molim za pomoć-skrbnistvo za malodobno dijete

[mommy]

Samohrana sam majka djevojčice od nepunih godinu dana. S njezinim ocem nemam neki poseban odnos, trpimo se koloko moramo, naime, za vrijeme moje trudnoce svasta se dogadalo da ne ulazim u detalje, tako da bilo kakava veza, brak ili nesto tome slicno ne dolazi u obzir. Njemu je dijete na raspolaganju kad god zeli, nikada mu nisam rekla da ju nemoze vidjeta, dapace bila sam ta koja je govorila da ju dovoljno ne vida. Uskoro idemo na sud, postupak sam ja pokrenula zbog toga sto zelim biti skrbnik svog djeteta i zato sto ona ima ocevo prezime, pa zbog eventualnih birokracijskih poteskoca, a i kad sam pitala svog odvjetnika, rekao ja da moram imati to rijesenje zato sto iskljucivo ja skrbim o djetetu. Sad sam dobila imformaciju da ce on traziti od suda da mu dodijele dijete za vikende i tako dalje, ali mene je toga strasno strah zato sto dijete ne pozna ni njega ni njegove roditelje koji ju vidaju svakih 2mj, on kako kada, mislim da bi to bilo veliko opterecenje za nju da sama bez mene ide u njoj sasvim nepoznatu sredinu sa sasvim nepoznatim ljudima, a ja nisam dobrodosla kod njih iz nekih drugih razloga. Stvarno sam se od njezinog rodenja trudila da oni budu dio njezinog zivota medutim oni svi to rade na svoje vrijeme i ne razmisljaju o djetetu i njezinim potrebama i navikama, nisu mi jasni, ali eto neznam sta da radim i kako da se postavim na sudu jer stavrno neznam kakao da im dokazem da moraju prvo upoznati dijete da bi ona isla s njima, neznam kako da se postavim na sudu i dali da dodem sa odvjetnikom iz razloga sto se bojim da ce on lagati, kako da se zastitim? Ner zelim vise cak ni alimentaciju, imam dobar posao i dobro zaradujem, samo zelim da nas se ostavi na miru, i da nekako sud ako nitko drugi natjera te ljude da razmisljaju o djetetu a ne o sebi ia kako bi ju htijeli pokazivati okolo! Van sebe sam!!!

[tikii]

Ja nisam stručna po ovom pitanju, ali redovito čitajući ovaj forum i tražeći slične informacije došla sam do zaključka da tako maleno dijete ne ide drugom roditelju na viđanje cijeli vikend tj. na spavanje, pogotovo ako na to već nije naviklo. Tek negdje tamo oko treće godine života.

Ipak, neka se javi netko tko zna bolje i više od mene.

[mommy]

Znam i ja sam tu informaciju dobila od svog odvjetnika, ali cini mi se kao da bi on mogao na sudu mene prikazati kao uzrok njegovog neviđanja djeteta, ali to uistinu nije tako. J sam zaista dala sve od sebe da to na neki način funkcionira, ali nemogu dovjeka biti dežurna budala. Strah me je jednostavno jer on misli da ima pravo dijete dobiti kad zeli, i ja sam se za njega zauzela kad sam bila na razgovoru sa socijalnom radnicom, tako da taj sud prođe što bezbolnije, ali ništa od toga. Neznam kako njemu i njegovima dati do znanja koliko štete bi nanijeli djetetu da ju tako naglo odvedu bez mene. Neznam kojoj instituciji se obratiti vise, sve sam zvala.

[newbie]

U pravilu, ako maleno dijete, do 3 godine, nije predhodni dio života provelo s ocem, rijetko mu se dodijeli i vikende i godišnje odmore, naročito ako susreti nisu bili redovni i česti. Djecu mlađe i starije dojenačke dobi, u principu ne daju na viđanje sa spavanjem. Uz opravdanje djetetovih navika i uzrasta, te oca koji nije stalno prisutan roditelj doma ili kontinuitetom susreta. Ako je kontinuitet postojao, onda se odlučuju i na druge varijante.

 

Sud gotovo nikad ne ostavlja susrete "po dogovoru" jer je to vrlo neizvjesan i relativan pojam, već ih određuje imenujući dane i sate.

 

Jednom kasnije će otac temeljem promjenjenih okolnosti (starosti djeteta) tražiti i dobiti dijete na spavanje, vikenda i zimski i ljetni odmor, možda ne sad, ali će ih zasigurno dobiti.

 

No, pri odlučivanju će biti ključno koliko je dijete do sada boravilo s ocem, koliko se angažirao tijekom eventualnog zajedničkog života s djetetom. I zasigurno neće biti odlučeno da ga vidi kad god mu se svidi već će postojati neki dogovor. Koji bi bilo bolje da ostvare majka i otac, ali ako ne ide, netko treba arbitrirati u tome.

 

A da, mogao bi majku prikazati kao uzrok neviđanja djeteta, ali riječ protiv riječi, bez ikakvih podataka centra kojem se nije obraćao, sumnjam da bi bile od iznimne važnosti.

[brunowien]

mislim da je najbolje rijesenje da za vikend kad povede djete da povede i mamu da vrsi nadzor nad susretima sa djetom i da vidi kako se druga baka i djeda brinu za dijete. U ostalom otac ne trazi tudje djete za vikend nego svoje , vi isto tako to mozete osporavati a sud ce donijet odluku dosta zavisi od sudca koji ponekad znaju reci da bi se djete trebalo cesce susrecati sa ocom jer sta ako se slucajno desi da majka umre to je samo primjer,praksa uvijek nije takva ali nista tu ne vidim lose da bi djete od malena se navikavalo na drugog ruditelja jer posle ce mu se biti teze naviknuti opet svak zastupa svoj osobni izbor.

[mommy]

Jasno mi je što želite reći, ali mama nije tamo dobrodošla. Drugi baka i djed tvrde da dijete vole do Boga a dođu svaka dva mjeseca, ako. To nije dokaz ljubavi, samo prazne rijeći. On traži svoje dijete, jasno mi je, ali dijete ima godinu dana, gdje je bio do sada i zašto se nije malo više potrudio. Kad sam rekla da treba više viđati dijete, rekao mi je da njemu nitko neće određivati kad će on vidjeti svoje dijete, i ja sam nakon neznam kojeg puta što sam pokušala doprijeti do njega odustala i pustila njemu na volju kad će doći, ali to nije dobro za dijete. Bilo bi dobro da je on redovit u svojim posjetima, ali zna ne doći po mjesec i pol dana. Eto ne mislim da je to za dobrobit djeteta, i ako se mene pita takvi postupci bi trebali biti uvaženi kod suda. I ljuti me što se tako ponaša prema njoj a ja mu zakonski nemogu ništa, nemogu ga natjerati da bude normalan. A po mom bi se trebao staviti u djetetovu poziciju i razmisliti kako bi bilo njoj da se najednom nađe u nepoznatoj sredini sa nepoznatim ljudima bez svoje mame. Odraslom bi bilo teško kamoli ne malom djetetu. I kad djeca krenu u vrtić idu na navikavanje sa roditeljem tjedan dana. Mislim da ova borba samnom preko malene nije u redu i ne razmišljaju od djetetu uopče nego o sebi ponajviše i to me ljuti strašno jer je ona najbitnija stvar u mom životu i želim da zna koliko je posebna i važna a ne da njezin tata radi budalu od nje kao što je radio od mene, a več je počelo. Trebala sam crticu gdje ide ime oca ostaviti praznu i bilo bi mi puno lakše sada, eto.

[newbie]

hej... nemoj da te sve previše zbuni.

Jednostavno, običaj je očeva kad nisu u sjajnim odnosim s bivšima, bilo žanama vjenčanim ili nevjenčanim da na neki samo sebi svojstven način ne žele čuti išta, pa ni da viđaju dijete, jer im je u glavi tada "što ću ja NJU slušati" a da je pri tom to jače od razmišljanja o djetetu samom. Znaju reći !aha ti to da ti budem babysitter" ili "neću radit što mi ti govoriš" ili "neću ja tebe slušat" itd itd itd. To je neki standard i uobičajena priča, više-manje svima sličnima i iznimno su rijetki koji tako ne postupaju.

 

Lijepo bi bilo da imaju papir na kojem piše koliko ih trebaju viđati jer je to minimum potreba djeteta, pa da jednostavno budu svjesni koliko to dijete zapravo zakidaju svojom voljom i komoditetima. A kad otac nije zaista angažiran, a odgovara mu "ja hoću za 15 minuta" bez obzira kakve tko ima obaveze i ne uspjeva se dogovortiti normalno na vrijeme barem ujutro za poslijepodne, barem postoji nekakav red i poredak, ako već ne i normalan način dogovaranja odraslih osoba.

[mommy]

Ma to je sve kod njega neregularno. Samo mi se nabacuje da sam ja rekla bez obaveza, i jesam, ali onda neka nas pusti na miru, ali on stalno nešto potražuje. Njegovi roditelji isto, ispada da im nedam da vide mau,a to nije istina. Kažu da im je neugodno doći, za što je kriv njihov sin, a ne ja, a opet se osjećam da molim nekoga da vide malenu. Oni bi ali na svom terenu, ali ne vide da to nije dobro za nju. Napeta sam pred taj sud jer me strah da će reći da sam ja kočnica između njega i djeteta, što nije istina. Ta ljudska sebičnost me strašno ljuti a nemogu im ništa. Bila sam sama dok sam bila trudna jer je on bio nespreman i morao je izlaziti van i opijat se, i to sam prihvatila, kad se malena rodila ista priča je bila, i to sam prihvatila, i sad on nešto zahtijeva, nije mi jednostavno jasno. Eto kako mi se netko koga sam toliko voljela može toliko gaditi svojom sebičnošču prema malenom nedužnom stvorenju. Strah me je da će ona biti između nas u ovom našem ratu, ali nemogu im jednostavno dti da me gaze više jer moram biti normalna zbog nje, a on i njegovi mi to ne dopuštaju. Show program!!! Sto normalniji pokušaš biti to su ljudi gori.

[Inja-26]

Ja sam u istoj situaciji kao ti, i prosli mjesec sam bila na sudu, bez odvjetnika i slicno. Ja se potpuno slazem s tim da tako mala beba ne moze provoditi vrijeme s ocem ili njegovom obitelji bez prisustva majke, a s time se slaze i sud.Pa su nama dodijelili 1 sat tjedno i ostalo po dogovoru ali samo uz moje prisustvo, tako da se ne moras bojati da ce on dobiti vikende , naravno za sad... Sto se tice alimentacije,to svakako moras traziti jer tako ostvarujes pravo tvoje bebe,znam da tebi ne trebaju novci ali to je bebino pravo..

P.S.- u doslovno identicnoj smo situaciji ( mislila sam da sam ja jedina kojoj s takve stvari dogadaju,ali sad vidim da nisam)

Ne daj se , vidjet ces sve ce proci u najboljem redu,.

[brunowien]

inja velika je razlika izmedju vase djece ako se ne varam djete ima vec godinu dana, pa bi se tu susreti mogli mnogo drugcije odrediti i neznam iz koji razlog tu treba majcin nadzor mozda u jaslicama isto treba majcin nadzor mozda smatra te da ce osobe iz vrtica bolje gledati vase djete nego otac , baka, djed.

[Inja-26]

MIslim da je gospodicna napisala da je djete uzrasta "ne punih godinu dana"... a do godine dana beba ne bi trebala biti na samo s ocem ,cak i vise...

[brunowien]

i ja mislim da je tako napisalo ali ako se vec tako izrazila moguce da djete ima 11 mjeseci ili mrvicu starije 3 mjeseca .

Susreti sa drugim roditeljem su jako bitni za emocinalnoi psihicki i fizicki razvoj djeteta.Pa nebi zelio da necije djete ima fazu u kaasnjenju razvoja sto se cesto zna odraziti da djeca

pocnu kasnije pricati od svoji vrsnjaka i slicne stvari. Zato sam u svom slucaju inzistirao na vikendima i svim ostalim mogucim susretima cak kad je djete imalo 10 mjeseci.

A kad bi gledo drugog roditelja u mom slucaju i par sati je suvise ali se ne radi o drugom roditelju nego o djetu koje zasluzuje poznju sa moje strane kao i svako djete bez obzira bili roditelji u braku ili ne.

 

[newbie]

Svake hvale vrijedno!

 

Što bi značilo ako se dijete rado s vama druži da vas je prepoznalo kao osobu koja se oko njega trudi.

Sumnjam da bi se to dogodilo kad ga ne biste poželjeli vidjeti nego jednom mjesečno i odna banuli u stilu: hajmo djetešce 3 tjedna na godišnji.

 

A "zasluge" se ne dijele u korist ili na štetu drugom roditelju već djetetu.

[mommy]

Mislim da je prekrasno kad se očevi toliko zalažu, ali mislim da ide sve po zaslugama. kako ću ja pustiti svoje djete s nekim njoj nepoznatim. da otac je bitan za razvoj djeteta, ALI REDOVITO!!!!!!!! Inja 26 i ja smo u potpuno istoj situaciji, lako je paziti na djete od 10 godina, akd je netko drugi več obavio sav posao. U godinu dana ni malo truda, i kako povjeriti nekome svoju bebu, najbitniju stvar u svom životu, kad je taj netko povjerenje pogazio X puta. Kako je to moguče, nije to sam tako. Treba ipak uložiti malo truda u to djete zar ona to nije zaslužila????

[newbie]

Draga moja, to ti više manje sve isto. Male bebe i veća djeca. Samo malu djecu štitie vi, a veća djeca već lijepo znaju izgovoriti u lice ocu što misle.

 

Rekla si ključnu riječ: redovitost.

Konstantu. A to je ono što mnogi ne razumiju pa se kasnije čude odkud djeci pravo da im što kažu ili spočitaju. Jer, garant ih je mama instruirala, bar 3 sata prije nego su došli po njih. A tek jednom mnogo kasnije će shvatiti koliko su djecu podcjenili.

No, nažalost, na štetu te iste djece.

[newbie]

dodatak predhodnome:

 

ta konstanta, redovitost i angažman oko djeteta, da ono zna i osjeti da otac na njega misli, to je njihov udio u zajedničkoj skrbi nad djetetom. I bio bi sasvim dovoljan. Sasvim.

[mommy]

Slažem se. ali to je jako puno za tražiti, odgovor koji ja dobijem je NEĆE NITKO MENI ODREĐIVATI KAD ĆU JA NJU VIĐATI. Eto Krapinski pračovjek bi složio pametniju rečenicu!!!! Redovitost i rutina su jako bitni za njezin psihofizički razvoj, ali sam očito jedina koja to vidi, ostalima sam aždaja koja neda ocu vidjeti djete i udaljava ju od bake i djeda, eto!!!

[newbie]

Aha!

Zašto svaki tjedan? Ovaj vikend sam mislio s društvom na izlet. Neću! Neću ni drugi! Evo, sljedeću srijedu 17-19. Vikend? OK, doći ću po njih u subotu 15-19. To je moj vikend po redu.

 

A ovo: neće meni nitko...

hehe, sunčice, otac moje djece tu priču ima i sa 42 godine danas...

[newbie]

Ne daj si uvaliti osjećaj krivnje a o djetetu brineš uz g. hospitanta. Pokušaj ne razmišljati o karakterizaciji lika i djela mu, samo ćeš si ispeglati živce a ništa pametnog zaključiti.

Ne daj se isprovocirati i kad god te uhvati tuga, možda i bijes, jer ti dijete nema oca koji mu se redovno pojavljuje u životu, uzmi je u krilo, mazi, ljubi, pričaj koliko je voliš, pokupi na neko krasno mjesto i igrajte se, a drugo neka voda nosi....

 

Tako ćeš pomoći njoj, a ti ćeš se uvijek pitati s vremena na vrijeme kad li će je se više sjetiti, ali, i ona će tebi pomoći u tome koliko god ti njoj. I to je to..

[mommy]

Da nije žalosno bilo bi smiješno!!! Živim za onaj dan kad će ona njega pitati "tata, zašto?" Taj put ga neću ja izvalčiti kao do sada, taj put je sam na svome i nek se koprca i pokuša naći opravdanje kojeg nema! Živim za taj dan, živim!

[newbie]

Mi smo doživjeli i preživjeli Taj dan o kojem pričaš.

Kad dijete od 12 i drugo od 16 pita tatu: tata zašto mi se ne javiš nikad? A on kaže: poslao sam ti mami sms da vas uzimam sutra (njegov vikend) u 3 popodne do večere). A ona uporno želi odgovor zašto ih baš nikad ne nazove, ne smsne, ne pošalje mail, ne javi se na icq, imaju webkamere. Jer, danas se nije baš tako lako izvlačiti pored toliko sredstava komunikacije kojom se služi i otac i dijete. I onda nastane muk. Kaže tata kćeri: to košta novaca. No, dijete biva uporno i kaže: ali meni je mama upravo na e-bankingu uzela bon od 100kn i ja zovem tebe a ne ti mene. I tata naravno- šuti. Dijete uporno, teenagerski svojstveno, tvrdoglavo tjera tatu u ćošak i hoće odgovor. Tata i dalje priča o smsu poslanom mami. I vjerovala ili ne, to traje dobrih minuta i minuta. ja zatvaram vrata od njene sobe, jer je preglasna. I čuješ iz sobe urlanje: ma šta je mama tebi i meni, golub pismonoša?!

Nakon malo vremena dolazi s mobom k mani, otac još na liniji a ona dovršava razgovor: znaš, tata, je skupo pričat' na mob, ali je skuplje kad se šuti. I poklopi.

 

Poanta uslijedi: mama djetetu pokušava reći ako ima snage da bi bilo lijepo da tati da još malo vremena. A dijete kaže mami: i ti misliš da je u redu i očekuješ od mene da ja budem starija?

 

I više nemaš teksta. Jer znaš da je u pravu.

 

Dušice draga, tako izgleda Taj dan, i ne daj Bože da vam se dogodi naš.

[mommy]

Znate što ja sam djete rastavljenih roditelja i vjerojatno zato hoću svoje djete zaštititi što je više moguče od tih malih traumica, i pokušavam i pokušavat ću svoje iskustvo iskoristiti u njenu korist. Koliko ste rekli vaša cura je vama dala jako bistar i pametan odgovor, i nemorate se bojati jer mislim da joj je glava čvrsto na ramenima. To su faze koje se trebaju proći, na kraju svega toga djeci postane svejedno i prihvate činjenicu da tata baš nije najbolja osoba na svijetu, i to je u redu ima drugih ljudi u njihovom životu koji vrijede puno više i to je bitno. Oj tata je uvijek krivio mamu, ali ja sam uvijek nekako to shavćala kao njegov bijes prema njoj jer nije htijela biti žrtva i otišla, pa svaki put kad spomene nešto u tom smislu ja mu se odbijam javiti, i iskreno nemam potrebu. mama je ta koja je bila tu i ona je bitna i vrijedna poštovanja, tata je samo ime na papiru koje u principu više ne znači puno. Sad kad ja imam svoju kčerkicu uporan je u javljanju, ali ja nemam više tu potrebu i ne vidim načina da postanemo otac i kčer nakon 20 godina.

 

To se nažalost nemože vratiti. Ali sve se izvalče na novce. Sad je to bar malo kontrolirano, ali u ono vrijeme 87' kad su se moji rastajali, sve je bilo drugačije. Mama nije vidla lipice alimentacije, sve je radila sama. Tako da ako ništa drugo sad ih se ganja bar za to. Djeca će sama doći do toga i na kraju cijele parade faza shvatiti da im takav tata uopče i nije potreban, kao što sam ja.