Laž o produljenju probnog roka

[nemam-ideje]

Pozdrav,

 

idem s pretpostavkom da mi neće nitko moći najbolje pomoći osim mi reći da sve pustim kvragu. Danas je takav sistem rada i čak i kod poslodavaca se vidi manjak samopouzdanja, kompleks egocentričnosti vodi tešku bitku sa konkurencijom. Po meni je konkurencija zdrava i drži normalnog čovjeka da opstane.

 

Prije mjesec dana došavši na razgovor za posao po meni je padalo cvijeće i pohvale. Sve u stilu : Tebe smo čekali! Ono na što nisam obraćala pažnju je ogovaranje bivše djelatnice koja je isto bila na probnom roku od mjesec dana. Ne volim ogovaranja niti uplitanja u isto. Šutjela sam i kimala glavom dok je poslodavka žestoko "lupala" po tada već bivšoj radnici. Navodno je djevojka krala, pila po tri kave dnevno, dovodila svoju sestru i familiju u radni prostor. Ja, kao bivši poslodavac neke stvari od tih sam mogla razumjeti jer sam ih prije par godina i sama prolazila. Ali, ja tu djevojku nisam znala i nisam joj htjela suditi.

 

Brzo sam se uklopila, svaki sam dan bila sve brža u poslu koji nisam do tada radila. Dolazila na posao 10-15 minuta ranije, ostajala i duže. Koristila pauzu od 20 minuta ne od pola sata kako mi je stajalo u ugovoru. Nikakve druge pauze pa čak ni odlazak na wc. Nije bilo priče samo pogled prema onome što sam radila. Vidjela sam se u tom poslu i radila sa guštom.

 

Nakon desetak dana komentar od strane poslodavke, spora sam. Pokušavala sam joj argumentirati da sam tu tek nešto više od tjedan dana i da ne mogu biti kao ona koja to radi 5 godina. (posao je osjetljiv, hand made proizvodnja). Pitala sam je otvoreno, ako me ne misli zadržati da mi veli, da si tražim drugi posao do kraja probnog rada.

 

Nakon toga, do jučer, dizanje u nebesa - ona mene treba minimalno 5 godina, planovi za kraj godine što ću i kako raditi...ma milina i savršenstvo.

 

Jučer ujutro totalno zahladjenje. Već mi bilo navrh jezika da je pitam da li se možda dvoumi da me zadrži. Preduhitrila me i rekla mi da mi neće produljiti probni rok. Lijepo sam je pitala zašto mi to nije rekla prije tjedan dana kada sam je otvoreno pitala nego mi je prodavala bajku od minimalno 5 godina rada s njom. I dosta joj oštro rekla da ne želim čuti da za mene priča da sam joj i ja nešto ukrala. Kavu nisam pila niti dovodila nikoga u radni prostor, tu mi ne može ništa reći. Prostor se sjajio od čistoće dok sam radila, što joj nije bilo baš drago.

 

Što je sada sa osmišljavanjem moje kolekcije? To nije išlo u opis radnog mjesta a ona je to iskoristila i stavila pod svoje ime.

 

Što je sa slijedećom radnicom koja će isto prolaziti takvu torturu i na kojoj će dotična liječiti svoje komplekse?

 

Izjadala sam, ajde barem to ako ništa drugo ne mogu postići.

 

Jedna škola više...