Zlostavljanje

[kora0104]

Živim s majkom i njezinim izvanbračnim partnerom. Unazad dva tjedna prvo psihičko zlostavljanje zatim fizičko i nadalje samo psihičko. Ja bih odselila ali iz straha za majku to još nisam napravila, a isto tako ga nisam prijavila jer šta kad ga policija odvede i vrati se kući? Svi mi govore da ga prijavim a šta zatim? Daljnji zajednički život? Strah je i iz tog razloga što nitko ne zna što se događa, čak ni brat jer kad on dođe doma sve je bajno (agresivan je samo kad smo sami). A on nas pokušava napravit ludima, da izmišljamo, a tako uvjerljivo laže da bi mu svatko povjerovao. Ako ja odem, da nju ostavim samu? A ona ne želi napustiti svoju kuću, kaže da smo cijeli život radili i da i ja imam pravo tu živjet iako nisam njegova kćer. ja želim samo mir, da spavam bez straha, bez trzanja na svaki zvuk...Može neki savjet?

[bartleby]

Nažalost, zlostavljači ne prestanu zlostavljati kad im to prolazi nekažnjeno. Bojim se da ćete ga morati prijaviti. I tražiti primjerenu kaznu, te zaštitnu mjeru zabrane pristupa dok ne prođe psihosocijalni tretman. Strah od zlostavljanja može biti gori od samog zlostavljanja.

Čija je kuća?

Kakav stav majka ima prema prijavi za zlostavljanje?

[felixx]

Ako se zlostavljanju ne suprostavite, samo će biti gore.

 

Spominjete da je počelo prije dva tjedna. Iznenada, ili je i prije bilo ekscesa? Koliko dugo je majka u vezi s njim?

Naime ako je čovjek kojeg duže poznajete iznenada promjenio ponašanje, možda se radi o neurološkoj bolesti (ne branim zlostavljača!).

Kako pita i bartleby, čija je kuća? Ako nije njegova, neće Vam valjda on dozvoljavati da tu živite ili ne?

[kora0104]

Kuća je zajedničlka, izgrađena za vrijeme zajedničkog života i svi papiri glase na oboje iako nisu u braku. Prisiljena sam živjeti s njima u prizemlju jer ostatak kuće nije uređen za živor.Pa i prije je ponekad znalo biti nekih problema ali su rješavani na taj način da smo izbjegavali sukobe dok se nije ohladio i onda dalje koliko toliko normalan život. Ali meni je sad dosta.. Sve je počelo kada sam ja dobila otkaz prije mjesec dana (kao da sam ja kriva za to, pa pola hrvatske je dobilo otkaz), on mora plačati kredit za koje je jamac, nema se za svoje kredite....ustvari novac je primarni problem. Ja sam još uvijek za odlazak iako mi prijeti da nikad više neću ući unutra. Ne želim se osjećat krivom za ono što nisam, a on upravo to i postiže, da mi ponekad pada na pamet da sam to zaslužila.A taj strah je nešto užasno, ne spavam, ne jedem, stalno gledam da ne ostanem sama s njim, da je uvijek netko uz mene jer znam da onda imam mira. I kakav je to život? Bolje biti podstanar ali imati svoj mir. A kakav stav ima mama? Ne znam baš ni ja, kaže da ga prijavim, a opet i ona ima strah od njega a ne želi prekinut to, kaže da se ne odriče svoje imovine, da smo cijeli život krvavo radili za ono što imamo...Skroz zbunjena. Da li je odlazak pa zatim prijava rješenje? Strah me prijavit ga i ostat ovdje. Jer kad ga policija odvede nakon nekog vremena če ga pustiti, doći će ovdje i šta onda?

[kora0104]

I hvala Vam što ste mi se javili, barem je malo lakše znati da nisi potpuno sam

[bartleby]

Istina je da ćete jedno vrijeme živjeti u strahu i ako ga prijavite, no on će s vremenom, uspijete li da se izrekne zaštitna mjera i obvezni psihosocijalni tretman, biti manji jer će se vaš poočim malo ohladiti. I ovako živite u strahu, ali taj strah s vremenom neće biti manji. Mladi ste i imate pravo na normalan život. Zašto biste vi išli iz doma koji je i vaša majka stjecala. Nek nasilnik ode. Porazgovarajte s policijom o tome kako vam mogu pomoći u vezi s vašim strahovanjima. Mislim da nasilnike odmah odvode i da se stvari rješavaju po hitnom postupku. Svakako provjerite u policijskoj postaji mjesta gdje živite.

 

I pokušajte se vi ne osjećati nelagodno i sramiti zbog tuđeg ponašanja.

 

Osim toga se nasilnici hrane strahom osoba koje maltretiraju. Ne morate trpjeti nasilje.