Jump to content

anabelle

Korisnik
  • Broj objava

    9
  • registrirao se

  • Zadnja posjeta

O anabelle

  • Rang
    Novak

Nedavni posjetitelji profila

Prikaz nedavnih posjetitelja je isključen i nije prikazan drugim korisnicima.

  1. Po ovome što pišete, legići su iz nekog razloga okidač za lošu reakciju djeteta. S druge strane, legići su uistinu vrhunska igračka koja razvija kreativnost, maštu, finu motoriku kod djece ... Koristi su bezgranične, a osim toga, kako se radi o prilično skupom daru - za razumjeti je da akteri kojima bi se gospođa obratila za pomoć nemaju pretjerano sluha za tvrdnje o štetnosti legića. Dapače, moglo bi se dogoditi posve suprotno od onoga što očekuje - a to je da pokušava dijete "odvratiti" od poklona drugog roditelja. Međutim, bilo bi dobro da se gospođa o tom problemu savjetuje sa stručnjacima iz ustanove koju ste spomenuli. Zasigurno će joj znati dati dobar, primjenjiv i koristan savjet, ali i iskustvo iz prakse. Ono što gospođa samostalno može poduzeti jest da u za dijete primjerenom trenutku rasprostre legiće na stol, otvori upute i s djetetom zajedno složi LEGO set. Svaki pomak i uspjeh u slaganju bilo bi dobro popratiti nekom paradom koja će dijete veseliti (pljeskom, vikanjem "bravo", i slično). Tako će dijete legiće početi povezivati s uspjehom, veseljem i osjećajem postignuća, a taj osjećaj potreban je svakome, a pogotovo malome djetetu.
  2. Gospođa je dužna odazvati se pozivu CZSS-a, ali slobodna je proučiti i pozvati se na Protokol o postupanju u slučaju nasilja u obitelji. S obzirom na okolnosti koje ste opisali, nema razloga da od CZSS-a ne zatraži, dapače, inzistira na tome da joj odobre zasebni termin s obzirom na osjećaj straha - najbolje pisanim putem: putem emaila i preporučeno s povratnicom. Obavezno treba tražiti zapisnik sa svakog sastanka u CZSS-u (odmah nakon sastanka i pisanim putem). Zatim, kao priprema za svaki razgovor na ovu temu, potrebno je dobro proučiti Obiteljski zakon i inzistirati na pravima djeteta, ali i na svojim pravima kao majke, koja nedvojbeno ima - baš kao i roditelj koji s djetetom ne stanuje. Pritom će različiti akteri, od CZSS-a do drugog roditelja, pokušati upakirati nemali popis stavki u dužnosti u odnosu na drugog roditelja koje se moraju "pretrpjeti radi djeteta". Međutim, proučite li zakone, međunarodne i europske konvencije i propise - vidjet ćete da postoje mehanizmi na koje se može pozvati i kojima gospođa može zaštititi svoja prava, i najvažnije, prava maloljetnog djeteta.
  3. Poštovani faca89, nadležno Ministarstvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku izdalo je konkretnu preporuku o ostvarivanju osobnih odnosa djece s roditeljem s kojime ne stanuju u uvjetima pandemije. Link prilažem niže. LINK
  4. Gdje ima volje, ima i načina. Svako dobro!
  5. Poštovana Borbena7, onda je pošteno odmah otvoreno reći: u teoriji, pozivamo se na najbolji interes i prava djeteta, ali u praksi, najvažnije je da roditelj s kojim dijete ne stanuje ostvaruje svoja roditeljska prava. Naravno da to nitko neće otvoreno tako prezentirati, taj je stav brižljivo upakiran u "pravo na oba roditelja, a koje je neophodno za psihofizički razvoj djeteta". To što dijete ima aktivnost koju voli i kojom se želi baviti, pa makar to bilo u terminu susreta i druženja s roditeljem, potpuno je nebitno i s time ima prestati i družiti se s roditeljem, umjesto da upravo taj roditelj koji ima termin susreta dijete usmjerava, podržava i potiče na bavljenje aktivnošću. Da se razumijemo, osobno mislim da je najbolje kad su roditelji ravnopravni, kako u braku, tako i nakon razvoda (počev od brige za djecu i odgoja, privređivanja za obitelj - uključujući i brigu za kućanstvo - pa sve do obavljanja kućanskih poslova). Međutim, roditeljska ravnopravnost i u braku i nakon razvoda znači da oba roditelja imaju kako prava, tako i obaveze. Kad smo već na temi ravnopravnog roditeljstva, nije ravnopravno ni pravedno za roditelja koji s djetetom ne stanuje nalaziti vrlo širok spektar opravdanja, čak i ako je ponašanje tog roditelja evidentno protivno pravima i interesima djeteta, dok se za roditelja koji s djetetom stanuje smatra da "ima moć" i ide se toliko daleko da se na njega prebacuje čak i odgovornost za razvijanje odnosa između djeteta i roditelja koji s djetetom ne stanuje. Ponešto o tome možete pročitati na stranici na koju ste me uputili 🙂 Mene osobno ništa ne bi moglo spriječiti da sudjelujem u životu i odgoju djeteta, a kamoli aktivnost u terminu susreta. Međutim, upravo ste napisali, citiram: Sve to navodite znajući pritom da svaki od roditelja aktivnosti djeteta mogu iskoristiti u svoju korist, saznati nešto novo o djetetu i ono što dijete zanima iskoristiti za povezivanje i izgradnju kvalitetnog odnosa s djetetom. Primjerice, ako je u pitanju nogomet, može s djetetom otići na utakmicu nekom drugom prilikom, ili na sljedećem susretu i druženju vježbati s djetetom pucanje golova. Malo se ponavljam, u prvom pokušaju nije imalo učinka - drugi roditelj kojemu se prava navodno opstruiraju može tome doskočiti i predložiti da upravo on dijete odvede na trening, ode na pregled s djetetom, odveze dijete s rođendanske proslave, kupi i donese djetetu lijek ako je prehlađeno, pomogne u učenju za test u vrijeme susreta i druženja. Kao roditelju, bilo bi mi drago da se dijete želi baviti i bavi nekom aktivnošću, ide na rođendane i druži se s vršnjacima, uči za školu i da mu mogu olakšati ako je bolesno. Sve su to svakodnevne situacije u kojima se djeca mogu naći, a ne opstruiranje susreta i druženja djeteta s roditeljem. Zaista me zanima izvor na temelju kojega se takve svakodnevne i životne situacije u životu djeteta automatski etiketiraju kao ? 🙂
  6. Itekako razlikujem interes djeteta od prava na ravnopravno roditeljstvo i prava djeteta na oba roditelja. Uostalom, pogledajte što nude autori sa stranice koju ste mi citirali, samo je članak drugi: "Četiri su opća načela na kojima se temelje sva prava sadržana u Konvenciji o pravima djeteta: načelo nediskriminacije, prava na život i razvoj u svim vidovima života, načelo najboljeg interesa djeteta, te načelo slobode iznošenja mišljenja" (izvor: https://www.poliklinika-djeca.hr/aktualno/teme/sto-je-najbolji-interes-djeteta-u-procesu-brakorazvoda-roditelja/). U konkretnom slučaju koji opisuje ana.bab, dijete je odabralo aktivnost i termin i majka je oca molila da se aktivno uključi u djetetovu aktivnost, a otac to, izgleda, ne čini. Budete li trebali dodatna pojašnjenja distinkcije između najboljeg interesa djeteta i prava djeteta, rado ću posegnuti za citatima iz renomirane literature. Ako se pozivate na slučajeve iz prakse, onda iz iste te prakse vjerojatno znate da ravnopravno roditeljstvo i u braku često nije ravnopravno, a kamoli u slučaju razvoda braka. Primjer ravnopravnog izvršavanja roditeljske skrbi, čak i u slučaju da se termin aktivnosti poklapa s terminom susreta i druženja djeteta s roditeljem, opisala sam u svom postu. Smatrate li da je uistinu u redu što je u vašem slučaju iz prakse došlo do situacije koju niže citiram? Da je ocu iz Vašeg primjera u fokusu bilo dijete, s ponosom bi dijete odveo na aktivnost koju je majka dogovorila i pokušao bi majci predložiti dodatne aktivnosti u koje bi se zajednički s djetetom mogao baviti i razvijati potencijale djeteta. Međutim, on je odabrao pozivati se na "sudsko rješenje" - bez fleksibilnosti, u inat drugom roditelju i, najvažnije, protivno interesu djeteta jer dijete nije išlo na aktivnost koju je, pretpostavljam, trebalo platiti, a da je dijete nije pohađalo. Naravno, bez daljnjega je pozitivno što se kasnije otac aktivno uključio u aktivnosti. Otac slobodno može povesti dijete na nogomet, pa makar taj nogomet bio u terminu susreta i druženja djeteta s roditeljem, i onda nakon treninga s djetetom dogovoriti da u subotu pođu zajedno na nogometnu utakmicu. Tako bi to trebalo izgledati da su najbolji interesi i prava djeteta na prvome mjestu. Međutim, u konkretnom slučaju, umjesto scenarija koji Vam predlažem u najboljoj namjeri, vidimo da je otac odlučio ignorirati aktivnosti djeteta koje je dogovorila majka - i time svoja prava na susrete i druženja stavio na prvo mjesto. Drugi roditelj kojemu se prava navodno opstruiraju može svemu tome doskočiti i predložiti da dijete odvede na trening, ode na pregled s djetetom, odveze dijete s rođendanske proslave, kupi djetetu lijek ako je prehlađeno, pomogne u učenju za test u vrijeme susreta i druženja ako dijete već uči.
  7. Poštovana ana.bab, drago mi je ako sam Vam pomogla. Svako dobro Vama i Vašoj djeci!
  8. Poštovana Borbena7, ravnopravno roditeljstvo nisu samo susreti i druženja djece s roditeljem s kojime ne stanuju, nego i praktična skrb roditelja o djeci. Iz Vašeg odgovora, "postoje te iste aktivnosti na drugim mjestima i u drugo vrijeme", "najprimarniji interes da se djeci osigura pravo na ravnopravno roditeljstvo" može se zaključiti da smatrate da interese djeteta treba podrediti interesu roditelja. Međutim, u praktičnu skrb roditelja o djetetu ulazi i poticanje djece na zdrav razvoj u svakom smislu. Prema tome, aktivnost koje je dijete odabralo i koja mu omogućava razvoj interesa i potencijala nije nikakva prepreka izvršavanju roditeljskih dužnosti, niti je u suprotnosti s pravima djeteta. Roditelj može dijete odvesti na aktivnost, navijati na treningu, potaknuti dijete da se zajednički bave aktivnošću koje dijete voli u nekom drugom terminu, odvesti dijete kući nakon aktivnosti i tako provesti roditeljsko vrijeme s djetetom, a da dijete istovremeno ostvaruje sva svoja prava i razvija svoje interese i potencijale. Osim toga, u sadržaj roditeljske skrbi ulazi pravo i dužnost zaštite osobnih prava djeteta na (redoslijedom koji citiram iz Obiteljskog zakona): 1. zdravlje, razvoj, njegu i zaštitu 2. odgoj i obrazovanje 3. ostvarivanje osobnih odnosa i 4. određivanje mjesta stanovanja. Zakon je u tom smislu vrlo jasan.
×
×
  • Napravi novi...