pubertet

[sanja19]

sporazumni razvod se dogodio prije osam godina.sinov skrbnik sam ja,ali od prvog dana imao je svakodnevne kontakte sa tatom.naime živimo u malom gradu i mišljenja sam da dijete nije krivo za moje neslaganje sa njegovim ocem.ali,od prvog razreda osnovne škole sin kod mene mora učiti,čitati lektiru,pisati domaći rad itd a kod tate to ništa ne mora.uz to na računalu može provoditi sate i sate a da ga nitko ne opomene.sada kada je u pubertetu i kad je pun bunta dešava se da po cijele noći ostaje budan za računalom ili televizijom,i nije sposoban za nastavu,naravno to se dešava kod tate.ja radim noćne smjene i logično mi je da je tada kod tate.ali u zadnje vrijeme kada mu ne odgovara moje pitane tipa kad ćeš učit ili sl on odlazi kod tate.pokušala sam sa tatom razgovarati ali njegovo mišljenje je da sam kruta,hladna i da nije čudno što dijete bježi k njemu.socijalna radnica je na moj zahtjev obavila sa nama razgovor i prividno je postignut dogovor da se moramo usaglasit o odgoju,međutim to je sve palo u vodu,dijete od tate dobiva bonove za mob.,ocjene u školi su loše jer kaže tata da je kriv program,školstvo,država..a ne uviđa da naše dijete apsolutno ne uči,ne piše domaći i u zadnje vrijeme ide sa nastave.školska psihologica je upoznata sa svime,kao i razrenik...što mi je činit,kako da postupim da dijete uvidi da mu nisam neprijatelj,da mora ispuniti svoje obaveze i da tata neće uvijek biti tu da mu opravda svaki postupak.

[Persevera]

Iz ovog sto ste naveli ne vidim da je moguce raditi na usuglasavanju u odgoju kad je ocito da jedan roditelj ne ispunjava svoje zakonske obveze nadzora maloljetne osobe (vi znate naravno da dijete ne bi smjelo bez nadzora biti na internetu, a pogotovo da je nedopustivo da dijete nocu ne spava i da zbog toga ne moze ici u skolu!).

 

/U konkretnom slucaju, trebali ste traziti nadzor nad roditeljskom skrbi oca, a ne pristati na usuglasavanje u odgoju. No, ne treba sad cjepidlaciti i povecavati probleme. /

 

U sadasnjoj situaciji prestanite suradjivati s bivsim suprugom, glede ove konkretne situacije, i to ako se vas odnos s djetetom jos nije sasvim zablokirao. Nastojte s djetetom uspostaviti dijalog, pod cijenu placanja razgovora kod dobrog terapeuta a ne permisivnih neodgovornih osoba koje ste vec upoznali s problemom. Od svih koji su u ovu situaciju upleteni direktno ili indirektno, najvaznije je da vase dijete shvati tko ga kupuje za male novce nudeci mu kratkotrajna zadovoljstva, koja ce on, i to samo ON, skupo platiti kasnije.

 

Greska mnogih razvedenih roditelja, u slicnoj situaciji poput vase, jest da ovakav problem izloze "strucnjacima" koji to onda stave na racun neslaganja bivsih supruznika. Sto uopce nije tocno. Trebalo bi konfrontirati takve strucnjake s njihovim strucnim misljenjem o zanemarivanju skolovanja vaseg sina. Nemojte traziti posredovanje, uspostavu dijaloga s ocem.

Vama treba uspostava dijaloga s vasim sinom.

 

Savjetujem da od strucnjaka pismeno zatrazite ocitovanje, u kratkim crtama rezimirajte problem, ili mozda prvi kontakt kojeg ste imali s nekim od njih, i onda nastojte dobiti stav. I konkretno sto ce oni poduzeti. To da je vase dijete u pubertetu, je ok, ali nije socijalna radnica niti skolska psihologinja.

Pritiscite ih sve. Ne popustajte. Za sve pismeni trag. Svakih desetak dana opet nova paljba - "Obracam vam se .... jer u proteklih desetak dana se dodogilo to i to...". I penjite se u hijerahiji koju s tim upoznajete. Nema veze sto cete izgledati usamljeno.

Mozda negdje iskrsne netko iz sustava tko uredno radi svoj posao. Takvih ljudi ima svuda. Generaliziranje nije argument.

Vase dijete promatra ponasanje svojih roditelja, mozda iz prikrajka. I znajte da ima raznih nacina da se zove u pomoc. Cak i ako je mladic mrtav od straha pred zivotom koji ga ceka, ali se pravi frajer.

 

Ne uvlacite bivseg supruga u to. On ocito igra ulogu frenda svojem sinu.

Strucnjake informirajte o tome sto se dogadja s djetetom kod oca. Samo gole cinjenice. Bez moraliziranja. Bez interpretacija.

 

A djetetu recite da vi niste njegova frendica, nego majka. A to je puno, puno vise.

 

Legalis vrvi primjerima neodgovarajucih (nekompetentnih) strucnjaka, na zalost. Pravno je tesko sankcionirati zanemarivanje maloljetnika, kad nije rijec o grubom krsenju njegovih prava!

 

Ne vjerujem da cete dobiti podrsku od takove socijalne radnice, ili ostalih koje ste kontaktirali (i od kojih cete traziti sluzbeno ocitivanje), pogotovo zato sto je kod vas vec rijec o strukturiranom problemu koji galopira prebrzo za njihovu sporost. Mislim da se trebate fokusirati na trazenje odgovarajuce osobe ( npr. privatni terapeut..) bez obzira da li je u sustavu ili van njega, koja ce vam pomoci da vas sin uspostavi dijalog sam sa sobom i svojim zivotnim ciljevima.

[sanja19]

hvala na odgovoru.danas se dogodila situacija da sam bila u školi na informacijama i stanje ocijena je i dalje kritično,i pozvala sam njegovog oca da ga izvijestim o tome što mi je razrednik rekao ali on mi je uputio riječi "ne želim sa tobom razgovarati jer si ti sa svojim stezanjem dovela do toga da je on izgubio volju za učenjem".ne mogu vjerovati da su to riječi odrasle osobe,a kamo li jednog oca.u pravu ste kad kažete da će nadležne službe sve prikazati kao roditeljsko neslaganje.pokušat ću uspostaviti bolji kontakt sa sinom iako je do sada svaki razgovor tekao u stilu ne znam,možda,i ne.najgore je to što dijete jako dobro manipulira i sa mnom i sa tatom,i uvijek bude po njegovom,a sa svojih 14godina nije svijestan posljedica.uz to tata ima novu ženu,i bebu koje žive na jednoj adresi a moje dijete boravi kod tate a prespavaju kod tatine žene.bilo bi smješno da ovo gledam u sapunicama ali radi se o mom djetetu i neću dozvoliti da zbog nezrelosti tate on prokocka svoj život.