Mjere MOBMS-a

[dsemovca]

http://www.mobms.hr/page.aspx?PageID=95

[dsemovca]

Kako kažu da je jutro pametnije od večeri, malo sam pokušao protumačiti ovo što Ministarsvo predlaže. Ako je stvarna namjera pomoči grupaciji ljudi koja se spominje onda je ok. Najviše me ipak tu zabrinjavaju naša djeca. Zar i oni moraju nositi naš križ. Ako stvarno zbog našeg PTSP-a ima problema (već sam imao situaciju da sam svoju bolest morao navoditi kod anamneze djeteta), valja pomoči. No, kod recimo upisa u školu, fakultet ili kod zaposljenja, traži se u anktenom listiću, je li netko u vašoj obitelji bolovao od psihičkih bolesti, opet se stavlja u grupaciju osoba koja baš i nisu u povoljnjoj situaciji.

[PrEsVeTli]

Eto, baš sam počeo čitati taj kako su ga nazvali Zdravstveni plan, i slažem se u jednome s tobom, ako idu u smjeru da se pomognew onda je OK, Djeca su nam ionako etiketirana jer su djeca branitelja a uskoro to neće niti smjeti reći da se ne uvrijede druga djeca u razredu, žalosno ali je tako. Međutim, moramo biti svjesni čnjenice da su to naša djeca koja nisu odrastala pod normalnim uvjetima, prvo nas nije bilo doma a kasnije kad smo bili doma kao da nismo, djeca u nas vidjela ali nisu došla do nas (mislim do naših duša). Proganjani kojekakvim demonima, izbjegavali smo neke kontakte i planuli za bedastoče i mislim da je sve to ostavilo traga na našoj djeci. Nekako si mislim da ne samo djeca nego i moja žena ima PTSP (onaj pravi ratni, jer je više spavala na bombama u krevetu nego ja) treba našim obiteljima omogućiti da se uklope u sredinu i da se vratim na početak bilo bi to OK ako ima cilj pomoći nam.

[dsemovca]

Da bi dobio neku pravilniju informaciju, već sam razgovarao sa trepeutom PSP-a.

[poki]

Gospodo ja sam HRVI sa trajnim statusom, teška bolest kostiju, svi pravilnici pišu da imam pravo na rehabilitaciju 1 godišnje u toplicama, podnosim već 3 godine i uporno me odbijaju, preporuku imam od ortopeda, primariusa iz Zg, i ostalih doktora i komisija jednostavno odbije, žalio sam se Ministarstvu zdravstva i opet ništa što da ja velim, a to mi je jedini način liječenje, lane mi kolega veli da podnesem Ministarstvu branitelja i oni mi odmah odobrili ali i to mi je svake 2 godine, a stručnjaci u Zg tvrde i pišu da bi mi toplice trebale svaki 6 mjeseci da bih mogao normalno funkcionirati te da se bolest spriječi u širenju.. Kome da ja to kažem, rekao sam u Zagrebu primariusu da je to sve ništa što on predlaže kada nitko to ne poštiva, on mi veli da se moram boriti za toplice inače postoji velika mogućnost ako lječenje ne bude redovno da relativno mlad padnem u kolica.. i što sada.. Ministarstvo zdravstva priznalo da je bolest posljedica Domovinskog rata ali toplice ne da i to je to…

Ja sam se ponadao da se u tom prijedlogu obuhvaćaju sve grupacije HRVI ali ništa….samo oboljeli od PTSP, neka bar njima, njima je stvarno potrebno jer ljudi prolaze pakao

 

[flak]

ponovo famozne odluke zločinačke organizacije zvane HZZO.

[strikan]

ne daj se ! ! ! ! su da se krše.........

[ILIJAS6]

Mjere koje kani poduzeti MOBMS u preveniranju bolesti vezano na navedenu populaciju među kojima su djeca i supruge oboljelog branitelja od PTSP i drugih oboljenja psihe je u svakom slučaju za pohvalu ali postoji ono veliko ''ali''. Ako smo mi koji smo oboljeli i nosimo društvenu stigmu iza vi tih oboljenja, kako objasniti svojoj djeci da bi bilo nužno da se i oni uključe u programe psihosocijalne pomaći a da to ne izazove kontraefekt i pitanje ''zar sam i ja duševno poremećen''?, iza toga kako će to djeca objasniti svojim prijateljima i poznanicima da je bio na psihodijagnostičkim testiranjima i pretragama, ili ako ti prijatelji i poznanici to saznaju, uvjeren sam da nijedno dijete ne želi da bude obilježeno da mu se sazna da on posjećuje psihologe psihijatre zato što je njegov tata ili mama su oboljeli od PTSP, kad smo im mi kao roditelji iz svojih primjera skrivanja oboljenja od okoline već pokazali da takva oboljenja nisu još uvijek društveno prihvatljiva. Nažalost puno i drugih pitanja traži odgovor što je to što će pomoći toj djeci da prebrode situaciju u kojoj su se ne svojom voljom našli i zašto bi oni uopće nosili bilo kakve križeve svojih roditelja , a tu smo mi oboljeli u prvom redu da sebi kažemo da ne smije biti centar pažnje u obitelji naša bolest, već samo naša djeca i njihova svekolika dobrobit. Za sada je to jedini način da se približimo toj djeci i pokažemo im našu kreativnost i time doprinesemo njihovom zdravom razvoju a ne samo našu subjektivnu i objektivnu frustriranost kao jednu od posljedica naših psihičkih smetnji koje će djeci dodatno rušiti samopuzdanje u njihove vlastite sposobnosti, te zbog takvog našeg ponašanja od njih napravimo u bolesti ravnima sebi. Roditelji su ti koji moraju naći snage da osiguraju djeci zdrav život i da im pruže uvjete za život u granicama svojih mogućnosti a ne prepustiti da umjesto roditelja državna tijela , institucije i ini stručnjaci vrše empirijska istraživanja i na osnovu njih prave statističke podatke koji bi u nekom doglednom vremenu predlagali neka od rješenja za njihovo otklanjanje. A što je sa svom ostalom djecom HB čiji roditelji se ne liječe od psihičkih oboljenja iako znamo da su ratne trame ostavile i na tu populaciju uvjetno rečenih ''zdravih branitelja'' svoj trajni trag, dali ta djeca ne zavređuju jednaku pažnju i brigu državnih institucija, kao i djeca od registriranih branitelja sa oboljenjem psihe!

[dsemovca]

Kolega je ovo fino objasnio. Evo nešto što smo malo ječer na radnoj terapiji psp-a razgovarali. Spominje se rizična skupina, u koju spadaju branitelji oboljeli od PTSP-a. Što će se desiti, ako je takav branitelj imao pokušaj suicida, a za to njegova obitelj i ne zna. Pokušaj je evidentiran u liječničkom kartonu, kako će se postupati u tom slučaju. Što je bolje za razvoj djeteta, da zna da mu je roditelj imao pokušaj suicida ili ne. Već sam rekao u principu se slažem s ovim mjerama, samo ako će koristiti stvarno za poboljšanje kvalitete života, a sad ono "ali" ako će to biti ipak znak određene degradacije naše djece onda sam svakako protiv ovog. Samo tu nema živi bili pa vidjeli, jer ako u tom smjeru sažive ove mjere, onda ide ono uzaludni trud svirači.