Promjena odluke o skrbi nad djetetom

[anonimno]

Situacija je sljedeća: imam sina 10 god. nakon rastave braka dodjeljen je majci na skrb i odgoj (sporazumno). prije tri godine u tražio sam da mi se dijete dodjeli na skrb putem centra za socijalnu skrb i to sa sljedećim argumentima ( ja imam stan, majka ne (podstanar), ja imam za današnje prilike veliku plaću 6.500,00 kn, ona ne radi nego živi od socijalne pomoći, ja živim u izvanbračnoj zajednici sa djevojkom koja ima primanja 10.000,00 kn, njen zaručnik ne radi i ne prima socijalnu pomoć, dokazao sam da djete nema potrebnu zdravstenu skrb( imao je dvije operacije na srcu, a samo sam ga ja vodio kod doktora na kontrole , a i sve ostalo zubar, oftamolog, neurolog)). Od centra sam tražio da izađu na teren i vide gdje moje djete živi (njih troje u 20 m2) tražio sam da odu u školu na razgovor kod učiteljice, i dragi moji ja sam od njih dobio ovakav odgovor: Nemamo mi vremena za takve stvari, probajte se dogovoriti sporazumno, ona mu je majka i samim time je u prednosti 50% to bi vam moglo potrajati i pet godina a ishod se nikad ne zna. Kako bi vam dao potpune informacije radi se o Centru za soc. skrb u Zadru, kome da se ja obratim, jer mi i moji odvjetnici kazu da i ako odem na sud; misljenje daje centar za soc. skrbu u Zadru, odnosno dvije osobe (naravno ženske) psiholog i soc. radnica koje su jedine dvije zaposlene u Zadru, a ja vec 6-7 godina gledam moje djete koje je svakih 20 dana u temperaturi jer mu se napamet daje antibiotik, a njegova draga majka mi ga ne da jer kaže: ja i za njega primam novce od socijalnog, to mi je bitnije od svega, a da ne prićam o tome da se igračke tipa sony play station koje ja kupim mom djetetu kad usfali love prodaju, a tako i sve drugo, a mom sinu kako bude.

Obiteljski zakon znam već na pamet pa vas molim da mi ne odgovarate da u obiteljskom zakonu piše..... i takve stvari , nego mi recite vaše mišljenje i uputite me na nešto konkretno.

 

ovaj put javio vam se

Brižan otac

[anonimno]

Nemam odgovora na vasa pitanja samo sam vam htio reci da imam iste probleme sa svojom kcerkom. Na zalost mi jos nemamo pravda kao ocevi. Samo moramo placati alimentacije i mucati. Sad cak moramo placati ogromne alimentacije kao 1.600 kuna. Kaze Vesna Skare- Ozbolt "Riječ je, dakle, o iznosu koji oni zajednički trebaju izdvojiti, s tim da je roditelj koji ne živi s djetetom obvezan izdvajati veći iznos" Zasto bi roditelj koji ne zivi sa dijetetom morao izdovjiti vise!?!?!?!? Pogotovo kad on nema prava nad dijetetu kao sto bi trebao imati. Samo pravo placati alimentaciju!!!!!!!!!!!!

[anonimno]

Ja bih bila uporna i tražila da Centar odradi svoj dio posla koji su po Zakonu dužni učiniti. Njihovo nije da daju savjete da li se to isplati ili ne i koliko će to trajati već da štite interese i prava djeteta. Unaprijed govoriti o "prednosti majke" je krajnje neprofesionalno, na što možete reagirati na način da proslijedite svoje primjedbe Ministrastvu rada i socijalne skrbi i pokušate to dokumentirati, te tražite od njih da oni iniciraju pokretanje postupka provjere i eventualne izmjene postojeće odluke, odnosno provjere rada, pristranosti, kvalitete rada a time i mišljenja koje su dale te dvije uposlene djelatnice.

[anonimno]

Hvala vam na brzom odgovoru, ukoliko bi tako i napravio dakle žalio se u ministarstvo rada i soc. skrbi postoji li neki rok za njihovo očitovanje i postoji li rok u kojem bi recimo centar za socijalnu skrb trebao (okvirno) riješiti takav slučaj odnostno donijeti novu odluku o roditeljskoj skrbi ili potvrditi staru. A zanima me sto tako na osnovu kojih kriterija centar donosi svoje mišljenje, pitam jer prilikom razvoda koji je bio sporazuman kad sam ja stvarno mislio da naš sin treba ostati s majkom zbog njegove dobi i zbog toga što sam mislio da će ona voditi adekvatnu brigu, osim jedne rasprave odnosno pokušaja mirenja oni nisu postavljali nikakva pitanja pa čak ni o materjalnom stanju, a sad su samo zaključili da bi ja osim utvrđene alimentacije mogao pomagati majku i njenog zaručnika (napominjem ne izdvajati više za naše dijete nego za njih jer kako je socijalna radnica rekla;oni su vam jadni i nigdje nikog nemaju ), nisu pitali sami ni za što nego sam im to morao gurati pod nos primanja, ekonomske i socijalne uvjete, djetetovo zdravlje, školu i dr.

S obzirom da se ovuda kreće masa pravnika a vjerojatno i soc. radnika molio bih ako mi možete detaljnije iznijeti recimo neku šprancu za te kriterije ili nešto slično. unaprijed hvala

[anonimno]

Iz Vašeg posta ne mogu zaključiti da li ste uopće podnosili zahtjev za izmjenu postojeće odluke, mislim pismenim-službenim putem, ili se radilo o neobvezujućem razgovoru sa djelatnicama Centra u kojemu su iznijele svoje mišljenje?

Za sada je na snazi prva odluka koju imate. Bilo kakvi razgovori sa bilo kime, niti Vas niti nekoga drugoga ne obvezuju. Morate pokrenuti postupak za izmjenu odluke, pa tek onda reagirati na donijetu odluku ukoliko bi bila po Vas nepovoljna.

Doista me čudi da odvjetnici koje spominjete nisu nešto učinili, pa Vas moram ipak uputiti na Obiteljski zakon i njegove odredbe koji govore o postupku izmjene odluke o povjeravanju djeteta na čuvanje i odgoj, i ukoliko niste pokrenuli postupak - učinite to. Kada u Centru ili na sudu službenim putem zaprime Vaš zahtjev, morat će po njemu i postupati.

[anonimno]

rok za odlučivanje Centra za socijalnu skrb u upravnom postupku je 30 (iznimno u jako složenim predmetima 60 dana). sugeriram vam da se obratite nakon podnošenja zahtjeva, odnosno po isteku 30 dana sa požurnicom Ministarstvu obitelji, branitelja i socijalne skrbi kao drugostupanjskom tijelu koje je dužno poslati požurnicu za postupanje prvostupanjskom tijelu, odnosno nadležnom Centru za socijalnu skrb u Zadru i zatražiti izvješće o razlozima njihovog nepostupanja po vasem zahtjevu. To najcesce djeluje.

 

 

[anonimno]

po mom misljenju jedan od velikih problema u Hrvatskoj je sto su za razliku od razvedenih majki kojima se nudi clanstvo i zastita prava u nekoliko udruga, ocevi potpuno neorganizirani.

npr. nedavno sam u Globusu citao o demonstracijama koje su u Velikoj Britaniji organizirali razvedeni ocevi protestirajuci protiv diskriminirajuceg odnosa prema njima u postupku dodjele djece na cuvanje i skrb, te radi uskrate njihovih prava od strane razvedenih majki. Uspjeli su da se jedan dan u godini nazove i "Father's day" temeljem njihove inicijative. U SAD su udruge očeva jos brojnije.

Hrvatska je imala jedan takav pokusaj - udruga se zvala ili se jos zove NOMAH (Nacionalna organizacija muskaraca Hrvatske), ali u zadnje vrijeme uopce ne cujem za njih.

mozda bi bilo dobro razmisliti o pokretanju slicne inicijative za osnivanje udruge koja bi se borila za promicanje prava razvedenih oceva na nesmetane kontakte i druzenje sa svojom djecom, vece i ucinkovitije sudjelovanje u odgoju i obrazovanju djece, te razmjerniju zastupljenost oceva prilikom dodjele djece u postupku razvoda (sada je to prema clanku Jutarnjeg lista 98% u korist majki).

u Hrvatskoj postoji Ured za ravnopravnost spolova kojeg bi trebalo aktivirati u navedenom pravcu pokretanja inicijative za razmjerniju zastupljenost dodjele djece ocevima.

svaki komentar je dobrodosao.

 

[anonimno]

Slažem se s tobom da smo neorganizirani i da bi se svakako trebala oformiti jedna udruga za zaštitu prava očeva po uzoru na talijansku www. papaseparati.it Jedina pomoć za sada su ovi portali. Žalosno je da je "sindrom bivših supruga" koji se očituje kroz osporavanje susreta s djecom i isključivanja biološkog oca iz bilo kakvih važnih odluka za dijete, prilično raširen u cijelom svijetu. Činjenica je da ovo društvo zanima samo redovito plaćanje uzdržavanja (da ne bi pali na teret države) a sve se ostalo zanemaruje, pa otuda i ogorčenost očeva koji se u takvim slučajevima smatraju samo bankomatom. Svugdje se ističe da je interes djece na prvom mjestu. Na žalost to se gleda samo kroz ekonomsku stranu a psihološka dolazi tek na kraju. Nikoga ne zanima kakvi će to ljudi sutra postati uz majke (ne sve) koje ih truju pričama (lažima) o ocu i nastoje ga prikazati kao monstruma, osporavaju mu susrete i kontakte. Nisu svjesne toga da će im se to jednog dana vratiti u obliku psihičkih poremećaja koji se na žalost u većini slučajeva neće dati ispraviti, a one će i dalje to pripisivati ocu "koji nije bio zainteresiran da učestvuje u odgoju djeteta". Malo će koja priznati sebi, a kamoli drugima da je godinama sustavno radila na uništenju odnosa otac-dijete, te da je taj otac na kraju odustao zbog takve jedne loše komunikacije. Žalosno je da takve majke ne shvaćaju kakvu nepravdu čine svojoj djeci. Isto tako želim naglasiti da se danas govori samo o zlostavljanim ženama i djeci, a nitko da progovori o zlostavljanim očevima (psihičko zlostavljanje od strane majki i bivših žena). Mislim da se ovo društvo treba zapitati zbog čega su očevi toliko ogorčeni (osobito oni koji žele viđati svoju djecu i biti dijelom njihovih života) a tako malo postižu i na kraju odustaju jer ih to stoji živaca i novaca i teško mogu izgraditi neku drugu vezu. Jednostavno su prepušteni sami sebi, pa sam mišljenja da bi se osnivanjem jedne udruge daleko više pomoglo u rješavanju ovakvih situacija. Udruga

[Veljko969]

Poštovanje!

 

Poštovana gospođo(ice),imao bih jedno pitanje glede navedenog u subjektu i nadam se da će te mi pomoći.naime,ponosni otac sam dvije djevojčice koje su nakon sporazumnog razvoda braka dodijeljeni na skrb majci.u dobi su od 9 i 10 godina.problem je u slijedećem: iz razgovora sa djecom sam saznao da oni ostaju često same u stanu,odnosno,majka je u vanbračnoj vezi i ima dijete s njim,te često odlazi kod njega u stan.u stanu sa djecom živi njena majka koja često volontira u jednoj udruzi i isto tako nije sa djecom,a to i ja znam.do sada uredno plačam alimentaciju u iznosu 35% moje vojne mirovine.ja isto tako živim u vanbračnoj zajednici sa suprugom i njenih četvero djece.pošto sam u mirovini,smatram da svojoj djeci mogu pružiti kvalitetniji odgoj i uredniji život i želio bih da se promijeni odluka o skrbi nad njima.kome se mogu obratiti,sudu ili centru za socijalni rad?napominjem da smo ja i bivša supruga u različitim mjestima prebivališta,ona u Osijeku,ja u Donjem Miholjcu

.kojem sudu ili centru se obratiti? unaprijed vam se zahvaljujem na razumijevanju i odgovoru.

[lea]

gospon veljko vi se trebate obratiti css prebivališta vaše djece, za promjenu odluke o skrbništvu također je nadležan sud područja na kojem prebivaju vaša djeca.

komentar cijele teme-nažalost večina centara su totalno aljkavi u radu i vi svi dobri očevi ustrajte u svome, jer kao što sam u jednom topicu napisala ima svakakvih žena, koje zbog toga što se o nasilju nad ženama toliko šutilo sada iskorištavaju situaciju u kojoj je javnost senzibilizirana za zlostavljanje žena, a u pojedinim konkretnim slučajevima one su zlostavljačice i muževa i djece.

ovime ne želim reći kako nasilja nad ženama nema, ima itekako

 

[bigfoot]

- nema svakakvih žena, vi vjerovatno mislite na žene s teškim i opasnim poremečajima osobnosti, konkretno s Graničnim poremećajem koji je glavni uzrok sukoba među bliskim osobama u braku....

 

- o nasilju nad ženama se nije šutilo, jer ono u biti i ne postoji.....termin je neistinita kovanica od strane militantnih feministkinja koje zbog ideologije spolne mržnje generalno okrivljuju cijeli ljudski spol za prirođenu agresivnost i nasilništvo....

 

 

- nasilja ima, ali nasilje između bliskih osoba nije spolno uvjetovano, već je određeno poremećenim funkcioniranjem limbičkog mozga i prefrontalnog dijela kore mozga, najčešće u sklopu teških i opasnih poremaćaja osobnosti....

 

- spolna prevalencija antisocijalnog poremećaja osobnosti je 75:25 ( 0,8 % u općoj populaciji ) , graničnog obrnuto 25 : 75 (2-3 % u općoj populaciji..

 

 

 

[Reki]

Ispravak,

 

Prema izmjenama OBZ-a za donošenje odluke o tome s kim će dijete živjeti nadležan je sud.

 

Znači, Veljko, zahtjev trebate podnijeti Općinskom sudu u Donjem MIholjcu.

 

Da, iako CSS daje mišljenje o tome s kim bi dijete trebalo živjeti, uvijek možete zahtijevati da sud sasluša dijete o uvjetima života, o tome skim bi ono živjelo itd.

 

[lea]

nadležan je sud za odluku o tome s kime će dijete živjeti, ali za provedbu nadzora kako roditelj skrbi o djetetu nadležan je centar, kao i za donošenje mjera za zaštitu ,ako roditelj ne skrbi kako treba.

 

[agent]

Jedini pravi savjet: UHVATITE SE PISANJA. Sve fino dokumentirajte i pišite 10 požurnica čim istekne rok od 30 odnosno 60 dana, proučite Zakon o upravnom postupku i budite uporni!

[fani]

samo opservacija glede ovih postova koji se odnose na "neorganizirane" očeve i "organizirane" majke: u neku ruku bi se mogla složiti s nekim navodima jer nisu samo žene ugrožene.. Ja sam dične BABA molila za pomoć kad mi je bilo teško i proživljavala psihički teror bivšeg-- niti da bi se netko javio na taj famozni telefon nit mi je itko na mailove odgovorio.. no da sam medijski zanimljiva zbog nekog razloga, da--mislim da bi se uključile, nažalost.. Jedine odgovore sam dobivala ovdje na ovom forumu, i stoga svima hvala, i mamama i tatama jednako koji su mi davali i savjete i podršku... Stoga mi se čini da bi bilo bolje da se ne stvaraju takve polarizacije koje u sebi imaju negatvni predznak jer po meni ima loših i jednih i drugih: zašto ne bismo razmišljali o udruzi "dobrih roditelja ili svih onih koji to žele biti" ... ? naš je sustav po meni dobrano zakazao na razne teme, a nedopustiva je sporost i aljkavost službi koje trebaju učinkovito skrbiti o dobrobiti djece. Puno problema i neriješenih situacija proizlaze ne samo iz antagonizama bivših si partnera, već zbog neučinkovitosti i sramotne sporosti sustava. To stavljanje na stranu ili samo majki ili očeva ne pomaže u biti nit jednima nit drugima. Nisu majke apriori dobre a tate loši nit obrnuto samo se radi o mamama ili tatama koji svoje ego porive osvete premabivšima stavljaju iznad potreba vlastite djece pa ih to čini lošim roditeljima. A sve ovo je potpomognuto indolencijom stručnih službi i sporošću sudova. Tate i mame- svi koji to uistinu jeste, zajedno smo jači i prema sustavu i prema bivšima koji, ako izbjegavaju plaćanje (i kune) alimentacije- moj slučaj, ili kao što ovdje pročitah, neke mame koje brane i ograničavaju viđanja s tatama itd itd. prvenstveno trebaju pomoć da shvate da su djeca UVIJEK na prvom mjestu. Mojima ne nedostaje ništa iako tata ne doprinosi ni u čemu već dvije godine, odugovlači na sve načine,a kako stvari stoje, to bude potrajalo. Iako mu ničim ne priječim viđanja s djecom, viđa ih samo kada/ako ima vremena, nikakvog reda nit dogovora tu nema, ali tko sam ja da im branim da viđaju tatu zbog svega što radi da napakosti meni. Ja sam odrasla i trebam biti u stanju nositi se s takvim ponašanjem, samo se čudim do koje je mjere nezaštićen u ovom našem društvu iole osvješteniji roditelj... Bilo bi lakše da mogu porazgovarati s nekom još mamom/tatom ili roditeljem koji dijeli moja "neosvetoljubljiva" gledišta. Nije sve u novcu, gora je po meni ta osvetoljubljivost svih onih bivših jer tu je dugoročna napopravljiva šteta po psihu naše zajedničke djece. Pozdrav svim roditeljima