Problem sa kcerkom

[mejna]

Poštovani molim Vasu pomoc :moja kcer i zet mi ne daju viđenje unuke koju sam odhranila vodila dovodila 2 god u školu učila i 24 sata smo bile zajedno od njenog rođenja.Bila sam u njihovom stanu i kao slušanja iskoristili su me i onda potjerali i zabranili dolazak i brigu oko unuke.Unuka pati place i ja tako slomljena sam.Nisam bila za taj brak nikad bile su uvijek trzavice kcer me nikad nije poštovala ni cijenila uvijek ogovarala tracala i ništa im ne znači sto sam im pomagala.Sad je presudilo sto nisam dala da uzmu novce od unuke koje je dobila za rođendan.Inace zet je škrt ne da unuci skoro nikad uvijek smo se natezali žica uvijek da neko drugi da i kupuje glumi da nema novce puno laže manipulator veliki i okrenuo je i kcer protiv mene.Ja sam se razboljela sto da radim i sto bi postigla tražeći po pravnoj službi socijalno.Mi više ne razgovaramo jer su me jako povrijedili a nije prvi put sto to moju kcer nit ne zanima.ona samo gleda njega.Sto da radim jer sam u fazi umiranja plakanja i boli.Hvala

uređeno: 16. rujna od mejna

[mejna]

I jos jedno pitanje da li bi ja po zakonu mogla tražiti starateljstvo jer sam ja brinula i odhranila unuku vodila po dr I ostalo?Koja je procedura?Hvala!

[mejna]

Poštovani molim za prijeko potrebnu pomoć i odgovore Hvala!

[Krklec55]

Poštovana, ovo je vrlo žalosno, da s vlastitim djetetom ne možete biti dobri i postići dogovor. Osobi sa strane koja ne zna što je dovelo do tako napete situacije je teško dijeliti bilo kakve savjete, ali NAJBOLJE i najsretnije je rješenje je kompromis, malo popustite Vi, malo ona-oni i da se dogovorite na svačiju radost.

Upletanje zakona, socijale, sudova, je nekakvo rješenje, ali iskreno, kako će Vam "strani" ljudi riješiti probleme, ako sami niste. Oni će po slovu zakona odrediti ovo, ovo i ono, ali uistinu je po zakonu određenje suhoparno, a jaz između vas će biti i veći. 

Nitko ne može dati savjete za Vašu situaciju, obzirom čuje samo Vašu stranu, strana kćerine priče je sigurno drugačija. Osoba koju je ona odabrala za supruga, oca svoje djece, nije Vaš problem, niti bi se trebali upletati. Vi kao majka trebate biti njen oslonac i podrška, jer ako je i recimo to tako - krivo odabrala, sama treba doći do toga. Svaki roditelj želi svojem djetetu najbolje, te sa strane gledajući misli da bolje vidi da ima probleme ili da griješi, ali morate prihvatiti da je tako kako je i iz situacije učiniti najbolje za unuku i sebe, da se družite. Ali, ne da u druženju govorite unuci protiv oca ili majke.

Zakon pak koji se odnosi na Vaš upit je Obiteljski zakon gdje u članku 120. kaže da pravo na ostvarivanje osobnih obostranih odnosa s djetetom imaju, između ostalih, bake i djedovi, a roditelji su dužni omogućiti ostvarivanje tih odnosa, te se suzdržati od ponašanja koje bi otežavalo ostvarivanje kontakata s djetetom.

No, najbolje je sjesti za stol i reči bobu-bob, popu-pop, dogovoriti se i brinuti za psihičko stanje djeteta, ne svađati se, već družiti se. Ako pokrenete izvanparnični postupak, imat ćete troškove, imat ćete razna svjedočenja i dokazivanja ili u najboljem (najgorem) slučaju - dobit ćete Rješenje da unuku imate pravo viđati tada i tada, tu i tu.

uređeno: 25. rujna od Krklec55

[mejna]

Hvala na odgovoru ali moja kcer je okrenuta totalno protiv mene i mislim da se mi ne možemo nikad nista izdogovarati jako je prkosna inat ljiva promjenjiva i mislim da me ne treba vise u životu ne zanimam ju to sam shvatila patila i preboljela ali još mi je ostala unuka za koju se borim krvavo dijete me voli pati a moja kcer I njen muž mi ju daju na kapaljku pa ne znam sta da radim I kako da postupam jer ja moja kceri njen muž ne razgovaramo a oni su mi totalno uništili život i sad im nevtrebam jako tužno i zalosno

[mejna]

I ona je jako pod utjecajem svog muža koji ju je nahuskao protiv mene i dobio nju na svoju stranu on je sklon manipuliraju intrigama tracanju ogovaranju i stalno njoj prica protiv mene a ona ga podržava i na njegovoj je strani a on isto tako pokušava i unuku nahuskati protiv mene jako zlobno i pokvareno onda možete samo zamisliti kako je meni kad je vlastito dijete protiv majke kao da ju je zacorabirao a ona inače trci za muškarcem i jako je povodljiva

[Krklec55]

U potpunosti razumijem Vaše osjećaje, jer mi sin ima dvoje dječice, moje unuke od 10 i 3 i pol godine, a koje dobivam na kapaljku, s time da sam u ovom slučaju ja svekrva ili kako se kaže "sve-kriva", dok ste Vi u nešto boljoj situaciji jer kćeri se obično s majkama povezuju kad imaju djecu.

Znači moj sin jedinac kojeg volim najviše na svijetu, kao i njegovu dječicu koju obožavam, mene stavlja na čekanje i de facto se moram naručiti kad mogu doći se igrati s njima, a kod bake i dede s mamine strane su stalno. Nismo mi posvađani, niti ništa, svaki dan se whatsapp-amo i čujemo, ali, to više nije kao kad sam s njim imala tajne i razgovore i bez da riječ kažemo, razumjeli smo se, no on sad ima svoju obitelj i mama i tata nisu prioritet.

I to je normalno, na to se treba naviknuti, on ima svoju djecu za koju skrbi, svoju ženu koju sluša radi mira u kući. Da li mi se sviđa snaha ili ne, mogla bih svašta napisati, ali mi je najvažnije da je on sretan. Stalno ga pitam, jesi li sretan i da li između vas dvoje sve funkcionira (iako se meni sa strane čini da je on "patnik", a ona "milostiva") i kad kaže da je sve ok, da ja krivo zaključujem, moram to prihvatiti.

S bilo kakvim uplitanjem samo svađu veliku mogu dobiti i unuke nikad ne vidjeti. Da, znam sve što Vas muči, čula sam kako poglavito od snaha imaju bake i dede takve situacije, da im ne daju unuke.

No i dalje stoji, da znamo Vašu stranu priče, ali što bi oni rekli, zašto Vas ignoriraju? To su teške obiteljske situacije i koji put treba zažmiriti, popustiti, prihvatiti, a novac - sad ga ima, sad ga nema, samo sjećanja na lijepo su bitna. Nemojte u razgovoru s kćeri govoriti da su Vas iskoristili, da ste žrtva, jer u konačnici - nitko Vas nije tjerao. Probajte naći pristup za razgovor s kćeri, probajte svakako svi skupa se dogovoriti i razjasniti stvari. Uvijek govoriti da sve što ste činili i činite, činite iz ljubavi i ako gdje griješite, neka oproste, neka kažu što misle.

Da spomenete kćeri mogućnost uplitanja socijalnih službi, obzirom na zakon i članak koji sam prije navela, da će Vam to biti opcija, ako se kao ljudi ne dogovorite (ali bez stvarne namjere da to napravite), možda popusti, možda se dogovorite. Kažete im da ne bi bilo dobro da dođu pod nadzor socijale, ali ako neće ići drugačije, da ćete poduzeti korake sukladno zakonu. Opet velim, ipak probati da stvarno da ne učinite.

Kakvi su zetovi roditelji, da li s njima imate kontakte, što oni kažu? 

[mejna]

Jako žalosno i rasplakati ste me ali ja i moja kcer ne razgovaramo niti nju to briga a moja unuka me Živka a viđenje je samo nedjeljom od 2 do 5 u parku i sto da Vam kažem.Oni se meni imate dok ja ne puknem i onda ne znam sta cu napraviti jer da me tako odbace to je stvarno neljudski zlocesto i pokvareno.Krivim moju kcer jer je neko zlo u njoj i to veliko.Patim za djetetom i čekam svaki sec.da ju vidim kako ce se unuka u budućnosti ponašati ne znam ali bar neću moliti svoju kcer da mi dadne dijete a to je iznad bolno onda ce unuka odlučivati pa možda će mi biti lakše kad kaze da neće doći kod mene ali sad dijete isto pati za mnom a oni ne daju da dolazi kod mene doma.Zalosna i oboljela baka-ja.

[Krklec55]

Jako mi je žao zbog toga što proživljavate, tako dubinski i srčano. Ali, pokušajte misliti na sebe i svoje zdravlje, nikome neće biti od koristi ako se još psihički i fizički razbolite. Puno sam toga i ja prošla, imam iskustva, ali morate se izdići, osnažiti i bilo kako ostvariti odnose sa svojom obitelji. Nemojte plakati, tj.ako Vam je barem malo lakše nakon toga - plačite, ali nemojte da ode u svakodnevno ridanje i sažaljenje. Potražite pomoć psihijatra, oni nisu bezveze škole prošli, te nije sramota kada duša pati pokušati doći do rješenja psihoterapijom i lijekom.

I vjera osnažuje, ako ste vjernik. Nemojte brinuti, ni jedna sekunda brige Vas ne vodi nikamo. Nađite svoju zanimaciju, možda pokušate prestati toliko željeti biti s unukom i nekako ih udaljiti od sebe sve, da vidite što će biti. Kažem, teške su to stvari, teška stanja duše. Ne klonite, mislite na sebe.

[mejna]

Hvala ali jako teško.Sto bi dobila kad bih išla tražiti na socjalno viđenje unuke?

[mejna]

Toliko jako su me povrijedili da nemam snage progovoriti sa njima samo molim Boga da viđam unuku

[Krklec55]

Mislim da biste zakomplicirali život i sebi i unuci i kćeri i zetu. Hrvatski zavod za socijalni rad bi po Vašoj prijavi išao u nadzor obitelji, moguće naredio neke mjere, ne znam, a onda vjerojatno pozvao sve na suočenje i dogovor i onda ako od toga ništa, uputio bi Vas na parnicu. Parnica znači troškovi, suđenje, svjedočenje, pa bi sud donio odluku, ako smatra da je opravdano, ako druga strana ne podastre dokaze da Vi niste u nečemu u redu, da tih dana i u to vrijeme imate pravo na susrete. Tako mislim da bi bilo, otprilike.

[mejna]

Pa to mi je neka zadnja opcija ali sta da radim I kako ako mi ne daju viđenje unuke i otežavaju viđenje.