sasvim normalno i radi se o takozvanom "general LL.M." koji postoji i na mnogim stranim sveucilistima Moj zakljucak je, dakle, da je naziv "diplomirani pravnik" taj kojeg sve do donosenja zakona iz 2007. nije bilo moguce svrstati ni pod LL.B ni LL.M. jer je negdje izmedju - ni na nebu ni na zemlji, no izjednacavanjem istog sa nazivom "magistar prava" dvojba je prilično jasno riješena u korist LL.M. Pozdrav, AuB.

Vaša polusestra će uistinu postati većinskom vlasnicom nekretnine nakon smrti vašeg oca i maćehe. Kao većinski vlasnik ona će moći samostalno odlučivati o poslovima redovite uprave (redovito održavanje, manji popravci, itd...). O izvanrednim poslovima, pak, odlučuju svi suvlasnici zajednički (prodaja, promjena namjene, veći popravci, preuređenje...). Odmah ću vam reći da ste vi i vaša sestra ovdje u prilično lošijoj situaciji od vaše polusestre - da vam ukratko objasnim tijek budućeg nasljeđivanja: nakon smrti vašeg oca, njegova imovina će se dijeliti na 4 dijela - jedan ćete dobiti vi, jedan vaša sestra, jedan vaša polusestra i jedan vaša maćeha. Time vi i vaša sestra postaje vlasnicama svaka po 1/8 nekretnine.! Vaša polusestra naslijediti će također 1/8, a maćeha će na ovako naslijeđenom osminom postati vlasnica 5/8 (njezina polovica + naslijeđena osmina). Nakon smrti maćehe svih 5 njenih osmina naslijediti će vaša polusestra. tako će ona postati vlasnicom 6/8, a vi i sestra svaka po osminu. Stvar će izgledati drugačije ako maćeha umre prije oca. Tada ćete u konačnici vi i vaša sestra biti vlasnice svaka po 1/4, a vaša polusestra 1/2. Stvari se donekle mogu srediti na način da se vaš otac i maćeha odreknu međusobnog nasljeđivanja (u formi ugovora potvrđenog kod javnog bilježnika). Tada ćete u konačnici vi i sestra naslijediti svaka po 1/6, a vaša polusestra 4/6. Također, stvari se mogu pojednostaviti oporukama, no tu treba paziti na nužne dijelove (da bi se izbjegli kasniji sporovi). NAPOMENA: Ovi razlomci vrijede samo u slučaju da je kuća o kojoj pričamo JEDINA imovina vašeg oca (ili da je i sva ostala imovina bračna stečevina) što sigurno nije slučaj. Naslijeđuje se uvijek cijelokupna imovina u idealnim dijelovima. U praksi to znači da bi vaša maćeha i polusestra mogle postati vlasnicama kuće, a vi da uzmete neku drugu imovinu (neku drugu nekretninu, novac...) ako ona postoji. To se rješava na ostavinskoj raspravi. Vidim da sam polako zakoplicirao cijelokupnu priču, pa ako je štogod nejasno...pitajte (može i na mail - gumb na dnu poruke)! Pozdrav! :coffe:

Jeste li sigurni da su imovinu Vaše bake naslijedili i Vaš otac i maćeha? Takav scenarij je moguć jedino u slučaju da se radilo o oporučnom nasljeđivanju ili o ugovoru o doživotnom uzdržavanju, ili pak je Vaš otac morao polovicu nasljedstva prepisati na svoju suprugu. Dakle ako je uistinu tako kako Vi kažete, samo vaša polusestra nasljeđuje imovinu Vaše maćehe (naravno zajedno sa vašim ocem, pola - pola). Naravno, oporukom se stvari mogu urediti na razne načine drugačije, ali Vama u svakom slučaju pripada pravo na nužni dio koji iznosi polovicu zakonskog dijela (dakle, polovicu onog dijela koji bi vam pripao da nema oporuke). Pozdrav! :coffe:

Čl.159/3 ZV: Samostalni posjednik pokretne stvari kojemu je posjed barem pošten stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom deset godina, a takav posjednik nekretnine protekom dvadeset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja. Čl.18/3 ZV: Posjed je pošten ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ali poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada. Čl.11/1 ZV: Tko stvar ili pravo posjeduje priznajući višu vlast posrednoga posjednika, nesamostalni je posjednik; tko stvar posjeduje kao da je njezin vlasnik ili posjeduje pravo kao da je nositelj toga prava - samostalni je posjednik. Običnim riječnikom, da biste stekli vlasništvo dosjeošću, 20 godina morate posjedovati stvar kao vlasnik, a takav posjed mora biti pošten (znači da niste mogli ni morali znati da vi niste vlasnik) Želite li bilo kakve preciznije informacije, morati ćete ipak malo detaljnije opistati cijelu situaciju! Pozdrav! :coffe:

Godinu dana od dana dospijeća

Prvi i najjednostavniji oblik oporuke je vlastoručno napisana (dakle, NE nakucana ili isprintana!!) i potpisana oporuka. Nikakvi svjedoci u ovom slučaju nisu potrebni. Drugi oblik je pisana oporuka pred svjedocima (uvjet je da oporučitelj mora znati čitati i pisati). U tom slučaju nije bitno tko je oporuku sastavio, već je bitno da oporučitelj izjavi pred DVA ISTODOBNO NAZOČNA svjedoka da je to njegova oporuka i pred njima je potpiše. Svjedoci će se također potpisati NA oporuku, ali NE MORAJU biti upoznati sa njezinim sadržajem. Svjedoci pri sastavljanju ovakve oporuke mogu biti punoljetne osobe kojima nije oduzeta poslovna sposobnost i koje znaju i mogu čitati i pisati. NE MOGU biti svjedoci pisane oporuke: potomci oporučitelja, njegova posvojčad i njihovi potomci, njegovi preci i posvojitelji, njegovi srodnici u pobočnoj lozi do zaključno četvrtog stupnja, bračni drugovi svih navedenih osoba, kao ni oporučiteljev bračni drug! Treći oblik oporuke je javna oporuka. Nju na oporučiteljev zahtjev sastavljaju u Republici Hrvatskoj sudac općinskog suda, sudski savjetnik u općinskom sudu ili javni bilježnik, a u inozemstvu konzularni odnosno diplomatsko-konzularni predstavnik Republike Hrvatske. Takvu će oporuku, sastavljenu PREMA KAZIVANJU oporučitelja, osoba koja ju je a sastavila pročitati oporučitelju, objasniti mu pravne posljedice oporučnog raspolaganja, i dati mu da je pred njom potpiše. Za službenu osobu koja sastavlja ovakvu oporuku vrijede ista ograničenja koja vrijede i za svjedoke pisane oporuke. Također, postoji i usmena oporuka koja se izjavljuje pred dva svjedoka, no na taj se način može izjaviti poslijednja volja samo u izvanrednim okolnostima zbog kojih oporučitelj nije u stanju oporučiti ni u jednom drugom valjanom obliku. Ono što treba napomenuti jest da sve ove vrste oporuka imaju jednaku pravnu snagu i u slučaju da postoji više oporuka, važeća je ona koja je poslijednja sastavljena (ako je sastavljena u propisanom obliku), bez obzira je li to vlastoručna, pisana pred svjedocima ili javna oporuka. Stvar koju također valja imati na umu pri sastavljanju oporuke je da se namire SVI NUŽNI NASLJEDNICI (potomci, posvojčad i bračni drug) minimalno u onoj visini koju im osigurava njihovo pravo na nužni dio, jer pravo na nužni dio ima jaču snagu od oporuke! AuBlick! :priest:

Zastara nastupa nakon godine dana. (Zakon o obveznim odnosima, Član 378. stavak 1. točka 3.)

O nasljeđivanju izvanbračnog druga govori stavak 2. članka 8. Zakona o nasljeđivanju: "Na temelju zakona ostavitelja nasljeđuje i njegov izvanbračni drug koji je u pravu nasljeđivanja izjednačen s bračnim. Izvanbračnom zajednicom u smislu ovoga Zakona smatra se životna zajednica neudane žene i neoženjenog muškarca koja je trajala duje vrijeme a prestala ostaviteljevom smrću, pod uvjetom da su bile ispunjene pretpostavke koje se traže za valjanost braka." Preciznije izvanbračnu zajednicu definira Obiteljski zakon u članku 3.: "Odredbe ovoga Zakona o učincima izvanbračne zajednice primjenjuju se na životnu zajednicu neudane žene i neoženjenog muškarca koji ne žive u drugoj izvanbračnoj zajednici, koja traje najmanje tri godine ili kraće ako je u njoj rođeno zajedničko dijete." Dakle, da biste imali pravo nasljeđivanja vašeg izvanbračnog druga, morate s njim živjeti barem tri godine. Nakon tog roka, svog izvanbračnog druga nasljeđujete u istom omjeru kao da ste mu supruga. To znači da njegovu imovinu dijelite popola sa njegovim sinom. Pozdrav!

Kad sam pročitao naslov "Kolega iz Zagreba", moram priznati, pomislio sam - o, ne opet još jedan zajedljiv komentar. Istimi za volju dužina poruke me malo ohrabrila jer sam dosad uvidio da su najzlobniji komentari ujedno i najkraći (što će reći, također, i neargumentirani). Eto, što reći nego kako mi je drago što i ovakvi slučajevi postoje, čisto da dokažu kako nije baš sve tako bezvrijedno čim se od Zagreba makneš parsto kilometara u minus po osi Y. Istina je da je GPP u Splitu lakše položiti nego u Zagrebu. To nitko od mojih splitskih kolega nije nikad ni pokušao osporiti, ali ne treba samo zbog toga zaključiti da Pravo u Splitu ne vrijedi. Stoji, a to sam primjetio i po sebi, i tvoja tvrdnja da je u Splitu nemoguća misija na prvoj godini dobiti ocjenu veću od 2 iz većine kolegija. Tako postoji i jedna anegdota gdje sam ja u jednoj raspravi o nekim institutima Rimskog prava pokazao zavidno veće znanje (iako sam kod prof. Šarac u ST dobio samo 2) od kolegice iz Zagreba koja je iz RP dobila 4 ili 5 (više nisam siguran, davno je bilo). Također, ta kolegica u Zagrebu dosad ima ukupni prosjek ocjena iznad 4.5. Također, mogu reći da poznajem (i to dobro poznajem, a ne da sam čuo za njih) barem 5 kolegica i kolega iz Zagreba sa prosjekom iznad 4.0. Ovo nipošto ne govorim zbog toga da dokažem kako je lagano studirati u Zagrebu, već samo zbog toga da dokažem kako ima i ljudi koji tamo studiraju vrlo uspješno. Ne bih volio da ljudi shvate ovu poruku (ili bilo koju drugu) kao moj izraz neprijateljstva prema Zagrebu, te stoga napominjem da je Zagreb meni izuzetno dragi grad uz koji me veže mnogo osoba i događaja. Eto, još samo jedno pitanje tebi; kakva je procedura u vezi prebacivanja u Zagreb (poslao bih ti ovo privatno, ali si anonimac )? Pozdrav! :čekić:

Anonimac...ne koristim ja nikakav Word i ništa ne ljepim (zašto bih?), već pišem normalno ovdje na forumu...nego, zašto ti uopće pišeš u tri dijela? Mislim...