nadzora još nema!!!

[marlino]

evo 20 dana je prošlo od početka (prema rješenju) početka mjere nadzora a vanjskog suradnika još nema!!!pisao sam centru ali odgovora nema o tome što se čeka,ravnatelju centra -isto ,dorh obavješten, ministarstvo- poslan dopis, policija također upoznata a i pravobraniteljica ali nitko ništa nije riješio niti ja znam kad ću dite vidit i kad će se istu zaštiti,neznam jednostavno što mi je činit dalje i kome se obratit???a sve mi se čini da se čeka da se moju kćer u potpunosti izludi da bi se onda reagiralo!ima li logike da se presudom smanje susreti ako majka ne poštiva 2 godine ni postojeću presudu niti bilo kakav dogovor????

[xara]

...ja nažalost neman nikakav savijet, nego ti samo želim reć da nisi jedini tata koji se bori za dobrobit svog djeteta...ali kao da je sve uzalud...teško je kod nas doći do pravde...pogotovo ako si muškarac i želiš samo najbolje za svoje dijete. Tretiraju te kao da ne postojiš...nadam se da češ imati sreće i da nečeš odustati!!! Često sam čula da je otac kažnjen jer neplača alimentaciju, ako ne dovede dijete nakon vikenda u određenu uru doma ili ako nešto dr falije...ali nikad nisam čula da je majka kažnjena zbog nepoštivanje sudkse odluke ili zbog zloupotrebe obiteljskog zakona...BORI SE!!!

[newbie]

Uporno ih i učestalo podsjećajte (pismenim pitem) da je nadzor određen upravo radi posljedica dvogodišnjeg uskraćivanja tijekom kojih su bili upoznati sa svim detaljima redovito i ne uradili išta konstruktivnog, mjera donesena radi dobrobiti djeteta, a neizvršavanjem se nanosi šteta upravo tom djetetu koje se nastoji zaštititi na takav način.

U dogledno vrijeme (20 dana je malo) bi mogla "doletjeti" neka umiljata kaznena odgovornima koji odluku ne provode?

 

Ne, nema nikakve logike smanjivanje jer ide u prilog željama onog tko susrete i druženja predhodno brani. Ali, nije rijedak slučaj da djetetu biva dulje vrijeme zabranjeno druženje s roditeljem s kojim ne živi od strane drugog roditelja, isto stanje potraje toliko dok dijete samo (usput i manipulirano) ne počne odbijati isto. Potom se kao razlog zahtjevane promjene dinamike susreta i druženja kao problem navodi samo dijete, pa umjesto da se kreće korak dalje (povećanje) ulazi u priču smanjenje i nadzor (korak natrag u odnosu na predhodnu odluku), što bi morao biti samo kraći prijelazni period do normalizacije. Ako je djetetu prije netko branio, a kasnije mu netko ne osigurava priliku, za njega je stvar ista, a što piše na papiru nebitno: ono je u svakom slučaju zakinuto za svoje pravo. U ovom slučaju dijete nije zakinuto samo u pravu na susrete i druženja, već i priliku da uspješno prođe kroz ovaj prijelazni period i kasnije ostvari puni obim... Cilj nije, niti može biti, da nadzor traje što dulje, već što kraće, što stručnije i što efikasnije.