Trebam hrabrog odvjetnika za Obnovu itd., cilj: Strassbourg

[be-blonde]

Suprug i ja izdržali smo kazne zatvora (čl.217) prema presudama iz 2002.g. i kasnije. (Djela za koja smo suđeni počinjena su u periodu od nekoliko mjeseci 2002.g.). Ni prije ni nakon toga nismo kazneno "proganjani".

Radilo se nizu istovrsnih kaznenih djela za koje nam nije suđeno kao produljeno djelo, svjedoka nema, materijalni dokazi su "prlagođeni" itd., itd.

Predmet je kompleksan i iziskuje puno vremena za proučavaje i djelovanje.

Moj cilj je iskoristiti sve izvanredne pravne lijekove za koje ispunjavamo uvjete (i za koje se nadam da će u RH biti odbijeni)i podnijeti tužbu protiv RH u Strassbourgu.

 

Ne mogu sama sastaviti Zahtjev za obnovu itd., jer ne znam i

stoga tražim hrabrog i kvalitetnog odvjetnika.

Živimo u Bjelovaru, a broj na koji se možete javiti glasi:

095/8720055. Hvala unaprijed i lijep pozdrav.

[be-blonde]

Budući sam pitajući nekoliko odvjetnika u Bjelovaru naišla na čudne odogovore tipa: nema smisla, pomirite s tim, ostavite to iza sebe itd., pokušala sam svoju "sreću" i ovdje. Na suđenjima sam imala odvjetnike po službenoj dužnosti.

Svo vrijeme izdržavanja kazne zatvora sam proučavala ZKP i KZ i sastavila okvirno Prijedlog za obnovu postupka, međutim nedostaje mi forma i treba mi mišljenje nekog tko voli pravo i svoje pravničko zanimanje obavlja sa strašću i ljubavi a ne jer mu je spiritus movens isključivo profit. Naravno da ću platiti.

Presude vrve ne samo od tipfelera, nego i od deficita materijalnih dokaza. Niti u jednoj presudi kao dokaz nije podastrt niti jedan otisak prsta (valjda se smatralo da izuzimanje otisaka nije conditio sine qua non), niti je naveden neki svjedok, jer ga nema. Jedna od presuda se temelji na 5 predmeta koji su pronađeni kod mene, a u ostalim presudama se pozivalo na to djelo, sličan modus operandi itd., itd. Suprug mi je osuđen jer je moj suprug i sud je smatrao da je on kao takav morao znati što mu žena radi.

Ne bih se vraćala na sve to da mogu živjeti normalno kao prije. Imam poremećaj prosnivanja, ne mogu zaspati do jutra, jer neprestano razmišljam o tomu: kako je moguće da sam osuđena na kaznu u trajanju od skoro 3 godine zbog štete od nekoliko tisuća kuna? 1 godinu sam provela s Anom Magaš kojoj je presuda bila slična u dijelu odmjeravanja kazne. Može li se staviti znak jednakosti između štete od nekoliko tisuća kuna i jednog ljudskog života? Pomirila bih se sa svim tim da se presude temelje na čvrstim dokazima, tipa: vlakna, vlasi, brisevi,daktiloskopsko vještačenje, izuzimanje otisaka stopala itd.)Još uvijek ne mogu vjerovati kako se nekim ljudima sudi dok neki dobivaju milijunske nagrade za razna nedjela. Pretpostavljam da smo školski primjer onoga što zovu "funkcioniranje pravne države". Ispričavam se na ovako dugačkom i možda pomalo nespretno sročenom postu, no umor čini svoje...

eto, pozdrav svim čestitim ljudima.

p.s: puno bi mi značilo barem mišljenje stručnjaka

[be-blonde]

Da, u jednom trenuku svog života sam pogriješila i ja tu svoju grešku priznajem i s osjećajem krivnje (untaoč odsluženoj kazni) živim i živjet ću do kraja života. Mnogi misle da je zatvor: eto netko je zatvoren, tako mu (joj) i treba itd., no tomu nije tako. Zatvorska kazna se ne može simplificirati, jer nadilazi pojam svrhe kažnjavanja. Penologija je teoretski dobro zamišljena, ali moć procjene kome odrediti koju kaznu, nije data svakome, pa ni svim sucima. Odgajana sam u duhu da treba poštovati liječnike, odvjetnike, suce itd. i sve dok se nisam našla u ulozi sličnoj Josefu K. moje poštovanje prema takvim ljudima je bilo neizmjerno. Ono što su suprugu i meni "napravili" prelazi u nadrealizam. Moj crimen je minoran u odnosu na masu drugih procesa itd. (Ne opravdam se.)

Ne znam zašto se nitko nije javio. Predmnijevam da je percepcija ljudi na ovaj moj post negativna i da mi se ne "poklanja vjera" u moje riječi i to me žalosti.Nekome je dovoljna minimalna kazna da izvuče pouku, a nekome ni 30 godina robije nije dovoljno da promjeni nešto u svojoj glavi.

 

Nekada davno sam vjerovala u pravo, pravdu i državne institucije, a sada ne vjerujem ni poštaru...

 

Htjedoh reći da mi je žao što se nitko nije javio i da nisu svi bivši osuđenici "neljudi".