Dugogodišnje zlostavljanje djeteta od strane osobe koja ne spada u obitelj. Što poduzeti?

[deadflower]

Pozdrav svima!

Ne znam pod koji podforum bih stavila ovu temu pa ću ovdje, a ako to ovdje ne spada, molila bih admine ili modove da to premjeste kamo treba

 

Opisala bih ukratko svoju priču zatražila i savjete da to riješim zakonskim putem, jer razgovorom niti nekim blažim putem ne mogu.

 

Imam 17 godina (za mjesec dana ću 18). Prije 3,5 godine, kada sam krenula u 8. razred, mama je našla novoga dečka i prekinula s tatom. Iako su mama i tata rastavljeni od moje četvrte godine, nastavili su živjeti zajedno, u izvanbračnoj zajednici i zajedno su me odgajali. Nisam ni znala da su službeno rastavljeni dok to nisam čula prije 5,6 godina od bratića. Nisam ni sumnjala da je tako jer je za mene, dijete koje živi s oba roditelja, sve bilo normalno.

S mojih 14 godina, s početkom školske godine kada sam krenula u 8. razred, mama je našla novoga dečka. Vrlo brzo su počeli nastajati problemi. Počeo je prijetiti meni i tati, pa čak i mami ponekad, da ako ga ne posluša da će meni ili tati nešto napraviti. Često je govorio kako će nas razbiti i mama ga se s vremenom počela bojati. Već ga više od 2 godine pokušava ostaviti, ali kaže da se boji, jer zna da je nasilan, osvetoljubiv i psihički poremećen. Da bi stvar bila malo jasnija, taj čovjek je neobrazovan (nema završenu ni osnovnu školu), rastao je po popravnim domovima, problematičan je, sudjelovao je u krađama i tučnjavama, nekoliko puta bio u zatvoru... Nesumnjivo je da osim socijalnih, ima i psihičkih problema.

Najgore od svega je što dosta vremena provodi kod nas, a često sam i sama s njim doma, dok je mama na poslu. Tata je živio s nama to razdoblje, ali se odselio prije oko mjesec dana, a ja sam ostala s mamom. Tati ne želim ići jer je i on imao svojih psihičkih problema pa to isključite iz savjeta.

Dok je kod nas ponaša se kao šef kuće, govori mami da mu se makne s očiju (iako je u NJEZINOM stanu, a ne ona u njegovom), dere se na nju usred noći, kad ja spavam jer ujutro trebam u školu, mama ga moli da se stiša, a on odgovara da mu se j**e dijete, agresivan je i zna fizičkom silom udarati po stvarima, a i po osobama. Jednom me počeo naguravati, ali ga je tata zaustavio, a mama mu je izgovorila "da to više nisi napravio nikad, ni meni, ni njoj". Nedavno mi je poručio da neka se pazim kada hodam po gradu.

Za njegovo ponašanje znaju moj tata, moja sestrična i baka u drugome gradu jer ga je mama dovodila upoznati sa svojom rodbinom, i moj dečko, iz vlastitog iskustva jer su prisustvovali njegovim ispadima, a dosta ljudi zna za njegovo ponašanje iz naših priča (teta, bratić...). Znači, svjedoka ima.

Mama ga je probala napucati nekoliko puta, ali se predomislila. Često govori da se boji i slično. Kada predložim policiju ili tako nešto, odbija takvo rješenje, opet iz razloga jer se boji. Jer zatvor niti ništa takvo nije trajno i mogao bi se osvetiti kad izađe. To su njene riječi.

Nakon jednog sinošnjeg cirkusa, opet je po tisućiti put rekla da će ovaj puta stati s tim na kraj, ali ne vjerujem joj više. Zbog nekih prijašnjih problema nevezanih uz ovaj slučaj, dolazi nam socijalna radica, odnosno psihologinja 1x tjedno u stan. Moj dogovor s mamom je da joj kažemo sve u vezi tog njenog dečka i pitamo što dalje, ali mislim da će se mama opet predomisliti. No socijalna radnica ne dolazi radi maminih potreba i želja, nego da bi meni osigurala normalan rast i razvoj pa mislim da će biti na mojoj strani. No je li to dovoljno da se nešto poduzme?

Inače, nisam neko problematično dijete, sklono izmišljanjima svakakvih gluposti, i iako ovo definitivno nije lijepo razdoblje u mojem životu, nema nekih posljedica da postanem i sama poput takvih ljudi jer sam u takvoj situaciji odrasla. I dalje sam svoja, prolazim s 5 u matematičkoj gimnaziji, namjeravam upisati fakultet koji je smješten u metropoli, odnosno u gradu iz kojeg je mamin dečko. Čak i da ga se riješimo, i da više ne dolazi više u naš grad, za malo više od godinu dana, tamo ću studirati najmanje 5 godina. Tamo neće biti ni mame, ni tate, ni mog dečka koji mi je velika podrška.. Samo mamin dečko koji ionako nema što izgubiti ako me napadne, što već i najavljuje. Navikao je na zatvore.. Mislim da je moj strah opravdan.

Moje pitanje je koje su šanse da sudski dobim neki nalog ili nešto što će me štititi? Npr. zabrana pristupa osobi. To mi je prvo palo na pamet. Svjedoka da je situacija vrlo ozbiljna ima i više nego dovoljno.

Zanima me kakva su moja prava i što sve mogu učiniti kao maloljetna osoba, i kao punoljetna jer je to za mjesec dana, a stvari se često znaju otegnuti? Želim ovome stati na kraj, očito sam jedina odgovorna u cijeloj familiji i stalo mi je da se to riješi. Mama neće ništa poduzeti, to je sigurno. Napravit ću sve što treba pa makar mi i pola života trebalo, no taj teror i nad njom i nad mnom i nad svima upletenima treba prestati! Savjeti?

 

P.S. ispričavam se na dugačkom tekstu

[nindy]

ne mogu dati nikakav pravni savjet, ali ...

 

1.prije svega: nemojte misliti na majku. majka je već na samom početku mogla vidjeti da je to osoba koju ne treba dovoditi u svoju obitelj, pogotovo ne svome djetetu. sama se uvukla u to i još pored toga i svoje dijete. sama nek se snalazi, ako to želi, a očito ne želi, jer bi inače našla način kako izaći iz te veze.

 

2. recite sve socijalnoj radnici, možda nađe rješenje. recite odmah.

 

jedna tako pametna osoba kako što ste vi, i još k tome tako obazriva prema majci, ne bi smjela stradati zbog tuđih slabosti.

[Poduzetnica]

Poštovana, u nedostatku pravnih savjeta za vašu ozbiljnu situaciju u kojoj se osjećate potencijalno ugroženi, nastavite si i dalje pomagati sami, kao i do sada. Osim što ćete razgovorati sa socijalnom radnicom, dobronamjerno vam savjetujem da se upišete na tečaj za savladavanje tehnika samoobrane. Vježbajući tehnike samoobrane (karate, kung-fu...) razvija se samopouzdanje koje u velikoj mjeri promijeni život svake žene koja se nauči braniti, jer ne samo da postane sposobna obraniti se u slučaju eventualnog napada, već se uslijed razvijenog samopouzdanja i zadobivenog osjećaja sigurnosti zasigurno puno bolje osjeća i ponaša u mnogim drugim situacijama. Vladati tehnikama samoobrane u velikoj mjeri doprinosi, kako fizičkom tako i mentalnom, te duhovnom zdravlju, što poboljšava kvalitetu života u svim njegovim aspektima.

Znate kako kažu: Ú se i u svoje kljuse. Pomozi si sam pa će ti i Bog pomoći.

Ne znači to da uzimate „pravdu u svoje ruke“ nego da trenutačni osjećaj opasnosti zamijenite osjećajem sigurnosti, jer ćete znati da ste "naoružani" potrebnim i djelotvornim znanjem i vještinama te da ćete, u bilo kojem trenutku, biti sami u stanju obraniti svoj integritet ukoliko se za obranom ukaže potreba.

Puno sreće i uspjeha!

[newbie]

Vršnjakinjo moje kćeri,

tjedni posjeti psihologinje su nadzor nad roditeljskom skrbi radi nekog "grijeha" po tom pitanju od prije. Smiješ i imaš pravo zatražiti pomoć czss-a jer se radi o onome što doživljavaš u svojoj neizbježnoj svakodnevici a unutar vlastitog doma. Dužni su na to obratiti posebnu pozornost radi činjenice da si maloljetna, to bi im trebalo biti sasvim dovoljno. Ako ti se učini da nisu ažurni, isto im uredno uruči u vidu dopisa na urudžbenom. Možda bi ti bilo lakše razgovarati kad bi prošetala do tamo umjesto kad psihologinja dolazi k vama obzirom da se mama protivi tome da nešto napravite i da nije sasvim sigurno ni u kojem će trenutku taj čovjek banuti k vama.

Oboje roditelja su te bili dužni zaštititi od prijetnji i ostalih vidova nasilja, prema tebi direktno ili samo tvojim prisustvom dok se odvija među drugima. Nasilje nije samo šljiva na oku, teža ozljeda i sl, već i prijetnje kojima se izaziva strah od istih, razbijanje stvari i sl. Ako to ne rade, czss bi trebao pomoći da se tvoj mir po tom pitanju ipak dogodi.

 

Mamin dečko možda nije njen izvanbračni suprug u smislu da živi s vama kontinuirano svakodnevno, no činjenica je da ima pristup vašem domu kao da jest, da si s njim sama dok majke nema doma i da takvo stanje traje već godinama.

 

Za početak, osim czss-a prošetaj i do policije- porazgovaraj s onima koji se time tamo bave, nek ti kažu točno na koji način te mogu/hoće efikasno zašititi ubuduće.

I prijetnje težom ozljedom tebi i bliskim osobama (a vrijedi i za tvoju mamu) makar od nekog s ceste bi mogle biti procesuirane dalje po sl. dužnosti, kamoli kad je od osobe koja vam se mota po kući, a u tučnjavi i zatvorskome stažu ima iskustva.

 

I jednima i drugima spomeni osobe koje su imale priliku vidjeti ili su u više navrata od tebe čule, navedi sve čega se uspiješ sjetiti, skupa sa "bliskim susretima" naguravanja s tobom i prijetnji za kretanjem van kuće...

Po ishodu oba razgovora ćeš znati i što ti je činiti dalje.

 

Možda zvuči grubo, ali moguće da je vrijeme da se na taj način pobrineš za sebe, kad već oni koji su trebali nisu napravili ništa a niti namjeravaju...